1, 2. Zašto su bolest i smrt zagonetka?

ŠTO god ljudi učinili za svoje zdravlje, ipak stare, obolijevaju i konačno umiru. Nitko nije toga pošteđen, čak niti ljudi, koji su bili potpuno predani Bogu (1. Carevima 1:1; 2:1, 10; 1. Timoteju 5:23). Zašto je tako?

² Naše tijelo ima, izgleda, mogućnost daleko dulje obnavljati istrošene stanice, nego je to sada slučaj, a kapacitet našeg mozga daleko je veći od onoga što bi mogli iskoristiti ako bi živjeli više ljudskih vjekova. Zašto postoje te mogućnosti kad ih uopće ne možemo iskoristiti? Činjenica je, da znanstvenici ne mogu objasniti zašto starimo, obolijevamo i umiremo. Ali, Biblija daje objašnjenje.

3-5. Kako je na nas došla bolest i smrt?

³ Apostol Pavao nas upućuje u ispravnom smjeru, kada piše da “u Adamu svi umiru” (1. Korinćanima 15:21, 22). Pavao se ovdje osvrće na biblijski izvještaj o Adamu i Evi, izvještaj koji je Isus Krist  označio istinitim (Marko 10:6-8). Stvoritelj je postavio prvi ljudski par u vrtu sličnu domovinu, davši im prekrasan izgled na beskrajni život u skladu s njegovom voljom. Bilo je dovoljno zdrave hrane, plodova s različitih stabala i drugog bilja. Osim toga, Adam i Eva su bili savršeni. Tijelo i duh su bili bez manjkavosti, pa nije bilo razloga da se pojave bilo kakve slabosti, koje danas posjedujemo (5. Mojsijeva 32:4; 1. Mojsijeva 1:31).

⁴ Prvom ljudskom paru je bilo postavljeno jedno jedino ograničenje. Bog je rekao: “Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (1. Mojsijeva 2:17, ST). Uvažavanjem tog ograničenja, oboje je trebalo pokazati da priznaje Božji autoritet odlučivanja što je dobro, a što zlo za čovjeka. Međutim, kasnije su oni postavili svoja vlastita mjerila za dobro i zlo (1. Mojsijeva 3:6, 7). Time što su prestupili Božju izričitu zapovijed, učinili su nešto što Biblija naziva “grijehom”. I na hebrejskom i na grčkom jeziku riječ “sagriješiti” znači “promašiti cilj”. Adam i Eva su promašili cilj savršene poslušnosti. Oni nisu više odsijevali Jehovinu savršenost i tako su navukli na sebe Božju pravednu osudu (Luka 16:10).

⁵ Grijeh Adama i Eve odnosio se na njih same, kao i na nas. Zašto i na nas? Jer, Bog nije odmah izvršio smrtnu presudu. S obzirom na sve što je stajalo na kocki, Jehova je dao prvom ljudskom paru mogućnost da imaju djecu. Ali, Adam i Eva nisu više bili savršeni; kad su sagriješili uslijedilo je propadanje u tjelesnom i duhovnom smislu. Zato oni nisu mogli imati savršenu djecu (Job 14:4). To možemo usporediti sa bračnim parom, koji neku naslijeđenu manu prenosi na svoju djecu. Tako smo i mi naslijedili manu — grešnost, jer svi potječemo od nesavršenog prvog ljudskog para. Pavao je objasnio da “kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u  svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12, ST; Psalam 51:5).

6, 7. Zašto se može samo Bog pobrinuti za to, da bude odstranjena bolest i smrt?

⁶ Da li je situacija postala beznadnom? I povijest i Biblija potvrđuju, da bi to bio slučaj, kada bi ljudi bili prepušteni sami sebi. Mi se jednostavno ne možemo sami očistiti od poroka grijeha, ne možemo otkloniti Božju osudu. Spasenje može doći samo od Boga. Njegov je zakon bio prestupljen i tako je na njemu ležalo da utvrdi kako treba biti zadovoljena pravda i kakva bi trebala biti otkupnina. Jehova Bog je dokazao svoju, za nas nezasluženu dobrotu time, što je stvorio pripremu spasenja za potomke Adama i Eve. Biblija objašnjava u čemu se sastoji ta priprema i kako možemo izvući korist iz nje.

⁷ Sljedeći biblijski stavci će nam pomoći da to razumijemo:

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3:16, ST).

“Jer Sin čovječji [Isus] nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih!” (Marko 10:45, ST).

“Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave — i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri” (Rimljanima 3:23-25, ST).

8-11. Kako je Bog omogućio otkupninu?

