1-3. Zašto bi trebali razmišljati o “neprijatelju”, smrti? (Job 14:1, 2)

SMRT je neprijatelj života. Svaki nam pogreb iznova pokazuje da je smrt poput kralja, koji sve pobjeđuje (Rimljanima 5:14). Postoje stabla koja žive preko 1000 godina, neke ribe 150 godina, a čovjek živi samo 70 ili 80 godina, i već ga smrt proguta (Psalam 90:10).

² Stoga Biblija s dobrim razlogom predstavlja smrt kao neprijatelja. Očito je da posjedujemo urođenu želju za beskrajnim životom i učenjem, ipak bez obzira koliko netko naučio, kakve su njegove sposobnosti, te koliko cijenio svoje prijatelje i rođake, smrt ga pobjedi (Propovjednik 3:11; 7:2). Većina priznaje da je smrt neprijatelj, pa očajnički pokušava odgoditi njenu pobjedu. Drugi opet, grčevito nastoje iskoristiti sva zadovoljstva koja pruža život, prije nego ih smrt pobijedi.

³ Ipak su tijekom povijesti mnogi ljudi živjeli u uvjerenju da postoji život nakon smrti. Grčki filozof Platon je učio da čovjek posjeduje besmrtnu dušu, koja preživljava tijelo. Da li je doista imamo? U novije su vrijeme pričanja ljudi, koji su navodno bili mrtvi, ali su ponovno oživjeli i kasnije opisivali što su vidjeli “s onu stranu praga smrti”, ponovno pobudili zanimanje za to pitanje. Žive li mrtvi bilo gdje? Da li je moguće pobijediti smrt?

4, 5. Kako je smrt došla na čovječanstvo?

⁴ Ljudi su, prema Bibliji, stvoreni da žive, a ne da umiru. Bog je postavio Adama i Evu u prekrasni vrt, gdje su se mogli radovati životu. On je jedno od drveta označio “drvom života”. Da su Adam i Eva pokazali svoje cijenjenje i vjernost prema Bogu, on bi vjerojatno dozvolio da jedu plod s tog stabla, kao znak prava na vječni život (1. Mojsijeva 1:30; 2:7-9, ST). Međutim, Adam i Eva su izabrali put neposlušnosti prema Bogu. Radi učinjenog grijeha navukli su si smrtnu osudu (1. Mojsijeva 3:17-19).

⁵ Da bismo mogli utvrditi je li smrt zaista nepobjedivi neprijatelj, moramo razmotriti posljedice pobjede smrti nad Adamom i Evom. Jesu li zaista “umrli”, ili su samo prešli u neki drugi život?

6, 7. Što je “smrt” značila za Adama?

⁶ Nakon što je Adam nerazumno sagriješio, izrekao je Bog najavljenu pravednu kaznu. Adamu je rekao:

“U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio — prah si, u prah ćeš se vratit” (1. Mojsijeva 3:19, ST).

Što je to značilo za Adama i što znači za nas?

⁷ Izvještaj o stvaranju Adama, kaže: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, ST). Razmisli što to znači. Prije nego je Bog stvorio Adama iz praha, on nije postojao. Nakon što je Adam umro i vratio se u prah, on također više nije postojao (1. Mojsijeva 5:3-5).

8-11. Kako bi na temelju Biblije mogao nekome dokazati jesu li mrtvi pri svijesti?

⁸ Mnogi mogu biti iznenađeni kada saznaju da Adam nakon smrti nije više postojao. Ipak, predviđena Božja kazna za grijeh — da će umrijeti i vratit se u prah — nije ništa govorila o nekom nastavku života. Smrt je suprotnost životu; to vrijedi kako za čovjeka, tako i za životinju. Oboje posjeduje jednaki “duh”, jednaku životnu snagu. Biblija kaže u vezi toga:

“Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, ... Svi su postali od praha i u prah se vraćaju” (Propovjednik 3:19, 20, ST).

⁹ Znači li to, da mrtvi ne mogu niti misliti, niti osjećati? Odgovor nalazimo u Propovjedniku 9:4, 5, ST: “Živ pas više vrijedi nego mrtav lav. Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa.” Kada netko umre “propadaju sve misli njegove”; on ne može niti raditi, ni misliti (Psalam 146:3, 4, ST; 31:17).

¹⁰ Budući da Biblija jamči da su mrtvi bez svijesti i da ništa ne osjećaju, smrt mora dakle značiti kraj boli i patnji. Job, vjerni sluga Božji je to znao. Kad je trpio od neke teške bolesti, on je rekao:

 “Što ne izdahnuh izlazeć iz utrobe? Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao” (Job 3:11-13, ST).

¹¹ Ipak, nije li pri tom zanemarena duša?

