Da bi se Jehovu još više slavilo, mnoge su podružnice organizirale tečajeve stranih jezika kako bi objavitelji i pioniri mogli objavljivati dobru vijest još većem broju ljudi. Možda će te to potaknuti da razmisliš o mogućnosti da proširiš svoju službu učeći neki strani jezik.

 Trotjedna svjetska akcija dijeljenja posebnih pozivnica za Oblasni kongres “Izbavljenje je blizu!”, koji je održan u čak 155 zemalja, još je jedan primjer kako se slavilo Jehovu. U prvoj takvoj akciji sudjelovali su milijuni objavitelja Kraljevstva iz preko 99 000 skupština. Jedan je odbor kongresa izvijestio: “Akcija je neke interesente potaknula da počnu propovijedati, a neku je neaktivnu braću ohrabrila da ponovno postanu aktivni u službi.” Jedan brat koji je 35 godina bio neaktivan dobio je pozivnicu u svom domu i otada nije propustio nijedan sastanak. Navest ćemo samo neka iskustva koja smo dobili iz raznih podružnica.

Francuska

Kad su jedna žena, katolkinja, i njen suprug posjetili svog rođaka, u njegovoj su kući zapazili pozivnicu. Pitanja na pozivnici pobudila su njihovo zanimanje. Otišli su na kongres sa svoje troje djece. Na mjestu održavanja kongresa redar ih je srdačno pozdravio, dao im Biblije i smjestio ih pored jedne obitelji Jehovinih svjedoka koja je živjela samo tri kilometra od njihovog doma. Obitelji su taj dan provele zajedno i dogovorile se za biblijski tečaj. U tjednu nakon kongresa zainteresirana je obitelj došla na skupštinski sastanak kad je u posjeti bio pokrajinski nadglednik.

Indija

Poznata indijska pjevačica Sunita došla je u Kanadu održati neke nastupe. Ondje su je sreli Jehovini svjedoci i pozvali na sastanak koji se održavao na pendžapskom jeziku. Prihvatila je poziv i sastanak joj je bio vrlo zanimljiv, a posebno joj se svidjelo što se velika važnost pridaje Bibliji. Kad je dobila pozivnicu za kongres, odmah je otkazala nastupe koje je trebala održati taj vikend kako bi mogla biti na kongresu sva tri dana. Sunita nije požalila što je to učinila. Na kraju prvog dana rekla je: “To je istina!” Kad se vratila u Indiju, otišla je u dvoranu Jehovinih  svjedoka zajedno sa svojom majkom, sinom, nećakom i prijateljicom. Posjetili su je njeni bivši pastori, no ona im je objasnila da je odlučila postati Jehovin svjedok. Čak im je rekla da bi i oni trebali doći u dvoranu Jehovinih svjedoka.

Srbija

Kineskinja koju ćemo nazvati Mei Li živi u Beogradu. Godine 2006. počela je čitati Kulu stražaru na materinjem jeziku. Kad je dobila pozivnicu za kongres na kineskom jeziku koji se održavao u Leipzigu (Njemačka), odlučila je otići na kongres premda je Leipzig 1 000 kilometara udaljen od Beograda. Kad je dobila trodnevnu vizu, otputovala je avionom do Münchena, a zatim vlakom do Leipziga. Za to je putovanje potrošila dvije mjesečne plaće. Ono što je naučila iz programa te iz razgovora s drugim delegatima ostavilo je na nju dubok dojam. Kad se vratila u Beograd, ona i njena majka prihvatile su biblijski tečaj i sada prisustvuju razmatranju knjige na kineskom.

Sjedinjene Države

“Među prisutnima je sva tri dana bilo primijećeno puno gostiju”, izvijestio je jedan odbor kongresa. “Jedna žena dobila je pozivnicu dan nakon što se molila Bogu da joj pruži vodstvo u životu. I u subotu i u nedjelju došla je na kongres, iako joj je za to trebalo dva sata vožnje, te je prihvatila biblijski tečaj.” U izvještaju dalje stoji: “Jedan je čovjek doslovno trčao ulicom za našim bratom koji je ostavio pozivnicu njegovom sinu. Brat nije bio siguran zašto stanar trči za njim, no bio je presretan kad ga je čovjek ljubazno zamolio da se vrati u njegov dom kako bi razgovarali. S Biblijom u ruci, čovjek je postavljao brojna pitanja i tako je započet biblijski tečaj.”

Jedan je brat ponudio pozivnicu nekom čovjeku na gradilištu. Čovjek ga je upitao: “Mogu li i druge obavijestiti o tome?”

 “Naravno!” odgovorio je brat, koji nije znao da taj čovjek subotom ujutro vodi jednu radijsku emisiju. I doista, čovjek je obavijestio druge o kongresu pročitavši pozivnicu tijekom svoje emisije. Mnogi su se zainteresirali i zatražili pozivnicu.

