1-3. Zašto je razumno istražiti što kaže Biblija o zlu?

ZAR ne bi bio očajan, povrijeđen i srdit, ako bi se dozvolilo da pobjegne zločinac, koji je opljačkao ili ubio tvog prijatelja, ili silovao prijateljicu? Takva nasilja i nepravde samo su mali dio onoga što se događa čovječanstvu.

² Povijest čovječanstva svjedoči o brutalnim ratovima, tlačenoj bijedi, o nasilju i ugnjetavanju. Sve je to navelo neke da sumnjaju u postojanje Boga. No, mi znamo da postoje uvjerljivi dokazi da Stvoritelj postoji (Jevrejima 3:4; Rimljanima 1:20). Ali, zlo također postoji. Iz tog se razloga mnogi koji vjeruju u Boga pitaju: “Brine li on uopće za nas?” Ili, “Ako Bog brine za nas, zašto je tako dugo dopustio zlo?”

 ³ Tom su se temom često bavili filozofi i svećenici, ali oni ne mogu ponuditi zadovoljavajući odgovor. Što kaže Bog o tome?

4-8. Što možemo u vezi toga naučiti od Habakuka?

⁴ Na temelju vlastitog iskustva, možemo razumjeti reagiranje hebrejskog proroka Habakuka na nepravdu i nasilje. On je živio u vrijeme, kada su Židovi robovali mnogim lošim navikama, koje su ga boljele, pa se osjetio navedenim da pita Boga:

“Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno” (Habakuk 1:3, 4, ST).

Iako je bio uvjeren u Jehovinu pravednost, ipak je bio potresen zbog nasilja i nepravde među svojim narodom. Osim toga, i Babilonci su stvarali nered, terorizirajući i pljačkajući druge narode. Izgledalo je da svuda prevladava zlo. Prorok Habakuk se pitao, zašto Bog koji sve to može vidjeti, naizgled ne poduzima ništa (Habakuk 1:13).

⁵ Jehova je kroz viziju zajamčio Habakuku, da je naizgledno blagostanje zlih prolazno. Bog ne samo da je vidio što se događa, nego je bio i spreman poduzeti nešto. On je utvrdio “određeno vrijeme”, kada treba biti zadovoljena Božja pravda. Neki su, doduše, mislili da se to zavlači, ali Jehova je uvjeravao Habakuka u vezi svog obećanja: “Odista će doći i neće zakasniti!” (Habakuk 2:3, ST).

⁶ Da Bog zaista brine za ljude, pokazao je time što je upozorio Habakuka na izazov, pred kojim će  u međuvremenu stajati ljudi. Jehova je rekao: “A pravednik živi od svoje vjere” (Habakuk 2:4, ST). Hoće li Habakuk prihvatiti izazov, postupajući ispravno, neovisno o tome što bi radili drugi oko njega? On je trebao vjerovati da će Bog sve dovesti u red u “određeno vrijeme”.

⁷ Iz povijesti nam je poznat razvoj daljnjih događaja. Bog je u određeno vrijeme zaustavio nasilje i nepravdu među Židovima. Zemlja je bila osvojena, a mnogi od njenih stanovnika odvedeni u zarobljeništvo. Kasnije je Bog obračunao s Babilonom. Onako kao što je Jehova prorekao preko svojih proroka, Medijanci i Perzijanci, predvođeni Kirom, pobijedili su naizgled svemoćni Babilon (Jeremija 51:11, 12; Izaija 45:1; Danijel 5:22-31).

⁸ Ovaj nam primjer pokazuje u malome, da naš Stvoritelj ne zatvara oči pred zlom. On zna da zlo postoji i nije ravnodušan (Usporedi 1. Mojsijeva 18:20, 21; 19:13). Ali, zašto je onda do danas dopustio zlo? Da bismo razumjeli logično biblijsko objašnjenje, moramo se vratiti natrag u vrijeme, kada su se pojavili problemi čovječanstva.

9-12. Kako su se u Edenu pojavila sporna pitanja, koja pogađaju cijeli svemir? Koja su to bila?

⁹ Kako se u 1. Mojsijevoj 3. poglavlju izvještava, Đavo je pitao Evu s obzirom na njezinu poslušnost prema Božjoj zapovijedi, da ne jedu s posebno označenog stabla. Eva je odgovorila da bi neposlušnost mogla prouzročiti smrtnu kaznu. No, Sotona je odgovorio:

“Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo” (1. Mojsijeva 3:1-5, ST).

 Sotona je time postavio sporna pitanja, koja pogađaju sva Božja stvorenja, kako ljude, tako i anđele.

¹⁰ Sotona je doveo u pitanje Božje poštenje. Pomisli na posljedice! Ako bi Bog u vezi ove stvari lagao, da li bi mu se onda u bilo kojoj drugoj stvari moglo vjerovati? Zar tada ne bi njegova stvorenja na nebu i na Zemlji gajila nepovjerenje, kad god bi Bog nešto rekao? Poznato nam je kako su ljudi nepovjerljivi prema političarima, koji jednom slažu svom narodu (Usporedi Psalam 5:9).

