Mi Jehovini svjedoci ozbiljno shvaćamo nalog da se “dobra vijest o kraljevstvu propovijeda po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima” prije nego dođe kraj (Mat. 24:14). U novije doba “riječ o kraljevstvu” ubrzano se širi zahvaljujući razvitku inovativnih tehnologija  (Mat. 13:18-23). Na našoj službenoj internetskoj stranici www.watchtower.org javnosti je već 11 godina dostupna naša biblijska literatura u elektroničkom obliku. Posjetitelji naše stranice mogu se upoznati s biblijskom istinom na 314 jezika te pronaći informacije o našim vjerovanjima, aktivnostima i beskrvnom liječenju te čitati zanimljive članke iz časopisa i druge publikacije.

Ljudi često posjećuju našu internetsku stranicu kako bi čitali Bibliju. Svakog dana više od 6 300 osoba pročita neki dio iz prijevoda Novi svijet na nekom od deset jezika. Najčitanije biblijske knjige na našoj stranici su Psalmi, Mudre izreke i izvještaji iz evanđelja koji govore o Isusovom životu.

Svaki tjedan na našu se internetsku stranicu stavljaju i odabrani članci iz časopisa Stražarska kula i Probudite se! na 12 jezika. To su prvenstveno članci koji su namijenjeni javnosti. Mnogi se pitaju u što mi vjerujemo, kako izgledaju naši sastanci i kako se financira naše propovijedanje. Posjetitelji naše internetske stranice mogu dobiti odgovore na ta pitanja tako da otvore elektroničko izdanje brošure Jehovini svjedoci — tko su oni? Što vjeruju? Na adresi www.watchtower.org posjetitelji mogu naći i traktat Blizu je kraj krive religije! na 252 jezika te videoisječke tog traktata na 5 znakovnih jezika.

Kakvi su rezultati postignuti stavljanjem tih publikacija na internet? Stranicu www.watchtower.org svakoga dana u prosjeku posjeti preko 60 000 ljudi! Mnogi od njih žive u područjima u kojima ima relativno malo Jehovinih svjedoka ili u zemljama u kojima je naše djelovanje zabranjeno ili ograničeno. No oni koji žeđaju za istinom mogu utažiti svoju žeđ na našoj internetskoj stranici.

 “Oduvijek sam želio bolje upoznati Bibliju”, kaže Bryon, “no svaki put kad bih s prijateljima otišao u crkvu, oni su ondje samo pjevali ili igrali neke igre.” Bryon se uz školovanje bavio i sportom. Studirao je pet jezika i dobio stipendiju za nastavak školovanja, no nikako nije mogao zadovoljiti svoje duhovne potrebe. Zato je molio Boga da mu pomogne pronaći istinu.

“Silno sam želio dobiti odgovore na svoja pitanja”, priča Bryon. “Od nekih prijatelja iz škole koji su Jehovini svjedoci saznao sam da se Bog zove Jehova i to me potaknulo da potražim Jehovine svjedoke na internetu. Otišao sam na njihovu službenu web stranicu i počeo čitati brošuru Što Bog zahtijeva od nas? Napokon sam dobio odgovore na svoja pitanja.” Bryon je zatražio biblijski tečaj, brzo je duhovno napredovao te je 2004. predao svoj život Jehovi. Sada služi kao stalni pionir i nada se da će jednog dana moći iskoristiti svoje znanje jezika u misionarskoj službi.

Lijepo je znati da svakoga dana na tisuće osoba “iz svih jezika narodnih” posjećuje stranicu www.watchtower.org. Svaki dan u prosjeku 94 osobe putem interneta pošalju kupon s molbom da ih se posjeti (Zah. 8:23).

Denise je željela dobiti odgovore na neka pitanja u vezi s vjerovanjima Jehovinih svjedoka, no bilo joj je neugodno otići u dvoranu. Umjesto toga odlučila je potražiti odgovore na internetu i tako je pronašla stranicu www.watchtower.org. Ono što je pročitala na toj stranici uvjerilo ju je da je pronašla istinu, no oklijevala je zatražiti biblijski tečaj jer je shvatila da će morati učiniti promjene u svom životu kako bi ga uskladila s biblijskim načelima. Četiri je puta ispunila elektronički kupon kojim se može zatražiti posjet, no nijednom ga nije imala hrabrosti poslati.

 U ožujku 2007. Denise je po peti put ispunila kupon. Ovaj ga je put i poslala. Njeno ime i adresa bili su proslijeđeni skupštini na čijem području ona živi, a tamošnji su starješine zamolili sestru Vonnie da posjeti Denise. Nije prošlo ni tjedan dana otkako ju je Vonnie posjetila, a Denise je već počela dolaziti u dvoranu na sastanke.

Do kraja ljeta Denise je uništila sve predmete koji su imali veze s njenom prijašnjom religijom, ispisala se iz crkve i postala nekršteni objavitelj. Ona i njena dva sina brzo su duhovno napredovali. Njen se osmogodišnji sin uključio u Teokratsku školu propovijedanja. Denise se krstila u siječnju 2008, a dva mjeseca nakon toga — točno godinu dana nakon što je putem interneta zatražila posjet — počela je služiti kao pomoćni pionir. “Da nije bilo te internetske stranice”, rekla je Denise, “sada ne bih bila ovdje i pričala ovo iskustvo.”