Dvanaestogodišnja Morgan služi kao pomoćni pionir. Tjedan dana prije početka posebne akcije srela je čovjeka koji joj je postavio brojna biblijska pitanja, pa ga je pozvala na javno predavanje u dvoranu Jehovinih svjedoka. Čovjek je došao iako je morao odmah nakon sastanka otići na pogreb člana obitelji. Kad je započela akcija, Morgan je zainteresiranom čovjeku uručila pozivnicu. On je rekao: “Sigurno ću doći u subotu i nedjelju, ali u petak moram raditi.” Zatim ju je upitao što Jehovini svjedoci naprave u takvoj situaciji. Morgan mu je odgovorila: “Obično uzmu slobodan dan, ali ponekad moraju dati otkaz.”

 Kad ga je Morgan ponovno posjetila, čovjek joj je rekao da je zamolio šefa da mu u petak da slobodan dan. Usto mu je rekao da će u protivnom dati otkaz. No šef je odvratio da ne bi htio izgubiti tako vrijednog radnika i dao mu je slobodan dan i u petak i u četvrtak, kako bi se mogao pripremiti za kongres.

Čovjek je bio na kongresu sva tri dana, ali nije došao sam. S njim je došlo osam članova njegove uže obitelji i dvanaestero prijatelja sa svojim obiteljima — ukupno 35 osoba! Kad je prvobitno rekao Morgan da će s njim doći tridesetak osoba, ona mu je odgovorila: “Ne mogu rezervirati baš toliko mjesta.”

“U redu je”, odgovorio je čovjek. “Ako treba, sjedit ćemo bilo gdje.” No svi su se, naravno, udobno smjestili.

Izvještaji pokazuju da je biblijska publikacija Što Biblija doista uči? prava blagodat za službu propovijedanja. Jedna žena koja proučava Bibliju rekla je: “Ta knjiga otvara oči te hrani srce i um.” Jedan je oblasni nadglednik napisao: “Knjiga zaokuplja pažnju čitatelja jer poučava onako kako je to činio Isus. Gradivo je sažeto, misli su precizno i jasno izražene, a istovremeno su i vrlo ohrabrujuće.” Razmotrimo u nastavku neka iskustva.

Australija

Dok je obavljao popravke u kući jedne bolesne žene, brat joj je govorio o nadi u Kraljevstvo. Kad ju je nakon nekoliko dana ponovno posjetio s jednom pionirkom, žena je postavila pitanje o posljednjim danima. Brat i sestra otvorili su knjigu Što Biblija uči na 9. poglavlju, koje ima naslov “Živimo li u ‘posljednjim danima’?”, i obradili ga sa ženom. Žena je bila oduševljena onim što piše u Bibliji. Rekla je: “Moja me crkva držala u tami.”

Brat je napisao: “Kad smo je ponovno posjetili, proučili smo 1. poglavlje, ‘Što je istina o Bogu?’, zajedno s dodatkom koji objašnjava zašto je u nekim Biblijama izostavljeno  Božje ime. Kad je žena pročitala u uvodu svoje Biblije da su prevoditelji zamijenili ime ‘Jehova’ titulom ‘Gospodin’, bila je jako ljuta jer joj je bilo rečeno da ima dobar prijevod. Izrazila je želju da ide na kršćanske sastanke.”

Belgija

Sestra po imenu Ingrid upoznala je jednu ženu iz Afrike koja je imala predrasude prema Jehovinim svjedocima. Kad joj je Ingrid ljubazno pokazala knjigu Što Biblija uči, žena se smekšala jer je iskreno željela razumjeti Božju Riječ. Čak je prihvatila biblijski tečaj, ali zahtijevala je da se čitaju svi biblijski reci. Žena sada ide na sastanke, često komentira i želi postati objavitelj Kraljevstva.

Brazil

Jehovini svjedoci proučavali su Bibliju s Paulom dok je bio u ranim tinejdžerskim godinama. Nažalost, kad je imao šesnaest godina, roditelji su mu se razdvojili. Kako bi uzdržavao svoju majku, Paulo se pridružio jednoj grupi koja je svirala sambu, no ubrzo je počeo nemoralno živjeti i opijati se. Međutim, istina nije potpuno iščeznula iz njegovog srca. Naprimjer, bio je uznemiren kad je trebao nastupati u jednom vudu centru jer je znao da je taj kult povezan s demonizmom. Osim toga, počeo je uviđati koliko mu je život isprazan. Kad mu je 2005. jedan mladi brat pokazao knjigu Što Biblija uči, Paulovo se zanimanje ponovno probudilo i počeo je proučavati. Ubrzo je napustio grupu i sada ide na kršćanske sastanke.

Velika Britanija

U službi od kuće do kuće Marilyn je srela mladu majku po imenu Melanie, koja je pokazala zanimanje za Bibliju. Marilyn joj je ostavila traktat i obećala da će ponovno doći. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja uspjela je pronaći Melanie kod kuće. Marilyn kaže: “Odlučila sam odmah započeti razgovor na temelju  knjige Što Biblija uči i tako je Melanie počela proučavati i dobro je napredovala. Nešto prije Božića iznenadila me rekavši da posljednji put kiti božićno drvce. Naime, u knjizi je čitala gradivo koje još nismo bile proučavale i saznala istinu o Božiću.”