⁸ U dva gornja citata spominje se “otkupnina”. Otkupnina je cijena koju netko plaća za otpuštanje zatvorenika na slobodu (Izaija 43:3). Taj izraz čujemo često u vezi s otmicama ili sa zarobljavanjem  talaca. U našem je slučaju zarobljeno cijelo čovječanstvo. Adam nas je prodao u ropstvo grijeha, a posljedice toga su bolest i smrt (Rimljanima 7:14). Koju cijenu treba platiti za otkup čovječanstva i za oslobođenje od posljedica grijeha?

⁹ U Bibliji piše, ako se još prisjećaš, da je Isus “dao svoj život u otkup” (Marko 10:45). Na temelju toga možemo razumjeti, da je bio potreban ljudski život. Adam je radi grijeha izgubio savršeni ljudski život. Da bi čovječanstvo ponovno moglo postići savršeni život, bio je potreban drugi savršeni ljudski život, kako bi se moglo otkupiti ono što je Adam izgubio. To pokazuje zašto niti jedan Adamov nesavršeni potomak nije mogao omogućiti otkupninu. U Psalmu 49:8, 9, (ST) čitamo: “Ta nitko sebe ne može otkupit ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti”.

¹⁰ Da bi omogućio cijenu otkupnine, poslao je Bog svog savršenog duhovnog sina s neba na Zemlju, da se rodi kao čovjek. Anđeo je objasnio kreposnoj djevici Mariji, kako će Bog pobrinuti da se Isus rodi savršen: “Duh sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim” (Luka 1:35, ST; Galaćanima 4:4). Budući da Isus nije imao nesavršenog ljudskog oca, bio je slobodan od nasljednog grijeha (1. Petrova 2:22; Jevrejima 7:26).

¹¹ Nakon što je Krist kao čovjek živio potpuno suglasno s voljom Božjom, dao je svoj savršeni ljudski život. Njegov život je potpuno odgovarao životu Adama prilikom stvaranja i tako je Isus postao “odgovarajuća otkupnina za sve” (1. Timoteju 2:5, 6; 1. Korinćanima 15:45). Da, to je bila otkupnina “za sve”, jer je platio cijenu za otkup cjelokupne ljudske obitelji. Zato se kaže u Bibliji, da smo “kupljeni za cijenu” (1. Korinćanima 6:20, NS). Bog je Isusovom smrću položio temelj podmirenja za ono što  je Adam prouzročio, nanijevši čovječanstvu grijeh, bolest i smrt. Ta priprema zaista može doprinijeti našoj sreći.

12-17. Na temelju čega mogu biti oprošteni naši grijesi?

¹² Dobro je što znamo iz Biblije, da je Isus platio otkupninu za nas. No, usprkos tome postoji još nešto što nas može spriječiti da postignemo Božju milost i blagoslov. To je činjenica, da smo osobno još uvijek grešnici. Pavao je pisao: “Svi su sagriješili i lišeni su Božje slave” (Rimljanima 3:23, ST). Što se može učiniti protiv toga? Kako možemo postati prihvatljivima pred našim pravednim Bogom Jehovom?

¹³ Sigurno ne bismo mogli očekivati da ćemo se svidjeti Bogu, ako bismo ustrajali u nekom načinu postupanja, za kojeg bismo znali da se protivi Božjoj volji. Moramo se iskreno pokajati za svoje loše želje, riječi i postupke, a zatim život usmjeriti prema biblijskim mjerilima (Djela apostolska 17:30). No, unatoč tome trebaju biti pokriveni još i naši grijesi — prošli i sadašnji. Tu nam dolazi u pomoć Isusova otkupna žrtva. Pavao to pokazuje, kada piše da je Bog dao Isusa “da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri (što znači žrtva, koja pokriva)” (Rimljanima 3:24, 25, ST).

¹⁴ Apostol se ovdje osvrće na ono što je Bog odavno prije propisao, a što je ukazivalo na Krista ili ga predočavalo. U starom su Izraelu bile redovito doprinašane životinjske žrtve za grijehe naroda. I pojedinci su mogli doprinijeti žrtvu za grijeh, radi nekog naročitog prijestupa (3. Mojsijeva 16:1-34; 5:1-6, 17-19). Bog je prihvaćao te krvne žrtve kao žrtve za izmirenje ili plaćanje duga za grijeh. Međutim, to nije donosilo Izraelcima trajnu korist, jer  Biblija kaže da je “nemoćna krv bikova i jaraca da uzme grijehe” (Jevrejima 10:3, 4, ST). Taj sastavni dio obožavanja, koji je uključivao svećenstvo, templ, oltare i žrtve, bio je samo “simbol”, ili “sjena budućih dobrih stvari”, kojima je pripadala Isusova žrtva (Jevrejima 9:6-9, 11, 12; 10:1).

