U listopadu i studenom 2006. Jehovini su svjedoci po cijelom svijetu pojačano propovijedali i dijelili traktat  Vijesti Kraljevstva broj 37, koji je imao naslov “Blizu je kraj krive religije!” Kakve su bile reakcije na snažnu poruku tog traktata?

“Prava stvar!” rekao je jedan Šveđanin kojeg je smetalo licemjerje u krivoj religiji. Poput njega, mnogi su počeli proučavati Bibliju nakon što su pročitali taj traktat.

Nepal

Dil je u Katmanduu dala traktat Vijesti Kraljevstva jednom čovjeku koji je redovito išao u crkvu, ali žena ga je ostavila dva mjeseca prije toga jer je imao problema s pićem. Kad su Dil i njezin muž Buddha ponovno posjetili tog čovjeka kako bi razgovarali s njim o traktatu, on im je rekao da mu se ne sviđa ponašanje nekih vjernika iz njegove crkve te da je ono što su mu rekli Jehovini svjedoci puno drugačije od onoga što je slušao u crkvi. Brat mu je pokazao što piše u Otkrivenju 18:2-4 te mu objasnio koliko je važno izaći iz “Babilona Velikog”. Kad su treći put došli k tom čovjeku započeli su proučavati s njim 13. lekciju iz brošure Zahtjevi. Na petom posjetu upoznali su njegovu ženu, koja mu se u međuvremenu vratila. Ona je znala za Jehovine svjedoke i sviđalo joj se ono o čemu oni govore. Na sedmom posjetu čovjek i njegova žena zajedno su proučavali brošuru. Žena je rekla: “Moj muž više ne pije.”

Brazil

Jedan vozač taksi-motocikla koji je dobio traktat Vijesti Kraljevstva nastavio je objavljivati poruku traktata tako što ga je zalijepio na leđa svoje jakne i tako ga nosio nekoliko dana. Na taj su način svi njegovi putnici gledali naslovnu stranicu traktata dok ih je vozio.

Dvije sestre iz Brazila uplašile su se kad su došle do jedne kuće i na njoj ugledale natpis: “Možete ući, ali nećete živi izaći.” Zbog toga su zamolile dva brata za pomoć. Braća su odlučila otići do te kuće. Najprije su zamolili Jehovu za vodstvo, a potom su pljesnuli rukama kako bi najavili svoj dolazak, kao što je to ondje običaj.  Stanar je bio policajac i ljubazno je uzeo traktat Vijesti Kraljevstva. Objasnio je braći da preuređuje kuću pa u dvorištu ima puno građevinskog materijala. Zbog toga je postavio onaj natpis kako bi zastrašio kradljivce. Kad su ga objavitelji ponovno posjetili, prihvatio je biblijski tečaj.

Mongolija

Tsetsegmaa je mnogo puta pokušavala svjedočiti svojoj starijoj sestri. Iako je njezina sestra došla na nekoliko sastanaka te dvije godine zaredom na obilježavanje Kristove smrti, istina je nije pretjerano zanimala i nije htjela proučavati Bibliju. Međutim, kad je vidjela traktat Vijesti Kraljevstva broj 37 u Tsetsegmaainoj kući, to ju je zaintrigiralo. U dvosatnom razgovoru koji je uslijedio postavila je mnogo pitanja, a Tsetsegmaa joj je odgovarala služeći se Biblijom. Njezinu je sestru iznenadilo ono što je čula te je rekla da bi htjela još više saznati o tome. Sada redovito proučava Bibliju.

Gruzija

Sestre su ponudile traktat Vijesti Kraljevstva jednoj ženi koja ih je upitala je li on vjerskog sadržaja. Dobivši potvrdan odgovor, uzela je traktat i obećala da će ga pročitati. Kad su je sestre ponovno posjetile, žena ih je upitala da li ju je Pravoslavna crkva prevarila. Bila je zabrinuta zbog stanja u svijetu i zbog srozavanja moralnih vrijednosti među mladima. Rekla je da joj je teško naći zajednički jezik sa svojom djecom. Sestre su joj ukazale na 2. Timoteju 3:1-5 i žena je uzela knjigu Što Biblija uči. Kad su sestre bile na odlasku, rekla im je: “Uvjerena sam da je vaša religija ona prava. Moram pohvaliti vaše mlade za to što se pristojno odijevaju i što su pošteni i žive vrlo moralnim životom.” Ta žena sada redovito uzima naše časopise i voli ih čitati.

Bangladeš

Devetnaestogodišnja Richel nudila je traktat Vijesti Kraljevstva broj 37 na području na kojem dotad nitko nije propovijedao. Iako je to područje bilo dosta daleko od njezine kuće, Richel se odvažila otići na njega  budući da se radilo o posebnoj akciji s traktatom. Na drugim vratima na koja je došla razgovarala je s dvije djevojke koje su rekle da su kršćanke. Njima je dva mjeseca prije toga umro otac. “Zašto je Bog dopustio da nam se to dogodi?” upitale su. Richel im je dala odgovor koji se temeljio na Bibliji i djevojke su rado uzele traktat Vijesti Kraljevstva, rekavši Richel: “Bog te poslao u našu kuću.” Uvidjevši da gladuju za istinom, Richel je djevojkama ponudila biblijski tečaj i one su ga odmah prihvatile. Djevojke marljivo proučavaju i postavljaju mnogo pitanja. Richel mora puno istraživati da bi našla odgovore, ali istinski uživa u tome što može duhovno gladnim osobama prenositi istinu iz Biblije.