Kolumbija

Consuelo je od svoje šefice dobila dopuštenje da uzme godišnji odmor kako bi prisustvovala oblasnom kongresu. Kad se vratila na posao, šefica ju je upitala kako je bilo na kongresu i uslijedio je živi razgovor. Consuelo je šefici pokazala knjigu Što Biblija uči, našto ju je ona zamolila da joj posudi knjigu. Nakon dva dana šefica joj je vratila knjigu rekavši da je zanimljiva. “Knjiga nije namijenjena samo za čitanje nego i za proučavanje”, rekla je Consuelo i pokazala joj kako se vodi tečaj. “Želiš reći da i ja mogu proučavati ovu knjigu?” upitala je šefica. Naravno, odmah su se dogovorile za biblijski tečaj, a ubrzo nakon toga žena je počela svjedočiti svojoj obitelji i prijateljima. Usto je počela dolaziti na kršćanske sastanke, a ponekad su s njom dolazili i njen sin i baka.

Gvajana

Joseph, stalni pionir, počeo je proučavati knjigu Što Biblija uči s jednim čovjekom koji je  upoznao Jehovine svjedoke nekoliko godina prije toga u glavnom gradu Georgetownu. Kad je Joseph prvi put došao na tečaj, već ga je čekao taj čovjek zajedno s dva odrasla sina i njihovim ženama. I oni su dobili primjerak knjige. Sljedećeg tjedna otac je rekao da je mjesni učitelj posudio njegovu knjigu Što Biblija uči i da ju je pročitao. Učitelj je rekao: “To je istina!” Tako se i on pridružio tečaju. U međuvremenu je i jedan susjed čuo za tečaj, pa je upitao može li se i on priključiti. Joseph ih je sve pozvao na obilježavanje Kristove smrti. Premda čovjek s kojim je Joseph najprije počeo proučavati nije mogao doći zbog bolesti, prisustvovala je njegova obitelj te učitelj sa svojom obitelji. Svi oni i dalje lijepo napreduju.

Poljska

Kad je jednom prilikom Lucjan svjedočio na ulici, sreo je 50-godišnjeg Jana, školskog prijatelja kojeg nije vidio godinama. Tijekom razgovora, u kojem su se dotakli i nekih točaka iz knjige Što Biblija uči, Jan je rekao da mu je umrla supruga te da je počeo pušiti i da se odao alkoholu. Lucjan kaže: “Kad sam nakon nekoliko dana navratio s jednim prijateljem, Jan nas je čekao. Želio je da odmah počnemo proučavati knjigu Što Biblija uči.”  Janu istina dopire do srca i on se trudi nadvladati svoje ovisnosti te prestati s nepristojnim izražavanjem.

Španjolska

Zašto bi jedan hematolog savjetovao svojoj pacijentici koja boluje od depresije da počne proučavati Bibliju? Dva člana Odbora za kontaktiranje s bolnicama posjetila su tog liječnika i uručila mu primjerak knjige Što Biblija uči. I on i njegova pacijentica patili su od depresije, koja je bila posljedica teške bolesti. Knjiga Što Biblija uči ostavila je na njega dubok dojam, pa ju je pokazao svojoj pacijentici uvjeravajući je da bi proučavanje Biblije s Jehovinim svjedocima moglo pomoći oboma da pozitivno gledaju na budućnost. U roku od nekoliko dana tu je ženu susrela jedna pionirka koja je svjedočila na ulici i žena je prihvatila biblijski tečaj. I hematolog je počeo proučavati i već dolazi na kršćanske sastanke.

Zambija

Premda Golijat, seoski poglavica koji je imao dvije žene i desetero djece, nije div u doslovnom smislu, on i njegova obitelj poduzeli su divovske korake kako bi napredovali u duhovnom pogledu. Golijat je počeo mijenjati svoj život ubrzo nakon što je pročitao knjigu Što Biblija uči. U siječnju 2006. on i njegova obitelj počeli su dolaziti na kršćanske sastanke, a u veljači je zatražio od svoje druge žene da ode kako bi mogao ozakoniti brak s prvom ženom (Mat. 19:4-6; 1. Tim. 3:2). U ožujku je napustio položaj seoskog poglavice, a u travnju su on i njegova žena Esther postali nekršteni objavitelji. Njihova odluka da služe Jehovi očigledno je razbjesnila demone, koji su počeli napadati Esther. No ona im se suprotstavila, u skladu sa savjetom iz Jakova 4:7. Kakav je bio ishod toga? Ona kaže: “Moj muž i ja sada smo slobodni.”

Mnoge zemlje imaju velik priljev useljenika koji govore strani jezik, a mnogi od tih ljudi dolaze iz zemalja u kojima  je naša propovjednička aktivnost ograničena. Zbog toga se braći i sestrama ‘pruža dobra prilika za uspješnu službu’ i mnogi koriste tu priliku tako što uče neki strani jezik (1. Kor. 16:9). Osim toga, neke zemlje imaju znatan broj starosjedilaca koji govore jezik nepoznat većini drugog stanovništva. Objavitelji Kraljevstva uče i te jezike te doživljavaju mnoge blagoslove.