Od siječnja 2008. s naše internetske stranice www.pr418.com mogu se skidati audioizdanja određenih publikacija koja su dostupna na 17 jezika. Ta je novost izazvala veliko zanimanje. S te se internetske stranice svaki mjesec skine preko milijun publikacija i pojedinih članaka! Mnogi objavitelji slušaju audioizdanja naših časopisa dok putuju na posao ili u školu.

Divno je znati da imamo podršku anđela dok pozivamo ljude iz “svakog naroda i plemena i jezika” da slave Boga! (Otkr. 14:6, 7). Kako bi pomogli ljudima da upoznaju biblijsku poruku na svom materinjem jeziku, Jehovini svjedoci sada izdaju literaturu na čak 450 jezika.

Nedavno je na tetunskom jeziku, kojim govore stanovnici Istočnog Timora, objavljena knjiga Što Biblija doista uči? No problem je bio u tome što nije bilo dovoljno  knjiga za sve. Interesentica Maria, koja je počela proučavati tu knjigu na indonezijskom, nije uspjela dobiti svoj primjerak na tetunskom. Zato je zamolila sestru koja ju je poučavala da joj na dva dana posudi svoju knjigu na tetunskom. Idućih dana marljivo je ponavljala sve što je iz nje naučila. Nakon što je pročitala knjigu na svom materinjem jeziku puno je jasnije razumjela mnoge istine. Sestra joj nije imala srca reći da joj vrati knjigu. Maria i dalje proučava i dolazi na sastanke.

U Keniji su službeni jezici engleski i svahili, koji se koriste u državnim ustanovama i trgovini. No milijuni Kenijaca radije koriste kikuju, kikamba, luo i druge lokalne jezike. Stoga je objavljivanje literature na tim jezicima uvelike doprinijelo tome da sve više ljudi pokazuje zanimanje za istinu. Nakon što je skupština Siaya počela koristiti literaturu i održavati sastanke na jeziku luo, starješine su napisali: “Braća sada bolje razumiju ono što uče. Djeca više paze na sastancima. Otkako smo za govore počeli koristiti predloške na jeziku luo, posjećenost naših sastanaka porasla je za 60 posto.”

U Nikaragvi mnogi ljudi ne govore španjolski nego miskito. Na tom je jeziku održan oblasni kongres kojem je prisustvovalo preko 200 osoba. Neki su učinili velike žrtve kako bi došli na kongres. Naprimjer 13 braće iz gradića Asanga, koji se nalazi na rijeci Coco, načinilo je dugačku splav i na njoj dva dana plovilo do grada Waspama. Zatim su se pet sati vozili na kamionu kako bi stigli do grada u kojem se održavao kongres. Većini njih to je bio prvi oblasni kongres u životu. Bili su sretni što mogu slušati program na svom jeziku. Budući da su potrošili sav novac da bi došli na kongres, braća su sakupila novac kako bi im pomogla da plate put do kuće.

Prisutni su bili presretni kad je na tom kongresu predstavljena knjiga Što Biblija doista uči? na njihovom  jeziku. To je posebno obradovalo pionire. Dotad su na biblijskim tečajevima morali koristiti knjigu na španjolskom te prevoditi interesentima odlomke i pitanja na miskito. Sada više ne moraju razmišljati o tome kako prevesti gradivo, nego se mogu u potpunosti posvetiti tome da ljude poučavaju biblijskim istinama.

Kečuanski jezik jedan je od indijanskih jezika koji se govore u Južnoj Americi. Neki objavitelji iz Perua koji govore tim jezikom napisali su: “Kad završimo svoju prezentaciju, kažemo ljudima da imamo publikacije na kečuanskom. Neki se tako oduševe kad vide literaturu na svom materinjem jeziku da počnu plakati i ljubiti publikacije koje su dobili.” Peruanska je podružnica napisala: “Neka braća koja žive u područjima u kojima se govori kečuanski izražavaju veliko cijenjenje za literaturu na svom jeziku. Nakon što je na svom jeziku pročitao knjigu Što Biblija doista uči?, jedan je brat rekao da napokon  razumije smisao i vrijednost Kristove otkupne žrtve. Čitatelji u znak cijenjenja šalju podružnici krumpir, pite, voće i razne druge poklone.”

Zajednica također ulaže velik trud u prevođenje literature na jezike kojima se govori na dalekim otocima Tihog oceana. “Zahvalna sam Jehovi što nas nije zaboravio”, rekla je jedna sestra misionarki koja služi na otoku Pohnpeiju, u Mikroneziji. “Prije smo Stražarsku kulu na ponapeškom dobivali nekoliko mjeseci nakon što bi bilo objavljeno englesko izdanje.” Sestra je zatim u šali rekla: “Mislili smo da će i Harmagedon kasnije doći do nas.” Potom je dodala: “No sada proučavamo časopis u isto vrijeme kad i braća u drugim dijelovima svijeta, a naše izdanje časopisa izgleda jednako lijepo kao i englesko. Jako smo zahvalni što se Vodeće tijelo tako dobro brine za nas.”