Armenija

Elizu, koja služi kao stalni pionir, nazvala je Lilit, s kojom je prije proučavala Bibliju. Lilit joj je rekla:  “Pod svaku cijenu otkaži sve što imaš u planu za sutra i dođi k meni da ponovno počnemo proučavati Bibliju.” Kako je došlo do toga? Kad je Lilit prvi put počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, muž joj je rekao: “Biraj: ili ja ili Jehova.” Zato je prestala proučavati. Sada, dvije godine kasnije, dobila je traktat Vijesti Kraljevstva broj 37 dok je sa svojom djecom šetala parkom. To je obnovilo njezino zanimanje za istinu, i to toliko jako da je rekla svome mužu: “Možda si ti zadovoljan time da dobro živiš pedesetak godina i onda umreš, ali ja želim više od toga!” Zatim je obećala mužu da će joj proučavanje Biblije pomoći da ispravi svoje loše karakterne crte, pa se on prestao protiviti. Lilit danas proučava Bibliju, a muž je s tim suglasan te čuva djecu dok ona proučava.

Kambodža

Tijekom akcije s traktatom Hugues, koji služi kao misionar, ponudio je traktat Vijesti Kraljevstva jednom muslimanu. Kad ga je čovjek pročitao složio se s tim da religije ne bi smjele sudjelovati u ratovima. Bio je jako razočaran u svoju religiju, za koju je rekao da je sama sebe dovela na loš glas zbog ekstremista. Hugues mu je pročitao Psalam 46:9 i istaknuo da je Bog obećao da će po cijelom svijetu prekinuti ratove. Idući tjedan Hugues mu je ponudio knjigu Što Biblija uči. Čovjek danas jako cijeni Bibliju i redovito je proučava.

Rusija

“Znam da vi imate istinu”, rekao je jedan pravoslavni svećenik koji je od dvije naše sestre uzeo traktat Vijesti Kraljevstva, “i da će vaš Bog, Jehova, uništiti sve krive religije i ostaviti vašu.” Zatim im je rekao ono što je znao o nebeskoj nadi i raju na Zemlji. Sestre su ga upitale zašto je ostao u svojoj religiji ako zna da će ona biti uništena. “Vidite”, odgovorio je, “meni je to posao. Imam tri stana i četiri automobila. Ne mogu se odreći svega toga.”

U ponedjeljak, 2. travnja 2007, Jehovini svjedoci u cijelom svijetu uzveličali su Božju nezasluženu dobrotu i ljubav tako što su svečano obilježili smrt Gospodina Isusa Krista. U sklopu priprema za taj važan događaj, od 17. ožujka do 2. travnja po cijelom svijetu nudila se posebna pozivnica. Mnoge osobe s kojima se vodio tečaj i mnoga djeca iskoristili su to razdoblje pojačane propovjedničke aktivnosti kako bi počeli objavljivati dobru vijest.

Sjedinjene Države

Na dan obilježavanja Kristove smrti brat koji je predvečer bio dežuran u glavnom sjedištu Jehovinih svjedoka u Brooklynu (New York) dva sata je neprestano odgovarao na telefonske pozive ljudi koji su htjeli saznati kamo mogu doći na obilježavanje Kristove smrti. Velik broj ljudi zvao je zbog toga što su dobili pozivnicu za tu svečanost. Jedna je žena rekla: “Upravo sam došla kući i našla pozivnicu za vašu svečanost koja se večeras održava. Htjela bih doći, ali ne znam točno u koliko sati to počinje.”

Šesnaestogodišnja Jacquelin dala je svojoj profesorici pozivnicu za obilježavanje Kristove smrti i objasnila joj koliko je važan taj događaj. Na njezino iznenađenje, profesorica je došla na tu svečanost. Budući da se svečanost održavala u jednoj od kongresnih dvorana Jehovinih  svjedoka, Jacquelin je nakon programa odvela profesoricu u obilazak dvorane. Na profesoricu je dubok dojam ostavilo to što je sve bilo čisto i dobro organizirano. Posebno je se dojmilo što su cijelu dvoranu izgradili volonteri te što je oni i održavaju. Nakon što je rekla da joj se jako svidjelo predavanje, profesorica je upitala: “Kako mogu pohađati biblijski tečaj o kojem je govorio predavač?” Jacquelin je radosno odgovorila: “U tome vam ja mogu pomoći!” Tako je Jacquelin počela proučavati Bibliju sa svojom profesoricom, a tečaj se održava svakog ponedjeljka nakon nastave.

