1, 2. Koje poželjne ciljeve nisu mogle ostvariti ljudske vladavine?

POSTOJI li vladavina koja može svijetu donijeti trajni mir, jamčiti sigurnost, odstraniti kriminal i pribaviti dovoljno dobre hrane za sve? Zatim, koja je u stanju očistiti okoliš i pobijediti sve bolesti?

² Razmotri povijest ljudskih vladavina od monarhija do demokracija i svih ostalih oblika. Niti jedna od tih vladavina — pa niti sve one zajedno — nisu mogle ostvariti gore spomenute poželjne ciljeve; niti u malim okvirima, a kamoli u svjetskim razmjerima. Usprkos tome postoji razlog za nadu.

3, 4. Odakle znamo da je Bog predvidio vladavinu koja će donijeti mir?

³ Sam Jehova Bog je obećao učiniti sve što nam je potrebno. Kako možemo biti uvjereni u to? Prisjeti se da je on prvobitno namjeravao cijelu Zemlju učiniti rajem, gdje su ljudi trebali živjeti u miru i sreći (1. Mojsijeva 1:28; 2:8, 9). Tada je došlo do pobune u Edenskom vrtu. No, vjeruješ li da bi Bog dozvolio da nezahvalna stvorenja spriječe njegov naum? Nikako ne. Činjenica je da je Jehova nedugo nakon pobune Adama i Eve prorekao dolazećeg osloboditelja, “sjeme”, koje će uništiti sve koji bi rušili mir na nebu i na Zemlji (1. Mojsijeva 3:15). “Ali, kakve to ima veze s nekom vladavinom?” mogao bi pitati. Prorečeno “sjeme” trebao je biti Mesija, knez mira, za kojega je pod nadahnućem pisao prorok Izaija: “Punini ... [njegove] kneževske vladavine i mira, neće biti kraja” (Izaija 9:6, 7, NS; 11:1-5).

⁴ Da, Jehova je obećao vladavinu, koja će biti obilježena pravdom i mirom. Biblija naziva tu vladavinu, Božjim Kraljevstvom. Milijuni mole: “Oče naš ... Neka dođe Kraljevstvo tvoje” (Matej 6:9, 10). Ako si ikada tako molio, tada si molio za istinsku vladavinu, za nebesko Kraljevstvo, koje će donijeti mir Zemlji (Psalam 72:1-8). Ali, kada će Bog uspostaviti tu vladavinu? Kako će izabrati vladare i osposobiti ih?

5, 6. Koje je korake poduzeo Bog s obzirom na Kraljevstvo?

⁵ Tijekom stoljeća bile su otkrivene mnoge pojedinosti o Božjem naumu. Bog je na primjer pokazao da će Mesija doći iz loze Abrahama i Jakova, te iz plemena Judina (1. Mojsijeva 22:18; 49:10). Zatim je Jehova uspostavio u Izraelu Kraljevstvo, koje je trebalo poslužiti kao proročanski uzor dolazećih stvari. Izrael je bio teokracija (Božja vladavina). Za kralja  te nacije govorilo se da sjedi na “Jehovinom prijestolju” (1. Dnevnika 29:23). Jehova je bio najviši autoritet; njegovi su zakoni i mjerila vodili naciju. Nakon nekog vremena dao je Bog na znanje kralju Davidu da će iz njegove kuće doći vječni kralj (Psalam 89:20, 21, 29).

⁶ Ove pojedinosti, kao i druga razjašnjenja iz Biblije su vrlo važna, jer nam pokazuju da je Bog položio siguran zakonski temelj budućem Kraljevstvu. Suglasno tome, Bog je kasnije poslao svog anđela djevici iz doma Davidova, sa sljedećom porukom:

“Ti ćeš ... roditi Sina, komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I Kraljevstvo njegovo neće imati svršetka” (Luka 1:28-33, ST).

7-10. Zašto možemo biti uvjereni da će Isus biti odličan vladar?