Braća i sestre s Maršalovih Otoka, koji se nalaze u sjevernom dijelu Tihog oceana, bili su presretni kad su dobili prvo izdanje Stražarske kule za javnost na maršalskom. Ta braća jako vole čitati životne priče, no u prijašnjim izdanjima Stražarske kule za njih nije bilo mjesta, pa im je netko te članke morao prevoditi s engleskog. Zato su se jako obradovala kad je u izdanju za javnost na njihovom jeziku prvi put objavljena životna priča. Jedan je 16-godišnji čitatelj rekao: “Godinama sam prelistavao engleske časopise i gledao slike, čeznući za time da mogu čitati životne priče. Sada mi se ta želja ostvarila.”

Čak i kad se na nekom jeziku objavi samo jedna publikacija, ona može snažno utjecati na živote ljudi. U jednoj srednjoazijskoj zemlji u kojoj je naše djelovanje zakonski ograničeno podijeljen je velik broj brošura Što Bog zahtijeva od nas? Jedan je mladić dobio tu brošuru i pročitao je. Ona ga je toliko dirnula da je otišao do obližnje rijeke i sam se “krstio”. Kad je saznao da najprije treba  proučavati Bibliju, spremno je pristao na to i uskoro se krstio na pravi način. Sada mnogo vremena posvećuje prenošenju dobre vijesti drugim ljudima.

Jehovini svjedoci smatraju Božju Riječ, Bibliju, iznimno vrijednom i jako cijene točne i jasne prijevode. Stoga se Božji narod raduje što je prijevod Novi svijet — u cijelosti ili djelomično — dosad izdan na preko 70 jezika. Iako su svi jako sretni kad se na nekom jeziku objavi prijevod Novi svijet, puno je značajnije to što ga svakodnevno čitaju i proučavaju te ga koriste na sastancima i u službi propovijedanja. Tako Biblija uistinu utječe na čovjekovu nutrinu i oblikuje njegov način razmišljanja.

Podružnica u Rusiji često dobiva pisma u kojima čitatelji izražavaju cijenjenje za cjelovit prijevod Novi svijet na ruskom. “Premda sam već mnogo puta pročitala Bibliju”, napisala je jedna žena, “sada kad čitam ovaj prijevod imam osjećaj kao da je čitam prvi put! Ponekad mi se zasuze oči i prođu me trnci jer me ono što pročitam dirne u srce.”

Jednom se čitatelju naročito svidjela jasnoća tog prijevoda, pa je napisao: “Danas sam pročitao 18. poglavlje 1. Mojsijeve i to me potaknulo da vam napišem ovo pismo. Duboko me dirnuo razgovor između Abrahama i Jehove, koji je zapisan u recima 23-32. Premda već peti put  čitam Bibliju, sada sam se prvi put istinski zamislio nad tim izvještajem. Razumio sam kako se Abraham osjećao i pažljivo sam ‘slušao’ što govore i Jehova i on. Jehovina obzirnost prema Abrahamu dirnula me do suza. Ovaj mi je prijevod omogućio da se potpuno uživim u ono što čitam. Nisam samo zapazio Jehovine osobine, nego sam ih i duboko proživio.”

“Hvala vam za cjelovit prijevod Novi svijet!” napisala je Alesja iz Moskve. “Napokon više nismo zbunjeni i izgubljeni kad čitamo ‘Stari zavjet’ u starom i nerazumljivom prijevodu! Ovaj je prijevod tako jasan!”

Jedna je druga čitateljica napisala: “Na poslu sam razgovarala o istini sa svojom namještenicom Irinom. U početku sam samo citirala biblijske retke. No kad sam otvorila Bibliju kako bih joj pokazala Isusovu uzornu molitvu, ona me upitala: ‘Je li to Očenaš?’ Kad sam joj pročitala Isusove riječi, oči su joj zasjale od radosti. Rekla je: ‘Kako je to divno! Rečeno je tako jednostavnim riječima! Puno sam puta čula tu molitvu, no nikad je nisam razumjela. A ovdje je sve rečeno tako jasno i jednostavno! I ja želim takvu Bibliju. Nabavi mi je! Nađi mi takvu Bibliju!’ Ja sam joj rekla: ‘Bibliju dajemo samo onima koji je zaista žele čitati.’ Nato je ona ozbiljno kazala: ‘Nikad prije nisam željela čitati Bibliju. Premda sam imala nekoliko Biblija, sve sam ih dala, no sada je stvarno želim čitati!’”

U vezi s ukrajinskim prijevodom Novi svijet grčkog dijela Biblije jedan je brat napisao: “Želim vam reći da sam jako zahvalan za ovaj prekrasan dar od Jehove i njegove organizacije. Uživam u čitanju svake stranice te Biblije i uvijek je nosim sa sobom. Jezik je jednostavan i razumljiv. Riječi me diraju u srce i lako mogu razumjeti svu dubinu biblijskih učenja.”

Prijevod Novi svijet objavljen je i na hrvatskom i srpskom jeziku. Ti su prijevodi dobili brojne pohvale.  Tako je jedna sestra iz Hrvatske napisala: “Prijevod se vrlo lako čita i puno je razumljiviji od onoga koji smo godinama koristili. Biblijski savjeti lakše mi dopiru do srca i osjećam da poznajem Jehovu bolje nego ikad prije.”