Južnoafrička Republika

Jedna skupština koja se nalazi u zabačenom području, a sastoji se od devetero objavitelja, naručila je 500 pozivnica za obilježavanje Kristove smrti. Stoga su se braća iz te skupštine iznenadila kad im je stigla samo jedna jedina pozivnica. Isprva im nije bilo jasno kako se to dogodilo, no kasnije su saznali da službenici  u pošti nisu mogli utvrditi na koju adresu treba poslati paket što ga je poslala podružnica jer je s njega otpala etiketa s adresom. Stoga su ti službenici otvorili paket i pokušali ustanoviti tko bi trebao biti primatelj paketa te tko je bio pošiljatelj. Kad su vidjeli pozivnice za obilježavanje Kristove smrti, zaključili su da su one namijenjene raspačavanju, pa su u svaki poštanski pretinac stavili po jednu pozivnicu, i tako su sami razdijelili cijeli paket. Braća su se zabrinula kad su vidjela da nisu dobila cijeli paket s pozivnicama, nego im je u poštanski pretinac skupštine stigla samo jedna pozivnica. No tih je devet objavitelja bilo izuzetno radosno kad su vidjeli da su na obilježavanje Kristove smrti došle 42 osobe, a mnoge od njih su sa sobom ponijele pozivnicu koju su našle u svom poštanskom pretincu!

Italija

Patrizia je Gabrielli, s kojom proučava Bibliju, dala pozivnicu za obilježavanje Kristove smrti i objasnila joj da je jako važno doći na tu svečanost. Gabriellin petogodišnji sin Mattia pažljivo je slušao taj razgovor i upitao može li dobiti pozivnicu kako bi je odnio svojoj učiteljici. Idući dan Mattia je učiteljici dao pozivnicu i rekao joj da je obilježavanje Kristove smrti jako važan događaj te da se nada da će ona moći doći. Nekoliko dana kasnije na roditeljskom sastanku Mattijina je učiteljica rekla Gabrielli da je se toliko dojmilo Mattijino uvjerenje u važnost obilježavanja Kristove smrti da je odlučila doći na tu svečanost. Tako je zajedno s Gabriellom i Mattijom došla na obilježavanje Kristove smrti. Učiteljica je pažljivo slušala predavanje i dojmilo je se izvrsno vladanje sve djece. Nakon sastanka rekla je da sada razumije zašto je obilježavanje Kristove smrti toliko važno, kao što joj je rekao Mattia. Kasnije joj je Mattia dao knjigu Moja knjiga biblijskih priča kao poklon za njezinog sina, a Gabriella i Patrizia su se dogovorile s učiteljicom da će se naći s njom kako bi razgovarale o Bibliji.

 Meksiko

Jedan je starješina svjedočio prezbiterijanskom propovjedniku i pozvao ga na obilježavanje Kristove smrti. Propovjednik je radosno prihvatio poziv, no brat se iznenadio kad ga je ovaj zamolio da mu dade pozivnice kako bi ih podijelio članovima svoje crkve. Braći je bilo drago kad su vidjeli da je taj propovjednik došao na obilježavanje Kristove smrti zajedno s 40 članova svoje crkve, a svi su na ulaznim vratima pokazali svoju pozivnicu. Propovjednik je rekao da je još puno više njih htjelo doći, ali mislili su da neće moći ući bez pozivnice. Jedanaestero objavitelja iz te skupštine bilo je presretno što je na obilježavanje Kristove smrti došla 191 osoba!

Australija

Mladić koji je proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima počeo je ljudima koji su vježbali u gimnastičkoj dvorani u kojoj je radio pričati o svom biblijskom tečaju. Među njima je bila i jedna žena koja je prihvatila njegov poziv da dođe na obilježavanje Kristove smrti. Ona je kao tinejdžerka čula kako Jehovini svjedoci pjevaju u svojoj dvorani koja se nalazila blizu njezine kuće te je zamolila roditelje da joj dopuste da ode na njihov sastanak, ali oni su joj zabranili svaki kontakt s Jehovinim svjedocima. Ona je ipak otišla na nekoliko sastanaka, ali je izgubila kontakt s Jehovinim svjedocima kad se sa svojim roditeljima odselila iz tog mjesta. Na obilježavanju Kristove smrti braća su je upoznala s jednom sestrom te je s njom počela proučavati Bibliju. Počela je dolaziti na skupštinske sastanke, a i njezin se muž zainteresirao za istinu. U međuvremenu je mladić koji radi u gimnastičkoj dvorani postao nekršteni objavitelj i napreduje prema krštenju.

Kazahstan

Jedna žena koja je bila zainteresirana za istinu rekla je da neće moći doći na obilježavanje Kristove smrti jer ima malu djecu. Međutim, na dan obilježavanja Kristove smrti njezina se petogodišnja kći sama obukla i otišla  u dvoranu Jehovinih svjedoka. Kad je žena shvatila da joj kći nije kod kuće, odmah ju je pošla tražiti. Pretpostavila je da joj je kći otišla na obilježavanje Kristove smrti te je pošla u dvoranu. Kao što je i mislila, kći je bila ondje. I tako je ta žena, kad se već našla u dvorani, sjela kraj svoje kćeri i pažljivo slušala predavanje.

Francuska

Od 1996. neki predstavnici vlasti u Francuskoj tvrdili su da podružnica treba plaćati porez na skromnu novčanu nadoknadu za osobne izdatke koju dobivaju članovi betelske obitelji u Louviersu. No 28. ožujka 2007. Pariški upravni sud donio je presudu da članovi betelske obitelji ne trebaju plaćati porez jer nisu zaposlenici koji dobivaju plaću. Sud je rekao da “Jehovini svjedoci koji su stalni članovi Betela u Louviersu zapravo rade ondje zbog duhovne privrženosti svojoj zajednici”. Ta presuda potvrđuje vjersku prirodu poslova koji se obavljaju u Betelu i u skladu je sa sličnom presudom koju je donio visoki upravni sud u Brazilu.