12, 13. Što je prema Bibliji “duša”?

¹² Jednostavno izraženo: Biblija uči da si ti sam duša. To proizlazi, na primjer, iz onoga što smo već pročitali u 1. Mojsijevoj 2:7. Prisjeti se da je Bog stvorio čovječje tijelo iz praha. Zatim mu je dao život i dah potreban za održanje života. I što je bio rezultat toga? Riječ Božja kaže: “Tako postane čovjek živa duša (hebrejski: nefeš)” (1. Mojsijeva 2:7, ST). Adam nije dobio dušu, niti je imao neku dušu. Sam je bio duša. Ta je nauka dosljedno zastupljena u cijeloj Bibliji. Mnoga stoljeća kasnije citirao je apostol Pavao 1. Mojsijevu 2:7, pišući: “Prvi čovjek, Adam, postade živa duša (grčki: psyche)” (1. Korinćanima 15:45, ST).

¹³ Hebrejska riječ nefeš i grčka riječ psyche, koje nalazimo u ovim stavcima, različito se prevode. Tako ćeš utvrditi da su u Ezehijelu 18:4 i Mateju 10:28, u mnogim prijevodima Biblije prevedene s izrazom “duša”. Na drugim su mjestima iste riječi prevedene s “biće”, “stvorenje” ili “osoba”. To su ispravni prijevodi izvornih riječi, a uspoređivanje pokazuje da je duša stvorenje ili sam čovjek, a ne neki njegov nevidljivi dio. Biblija primjenjuje istu hebrejsku i grčku riječ na životinje, pokazujući tako da su i one duše, ili da kao duše imaju život (1. Mojsijeva 2:19; 3. Mojsijeva 11:46; Otkrivenje 8:9).

14-16. Može li duša umrijeti i što zaključujemo na temelju toga?

¹⁴ Kao duša mogao je Adam, a to može i svaki od nas, jesti, biti gladan i umoran. Prema izvornom hebrejskom tekstu, Biblija kaže da duša radi sve te  stvari (5. Mojsijeva 23:24; Priče Salamunove 19:15; 25:25). Kad je Bog zabranio Izraelcima raditi određenog dana, spomenuo je daljnju važnu činjenicu u vezi duše. Rekao je: “I svaku dušu koja bi radila kakav posao u taj dan, ja ću zatrti dušu onu u narodu njezinu” (3. Mojsijeva 23:30). Biblija, dakle, pokazuje da duša može umrijeti (Ezehijel 18:4, 20; Psalam 33:19).

¹⁵ Poznavanje ovih biblijskih istina može nam pomoći ispravno procijeniti priče ljudi, koji su navodno umrli (kod kojih se nije više moglo ustanoviti kucanje srca ili djelovanje mozga), pa ponovno oživjeli, a zatim govorili kako su lebdjeli izvan svog tijela. Možda su imali halucinacije radi uzimanja lijekova ili pomanjkanja kisika u mozgu. Sasvim svejedno da li je to potpuno objašnjenje ili nije, sa sigurnošću znamo da nikakva nevidljiva duša nije napustila tijelo.

¹⁶ No, ako su mrtvi potpuno bez svijesti i ako nikakva “duša” ne lebdi izvan tijela, tada ne postoji neka paklena vatra, koja očekuje duše zlih ljudi, zar ne? Ipak, mnoge crkve uče da zli bivaju mučeni nakon smrti. Neki su s pravom uznemireni kad saznaju istinu o mrtvima. Oni pitaju: “Zašto nam naša religija nije rekla istinu o mrtvima?” Kako ti reagiraš na to? (Usporedi Jeremija 7:31).

17-20. Što se s čovjekom događa nakon smrti?

¹⁷ Ako bi živi imali samo izgled da jednom umru i zauvijek ostanu u besvjesnom stanju, tada bi smrt zacijelo bila nepobjedivi neprijatelj. No, Biblija pokazuje da nije tako.

¹⁸ Neposredna budućnost čovjeka nakon smrti je grob. Jezici, na kojima je bila pisana Biblija, imaju određenu riječ za mjesta mrtvih, za opći grob čovječanstva. U hebrejskom se naziva šeol, a u grčkom hades. Te su riječi u nekim Biblijama prevedene sa “grob”, “podzemlje” ili “pakao”. Sasvim svejedno kako bile prevedene, one ne označuju mjesto patnji, nego mjesto mrtvih, koji su bez svijesti. Suglasno s tim čitamo:

“I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u Podzemlju (u paklu, Luther, 1545.) u koje ideš” (Propovjednik 9:10, ST).

Apostol Petar je objasnio da je čak Isus došao nakon smrti u grob, u šeol, hades ili pakao (Djela apostolska 2:31; usporedi Psalam 16:10).