Kako bi propovjednička aktivnost još više napredovala na tim područjima, brojne podružnice organiziraju tečajeve stranih jezika. Budući da je cilj tih tečajeva što brže učenje jezika, gradivo obično obuhvaća stvarne situacije koje se događaju u službi propovijedanja. “Tečaj pomaže da se uživiš u jezik”, kaže Elisa, koja uči albanski.

Belgija

Podružnica izvještava da je više od 300 objavitelja u dobi od 9 do 71 godine polazilo 17 tečajeva za učenje ukupno deset jezika. “Dok učim turski jezik, raste i moja ljubav prema tim ljudima”, kaže Enora. Annelies uči kineski i jedan ju je novinar intervjuirao za nacionalnu televiziju. Novinar je želio napraviti reportažu o nekome tko se odlučio baviti nečim novim u životu. Dakako, Annelies je objasnila zašto uči kineski. Nakon godinu dana novinar se ponovno susreo s Annelies i ona ga je izvijestila o dobrim rezultatima svoje službe. To je na novinara očito ostavilo dubok dojam jer je reportaža bila emitirana na nacionalnoj televiziji u najgledanijem terminu. Reportaža se, između ostalog, sastojala od intervjua s Annelies i kratkog filma koji je prikazivao kako na autobusnoj stanici svjedoči na kineskom.

Nizozemska

Podružnica je izvijestila: “Tečajevi stranih jezika omogućili su da još više objavitelja propovijeda na stranom jeziku, ali usto su pomogli braći da predvode u skupštinama.” U Nizozemskoj su jako potrebna braća koja mogu služiti na relativno novom rumunjskom govornom području. Podružnica je povremeno organizirala sastanke  na rumunjskom, ali samo je jedan brat mogao voditi sastanke i držati govore, a on je bio lošeg zdravlja. No zahvaljujući jezičnom tečaju sada i druga osposobljena braća mogu pomoći u tome. Jedan brat vodi tjedno razmatranje knjige, drugi razmatranje Kule stražare, a treći prevodi kad se javna predavanja iznose na nizozemskom.

Španjolska

Od 2003. podružnica je organizirala 48 tečajeva za učenje ukupno deset jezika, što je dovelo do ogromnog porasta broja biblijskih tečajeva — vodi ih se gotovo 50 000. Juan i Mari Paz, bračni par specijalnih pionira, posjetili su jednu rumunjsku obitelj. Ubrzo se skupilo šesnaestero ljudi koji su ih slušali, a najpažljiviji među njima bio je 19-godišnji Mario. Premda nije znao španjolski, a pioniri nisu govorili rumunjski, Mario je uzeo brošuru Zahtjevi na svom jeziku. Sljedeći tjedan Mario je zamolio da netko s njim proučava Bibliju te je prisustvovao jednodnevnom pokrajinskom sastanku, iako je mogao malo toga razumjeti. U roku od nekoliko tjedana već je dolazio na sve skupštinske sastanke i počeo je davati jednostavne komentare na španjolskom. Doveo je u red svoj izgled i počeo govoriti drugima o nadi koju je stekao. Sada vodi biblijski tečaj s jednim rumunjskim bračnim parom koji lijepo napreduje.

U međuvremenu su Juan i Mari počeli učiti rumunjski i ubrzo su vodili 30 biblijskih tečajeva na tom jeziku. Osim toga, Juan vodi razmatranje knjige na rumunjskom. Nakon razmatranja knjige deset objavitelja prisustvuje tečaju rumunjskog koji vodi Mario — mladić koji je prvi počeo proučavati Bibliju s Juanom i Mari.

Sjedinjene Države

Više od 50 milijuna ljudi kod kuće ne govori engleski, nego neki drugi jezik. Otprilike 254 000 objavitelja služi u 3 052 španjolske skupštine i 53 grupe. Osim toga, 26 000 objavitelja služi u 690 skupština i grupa koje djeluju na drugim stranim jezicima. Da bi se olakšala  propovjednička aktivnost na tom ogromnom raznolikom području, podružnica je organizirala održavanje preko 450 tečajeva za učenje 29 jezika. “U posljednje dvije godine u našoj su pokrajini osnovane četiri nove skupštine”, izvještava jedan pokrajinski nadglednik. “Tri od njih nastale su kao izravna posljedica održavanja tečajeva francuskog jezika.”

“Naš se san ostvario”, kaže jedan brat koji uči španjolski. “Moja supruga i ja godinama smo željeli biti misionari, ali odgajali smo dvoje djece. Sada su djeca odrasla, a ja sam otišao u mirovinu. Prije tri mjeseca supruga i ja preselili smo se u španjolsku skupštinu i već imamo zadatke u Teokratskoj školi propovijedanja. Usto imamo i mnogo ponovnih posjeta i vjerojatno ćemo započeti pet biblijskih tečajeva. U dobi od 67 odnosno 64 godine utvrdili smo da čovjek nikada nije prestar za učenje stranog jezika.”

Ako tvoje područje ne daje mnogo novih učenika i ako ti okolnosti to dozvoljavaju, zašto ne bi u molitvi razmotrio mogućnost da počneš učiti neki strani jezik kako bi propovijedao na stranom govornom području ili starosjediocima u svojoj zemlji? To bi moglo biti vrlo djelotvorno i osvježilo bi tvoju službu.