Zasebna parnica vodila se zbog toga što je grad Lyon odbio iznajmiti gradsku vijećnicu Jehovinim svjedocima kako bi u njoj održali obilježavanje Kristove smrti. No 15. ožujka 2007. sudac upravnog suda naredio je gradu da iznajmi vijećnicu Jehovinim svjedocima. Grad je uložio žalbu Državnom vijeću, ali ono je podržalo presudu upravnog suda te izjavilo da je taj čin grada Lyona “ozbiljna i nedvojbena povreda slobode sastajanja, koja je jedna od temeljnih ljudskih sloboda”. Osim toga, Državno vijeće je naredilo gradu da plati sudske troškove zajednici Jehovinih svjedoka u Lyonu.

Unatoč toj povoljnoj presudi u Lyonu, Jehovini svjedoci u Francuskoj i dalje su na udaru protivnika, medija,  pa čak i predstavnika vlasti. Naprimjer, 2005. bivša je zastupnica francuske Nacionalne skupštine u jednom intervjuu optužila Jehovine svjedoke da su “organizirani po sistemu piramide, kao i svi drugi mafiji slični pokreti”. Jehovini svjedoci su se suprotstavili toj klevetničkoj izjavi tuživši je na sudu. U srpnju 2007. Prizivni sud u Rouenu presudio je u korist Jehovinih svjedoka, a u obrazloženju je stajalo da su njezine “neopravdane izjave u potpunosti lišene dobrih namjera i izlaze iz okvira prihvatljivog slobodnog izražavanja”. Francuska vlada i dalje pokušava nametnuti nepravedno i nezakonito oporezivanje Zajednice Jehovinih svjedoka. Slučaj sada razmatra Europski sud za ljudska prava, a braća čvrsto vjeruju u Jehovinu podršku.

Uzbekistan

Dosad je zabilježeno više od tisuću slučajeva hapšenja, zatvaranja ili napada na našu braću i sestre. Većina tih napada dogodila se 2005. i 2006. tijekom obilježavanja Kristove smrti. Međutim, drago nam je što vas možemo obavijestiti da 2007. nije izviješten nikakav problem u vezi s održavanjem te svečanosti. Ipak, razdoblje bez problema bilo je kratka vijeka. Ubrzo nakon toga jedan brat i jedna sestra bili su uhapšeni i osuđeni zbog širenja vjerskih učenja. Brat, koji je oženjen i ima dvoje djece, osuđen je na dvije godine zatvora i odmah je odveden u zatvor. Sestra je kažnjena s dvije godine popravnog rada, pri čemu joj vlasti za kaznu oduzimaju 20 posto plaće.

Gruzija

Dana 3. svibnja 2007. Europski sud za ljudska prava jednoglasno je osudio gruzijske vlasti zbog toga što su dopuštale nasilje nad Jehovinim svjedocima koje je bilo uzrokovano vjerskom netrpeljivošću te je odredio da se žrtvama isplati odšteta. Od listopada 1999. do studenoga 2002. dogodilo se 138 nasilnih napada na Jehovine svjedoke. U nekim slučajevima policija je prisustvovala  tim napadima, ali nije ništa poduzela kako bi zaštitila žrtve. Sud je ustvrdio da je prijašnja gruzijska vlada, time što nije zaštitila našu braću od vjerskih ekstremista, prekršila obaveze koje je imala po Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, ali je i narušila vjersku slobodu naše braće. Takva jasna presuda snažno ukazuje na to da Europski sud za ljudska prava smatra da se vjerska sloboda mora priznavati te da se Jehovine svjedoke mora štititi čak i kad im se većina ljudi protivi.

Eritreja

Pet godina nakon što su vlasti nametnule stroga ograničenja svim neovisnim vjerskim zajednicama koje ne djeluju pod nadzorom jedne od četiri religije što ih vlasti priznaju, Jehovini svjedoci se i dalje suočavaju sa žestokim protivljenjem. Čak i kad u vlastitom domu vrše službu Bogu, naša se braća izlažu hapšenju, mučenju i okrutnom prisiljavanju da se odreknu svoje vjere. U travnju 2007. 24 Jehovina svjedoka još uvijek su služila zatvorske kazne koje su dobili zbog toga što su dolazili na sastanke, propovijedali ili odbili služiti vojni rok zbog prigovora savjesti. Tri Jehovina svjedoka koja se nalaze u zatvoru imaju 60 ili više godina, desetoricu drže u krajnje teškim uvjetima, a trojica se nalaze u zatvoru još od 1994. Iako velik trud koji se ulaže kako bi se pomoglo našoj braći zasad još nije urodio plodom, nadamo se da će braća uskoro biti oslobođena i uzdamo se u Jehovu koji svoje sluge izbavlja “od tlačenja i nasilja” (Psal. 72:14).

Andora

Naša braća od 1973. traže zakonsko priznanje i konačno su ga dobila 14. prosinca 2006. U Andori ima više od 150 objavitelja dobre vijesti o Kraljevstvu.