¹¹ Sotonina tvrdnja da Bog vara svoja stvorenja i da zadržava nešto što bi za njih bilo dobro, dala je povoda za još jedno sporno pitanje: Zaslužuje li Bog da vlada? Pitanje pravovaljanosti Božjeg načina vladanja odnosi se na cijeli svemir.

¹² Osim toga, Sotona je tvrdio da bi ljudi mogli živjeti i bez Boga, da bi mogli i trebali sami sobom upravljati. Time je pred ljudima i anđelima bilo pokrenuto pitanje: Mogu li ljudi neovisno od Boga, sami nad sobom uspješno upravljati?

13-15. Kako su trebala biti riješena sporna pitanja?

¹³ Ova važna, moralna sporna pitanja zahtijevaju potpuno razjašnjenje. Metoda koju je Bog izabrao da bi to učinio, jasno otkriva njegovu mudrost i zanimanje za naše dobro — kako sadašnje, tako i buduće. Bog je dopustio da prođe vrijeme, kako bi se sva razumom obdarena stvorenja mogla uvjeriti u činjenice. Da bi to mogao ispravno razumjeti razmisli kako bi ti postupio, kada bi te netko javno optužio da tiraniziraš svoju obitelj, da lažeš i da zastrašivanjem provodiš autoritet. Nesiguran čovjek bi možda glasno protestirao ili bi se posvađao s tužiteljem. No, ako si siguran da je ta tvrdnja kriva, mogao bi sporna pitanja objasniti jednostavno tako, da daš drugima priliku da na tvojoj obitelji promatraju  tvoj način postupanja i dobre rezultate istog. Tako bi odstranio sve sumnje (Matej 12:33).

¹⁴ Što su tijekom vremena pokazale činjenice, s obzirom na sporna pitanja, koja su se pojavila u Edenu? Neposlušnost je dovela do smrti, kako je to Bog unaprijed upozorio. Čovjek stari, obolijeva i umire. Bog je stoga potpuno pošteno postupio upozorivši Adama i Evu, a također nije postojao razlog za sumnju u pravovaljanost njegove vladavine. Osim toga, dokazalo se da čovjek ne može postaviti svoja mjerila, te da ne može vladati neovisno od Boga. Niti jednom obliku ljudske vladavine nije bilo moguće spriječiti ratove, korupciju, tlačenja, nasilja i nepravdu. To potvrđuje istinitost onoga što kaže Biblija: “Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!” (Jeremija 10:23, ST). Osim toga, tijekom vremena se utvrdilo da ljudi ne mogu ukloniti žalost, naprotiv, često ju baš prouzrokuju.

¹⁵ Trpjeti moraju čak i iskreni ljudi, koji su spremni podložiti se Božjoj vladavini i njegovim mjerilima. Radi njih će Bog postupati protiv onih koji rade zlo, kao što je to već jednom u malome učinio, prema izvještaju knjige Habakuka. Jehova će odstraniti s neba i sa Zemlje sve, koji su odgovorni za pokvarenost i žalost. Kao što je rekao Habakuku, Bog je “odredio vrijeme” za to. Potpuno možemo biti uvjereni da će se njegovo obećanje ‘sigurno obistiniti. Ono neće zakasniti’ (Habakuk 2:3).

16-20. Kako smo uvučeni u još jedno neriješeno sporno pitanje?

¹⁶ Kada se radi o pitanju zašto Bog dopušta zlo, mnogi misle samo na ljudske patnje. No, oni ne razumiju važna sporna pitanja, koja se trebaju riješiti.  Vjerojatno također previđaju korist koju mogu izvući iz toga što je Bog ostavio vrijeme za razjašnjenje spornih pitanja (2. Petrova 3:9).

¹⁷ Bog je ostavio dovoljno vremena da bismo se i sami mogli roditi. Sve lijepo što smo do sada doživjeli svodi se na to što je Bog ostavio vremena. Osim toga, dobili smo priliku da dokažemo svoju ljubav prema Bogu i vjernost prema njemu. Sotona je tvrdio da nitko neće ostati vjeran Bogu, čak ni onaj, za koga je Bog mogao reći: “Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!” To saznajemo iz 1. i 2. poglavlja biblijske Knjige o Jobu. Đavo je u vezi pravednog Joba rekao sljedeće: “Zar se Job uzalud Boga boji?” Sotona je tvrdio da je Job to radio iz sebičnih poticaja, jer mu je Bog poklonio blagostanje. Međutim, ako bi Job izgubio blagostanje, on bi prokleo Boga (Job 1:7-12, ST). Je li Sotona mogao odvući od Boga sve ljude?