Drugog studenog 2007. brat Geoffrey Jackson iz Vodećeg tijela predstavio je samoansko izdanje prijevoda Novi svijet grčkog dijela Biblije. Primjerci stare samoanske Biblije rijetki su i skupi, pa je braći jako drago što sada lako mogu doći do ove nove Biblije. Nakon što je nekoliko mjeseci koristio tu Bibliju, jedan je objavitelj rekao: “Stara Biblija skriva značenje teksta, dok ga nova otkriva i pojašnjava.”

Jedna je sestra ispričala što joj se dogodilo na jednom biblijskom tečaju kad su u izdanju koje su proučavali naišli na mjesto na kojemu se spominje Jakov 4:8. “Iako nam je taj redak bio poznat, predložila sam ženi da ga pročitamo iz prijevoda Novi svijet. Sestra koja je bila sa mnom i ja isprva smo mislile da čitamo krivi redak, no provjerile smo i vidjele da je to pravi redak. Sestra je iznenađeno rekla: ‘Pa taj je redak promijenjen!’ Sada smo jasno razumjele da ‘približiti se Bogu’ znači imati prisan odnos s njim, a ta misao nije bila izražena u staroj Bibliji. To nas je duboko dirnulo i pobudilo u nama želju da produbimo svoj odnos s Jehovom.”

Prijevod Novi svijet izdan je i na kineskom. Nakon nekog vremena misionari koji služe na Tajvanu napisali su: “Pružila nam se prilika da damo prijevod Novi svijet jednom odvjetniku koji rado i redovito čita naše časopise. Zanimalo ga je zašto je bilo potrebno načiniti novi prijevod Biblije. Pokazali smo mu svega nekoliko redaka, koji su ga se duboko dojmili. Rekao je da je taj novi prijevod daleko razumljiviji od vrlo poznatog kineskog prijevoda Biblije koji je dotad čitao.” Misionari su tu Bibliju dali i jednoj zastupnici u parlamentu, a ona ju je ostavila  u svom uredu. Jedan radijski voditelj koji je bio neprijateljski raspoložen prema Jehovinim svjedocima ugledao je Bibliju u njenom uredu, uzeo je u ruke i počeo čitati. Toliko mu se svidjela da je nazvao misionare te ih zamolio da i njemu donesu jedan primjerak.

Jedna sestra iz Kirgistana zbog problema s očima teško čita, pa joj je i čitanje Biblije bilo jako naporno. No otkako je na kirgiskom jeziku objavljen prijevod Novi svijet grčkih knjiga Biblije, čitanje Biblije više ne doživljava kao zamoran zadatak. Sada uživa u njemu jer čita prijevod koji je jednostavan i jasan.

“To je izvrstan prijevod!” rekla je jedna druga sestra. “Ne zastajkujem kad čitam naglas. Volim ga uvijek iznova čitati. Osjećam se kao da ponovno upoznajem istinu.”

“Jako mi se sviđa Matejevo evanđelje na američkom znakovnom jeziku”, napisala je Vodećem tijelu jedna sestra koja ima oštećen sluh. “Biblija mi je sada živopisnija i više me dira u srce. Mogu si predočiti Isusovu osobnost, njegove izraze lica, njegovu dobrotu i veliku ljubav koju je osjećao prema ljudima. Jako mi je drag ovaj prijevod Mateja. Možete li nekako ubrzati prevođenje ostalih biblijskih knjiga?”

Točan prijevod Biblije omogućava čitatelju da jasno razumije smisao Božje Riječi, pa svjetlo istine prodire do njegova srca. Stoga se oni koji se žele približiti svom nebeskom Ocu raduju kad dobiju prijevod Novi svijet na svom materinjem jeziku — jeziku koji razumiju i umom i srcem.

Zbog pojednostavljenja radnih procesa u Betelu u Sjedinjenim Državama određeni je broj betelskih radnika bio pozvan da nastavi služiti u nekom drugom vidu  punovremene službe. Neki su poslani u podružnice u drugim zemljama, a nekoliko stotina poslano je u razne dijelove Sjedinjenih Država da ondje služe kao specijalni i stalni pioniri. Kako su se osjećali kad su saznali za tu promjenu? Kako su se snašli u tim novim vidovima službe? Kako se to pokazalo blagoslovom za skupštine u koje su došli?

“Godinama smo ‘molili Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu’”, pričaju Todd i Leslie. “No nismo ni sanjali da će Jehova i nas upotrijebiti kako bi odgovorio na tu molitvu! Sada vidimo da Jehova svojom rukom vodi stvari i smatramo čašću to što nas je Krist ‘smatrao dostojnim povjerenja te nas je postavio u službu’” (Mat. 9:37, 38; 1. Tim. 1:12).

Osvrnuvši se na prvih nekoliko mjeseci koje su on i njegova žena proveli u svojoj novoj službi, Franco je rekao: “Moja žena i ja nismo bili svjesni da u Sjedinjenim Državama još i danas postoji tako velika potreba za propovjednicima. Kad smo došli na područje, jako smo se iznenadili vidjevši koliko mnogo ljudi želi proučavati Bibliju.” Izražavajući ono što osjećaju mnogi od tih pionira, Curtis i Karolynne su rekli: “Zaista smo sretni što smo prihvatili službu na području! To je prilika da pokažemo Jehovi da smo bili iskreni kad smo rekli da mu predajemo svoj život i odričemo se sebe.”