Koreja

Već više od 50 godina braću u Južnoj Koreji šalje se u zatvor zato što ne žele služiti vojni rok. Petorica od njih zbog toga su umrla. Nakon što su u Južnoj Koreji upotrijebili svaki mogući pravni lijek, braća Yoon i Choi  podnijela su žalbu na svoje presude Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Dana 3. studenoga 2006. taj je odbor proglasio Južnu Koreju krivom za povredu ljudskih prava naše braće i odredio da braća trebaju dobiti odštetu. Osim toga, odbor je naložio Južnoj Koreji da se pobrine da oni koji ulažu prigovor savjesti ne budu prisiljeni birati između povrede svojih načela i zatvorske kazne. U prosjeku svaki mjesec 70 braće završi u zatvoru.

Prijašnjih godina mnoga su braća koja su se suočila s tim problemom naprosto prihvatila dobivenu zatvorsku kaznu u trajanju od godinu dana i šest mjeseci. No u novije vrijeme većina naše mlade braće odlučila je uložiti žalbu na presudu, što je dovelo do toga da se trenutno rješava na stotine takvih žalbi. Zbog toga je korejska vlada najavila da namjerava uvesti nekakav oblik alternativne službe pod civilnom upravom. Vrijeme će pokazati hoće li se to ostvariti te hoće li takav oblik službe biti prihvatljiv onima kojima savjest dopušta da obavljaju alternativnu službu.

Argentina

U srpnju 2007. ministar pravosuđa i ljudskih prava potpisao je ministarsku rezoluciju kojom je potvrdio da je Daniel Victor Guagliardo bio nepravedno kažnjen zatvorskom kaznom zbog toga što mu njegova biblijski oblikovana savjest nije dopustila da služi vojsku. Ta odluka može koristiti drugima koji su nepravedno završili u zatvoru zbog toga što im savjest brani da služe vojsku.

Armenija

Protiv devetnaestero braće bio je pokrenut kazneni postupak kad su odbili alternativnu službu kojom bi zapravo povrijedili načelo kršćanske neutralnosti. Zatim je u rujnu 2006. stiglo pismo iz ureda javnog tužitelja u kojem je stajalo da su kazneni postupci protiv braće obustavljeni. Međutim, vlasti još moraju uvesti nekakvu alternativnu službu koja će Jehovinim svjedocima biti  prihvatljiva. Stoga je sredinom 2007. godine 71 mladi brat služio zatvorsku kaznu u trajanju do tri godine.

Vahan Bayatyan jedan je od mnogih mladih Jehovinih svjedoka iz Armenije koji su zbog neutralnosti bili osuđeni na zatvorsku kaznu. Kad je brat Bayatyan dobio kaznu od godinu i šest mjeseci, tužitelj je zatražio strožu kaznu, tvrdeći da je njegovo ulaganje prigovora savjesti “neutemeljeno i opasno”. Prizivni sud je prihvatio zahtjev i povisio zatvorsku kaznu za godinu dana, a vrhovni sud je potvrdio tu odluku. Brat Bayatyan je zatim podnio žalbu Europskom sudu za ljudska prava. Europski sud je uzeo žalbu u razmatranje, što pokazuje da je voljan detaljnije razmotriti taj slučaj. Nadamo se da će slučaj biti uspješno riješen te da će to pomoći bratu Bayatyanu i drugima koji se suočavaju s istim problemom.

Azerbajdžan

Iako su Jehovini svjedoci u Azerbajdžanu zakonski registrirani, naša braća i sestre još uvijek se suočavaju s mnogim poteškoćama. Naprimjer, 24. prosinca 2006. više od 200 braće i sestara i zainteresiranih osoba okupilo se u Bakuu kako bi mirno učili iz Biblije, a u dvoranu su odjednom upali naoružani policajci s televizijskim ekipama i predstavnicima gradskih vlasti kako bi prekinuli sastanak. Policajci nisu imali nalog za pretres, no prilikom ulaska su razvalili vrata unajmljene dvorane i pritvorili sve koji su se ondje našli. Pretukli su najmanje dvojicu muškaraca koji su bili u dvorani. Zaplijenili su veliku količinu biblijske literature, kutiju za priloge i novac koji je bio u njoj, pravne spise i nekoliko kompjutera koje su braća koristila za prevođenje Biblije i biblijske literature. Većina onih koji su bili pritvoreni puštena je iz pritvora na kraju tog dana. No među pritvorenima bila su i šestorica volontera iz drugih zemalja, koji su bili deportirani pod optužbom da “vrše vjersku propagandu”. Naša braća u toj zemlji dobivaju zatvorske kazne  zato što odbijaju služenje vojnog roka. Osim toga, imaju problema s uvozom literature.

Izrael

Dana 5. veljače 2007. Okružni sud u Haifi donio je presudu da je Kongresni centar u Haifi izvršio diskriminaciju nad Jehovinim svjedocima kad im nije dopustio da u njegovoj dvorani održe svoj kongres. Sud je naredio da Kongresni centar kao odštetu plati dio sudskih troškova. Državni odvjetnik u svojoj je izjavi rekao da je “temeljna obaveza uprave [Kongresnog centra] jednako postupati sa svim svojim klijentima, a ta je obaveza u ovom slučaju bila prekršena”. Ta povoljna presuda olakšat će našoj braći u Izraelu održavanje većih vjerskih sastanaka.