¹⁵ Biblija pokazuje koliko je to važno za postizanje oproštenja: “U kome imamo otkupljenje njegovom (Isusovom) krvlju, oproštenje grijeha” (Efežanima  1:7, ST; 1. Petrova 2:24). Dakle, Isusova smrt omogućava ne samo otkupninu, nego i oproštenje naših grijeha. No, i od nas se nešto očekuje. Budući da smo kroz Kristovu otkupnu žrtvu “kupljeni za cijenu”, moramo biti spremni priznati Isusa za svog Gospodina i slušati ga (1. Korinćanima 6:11, 20; Jevrejima 5:9). Moramo se pokajati za svoje grijehe i vjerovati u Isusovu žrtvu.

¹⁶ Ako tako postupamo, ne trebamo čekati na oproštenje dok Bog ne oslobodi čovječanstvo od svih posljedica grijeha. Sveto pismo govori o tome, da nam već sada može biti oprošteno, tako da možemo imati dobru savjest pred Bogom (1. Ivanova 2:12).

¹⁷ Isusova žrtva bi zaista trebala imati sasvim osobno značenje za nas. Na temelju nje, Bog nam može oprostiti svakodnevne grijehe. Apostol Ivan objašnjava: “Ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika” (1. Ivanova 2:1, ST; Luka 11:2-4). To je jedna od temeljnih biblijskih nauka, koja odlučuje o našoj vječnoj sreći (1. Korinćanima 15:3).

18-21. Kako reagiraš na sve što su za nas učinili Bog i Isus? (1. Ivanova 4:9-11)

¹⁸ Kako reagiraš na to, što Biblija govori o uzroku bolesti i smrti, o otkupnini i pripremi oproštenja kroz Isusa Krista? Netko bi mogao razumno shvatiti te činjenice, a da to ne djeluje na njegovo srce i život. No, potrebno je više od toga.

¹⁹ Cijenimo li Božju ljubav, koja je došla do izražaja time što je omogućio otkupninu? Apostol Ivan je pisao: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina” (Ivan 3:16, ST). Misli na to da su ljudi, o kojima se ovdje govori, bili grešnici, otuđeni od Boga (Rimljanima 5:10; Kološanima  1:21). Bi li ti dao najdraže što imaš, za ljude, od kojih je malo tko zainteresiran za tebe? Jehova je dozvolio da njegov besprijekorni, vjerni sin, njegov ljubljeni prvorođenac dođe na Zemlju, gdje su mu se rugali, prezirali i gdje je konačno umro, da bi oslobodio čovječanstvo. Pavao piše: “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas” (Rimljanima 5:8, ST).

²⁰ Sin je također dokazao svoju ljubav. Kada je došlo vrijeme za to, on se spremno ponizio da bi postao čovjekom. Služio je nesavršenim ljudima, poučavao ih i liječio. Iako je bio nedužan, prihvatio je ruganje, mučenje i sramotnu smrt. Da bi to mogao ispravno cijeniti, uzmi si vremena pa pročitaj Lukin izvještaj o izdaji, saslušanju, zlostavljanju i o Isusovu pogubljenju (Luka 22:47–23:47).

²¹ Kako reagiraš na sve to? Ta ljubazna priprema otkupnine sigurno ne smije nikome služiti kao isprika za svoje loše postupanje. Time bi bila promašena svrha otkupnine i mogao bi počiniti grijeh, koji ne može biti oprošten (Jevrejima 10:26, 29; 4. Mojsijeva 15:30). Umjesto toga, trebamo se truditi da živimo na čast svom Stvoritelju. Vjera u veličanstvenu pripremu, koju je Jehova učinio kroz svog sina, treba nas navesti da razgovaramo o tome s drugima i da im pomognemo razumjeti, kako mogu i oni izvući korist iz toga (Djela apostolska 4:12; Rimljanima 10:9, 10; Jakov 2:26; 2. Korinćanima 5:14, 15).

22. Koji izgled je povezan s oproštenjem grijeha?

²² Kad je Isus Krist bio na Zemlji, rekao je da može u Božje ime opraštati grijehe. Neki od njegovih neprijatelja su ga kritizirali zbog toga. Isus je zato dokazao da može oprostiti grijehe, izliječivši paraliziranog čovjeka (Luka 5:17-26). Dakle, kao što je grijeh štetno djelovao na čovječanstvo, tako može oproštenje grijeha imati pozitivne posljedice.  To moramo znati. Ono što je Isus radio na Zemlji, dokazuje da je Bogu moguće potpuno odstraniti bolest i smrt. To je suglasno s onim što je rekao sam Isus Krist, naime, da je Jehova Bog dao svog sina, da bi ljudi koji će vjerovati mogli imati “vječni život” (Ivan 3:16). Ali, kako? I kada? Što će se dogoditi s našim dragim rođacima, koji su već umrli?