⁷ To je prorečeni Mesija, onaj kojemu je Bog obećao dati vječnu vladavinu nad čovječanstvom. Što možemo očekivati od Isusa kao vladara? Razmotrimo sada što znamo o njemu.

⁸ Isus je bio potpuno predan Bogu, uvijek spreman vršiti njegovu volju (Jevrejima 10:9; Izaija 11:3). On je, između ostalog, pokazao svoju vjernost prema Bogu i time što se, protivno mnogim ljudskim vladarima, nije dao podmititi nikakvim bogatstvom ili ugledom (Luka 4:5-8). Neustrašivo je nastupao za istinu, ne ustručavajući se izvrći ruglu religiozno licemjerstvo (Ivan 2:13-17; Marko 7:1-13).

⁹ Isus je, osim toga, toliko ljubio čovječanstvo, da je za njega dao čak svoj život (Ivan 13:34; 15:12, 13). Potaknut suosjećanjem, Isus je liječio bolesne, uskrsavao mrtve i hranio gladne. (Luka 7:11-15, 22; 9:11-17). Posjedovao je, također, moć nad prirodnim silama, pa ih je upotrebljavao u korist ljudi. (Matej  8:23-27). Usprkos tome bio je jako pristupačan; čak i djeca su se osjećala ugodno kod tog blagog čovjeka (Matej 11:28-30; 19:13-15).

¹⁰ Predstavi si kakav bi to morao biti blagoslov imati vladara sa takvim osobinama i sposobnostima! Taj veličanstveni izgled imaju obožavatelji Jehove.

11, 12. Odakle znamo da Isus ne treba vladati na Zemlji?

¹¹ Kad je rimski namjesnik upitao Isusa o njegovu Kraljevstvu, on je odgovorio: “Moje Kraljevstvo nije dio ovoga svijeta” (Ivan 18:36, NS). Isus se držao strogo neutralnim prema političkim stvarima naroda, davši time primjer svojim sljedbenicima (Ivan 6:15; 2. Kor. 5:20). Također nije Božjem naumu odgovaralo da njegov Sin vlada na Zemlji. On treba vladati s neba, odakle može izvršavati svoju nadljudsku sveopću vlast.

¹² U tu svrhu njegov ga je otac, nakon što je umro u vjernosti, uskrsnuo kao besmrtno, duhovno stvorenje (Djela apostolska 10:39-43; 1. Korinćanima 15:45). Krist se pojavio pred svojim sljedbenicima, zajamčivši im da je živ i djelotvoran, a zatim se vratio na nebo. U vezi toga piše apostol Petar: “Koji uzašavši na nebo, sjedi s desne strane Božje, pošto je sebi pokorio anđele, vlasti i sile” (1. Petrova 3:22; Matej 28:18).

13-16. Postoje li dokazi kada je Krist počeo vladati nad čovječanstvom?

¹³ U to vrijeme, 33. godine n. r. vr., počeo je Isus vladati nad kršćanskom skupštinom, a njegovi su sljedbenici radosno priznali tu vladavinu i njegov položaj na nebu (Kološanima 1:13, 14). Ipak, Božjem naumu nije odgovaralo da Isus u to vrijeme započne vladati nad čovječanstvom i cijelim svemirom.

¹⁴ Bog je dao ljudima vremena, da bi sami mogli vidjeti plodove svojih vladavina. Stoga je Krist  morao čekati da dođe određeno vrijeme za kraljevsku vladavinu nad svijetom. Apostol Pavao piše: “On, naprotiv, pošto je prinio samo jednu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede Bogu s desne strane, gdje ubuduće čeka dok njegovi neprijatelji ne budu postavljeni podnožjem njegovim nogama” (Jevrejima 10:12, 13, ST).