Razumljivo je da braći koja su godinama služila u Betelu nije bilo lako početi služiti na području. “Hoćemo li moći naći povoljan smještaj?” pitao se jedan bračni par. “Kako ćemo se snaći sada kad više nismo samo objavitelji nego pioniri koji trebaju svaki mjesec provesti u službi 120 do 130 sati te biti na ohrabrenje skupštini?” Kako su se oni i drugi prilagodili novim okolnostima?

 Pioniri su dobili rok do kojeg trebaju pronaći stan, a neki su uspjeli pronaći povoljan smještaj tek posljednjeg dana. Naprimjer neudana sestra Jessica otputovala je u područje u kojem je trebala služiti i ondje je dva tjedna bezuspješno tražila stan. Bila je presretna kad joj je dan prije nego što se trebala vratiti u Betel po svoje stvari starješina iz tamošnje skupštine ponudio da po povoljnoj cijeni unajmi jednu malu kuću.

Jeff i Cynthia rekli su jednoj ženi koja vodi agenciju za iznajmljivanje stanova da su Jehovini svjedoci. “Znam Jehovine svjedoke”, rekla je ona, “i znam da s vama neću imati nikakvih problema. Jehova jamči da ćete uvijek imati novca za stan!”

“Takva nas iskustva podsjećaju da se uvijek trebamo uzdati u Jehovu”, rekli su Eric i Melonie. “Svaki dan vidimo da se Jehova brine za nas. To nam silno jača vjeru.”

Skupštine su jako lijepo prihvatile braću koja su došla služiti kao pioniri, a njima je to puno pomoglo da se prilagode svojoj novoj službi. Jedan je pokrajinski nadglednik rekao da mnoge skupštine jako vole tu braću i da ih zovu “naši specijalni pioniri”. Zatim je dodao: “Pokrajina im je iskazala ljubav i svesrdno im pružila pomoć.” Jedan je zahvalni brat napisao: “Podružnici samo mogu reći: ‘Hvala vam!’ Ti su pioniri velik blagoslov za sve nas!”

Jedna skupština u Kansasu imala je stotinjak područja koja mjesecima nisu bila obrađivana. No sada se uz pomoć jednog bračnog para specijalnih pionira redovito obrađuje većina područja. “Nismo ni sanjali koliko će nam koristiti dolazak tih pionira”, napisali su starješine.

Dok skupštine “pomažu i jačaju” pionire, i one same imaju koristi od toga (Kol. 4:11). Jedan je pokrajinski nadglednik izvijestio: “Revnost i entuzijazam pionira djeluju  jako ohrabrujuće i poticajno na braću i sestre.” Jedan drugi putujući nadglednik napisao je: “Kod specijalnih pionira najprije se zapaža ljubav i radost, kojima lako ‘zaraze’ druge.”

Jedan bračni par sretan je što je uspio ponovno aktivirati deset neaktivnih objavitelja. I braća koja služe kao starješine pozitivno djeluju na skupštine. “Puno znači imati u skupštini takvog zrelog i iskusnog brata”, napisao je jedan starješina. “To je upravo ono što skupštini i starješinstvu treba.”

Jehova blagoslivlja objavitelje Kraljevstva brojnim lijepim iskustvima. Naprimjer Steve i Gaye jednog su hladnog zimskog jutra krenuli u propovijedanje od vrata do vrata. Na prvim vratima započeli su biblijski tečaj s jednim potištenim starijim čovjekom. Dva tjedna kasnije čovjek je došao u dvoranu na sastanak. Oni su mu u razgovoru spomenuli kako je bilo lijepo od njega što ih je pozvao u kuću kad su ga prvi put posjetili. “Nisam vas pozvao iz ljubaznosti”, odgovorio im je. “Pozvao sam vas jer sam znao da ćete doći. Tri sam dana molio Boga za pomoć.” Taj čovjek sada redovito dolazi na sastanke i napreduje prema krštenju.

Dok su se Ray i Jill jednog jutra vozili u svom automobilu, vidjeli su nekog čovjeka kako hoda drugom stranom ceste, pa su odlučili stati i porazgovarati s njim. Ponudili su mu časopise i biblijski tečaj. On je uzeo časopise i rekao da je već proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima. Nedavno se doselio u taj kraj i rado je prihvatio ponudu da nastavi s proučavanjem.

Svi koji samopožrtvovno služe Jehovi dobro znaju da “Bog nije nepravedan, pa da zaboravi njihovo djelo i ljubav koju iskazuju njegovu imenu” (Hebr. 6:10). Kao što se  ljudsko tijelo sastoji od mnogo organa i udova, a svaki ispunjava svoju ulogu, tako i svaki član skupštine daje svoj doprinos duhovnom napretku i ljepoti skupštine. “Bog je rasporedio udove u tijelu, svaki od njih, kako je htio”, a budući da oni skladno surađuju, “svi se udovi raduju” (1. Kor. 12:18, 26). Taj sklad koji vlada među “Božjim suradnicima” donosi slavu Jehovi, ‘Bogu koji daje rast’ (1. Kor. 3:6, 9).