¹⁸ Bog je dopustio da Sotona učini Jobu mnogo zla. Job je izgubio sve bogatstvo, poginula su mu djeca. Sam je obolio od strašne bolesti. Iako Job nije znao da ga je Sotona učinio naročitom metom svog napada, on je ostao vjeran Bogu (Job 27:5). Bio je uvjeren da ga Jehova neće zaboraviti, te da će ga čak uskrsnuti, ako bi morao umrijeti (Job 14:13-15). Jehova nikada ne ostavlja na cjedilu svoje vjerne sluge. On je nastupio nakon nekog vremena i dao odštetu za ono što je Sotona učinio. Job je ozdravio, dobio desetoro još ljepše djece, ponovno stekao veliko bogatstvo i još doživio duboku starost (Job 42:10-17).

¹⁹ Ovaj nam izvještaj pomaže razumjeti, zašto je Bog dopustio zlo. Na taj je način bilo pokazano, da neki ljudi ljube Boga unatoč svim životnim problemima i da će mu ostati vjerni usprkos svim kušnjama.  Pitajmo se stoga: “Da li bih i ja tako reagirao? Da li bih mogao biti poput Joba, doprinijevši tako razjašnjenju spornih pitanja, koja je postavio Sotona?” (Priče Salamunove 27:11). Knjiga o Jobu daje nam razlog za pouzdanje, da će Bog ispraviti sve patnje, koje su trpjeli ljudi tako dugo dok je on dopuštao zlo (Usporedi 2. Korinćanima 4:16, 17).

²⁰ Jednako kako je pazio na Joba i Habakuka i poklonio im svoju milost, Bog i danas brine za one, koji su mu vjerni unatoč teškim okolnostima i on će ih sigurno nagraditi (Malahija 3:16-18).

21-23. Kakvu budućnost stavlja u izgled Biblija? Što to znači za nas?

²¹ Biblija nas uvjerava, da Bog namjerava Zemlju opet pretvoriti u raj (Luka 23:43; Otkrivenje 21:4, 5). Tada će se u potpunosti ispuniti slijedeća biblijska obećanja:

“Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema. Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat” (Psalam 37:10, 11, ST; Priče Salamunove 24:1, 20).

²² Mnogi se žale radi zla i patnji, smatrajući čak Boga odgovornim za to. No, žele li zaista da bude odstranjeno zlo, ili bi samo htjeli izbjeći posljedicama zla? Mnoge patnje si čovjek sam nanosi; on žanje ono što je sijao (Galaćanima 6:7; Priče Salamunove 19:3). Nemoral uzrokuje spolne bolesti, pobačaje i razvode. Pušenje prouzrokuje rak pluća. Pijanstvo i zloupotreba droge šteti jetrima i mozgu. Prestupanje saobraćajnih propisa vodi do smrtonosnih nesreća. Međutim, da li oni koji kažu: “Zašto Bog dopušta zlo?” i “Kada će konačno učiniti kraj tome?”, zaista žele da Bog to učini? Ako bi on to odmah učinio i time spriječio ljude da i dalje rade loše stvari, tada bi se sigurno mnogi žalili, tvrdeći da ih ograničava u njihovoj slobodi.

²³ Time što Bog dopušta zlo, možemo dokazati gdje stojimo i što leži u našem srcu. Bog je rekao Habakuku: “Što se pravednika tiče, on će kroz vjeru ostati na životu.” To zahtijeva od nas, da mrzimo ono što Bog označava lošim ili zlim (Habakuk 2:4, NS; Psalam 97:10). Ako tako postupamo možda ćemo biti omraženi od nekih svojih susjeda ili znanaca (1. Petrova 4:3-5). Job i Habakuk su bili spremni razlikovati se od svoje sredine, kako bi mogli ostati  vjernima Bogu i postići njegovu milost. I danas dokazuju milijuni Jehovinih svjedoka da je to moguće; i njihov život postaje time ispunjenijim i zadovoljnijim.

24-26. Kako možemo izvući trajnu korist iz toga, što je Bog do sada dopustio zlo?

²⁴ Oni, koji tako postupaju, doprinose svoj dio u dokazivanju da je Sotona veliki lažac. Također dokazuju da ljudi mogu biti vjerni Bogu, te mogu imati čvrsto povjerenje u pravovaljanost i ispravnost njegovog načina vladanja. Bog opet zna da takvim ljudima može povjeriti obnovu Zemlje u raj. Tada će život biti tako divan, da će biti zaboravljena sva bol i sve patnje prošlosti. Sve će biti zaboravljeno onako, kako čovjek zaboravlja suze i bol iz djetinjstva, kad se je udario u koljeno (Izaija 65:17; Ivan 16:21).

²⁵ To je veličanstveni izgled, koji nam pomaže spoznati da je Božje dopuštanje zla samo kratka međuigra u ostvarenju njegovog vječnog nauma. Sporna pitanja koja su bila razlogom toga, biti će jednom za uvijek riješena.

²⁶ No, čak ako razumijemo, zašto je Bog dopustio zlo, s pravom bismo željeli znati: Kada će to prestati? Kada će uslijediti Božje “određeno vrijeme” za odstranjenje zla širom svijeta? Stoga, razmotrimo sada to.