Njemačka

Tečajevi stranih jezika počeli su se u Njemačkoj održavati prije više od 30 godina i dosad je preko 1 000 polaznika učilo ukupno devet jezika, od albanskog do vijetnamskog. Jedna je sestra rekla: “Ovaj je tečaj puno bolji od onoga koji sam polazila u školi stranih jezika.” Polaznici uče, između ostalog, kako razmišljaju ljudi iz drugih zemalja, pa im mogu lakše doprijeti do srca kad im svjedoče.

 Paula ima 82 godine. Počela je učiti vijetnamski i redovito putuje oko 150 kilometara kako bi prisustvovala sastancima. Ona kaže: “Nisam baš nadarena za učenje jezika, ali jako sam zahvalna Jehovi što mi je pružio toliko radosti.” Paula je proučavala Bibliju s jednom vijetnamskom obitelji. Za istinu se prvo zainteresirao suprug, a potom i njegova supruga. Oboje su se krstili.

Nakon krštenja taj je bračni par zajedno sa svojom kćeri ostvario svoj san da služi Jehovi u domovini. Sagradili su dovoljno veliku kuću da se u njoj mogu održavati skupštinski sastanci, a suprug služi kao starješina i pomoćni pionir. Supruga je stalni pionir. Paula je bila presretna kad je od te obitelji dobila pismo u kojem su je obavijestili da je otac krstio svoju kćer. U jednom pismu ta je djevojka napisala Pauli: “Draga bako! Jako mi nedostaješ. Često mislim na tebe. Za mene ćeš uvijek biti baka Paula. Volim te!” Bio je to uistinu dirljiv trenutak za našu dragu sestru, koja je u starosti počela učiti tako težak jezik.

Kanada

Od 2002. ukupno su 554 objavitelja polazila 31 tečaj stranih jezika u deset gradova. Paul, starješina koji boluje od paraplegije, učio je mandarinski. Paulova njegovateljica Linda je Kineskinja. Budući da je njena crkva klevetala Jehovine svjedoke, Linda nije željela slušati poruku o Kraljevstvu. Jednog dana Paul ju je zamolio da ga odvede u dvoranu Jehovinih svjedoka kako bi poslušao javno predavanje na mandarinskom. Odvela ga je na sastanak, ali se držala po strani i nije pokazivala nikakvo zanimanje. Nedugo nakon toga odvela je Paula na razmatranje knjige. No ovaj je put pažljivo slušala. Naime, govorilo se o obiteljskom životu, a Linda je samohrana majka. Potom joj je jedna pionirka ponudila biblijski tečaj, koji je ona prihvatila. Brzo je duhovno napredovala i sada je naša sestra.

 U Kanadi žive mnogi starosjedioci koji govore svoj jezik. Prije nekoliko godina pionirka po imenu Carma svjedočila je jednom Indijancu iz plemena Crna Stopala (Blackfoot). “Kad sam mu pokušala svjedočiti na engleskom, nije me htio slušati”, kaže Carma, koja s roditeljima živi na području rezervata Crnih Stopala. “Rekao je da pripadam religiji bijelog čovjeka i da je Biblija knjiga bijelog čovjeka. Pomislila sam da bi me možda saslušao da sam znala nešto više o jeziku i kulturi Crnih Stopala.” Carma je odlučila naučiti njihov jezik i kasnije je pomagala dvadeset i trima objaviteljima koji su svaki tjedan polazili tečaj jezika Crnih Stopala.

Jedna je polaznica svjedočila bračnom paru iz plemena Crnih Stopala koji je posjećivao bolesnog sina u bolnici. Zanimanje naše sestre za njihov jezik ostavilo je dobar dojam na taj bračni par i dali su joj svoju adresu. Carma je saznala da je suprug zapravo onaj isti čovjek kojega je srela prije godinu dana. Stoga je sa sestrom otišla na ponovni posjet. “Ne samo da su slušali što Biblija uči nego su se i složili s tim”, kaže Carma. “Sestra im je ponudila Bibliju i jednu publikaciju. Žena je sa suzama u očima privila na grudi obje publikacije, a suprug je s  odobravanjem kimao glavom. Žena sada proučava, a suprug rado sluša o istini.”

Koliko je bio koristan taj jezični tečaj pokazuje izvještaj podružnice u kojem stoji da su 2006. 34 pripadnika plemena Crna Stopala prisustvovala obilježavanju Kristove smrti, koje je bilo održano na njihovom jeziku.

Italija

Oko 7 200 objavitelja pohađalo je tečajeve za učenje 18 jezika. Jedan od njih upoznao je Samsona, koji je došao iz zemlje u kojoj je propovijedanje o Kraljevstvu zabranjeno. Kad je imao 24 godine, Samson je krenuo na “putovanje nade”, kako ga je sam nazvao. Najprije je prešao pustinju, a zatim je doplovio do Italije. Ondje je upoznao brata koji je znao njegov jezik. Samson je bio zainteresiran za ono što je čuo i čak je prisustvovao jednom sastanku. Potom su izgubili kontakt, ali nakon deset mjeseci ponovno su se sreli i brat je počeo proučavati Bibliju sa Samsonom. Proučavali su u zalogajnicama, na stanicama podzemne željeznice i na parkiralištima. Samson je prisustvovao obilježavanju Kristove smrti i nakon toga je počeo svoj život usklađivati s biblijskim mjerilima, pa je prekinuo vezu sa ženom s kojom je živio otprilike godinu dana. Samson je sada naš brat.