Tadžikistan

Carinici su zaplijenili dvije pošiljke naše literature, a od ministarstva kulture tražilo se da zabrani našu literaturu i našu organizaciju. Zbog takvog neprijateljskog raspoloženja dvoje misionara iz Gileada bilo je primorano napustiti zemlju. Zatim su vlasti 11. listopada 2007. zabranile djelovanje Jehovinih svjedoka. Braća su podnijela žalbe zbog svih tih nepravdi. Molimo se Jehovi da omogući braći da nastave propovijedati na tom plodnom području, koje je tijekom službene 2007. godine imalo porast od 14 posto.

Ukrajina

Dana 12. svibnja 2007. na stadionu u Lavovu trebalo se održati posebno predavanje, no dan prije toga uprava stadiona podlegla je pritisku protivnika i otkazala najam stadiona. Braća su se odmah obratila predstavnicima vlasti u Ukrajini i Sjedinjenim Državama i zamolila ih da uvjere upravu stadiona da Jehovini svjedoci nisu prijetnja miru u gradu. Na dan održavanja posebnog predavanja još su se uvijek vodili pregovori, a tisuće Jehovinih svjedoka iz raznih dijelova Ukrajine već su stizale u Lavov automobilima, autobusima i vlakom. Naša su se braća mirno okupila ispred zatvorenih vrata stadiona  i strpljivo čekala. To su vrijeme iskoristili za radosno druženje, a neki su čak pjevali teokratske pjesme. Odjednom, svega 20 minuta prije nego što je program trebao početi, osoblje stadiona ipak je otvorilo vrata i pustilo braću da uđu. Više od 27 000 braće i sestara ušlo je na stadion kako bi slušalo ohrabrujući govor zonskog nadglednika.

Turkmenistan

U toj zemlji Jehovini svjedoci nisu registrirani. Nakon relativno mirnog razdoblja tamošnje su vlasti opet počele progoniti našu braću. No braća i sestre hrabro, ali diskretno održavaju sastanke i propovijedaju dobru vijest svojim bližnjima (Mat. 10:16). Tri mlada brata bila su uhapšena zbog toga što im savjest nije dopustila da služe vojni rok. Sva trojica bila su osuđena — dvojica su dobila uvjetnu kaznu, a jedan je dobio zatvorsku kaznu od godinu dana i šest mjeseci. Budući da su ondje životni uvjeti u zatvoru vrlo teški, braća su internacionalizirala slučaj tog brata. Braći iz drugih zemalja koja rade kao odvjetnici odbijene su vize za ulazak u zemlju kako ne bi mogli zastupati našu braću na sudu. Ipak, ljudske vlasti ne mogu spriječiti da naše molitve za pomoć stignu do Svevišnjeg Boga (1. Tim. 2:1, 2).

Kazahstan

Šest službenika iz ureda javnog tužitelja prekinulo je vjerski sastanak koji se održavao u domu jedne naše sestre koja živi u području u kojem Jehovini svjedoci još nisu registrirani. Jedan brat koji uopće nije bio na tom sastanku i pet sestara kažnjeni su velikom novčanom kaznom. Svi su podnijeli žalbu na tu presudu.

Turska

Dana 31. srpnja 2007. u podružnicu u Turskoj stigla je radosna vijest — braća su dobila potvrdu da je službeno registrirano Društvo za pružanje pomoći Jehovinim svjedocima. Registracija je uslijedila nakon sudskog procesa koji je trajao više od dvije godine, a u kojem je vlada pokušavala osporiti ustavnost statuta  podružnice. Nakon što je niži sud u Istanbulu potvrdio zakonitost statuta, vlada je podnijela žalbu vrhovnom sudu. No vrhovni je sud potvrdio odluku nižeg suda, što je pružilo mogućnost za dobivanje zakonske registracije. Ovo novo društvo kojim se podružnica služi omogućava joj da kao pravna osoba kupuje i posjeduje nekretnine, unajmljuje prostore za održavanje kongresa i prima donacije te da na sudu brani Jehovine svjedoke.

Dvoje Jehovinih svjedoka bilo je optuženo za “uznemiravanje ljudi” zbog dijeljenja traktata Vijesti Kraljevstva broj 37 i osuđeno na novčanu kaznu. Međutim, istanbulski Mirovni sud poništio je tu kaznu, rekavši da “ponudu publikacija Jehovinih svjedoka (...) dopušta sloboda mišljenja i vjerovanja” te da građani Turske “mogu slobodno govoriti drugima o svojim vjerovanjima”. Ipak, naša braća u Turskoj imaju i drugih problema. Naprimjer, braća koja su sposobna za vojsku suočavaju se sa zatvorskim i novčanim kaznama zbog svoje neutralnosti.

Kao što se vidi iz nekih ranije spomenutih izvještaja, Jehovini svjedoci iz europskih zemalja često podnose žalbe Europskom sudu za ljudska prava kad im njihove zemlje ospore pravo na službu našem Bogu. Sredinom 2007. taj je sud rješavao 22 tužbe, koje su se odnosile na slučajeve kao što su neutralnost, zakonska registracija i proganjanje. Našoj braći i sestrama koji se suočavaju s tim problemima, bilo u Europi bilo negdje drugdje, doista je potrebna naša podrška putem molitve (2. Kor. 1:10, 11).