Isus je rekao svojim apostolima: “Svi će vas mrziti zbog imena mojega” (Mat. 10:22). Pravi Isusovi učenici mogli su očekivati da će im protivnici “zbog njega lažno pripisivati kojekakva zla” (Mat. 5:11). Što u naše vrijeme Kristovi učenici poduzimaju kako bi “zakonski potvrdili pravo na propovijedanje dobre vijesti”? (Filip. 1:7).

Od travnja 2007. do travnja 2008. carinska uprava nije dopuštala Jehovinim svjedocima da uvezu preko sedam tona Biblija i biblijske literature bez plaćanja ogromne carine. Na koncu je u travnju 2008. isporučena prva pošiljka literature nakon što su braća platila carinu, na koju su uložila žalbu. Ostale su pošiljke zadržane na carini. Braća poduzimaju pravne korake kako bi riješila taj problem.

Dva brata iz glavnog sjedišta Jehovinih svjedoka koja su došla duhovno ojačati svoje suvjernike u Kazahstanu bila su uhićena po završetku posebnog sastanka koji je održan u Almatyu. Bili su privedeni u policijsku stanicu, ispitivani i potom izvedeni pred upravni sud, koji ih je proglasio krivima zbog “misionarske djelatnosti”. Premda su kasnije braća puštena iz zatvora, poduzimaju se koraci kako bi se poništile presude koje su im bile izrečene. U posljednje vrijeme policija upada  u kuće naše braće kako bi prekinula sastanke na kojima se braća okupljaju radi molitve i proučavanja Biblije. Sudskim putem zabranjene su vjerske aktivnosti triju zakonski registriranih skupština, a u jednom području sjeverno od Kaspijskog jezera pripadnici službe sigurnosti neprestano ometaju naše teokratske aktivnosti.

Vjerska zajednica Jehovinih svjedoka u Tadžikistanu zakonski je registrirana 1994. i tako je dobila pravo na održavanje vjerskih sastanaka. No 11. listopada 2007. ministarstvo kulture donijelo je odluku o zabrani religije Jehovinih svjedoka. Braća poduzimaju sve što mogu kako bi dokazala vlastima da su Jehovini svjedoci miroljubivi ljudi koji ne predstavljaju nikakvu prijetnju javnom redu i miru.

Jehovini svjedoci suočavaju se sa sve većim teškoćama. Početkom 2008. jedan Jehovin svjedok osuđen je na četiri godine prisilnog rada zbog ispovijedanja svoje vjere. Neki drugi Jehovini svjedoci bili su uhićeni, zadržani u zatvoru, izvedeni pred sud i novčano kažnjeni zbog kršenja zakona o vjerskim zajednicama i uredbi o širenju vjerskog nauka. Policija provodi racije na sastancima, vrši premetačine u kućama braće, oduzima im literaturu i  privodi objavitelje u policiju. Policajci fizički i verbalno zlostavljaju mnogu našu braću i sestre.

Više dužnosnika iz te regije otkrilo je da iza tih podlih djela stoje tamošnji vjerski vođe. Toplo se nadamo da će vlasti u što skorijoj budućnosti uvidjeti kakvu se nepravdu nanosi našoj braći i sestrama te da će im dopustiti da “vode miran i tih život u potpunoj odanosti Bogu i čestitosti” (1. Tim. 2:1, 2).

Visoki sud donio je dvije povoljne presude u vezi s pravom pojedinaca na izražavanje prigovora savjesti temeljem svojih vjerskih uvjerenja. Konstantinos Kotidis služio je vojsku u Sovjetskom Savezu nekoliko godina prije nego što se preselio u Grčku i postao Jehovin svjedok. Kad je brat Kotidis dobio poziv za vojsku, nije mu bila odobrena civilna služba. Nadležni organi tvrdili su da nema prava uložiti prigovor savjesti jer je već bio u vojsci. No Državno je vijeće presudilo da osoba koja je služila vojsku, a kasnije je promijenila svoja vjerska uvjerenja, ima pravo izraziti prigovor savjesti te joj se može dopustiti da umjesto vojnog roka obavlja civilnu službu.

U drugom slučaju radilo se o Stylianosu Ioannidisu, kojeg jedna javna ustanova nije htjela zaposliti  jer je zbog prigovora savjesti bio zatvoru, pa nije ispunio svoju vojnu obavezu. No Državno je vijeće presudilo da svaki građanin koji je zbog prigovora savjesti odslužio zatvorsku kaznu ima pravo na oslobođenje od vojne službe. Sud je također ustvrdio da je tim osobama trajno riješeno pitanje vojnog statusa, pa ne postoji nikakva zapreka njihovom zapošljavanju u javnim ustanovama. To je prvi put da je Državno vijeće donijelo presudu na temelju slobode vjeroispovijesti, po uzoru na odluku Europskog suda za ljudska prava donesenu u slučaju jednog drugog Jehovinog svjedoka kojem je također bilo uskraćeno zaposlenje jer je bio osuđivan zbog prigovora savjesti.