 Nikaragva

U 2006. braća su prvi put mogla dati temeljito svjedočanstvo indijanskim starosjediocima iz plemena Mayangna. Većina pripadnika tog plemena pripada Moravskoj crkvi, jednom ogranku protestantske religije, i u svakom njihovom gradu obično pastor neslužbeno vrši dužnost gradonačelnika. Jedan od tih pastora je, protivno tradiciji, dopustio Hamiltonu i Abneru, dvojici specijalnih pionira, da ostanu u gradu. Čak im je pronašao smještaj i dao im kompletnu Bibliju na jeziku plemena Mayangna. Braća su naučila njihov jezik i ubrzo su vodila nekoliko biblijskih tečajeva. Pioniri su prevodili govore na sastanku održanom za vrijeme prvog posjeta pokrajinskog nadglednika, kojem je prisustvovalo 13 ljudi. Na obilježavanju Kristove smrti bilo je prisutno 90 ljudi. Kasnije su braća prevela dvije pjesme na njihov jezik i svi su pjevali s velikim oduševljenjem.

Zbog izvanrednog zanimanja podružnica se složila da braća ostanu na tom području neodređeno vrijeme. No kako su na to gledale gradske vlasti? Na sastanku gradskog vijeća neki su optužili Jehovine svjedoke da su antikristi. Međutim, jedan je član gradskog vijeća proučavao s Jehovinim svjedocima. On je rekao: “Otkad su ova dva mladića došla u naš grad nisam primijetio da je itko ikada kuhao za njih ili im prao odjeću. Oni se sami brinu za sve. Čak su naučili i naš jezik! A osim toga, uče nas stvarima iz Biblije koje dosad nismo znali. Da ti ljudi nisu Božji sluge, sigurno bi dosad već odustali.” Braća su dobila dozvolu da ostanu na tom području.

Sjedinjene Države

Godine 2006. na seriji DVD-a objavljeno je Evanđelje po Mateju na američkom znakovnom jeziku. Gluhi objavitelji prvi put mogu “čitati” cijela poglavlja prijevoda Novi svijet na svom jeziku. Jedan je gluhi starješina rekao: “Ovo je najljepše pismo koje sam ja osobno ikada dobio od Jehove.” Jedan drugi je rekao: “Sada shvaćam kako se svaki redak uklapa u kontekst.” Jedna sestra, koja si je postavila cilj da svaki dan “pročita” jedno poglavlje, napisala je sljedeće: “Gotovo sam zakasnila na jedan dogovor jer sam ‘pročitala’ četiri ili pet poglavlja i potpuno sam izgubila pojam o vremenu.”

Brazil

Propovijedanje na znakovnom jeziku odlično napreduje. Trenutno postoje 232 skupštine na znakovnom jeziku, koje su podijeljene u deset pokrajina, a sačinjavaju jednu oblast. U tim skupštinama djeluje preko 1 000 starješina i slugu pomoćnika te 146 specijalnih pionira, među kojima je i osam gluhih.  Više od 100 starješina i slugu pomoćnika zaslugu za svoj duhovni napredak u velikoj mjeri pripisuje odličnim publikacijama koje je Jehovina organizacija pripremila za gluhe osobe. U te publikacije spadaju Spoznaja koja vodi do vječnog života, Što Biblija doista uči?, Bdijte!, Što Bog zahtijeva od nas? i Kula stražara. Od 2006. Teokratska škola propovijedanja prilagođena je potrebama znakovnog jezika i u njoj se koriste publikacije koje postoje na tom jeziku.

Jedna 30-godišnja učiteljica je rekla: “Prisustvovala sam bogoslužjima u različitim crkvama i sada vidim da su samo Jehovini svjedoci uistinu sposobni gluhe osobe učiti o Bibliji.” Rekla je da je ono što ju je učila njena crkva nelogično i nedjelotvorno. Usprkos protivljenju svojih prijatelja, čvrsto je odlučila da nastavi odlaziti na kršćanske sastanke. Želja nam je da Jehova i nadalje privlači takve iskrene osobe svom Sinu (Ivan 6:44; Otkr. 14:6).

Eritreja

Budući da naša braća nisu glasovala na državnom referendumu, 1994. predsjedničkom je odlukom Jehovinim svjedocima bilo oduzeto državljanstvo. Zbog te su odluke naša braća počela doživljavati velike ekonomske poteškoće, pa su stotine njih napustile Eritreju i potražile utočište u drugim zemljama. Drugi su ostali, a neki među njima imali su djecu školske dobi. U devetom razredu svi učenici, i dječaci i djevojčice, moraju proći vojnu obuku. Zbog toga su mnogi mladi prekinuli školovanje nakon osmog razreda.