U povijesnom dijelu ovog Godišnjaka možete čitati o tome kako su naša braća u Rusiji ostala vjerna Bogu za vrijeme komunističkog režima u kojem je djelovanje Jehovinih svjedoka bilo zabranjeno. Protivljenje je bilo okrutno i žestoko. No, čak i u zemljama u kojima možemo slobodno djelovati, Sotona i njegovi sluge uporno  pokušavaju slomiti našu vjernost, i to na lukavije načine. Međutim, Jehova se izuzetno raduje kad mu njegovi sluge ostaju vjerni (Izr. 27:11). Slijede neka iskustva koja pokazuju kako Božji narod širom svijeta ostaje vjeran svom Bogu u svakodnevnim situacijama.

Švedska

Jedna pionirka koja radi u privatnoj bolnici mora stalno biti na oprezu zbog udvaranja svojih kolega. Pritom je ustanovila da joj određeni postupci pomažu da izbjegne takve situacije. Kao prvo, novim kolegama vrlo brzo kaže da je Jehovin svjedok i često im napomene da ima muža. Koristi svaku moguću priliku da svojim kolegama priča o zajedničkim interesima koje imaju ona i njezin muž, čime im naglašava da ima dobar brak. Kad s nekim liječnikom treba razgovarati o pacijentu, s njim se sastaje u blagovaonici, gdje ima i drugih ljudi. Kad netko neočekivano uđe u prostoriju u kojoj radi i za sobom zatvori vrata, ona se na brzinu pomoli Jehovi, a s tom se osobom ophodi ljubazno, ali uvijek zadržava profesionalan odnos.

Njemačka

Marian već 13 godina radi u istoj tvrtki u sjevernoj Njemačkoj. Budući da radi u poslijepodnevnoj smjeni, često nije mogao dolaziti na sastanke koji se održavaju radnim danima. “Zbog toga sam bio nesretan, jer jako cijenim naše sastanke”, objašnjava Marian. “Mnogo sam puta molio Jehovu da mi pomogne da uspijem nešto učiniti kako bih mogao dolaziti na sve sastanke.” Molio se za hrabrost kako bi mogao otići do svog šefa, i on mu je dopustio da u dane kad ima sastanke ranije odlazi s posla, pod uvjetom da odradi posao predviđen za taj dan. Taj je dogovor vrijedio sve dok u tvrtku nije došao novi šef koji Marianu nije dopustio da ranije odlazi s posla. Što je Marian učinio? On kaže: “S poštovanjem sam rekao svom novom šefu da ću zatražiti razgovor s direktorom.” Razgovarajući s direktorom, Marian mu je dao  dobro svjedočanstvo i objasnio zbog čega želi ići na sastanke. Direktor je dopustio Marianu da ranije odlazi s posla u dane kad ima sastanke, pod uvjetom da se svi ostali radnici u smjeni slože s tim. Tako je Marian okupio svoje kolege i sve im objasnio, i pritom im je dao dobro svjedočanstvo. Marian danas može dolaziti na sve sastanke koji se održavaju radnim danima. “Bilo je teško izboriti se za to da mogu dolaziti na sastanke”, kaže Marian, “ali puno sam se molio Jehovi i to mi je dalo iznimnu snagu.”

Velika Britanija

Sophie ima 16 godina. Za nju je kušnja to što je mladi iz škole stalno pozivaju na zabave. “Iako poziv na neke od tih zabava zvuči privlačno”, kaže ona, “znam da bih požalila ako bih prihvatila takav poziv jer bih se zbog toga našla u situacijama koje bi mi kasnije mogle donijeti probleme. Nedavno me jedna djevojka pozvala na zabavu i napomenula da će to biti obično druženje. Kasnije sam saznala da je upravo tog vikenda toj djevojci bio rođendan. Bilo mi je drago što nisam otišla na tu zabavu jer sam kasnije čula da se mnogo njezinih prijatelja iz škole napilo, a njezini roditelji te noći nisu bili kod kuće. Zbog toga se radije družim i idem na rekreaciju s osobama različite dobi koje su u istini, jer me oni duhovno jačaju. Moj brat i ja pozivamo k sebi i mlađe i starije pa zajedno slušamo muziku, pripremamo roštilj ili šećemo u prirodi. Ako me netko danas pozove da idem s njim na zabavu, uvijek se upitam kako će to utjecati na moj odnos s Jehovom. Shvatila sam da ništa ne propuštaš kad činiš ono što je ispravno.”

Italija

Sedamnaestogodišnjem Giovanniju već su više puta djevojke u školi dale do znanja da im se sviđa, ali jedna je bila upornija od drugih. Kad je vidjela da joj Giovanni ne obraća pažnju, napisala mu je pismo u kojem je stajalo: “Mislim da bismo nas dvoje bili dobar par.  Sviđaš mi se. Sviđa mi se tvoja osobnost, ali i ne samo to. Nadam se da ćeš donijeti pravu odluku. Voli te tvoja...” Na kraju je stajalo njezino ime, a pismo je bilo zapečaćeno poljupcem otisnutim pomoću ruža za usne. “Moram priznati da mi je idućih nekoliko dana bilo teško”, kaže Giovanni. “Pitao sam se hoću li ikad više upoznati tako lijepu djevojku. Kad su dečki iz škole saznali za pismo, nagovarali su me da prihvatim njenu ponudu. Govorili su mi: ‘Ne smiješ propustiti takvu priliku, bio bi blesav da je odbiješ.’ Osjećao sam da polako gubim svoj kršćanski stav. Molio sam se Jehovi i razgovarao sa svojim roditeljima. Oni su se isprva iznenadili jer nisu znali da se u školi suočavam s takvim problemima. Zajedno smo dodatno proučavali Bibliju, a pritom smo se najviše služili knjigom Pitanja mladih — djelotvorni odgovori. Razgovarao sam i sa zrelom braćom u skupštini. Na koncu sam donio ispravnu odluku i odbio ponudu te djevojke. Moram reći da me sada u školi više poštuju jer sam pokazao da imam čvrst karakter.”