Naša braća i sestre i dalje su izloženi okrutnom i nepravednom postupanju. Vlasti još uvijek drže izvjestan broj Jehovinih svjedoka u kažnjeničkim logorima. Neke od njih drže u izrazito lošim uvjetima. U srpnju 2008. uhićena su još šestorica braće. Među njima su i neki od starješina koji predvode naše djelovanje u toj zemlji. Usprkos velikim naporima i međunarodnim apelima da se braću pusti iz zatvora, vlasti se i dalje nepopustljivo protive obožavanju pravog Boga, Jehove.

Južnokorejske vlasti ne priznaju temeljno ljudsko pravo na odbijanje služenja vojske radi prigovora savjesti, no situacija se u toj zemlji donekle poboljšala. U proteklih 50 godina više od 13 000 naše braće odslužilo je zatvorske kazne, a oko 500 njih još se nalazi u zatvorima. Njihova nepokolebljivost i kršćansko vladanje služe kao izvrsno svjedočanstvo zatvorskim i državnim službenicima i ugodni su našem Bogu Jehovi (1. Petr. 2:20). Odboru Ujedinjenih naroda za ljudska prava dosad je uloženo 488 žalbi. Taj je odbor 2006. pozitivno riješio dvije takve žalbe. Braća se nadaju da će vlasti donijeti  najavljeni zakon koji će im omogućiti služenje prihvatljive civilne službe.

Svi učitelji u državi morali su u travnju 2008. pohađati jedan seminar. Među njima je bilo i mnogo učitelja koji su Jehovini svjedoci. Budući da oni nisu željeli postupati protivno svojoj biblijski oblikovanoj savjesti, tražili su da ih se oslobodi pohađanja seminara, no to im nije bilo dopušteno. Zato je čak 215 naše braće i sestara koji nisu željeli doći na taj seminar ostalo bez posla, a dvije su sestre na nekoliko tjedana završile u zatvoru. Na seminaru su se obrađivale i političke i vojne teme, a polaznici su morali sudjelovati u političkim aktivnostima i domoljubnim ceremonijama. Onima koji su htjeli otići sa seminara vojska to nije dopustila. Otad je 90 djece Jehovinih svjedoka izbačeno iz škole zato što nisu htjela pjevati himnu i pozdravljati zastavu. Uvjereni smo da će Jehova i u ovom najnovijem valu progonstva našoj braći i sestrama te njihovoj djeci dati snage da mu ostanu vjerni.

Španjolska je vlada prihvatila kraljevsku uredbu koja se odnosi na Jehovine svjedoke u posebnoj punovremenoj službi, naprimjer betelske radnike ili putujuće nadglednike. Njome se takvim punovremenim slugama priznaje status “vjerskih službenika koji se bave isključivo misionarskom odnosno pastoralnom aktivnošću, vjerskim obrazovnim radom te drugim aktivnostima potrebnima za ostvarivanje ciljeva njihove vjerske zajednice”. Ta je uredba donesena u vrijeme kad vlasti u nekim zemljama posebnim punovremenim slugama Jehovinih svjedoka osporavaju status vjerskih službenika i s tim povezane povlastice kakve imaju vjerski službenici drugih religija.

Na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) u tijeku je rješavanje 24 tužbe koje su podigli Jehovini svjedoci iz Armenije, Austrije, Azerbajdžana, Francuske, Gruzije, Rusije, Turske i Ukrajine. Te se tužbe odnose na kršenja temeljnih ljudskih prava građana iz zemalja koje podliježu Europskoj konvenciji o ljudskim  pravima, primjerice na pravo odbijanja vojne službe zbog prigovora savjesti. Ostale su tužbe podignute zbog vjerskog proganjanja i diskriminacije, poništavanja registracije ili raspuštanja pravnih subjekata kojima su se služili Jehovini svjedoci, zbog uskraćivanja prava na mirno vjersko okupljanje i obrane prava jedne majke koja je Jehovin svjedok da svoje dijete odgaja kao Jehovinog svjedoka.

Europski sud za ljudska prava presudio je 31. srpnja 2008. u korist Jehovinih svjedoka u njihovom sporu s državom. Sud smatra da austrijski zakon o vjerskim zajednicama krši pravo Jehovinih svjedoka na slobodu vjeroispovijesti jer razvrstava religije u dvije skupine. Time neke proglašava religijama drugog reda, a samim time određuje da su i njihovi pripadnici građani drugog reda. Ta je presuda došla nakon 30 godina nastojanja naše braće da u Austriji dobiju status priznate religije. U obrazloženju presude stajalo je: “Takvo dugotrajno rješavanje statusa nije opravdano kad se radi o vjerskim zajednicama koje već dugi niz godina djeluju u raznim zemljama, a odavno postoje i u ovoj zemlji i dobro su poznate vlastima, kao što je to slučaj s Jehovinim svjedocima.” Austrijska je vlada sada dužna prilagoditi svoje zakone kako bi se našoj braći omogućilo da dobiju isti status kakav uživaju velike religije.

Naša su braća u studenom 2007. Europskom sudu za ljudska prava podnijela žalbu zbog policijskog kršenja naše slobode vjeroispovijesti. Premda su u Azerbajdžanu Jehovini svjedoci registrirana vjerska zajednica, bilježi se dramatičan porast broja uhićenja i slučajeva zlostavljanja naše braće. Veće skupine naoružanih policajaca znaju upasti na mirne skupove Jehovinih svjedoka, pri čemu plijene literaturu i privatnu imovinu, privode  i pritvaraju prisutne te verbalno i fizički zlostavljaju našu braću i sestre. Budući da takve policijske racije ne prestaju, sud je zbog hitnosti situacije odlučio ubrzati rješavanje tog slučaja. Nadamo se da će se naša braća uskoro moći sastajati u miru, bez straha od policijskog ometanja.