Postalo je opasno odlaziti na sastanke i ići u službu propovijedanja jer su ponekad bile uhapšene cijele skupštine. No naša hrabra braća i sestre i dalje se ‘pokoravaju Bogu, a ne ljudima’ (Djela 5:29). Trenutno se u zatvoru nalazi 31 brat i sestra, među kojima je i 73-godišnji brat koji je državljanin Nizozemske. Drugi su u zatvoru jer su  odbili služiti vojsku. Trojica braće — Paulos Eyassu, Isaac Mogos i Negede Teklemariam — u zatvoru se nalaze još od 1994.

Francuska

Dvadeset i petog veljače 2005. podnesena je tužba Europskom sudu za ljudska prava zbog nepravednog oporezivanja Vjerske zajednice Jehovinih svjedoka. Preko 874 000 ljudi diljem Francuske potpisalo je peticiju protiv te nepravedne odluke i taj je dokument bio predan sudu. Usprkos tome, u siječnju 2006. porezna je uprava naredila braći da moraju platiti porez.

Jehovini svjedoci odmah su o tome obavijestili Europski sud za ljudska prava. Sud je smjesta započeo pripremnu raspravu o tužbi. Četvrtog svibnja 2006. sud je pozvao francusku vladu da se pismeno očituje o tom slučaju. Cilj je ovog procesa utvrditi je li prekršena vjerska sloboda Jehovinih svjedoka i je li posrijedi vjerska diskriminacija.

Njemačka

Desetog veljače 2006. Savezni upravni sud u Leipzigu donio je odluku prema kojoj savezna država Berlin mora priznati Vjerskoj zajednici Jehovinih svjedoka u Njemačkoj status pravne osobe. Tako je završila pravna bitka koja je trajala 15 godina. Naša je Zajednica sada oslobođena plaćanja poreza i ima neke druge pogodnosti kao i ostale veće religije. Trinaestog lipnja 2006. savezna država Berlin izdala je dokument kojim Jehovinim svjedocima službeno priznaje status pravne osobe, a 5. srpnja predala ga je na uvid dvojici članova odbora zemlje.

Grčka

Godinama se otezalo s izdavanjem dozvola za gradnju i korištenje dvorana Jehovinih svjedoka ili su pak zahtjevi za izdavanje tih dozvola bili odbijeni jer je zakon tražio da ih najprije odobri episkop Grčke pravoslavne crkve. No 30. svibnja 2006. parlament je donio zakon po kojem je jedino Ministarstvo prosvjete i religije ovlašteno izdavati dozvole ne-pravoslavnim vjerskim zajednicama.

 Petnaestog srpnja 2005. uprava natkrivenog stadiona u Loutrakiju (Korint) opozvala je svoju odluku da taj objekt iznajmi braći radi održavanja oblasnog kongresa. Uprava je dovodila u sumnju jesu li Jehovini svjedoci “poznata religija”. Tada je posredovao pučki pravobranitelj i u veljači 2006. uprava stadiona obećala je da će razmotriti novu molbu za iznajmljivanje objekta imajući na umu da su Jehovini svjedoci zakonski priznata religija.

Nepal

Jehovini svjedoci zakonski su priznati kao vjerska zajednica u listopadu 2005. Jedan od ciljeva navedenih u statutu Zajednice je “promicanje vjerskog obrazovanja”. Ovo priznanje trebalo bi doprinijeti napretku dobre vijesti u ovoj pretežno hinduističkoj zemlji.

Rumunjska

Premda su Jehovini svjedoci 1990. bili priznati kao religija, nisu bili stavljeni na državnu listu službeno priznatih religija objavljenu 1997. Zbog toga nisu imali prava zajamčena priznatim religijama, naime nisu smjeli graditi dvorane za sastajanje i nisu bili oslobođeni vojne službe. Rumunjski Vrhovni sud donio je odluku da vlada treba priznati Jehovine svjedoke kao religiju, no ona se tome i dalje protivila. U ožujku 2006. vlada je pod pokroviteljstvom Europskog suda za ljudska prava sklopila prijateljsku nagodbu s Jehovinim svjedocima. Tako je okončana devetogodišnja pravna bitka. Vlada je priznala da naša Zajednica treba imati “sva prava i preuzeti sve obaveze koje su zakonom određene” priznatim religijama.

Turska

Kad je podružnica podnijela zahtjev da Jehovini svjedoci budu priznati kao religija, vlada je izjavila da priznanje nije moguće, iako se tursko zakonodavstvo prilagođava standardima Europske unije. Cijeli slučaj trenutno se nalazi na turskim sudovima, ali naposljetku bi mogao završiti na Europskom sudu za ljudska prava.

Još jedan problem je služenje vojnog roka. Braća dobivaju pozive za vojsku tri ili četiri puta godišnje sve dok  ne prijeđu određenu dobnu granicu. Svaki put bivaju osuđeni. Neke kažnjavaju novčano, a neki su osuđeni na zatvor. Godine 2004. Yunus Erçep predao je tužbu Europskom sudu za ljudska prava. Premda je već puno puta bio novčano kažnjen, bratu Erçepu je u listopadu 2005. bila dosuđena zatvorska kazna. Bio je pušten nakon što je odslužio pet od ukupno dvanaest mjeseci kazne. Istog dana kad je bio pušten iz zatvora ponovno je bio pozvan na sud i novčano kažnjen zbog toga što je ranije u nekoliko navrata odbio služiti vojni rok.