¹⁵ Međutim, ako je Isus nevidljiv na nebu, kako onda možemo znati kada započinje njegova vladavina? Kao što smo već ustanovili u prethodnom poglavlju, Isus je prorekao vidljivi “znak”, po kojem će njegovi sljedbenici na Zemlji moći spoznati, kada je došlo to vrijeme (Matej 24:3-31). Ratovi, glad i potresi, zatim progonstva kršćana, kao i svijetom rašireno “propovijedanje dobre vijesti” — sve što vidimo od prvog svjetskog rata — potvrđuje, da živimo na svršetku sustava stvari. Ovi događaji dokazuju, također, da Krist sada vlada na nebu. Nakon opisa rata na nebu protiv Sotone, Biblija naime kaže sljedeće:

“Sad je nastupilo spasenje i snaga i kraljevska vlast našega Boga, i vlast njegova pomazanika ... Zato se veselite, nebesa i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena!” (Otkrivenje 12:7-12, ST).

¹⁶ Dakle, Isus Krist sada vlada. To znači da preostaje još “malo vremena”, dok on ne upotrijebi svoju silu, kako bi uništio svaki otpor protiv Kraljevstva — kako Đavla tako i sve ljudske vladavine (Danijel 2:44). Nakon toga ćemo se moći radovati teokratskom Kraljevstvu, koje će donijeti vječni mir.

17, 18. Tko će s Kristom vladati u Kraljevstvu?

¹⁷ Biblija otkriva daljnji očaravajući izgled tog Kraljevstva. U Danijelu 7:13, 14 opisano je kako će  Sinu Božjem biti predana “vlast, čast i Kraljevstvo”. Prema toj viziji kaže se dalje:

“A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.” (Danijel 7:27, ST).

Dakle, Bog je predvidio da Isus Krist dobije suvladare. To znači da će neki ljudi doći na nebo. Kada je bio na Zemlji, Isus je počeo izabirati muževe i žene, koji su trebali postati njegovi suvladari. On je rekao da će otići na nebo i pripraviti mjesta za njih (Ivan 14:1-3).

¹⁸ To nam pomaže shvatiti nešto, što mnogi posjetitelji crkava ne razumiju cijelog života: Biblija s jedne strane pokazuje, da ljudi trebaju prema Božjem naumu živjeti na Zemlji; no s druge strane, ona govori o tome da ljudi dolaze na nebo. Kako riješiti tu zagonetku? Dakle, Bog je obećao da će neki ljudi doći na nebo, gdje će s njegovim Sinom sudjelovati u kraljevskoj vladavini. A Zemlja treba postati rajem i biti ispunjena sretnim, miroljubivim ljudima (Vidi Psalam 37:29; Izaija 65:17, 20-25).

19-22. Koliko će ih doći na nebo, i zašto to neće biti svi ljudi?

¹⁹ Koliko će ih doći na nebo, da bi sačinjavali kraljevsku upravu? U vezi toga Isus daje sljedeće do znanja, govoreći: “Ne boj se, stado malo, jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo!” (Luka 12:32, ST). Da, njihov broj je ograničen. Iz Otkrivenja saznajemo da je broj onih koji će biti ‘otkupljeni od ljudi’, da bi vladali s “Janjetom” (Isusom Kristom), 144 000 (Otkrivenje 14:1-5, ST). To nije teško razumjeti. I ljudske se vladavine sastoje od izabranih muževa i žena, koji kao članovi vlade odlaze u glavni grad svoje zemlje.

 ²⁰ Međutim, Bog nije ljudima prepustio da odluče, tko dolazi na nebo. On ih izabire (1. Petrova 2:4, 5, 9; Rimljanima 8:28-30; 9:16). Kad je izabrao apostola Pavla, Bog je izlio na njega svoj duh, pobudivši u njemu uvjerenje da pripada “nebeskom kraljevstvu” (2. Timoteju 4:18). Pavao piše: “Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici Božji, a subaštinici Kristovi” (Rimljanima 8:16, 17, ST; 2. Korinćanima 1:22; 5:5).