Europskom je sudu za ljudska prava u veljači 2005. podnesena žalba na nepravedan i nezakonit porez koji je francuska vlada nametnula Jehovinim svjedocima. Ostaje da se vidi hoće li sud htjeti preuzeti taj slučaj. U međuvremenu su protivnici u javnosti prikazali naša vjerovanja u toliko lošem svjetlu da je protekle godine zabilježeno 70 napada na naše dvorane. Usprkos tome braća se nadaju da će sud uskoro presuditi kako je vlada donijela diskriminirajuću uredbu te da će Jehovini svjedoci u Francuskoj biti oslobođeni tih nameta.

U prosincu 2001. naša su braća podnijela tužbu Europskom sudu za ljudska prava zbog brojnih kaznenih i građanskih tužbi podignutih protiv vjerske zajednice Jehovinih svjedoka. U lipnju 2004. moskovski Gradski sud potvrdio je odluku nižeg suda kojom se na području Moskve zabranjuje djelovanje Jehovinih svjedoka i ukida registracija njihove vjerske zajednice. Većina braće u Moskvi ipak se uspijeva sastajati i propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu. Međutim u Moskvi i drugim mjestima diljem Rusije zabilježeni su brojni slučajevi u kojima državni organi ometaju održavanje sastanaka i većih skupova te na druge načine zlostavljaju našu braću i sestre. Primjerice u srpnju je u gradu Čehovu (šezdesetak kilometara južno od Moskve) podmetnut požar u kojemu je do temelja izgorjela naša dvorana. Premda su vatrogasci odmah bili pozvani, očevici izvještavaju da nisu ništa poduzeli kako bi ugasili vatru, a policija još uvijek ne želi pokrenuti istragu o tom događaju. Unatoč poteškoćama  i protivljenju, naša braća i sestre u Rusiji ostaju vjerni Jehovi i uzdaju se u njegovu pomoć.

Jehova obećava da nikakvo oružje načinjeno protiv njegovih slugu neće biti uspješno (Iza. 54:17). Čak i najnepovoljnije okolnosti mogu “pomoći širenju dobre vijesti”. Stoga su Božji sluge odlučni ostati “nepokolebljivi u jednom duhu i jednodušno se zajednički boriti za vjeru dobre vijesti te se ni u čemu ne plašiti svojih protivnika” (Filip. 1:12, 16, 18, 27, 28). Potičemo vas da se molite Jehovi za našu braću i sestre po cijelom svijetu. Oni se uzdaju u njega kao “tvrđavu svoju i izbavitelja svojega” (2. Sol. 3:1; Psal. 18:2).

Deseti studenoga 2007. bio je posebno radostan dan za 4 000 braće i sestara koji su se okupili u podružnici u Južnoafričkoj Republici. Toga dana održan je program svečanog otvorenja novih objekata. Proširena je tiskara, blagovaonica i stambeni dio Betela.

Posjetiteljima proširene tiskare posebno je bio zanimljiv rotacijski stroj MAN Roland Lithoman, koji tiska na stotine tisuća primjeraka Biblija i biblijske literature. U novoj knjigovežnici dotad je već bilo proizvedeno preko milijun primjeraka prijevoda Novi svijet na 16 jezika koji se govore u Africi. Gosti su imali prilike vidjeti prošireni odjel za skladištenje i otpremu literature, gdje se čuva biblijska literatura za gotovo 8 000 skupština koje djeluju u 10 zemalja južne Afrike.

U Nigeriji je u gradu Lagosu, 360 kilometara jugozapadno od Betela u Igiedumi, 7. lipnja 2008. održan program svečanog otvorenja novih objekata podružnice. Sjedište ureda u Lagosu sastoji se od stambenog dijela s 24 sobe te skladišta i uredske zgrade. Budući da je Lagos glavno gospodarsko središte Nigerije, ondje podružnica  obavlja velik dio svojih poslova. U novim objektima stanuju betelski radnici koji preuzimaju pošiljke u tamošnjoj luci i nabavljaju robu potrebnu za podružnicu, a u njima odsjedaju i oni koji putuju preko tamošnjeg aerodroma. Objekti zajednice u Lagosu služe i kao privremena lokacija Škole za organizacijsko osposobljavanje dok se ne završi proširenje podružnice u Igiedumi. Očito je da Jehova blagoslivlja službu propovijedanja u Africi, kao i u drugim dijelovima svijeta.

Jako smo zahvalni Jehovi što nas je “opremio svakim dobrom da vršimo njegovu volju i što po Isusu Kristu čini u nama ono što mu je ugodno” (Hebr. 13:21). Jehova je dokazao da “može učiniti neizmjerno više od svega što molimo ili zamislimo”, pa od srca možemo reći: “Njemu neka je slava preko skupštine i preko Krista Isusa kroz sve naraštaje u svu vječnost!” (Efež. 3:20, 21).