Meksiko

“Kad sam imao svega 19 godina”, kaže 59-godišnji Antonio, koji se krstio prije 37 godina, “bio mi je dijagnosticiran juvenilni reumatoidni artritis. Jako me frustrira što imam bolest zbog koje sam postao teški invalid i već sam 35 godina vezan za kolica. Ponekad se osjećam obeshrabreno. Ali jača me to što izvršavam kršćanske aktivnosti onoliko koliko mi zdravlje dopušta.” Prije sedam godina  Antoniova je situacija postala još teža jer mu je umrla majka, koja se brinula za njega. Kako je Antonio to podnio? “Tada sam”, kaže on, “vidio da Jehova ne napušta svoje sluge, nego im pruža potrebnu pomoć. Skupština je organizirala da se jedan brat brine za mene, a nekoliko braće pomaže snositi troškove za moje osnovne životne potrebe.” Antonio čezne za dolaskom svih obećanih blagoslova koje će omogućiti Božje Kraljevstvo.

“Rasprostrani šator svoj! Neka razapnu platna veličanstvenog prebivališta tvojega!” (Iza. 54:2). Veličanstveno ispunjenje ovih proročanskih riječi može se vidjeti u tome što stalno raste potreba za novim dvoranama za sastanke i dodatnim objektima u podružnicama. Prošle su godine Jehovini svjedoci po cijelom svijetu izgradili puno dvorana i drugih objekata, no svečana otvorenja podružnica u sljedećih šest zemalja naročito su obradovala Jehovine sluge.

Portoriko

Svega 13 godina nakon što je bio dovršen posljednji objekt podružnice, javila se potreba za dodatnim prostorom jer se povećao opseg posla i broj betelskih radnika. Svečano otvorenje održano je u subotu 16. rujna 2006, a govor je održao David Splane, član Vodećeg tijela.

Kolumbija

Braća i sestre iz 30 zemalja okupili su se 11. studenoga 2006. u kolumbijskoj podružnici kako bi prisustvovali svečanom otvorenju dodatnih objekata u Facatativi, koja se nalazi 42 kilometra sjeverozapadno od Bogote. Na otvorenju je bilo ukupno 3 605 osoba. Mnogi od njih nisu se vidjeli 30 ili 40 godina te su se srdačno izgrlili i svi su zajedno radosno slušali govor za otvorenje koji je održao Gerrit Lösch, član Vodećeg tijela.

Fidži

U Suvi, glavnom gradu Fidžija, nalazi se prekrasna podružnica iz koje se pruža pogled na luku, a udaljena  je svega pet minuta hoda od centra grada. U subotu, 11. studenoga 2006, Geoffrey Jackson, član Vodećeg tijela, održao je govor za otvorenje, kojem je prisustvovalo 410 osoba.

Burundi

Za Jehovine svjedoke u toj prekrasnoj srednjoafričkoj zemlji 25. studenoga 2006. bio je nezaboravan dan. Braća i sestre iz 11 zemalja slušali su govor Guya Piercea, člana Vodećeg tijela, što ga je održao na svečanom otvorenju lijepe nove podružnice. Govoru je prisustvovala 1 141 osoba. Jehovin blagoslov je očigledan i postoje dobre predispozicije za to da nam se još mnogo ljudi pridruži u štovanju Jehove.

Ruanda

Nakon 30 burnih godina, koje su uključivale zabrane i građanski rat, naša braća i sestre u Ruandi bili su presretni što mogu biti domaćini bratu Guyu Pierceu na svečanom otvorenju svoje krasne nove podružnice koja se nalazi u lijepom perivoju.

Unatoč tragičnom genocidu, u kojem je ubijen priličan broj naše braće, Jehovino djelo dobro napreduje u toj “Zemlji Tisuću Brežuljaka”, kako je neki nazivaju. Među 553 osobe koje su prisustvovale svečanom otvorenju održanom u subotu, 2. prosinca 2006, bilo je 112 delegata iz 15 zemalja.

Uganda

Nova podružnica u južnom predgrađu glavnoga grada Kampale svečano je otvorena u subotu, 20. siječnja 2007. Na otvorenje je došlo 665 osoba, a među njima je bilo i 170 delegata iz čak 20 podružnica. Govor za otvorenje održao je Anthony Morris, član Vodećeg tijela.

Nema sumnje, imamo razloga radovati se kad čitamo što je Jehova učinio tijekom prošle godine. Svi se slažemo sa psalmistovim riječima: “Veliko je djelo Jehova učinio na nama. Zato smo bili radosni” (Psal. 126:3).