²¹ Bog je odabrao za život na nebu razmjerno malo svojih obožavatelja, jer se prema Božjem naumu ljudi trebaju radovati sretnom životu na Zemlji. Isus je bio prvi, kojeg je uzeo na nebo (Jevrejima 6:19, 20; Matej 11:11). Zatim je Bog izabirao daljnjih 144 000. Što će se dogoditi kada taj broj bude potpun?

²² Nakon što je apostol Ivan dobio viziju o ograničenom broju (144 000) onih, koji će vladati s Kristom na nebu, bilo mu je pokazano “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti” (Otkrivenje 7:4, 9, 10, ST). Njih će Bog sačuvati na životu za vrijeme pogubnog svršetka sadašnjeg sustava stvari. Ono ima divan izgled na vječni život na Zemlji — izgled jednak onome koji stoji na raspolaganju vjernim ljudima poput Noa, Abrahama i Davida, koji su umrli prije nego je Bog otvorio put u nebeski život za 144 000 (Djela apostolska 2:34).

23, 24. Zašto se možemo pouzdati u te suvladare?

²³ Danas ima većina ljudi malo povjerenja u svoje vladare. Ali, oni koji će vladati u Božjem Kraljevstvu, sasvim su drukčiji od svjetovnih vladara. Bog je tijekom stoljeća izabirao ljude, koji su dokazali  svoju vjeru. Oni su se pod svim mogućim kušnjama i iskušenjima čvrsto držali onoga, što je ispravno i pravedno. Tako su stekli Božje povjerenje. Zašto da im onda mi ne vjerujemo?

²⁴ Osim toga, i sami su jednom bili ljudi, što će im pomoći razumjeti nas i imati suosjećanje prema nama. (Usporedi Jevrejima 4:15, 16.) Oni znaju što znači biti iscrpljen i obeshrabren ili imati brige. Poznato im je koliko je potrebno naprezati se da bismo bili strpljiviji, prijazniji i milosrdniji. Među njima su bile i žene; one razumiju osjećaje i poznaju posebne potrebe žena na Zemlji (Galaćanima 3:28).

25-27. Kako možemo pokazati da podupiremo Božje Kraljevstvo?

²⁵ Milijuni Jehovinih svjedoka pokazuju danas svoje povjerenje u Krista i njegove suvladare. Oni to čine time što su vjerni podanici Božjeg kraljevstva (Priče Salamunove 14:28). Priznaju i preporučaju u Bibliji zapisane zakone tog Kraljevstva, jer zaista vjeruju da je kršćanstvo najbolji životni put. Također slijede nauku te vladavine. Njihov glavni udžbenik je Biblija, te ju koriste zajedno s kršćanskim priručnicima i pomoćnim sredstvima za proučavanje. Na svojim skupštinskim sastancima mnogo uče o Kraljevstvu i o kršćanskom načinu života. Osim toga, oni pomažu i drugima izvlačiti korist iz programa poučavanja, time što ih poučavaju javno i privatno po kućama (Djela apostolska 20:20).

²⁶ Isus je naveo, kao sastavni dio znaka posljednjih dana i sljedeće: “Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svem svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” (Matej 24:14, ST). Prije svog uzašašća na nebo Isus je ukazao svojim učenicima na potrebu aktivnog sudjelovanja u tom djelu (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8).

 ²⁷ Današnjim kršćanima je jasno, da mogu propovijedanjem i poučavanjem vrlo neposredno dokazati svoju ljubav prema Bogu i svojim bližnjima (Marko 12:28-31). Budući da se radi o ljudskim životima, to je ozbiljna odgovornost (Djela apostolska 20:26, 27; 1. Korinćanima 9:16). No, ona također donosi mnogo radosti i zadovoljstva (Djela apostolska 20:35). Jehovini svjedoci će ti rado pomagati, ako želiš učiti druge o Božjem vladajućem Kraljevstvu.