¹⁹ Naravno, mrtvi nemaju moć promijeniti svoje stanje (Job 14:12). Znači li to da smrću — stanjem bez svijesti — sve prolazi? Za neke da. Biblija uči da će ljudi, koje je Bog potpuno odbacio, ostati zauvijek mrtvi (2. Solunjanima 1:6-9).

²⁰ U stara su vremena Židovi vjerovali da za ljude, koji su bili vrlo loši, nema nikakve budućnosti nakon smrti. Židovi nisu pokapali takve ljude. Umjesto toga, bacali su njihove leševe u dolinu izvan Jeruzalema, gdje je neprestano podržavana vatra za spaljivanje smeća. Radilo se o dolini Hinnom ili Geheni. Na taj se običaj osvrnuo Isus kada je spomenuo  Gehenu, kao simbol potpunog uništenja, bez ikakvog izgleda za budućnost (Matej 5:29, 30). On je, na primjer, rekao:

“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu (Geheni, NS)” (Matej 10:28, ST).

Isusove nam riječi daju temelj za nadu da će mnogi umrli u budućnosti ponovno živjeti, te da će tako biti svladana smrt.

21, 22. Kako može biti pobijeđena smrt?

²¹ Nakon što je Isus nekoliko dana bio mrtav, Bog ga je uskrsnuo u život. Bio je to jedan od najvažnijih događaja ljudske povijesti. Isus je postao živo duhovno stvorenje, jednako onome kakav je bio prije dolaska na Zemlju (1. Korinćanima 15:42-45; 1. Petrova 3:18). Nakon uskrsnuća pojavio se pred stotinama ljudi (Djela apostolska 2:22-24; 1. Korinćanima 15:3-8). Ti su svjedoci bili spremni dati svoj život, da bi dokazali svoju vjeru u Isusovo uskrsnuće. Uskrsnuće Isusa pokazuje da smrt nije nepobjedivi neprijatelj. Ona može biti pobijeđena! (1. Korinćanima 15:54-57).

²² Također su moguće i daljnje pobjede nad smrću. Umrli se mogu ponovno vratiti u čovječji život na Zemlji. Jehova, koji ne može lagati, jamči nam u svojoj riječi “da će uskrsnuti pravedni (koji su poznavali i vršili volju Božju) i nepravedni (koji nisu pravedno postupali)” (Djela apostolska 24:15, ST).

23-25. Zašto može budućnost biti oduševljavajuća?

²³ Na temelju toga možemo imati povjerenje da je Bog sposoban vratiti umrle u život. Ljudima je moguće sačuvati na filmu ili magnetofonskoj traci  sliku, glas i karakterne osobine bilo koga. Zar Bog ne može učiniti mnogo više? On posjeduje daleko obuhvatnije sjećanje od nekog filma ili videotrake. Stoga on može, one koje želi uskrsnuti, ponovno stvoriti potpuno jednake (Psalam 147:4). On je to već dokazao. Biblija sadrži mnoge izvještaje o tome, kako je Bog kroz svog Sina vraćao u život mnoge ljude. Dva od tih oduševljavajućih izvještaja možeš pročitati u Ivanu 11:5-44 i Luki 7:11-17. Ljudi koji su u prošlosti obožavali Boga, s dobrim su razlogom gledali u susret vremenu, kada će ih se on sjetiti i uskrsnuti. To će biti tako, kao da su bili probuđeni iz dubokog sna bez svijesti (Job 14:13-15).

 ²⁴ Uskrsnuća, koja su se događala u stara vremena, morala su činiti presretnima rođake i prijatelje umrlih. Ali, ti uskrsnuli su samo trenutno pobjeđivali smrt, jer su na kraju ponovno umrli. No, unatoč tome posredovala su nam oduševljavajući osvrt na budućnost, jer Biblija ukazuje na “bolje uskrsnuće” (Jevrejima 11:35, ST). To će biti mnogo, mnogo bolje, jer oni koji će se vratiti u zemaljski život, neće više morati umrijeti. To će biti daleko veća pobjeda nad smrću (Ivan 11:25, 26).

²⁵ Biblijski izvještaj o tome, kako Bog može i kako će pobijediti smrt, nam sigurno pokazuje da je on ljubazno zainteresiran za ljude. To nam treba pomoći razumjeti Jehovinu osobnost i prouzročiti da se osjetimo privučenima k njemu. Te nam istine također pomažu biti ujednačenima, jer nas čuvaju od bolesnog straha pred smrću, kojim su mnogi opsjednuti. Možemo imati divnu nadu da ćemo se ponovno vidjeti čak s našim umrlim rođacima, kad smrt bude pobijeđena uskrsnućem (1. Solunjanima 4:13; Luka 23:43).