Uzbekistan

U protekle četiri godine dokumentirano je 1 100 slučajeva u kojima su naša braća bila uhapšena, pritvorena, novčano kažnjena ili pretučena. Više od 800 takvih izgreda dogodilo se tijekom obilježavanja Kristove smrti 2005. i 2006. Na mnoga mjesta gdje se održavala ta svečanost došli su autobusi puni policajaca koji su s pendrecima u rukama uhapsili sve prisutne. Mnogi su bili novčano kažnjeni, a neki su bili teško pretučeni.

Usprkos tome, braća su dala dobro svjedočanstvo. Uzmimo za primjer slučaj jednog brata i sestre protiv kojih je bila podignuta kaznena prijava zato što su prisustvovali kršćanskim sastancima i propovijedali. Njihov je odvjetnik zatražio da se na sudu analizira literatura koja je bila zaplijenjena prilikom hapšenja. Tako se naglas čitala knjiga Spoznaja i brošura Zahtjevi, a i sudac je čitao neke dijelove. Suca je posebno zanimalo 5. poglavlje knjige Spoznaja pod naslovom “Čije obožavanje Bog prihvaća?”, pa je naredio da se čitanje nastavi i tijekom pauze za ručak.

Kad su bili pročitani reci iz Mateja 28:19, 20, sudac je glasno rekao: “Znači zato vi propovijedate!” Kad je upitao zašto je Hitlerov nacistički režim progonio Jehovine svjedoke, dobio je tri videokasete: Ljubičasti trokuti, Jehovini svjedoci stoje čvrsto pod nasrtajem nacizma i Biblija  — točna povijest, pouzdano proročanstvo. Premda su brat i sestra bili novčano kažnjeni, imali su priliku sudskim i policijskim službenicima dati svjedočanstvo kakvom se nisu ni nadali (Luka 21:12, 13).

Sudan

Od lipnja 2006. Jehovini svjedoci priznati su kao religija u osam saveznih država. U tim područjima braća grade dvorane za sastanke i slobodno održavaju velike skupove. Naša literatura slobodno se uvozi, a u Kartumu se nalazi ured Zajednice.

Rusija

Dvanaestog travnja 2006. jedna moskovska skupština od 200 objavitelja obilježavala je Kristovu smrt u jednom unajmljenom objektu, kad je unutra banulo preko 50 naoružanih policajaca. Načelnik policijske postaje u općini Ljublino prekinuo je skup rekavši da zabrana djelovanja Jehovinih svjedoka u Moskvi uključuje i takva okupljanja. Policija je provjerila osobne isprave prisutnih, zaplijenila literaturu i odvela 14 braće u policijsku postaju Ljublino, u kojoj su ih zadržali preko četiri sata. Kad je jedan brat pošao u policijsku postaju zatražiti pravnu pomoć, neki su ga službenici bacili na pod  i prijetili mu nožem. Rekli su mu da ne smije podići tužbu. No 17. travnja četvorica od četrnaest braće podigla su tužbu protiv policijske postaje Ljublino.

Sudsko saslušanje započelo je 16. svibnja na Okružnom sudu moskovske općine Ljublino, a sutkinja je bila Z. V. Zubkova. Saslušanju nije prisustvovao nijedan policijski službenik koji je sudjelovao u raciji, nego samo njihov odvjetnik. Sutkinja je bez ikakvog objašnjenja odbacila 50 točaka optužnice koju su podigli odvjetnici naše braće i odbila većinu njihovih prijedloga. S druge strane, odobrila je prijedlog policijskog odvjetnika da se kao dokaz prizna primjerak odluke Okružnog suda općine Golovinski, koji je zabranio djelovanje Jehovinih svjedoka u Moskvi, te mišljenje psihologa L. V. Kulikova, koji je na tom ranijem suđenju svjedočio protiv Jehovinih svjedoka.

Sutkinja je 15. lipnja 2006. donijela odluku da je pritvaranje tužitelja bilo protuzakonito, ali nije proglasila protuzakonitim prekidanje obilježavanja Kristove smrti. Osim toga, u odluci je stajalo da prostor koji je bio unajmljen ne udovoljava zahtjevima za održavanje vjerske službe. Jehovini svjedoci su 30. lipnja 2006. uložili žalbu moskovskom Gradskom sudu u kojoj su, između ostalog, naveli brojne proceduralne pogreške koje je tijekom rasprave počinio Okružni sud općine Ljublino. Na 22 druge lokacije u Moskvi obilježavanje Kristove smrti bilo je održano nesmetano.

U uvodu ovog izbora najvažnijih događaja spomenuta je psalmistova želja: “Pjesmom ću hvaliti Boga svojega dokle god me bude!” (Psal. 146:2). U naše vrijeme milijuni Jehovinih slugu uvijek iznova dokazuju da i oni gaje tu istu žarku želju. Sve dok bude postojao sadašnji svjetski poredak, nemojmo dopustiti da nas zatvorski zidovi, sudske zabrane ili jezične barijere zaustave u hvaljenju našeg nebeskog Oca!