Claude i njegova žena Marie-Claire već 27 godina revno služe kao misionari. U veljači se Marie-Claire okliznula i slomila nogu. Dva tjedna kasnije, dok je obavljao neki posao u misionarskom domu, Claude je pao i također slomio nogu. Oboje su imali gips, Marie-Claire na desnoj, a Claude na lijevoj nozi. On je u šali rekao: “Mi sve volimo raditi zajedno!”

Iako je na nozi imao gips, Claude se u određenoj mjeri mogao kretati, ali Marie-Claire je tjednima bila vezana za kuću. Premda je 4 od svojih 12 biblijskih tečajeva mogla voditi u misionarskom domu, nedostajali su joj drugi vidovi službe. Stoga je ispred misionarskog doma postavila stol pun literature i sjela kraj njega te razgovarala s prolaznicima. U ožujku je 83 sata svjedočila na takav način. Je li Jehova blagoslovio njezin trud?  Tog mjeseca podijelila je 14 knjiga, 452 brošure, 290 časopisa i više od 500 traktata.

Etiopija

Arega, koji živi u jednom zabačenom selu, odlučio je papirom oblijepiti zidove u svojoj kući. Iako u njegovoj zemlji neki za to koriste novinski papir, on je želio nešto u boji. Na tržnici je vidio čovjeka koji je nudio brošuru Raduj se zauvijek životu na Zemlji! Uzeo je od njega primjerak brošure te je razdvojio stranice i nalijepio ih na zid, a da brošuru prethodno nije pročitao. Dvije godine nakon toga primijetio je da na njegovim “tapetama” piše: “Isus je bio Božji Sin.” Ta mu je izjava zvučala drugačije od zagonetnog učenja o Trojstvu koje je naučavala njegova religija. To je u njemu pobudilo zanimanje, pa je pješačio devet sati do najbližeg grada kako bi pronašao ljude koji vjeruju da Bog ima Sina. Njegov prvi pokušaj da ih pronađe bio je neuspješan te se vratio kući razočaran. Kasnije ih je ponovno pokušao pronaći, a ovaj put su ga neki ljudi uputili prema kući brata od kojeg je dobio onu brošuru. Opet se na ispitu našla Aregina odlučnost da sazna odgovor na svoja pitanja budući da je nekoliko sati morao čekati da se brat vrati kući. Kad se on napokon vratio, razgovarao je s Aregom i započeo s njim proučavati Bibliju. U narednim mjesecima Arega je više puta odlazio u grad kako bi učio o Bogu. Kad je pokušao s drugima u svom selu razgovarati o onome što je naučio, mnogi su mu se usprotivili i počeli ga izbjegavati. No on nije odustao, te su se neki kasnije zainteresirali za istinu. S vremenom se broj zainteresiranih osoba popeo na 13, pa su u to područje bila poslana dvojica specijalnih pionira. Uskoro su vodili preko 40 biblijskih tečajeva, a otprilike isti broj ljudi dolazio je na sastanke. Sada na tom području propovijeda 8 objavitelja. Tako su našem novom bratu Aregi slike na zidu postale puno više od raznobojne dekoracije.

 Gana

Budući da u Africi sve više ljudi ima mobilne telefone, smatra se da je ondje nastupila “komunikacijska revolucija”. Mnoge telekomunikacijske tvrtke u promotivne svrhe svojim korisnicima pružaju mogućnost besplatnih razgovora u određeno doba noći. Jedna naša sestra koja se zove Grace iskoristila je tu mogućnost. Nikako nije uspijevala pronaći termin za proučavanje Biblije sa ženom po imenu Monica jer je ona uvijek bila zauzeta. Grace je činila sve što je mogla kako bi se tečaj nastavio, pa je čak bila spremna dolaziti k Monici u pet sati ujutro. No Monici se promijenio raspored i više joj nije bilo moguće proučavati u to vrijeme. Tada se Grace dosjetila da bi mogle iskoristiti besplatne razgovore telefonom u noćnim satima. Monica se složila te su se dogovorile da proučavaju putem mobitela u četiri sata ujutro. No razočarale su se kad su ustanovile da je u to doba zbog preopterećenosti mreže gotovo nemoguće dobiti vezu. Stoga su se dogovorile da će se probuditi još ranije kako bi proučavale u tri sata ujutro, premda ni jednoj ni drugoj to nije bilo lako jer su obje zaposlene i imaju djecu. Grace je rekla: “Molila sam se Jehovi da mi da snagu  i volju da ne odustanem kako bih održavala Monicin interes. Namjestila sam alarm na mobitelu i prisilila se ustajati na vrijeme. Iako sam bila jako umorna, nisam dopustila da me to obeshrabri.” Kad je promatrala kako se Monica krsti na oblasnom kongresu “Vođeni Božjim duhom” koji se održao 2008, bila je jako sretna jer se sav njezin trud isplatio. Grace odnedavno ponovno koristi besplatne noćne razgovore kako bi proučavala sa ženom koja je već počela dolaziti na sastanke.

Mozambik

U kolovozu 2008. u blizini kolibe napravljene od blata u kojoj živi jedna naša siromašna sestra koja je udovica nekome je iz vozila koje je onuda prošlo ispala jakna. Sestra ju je pokupila s ceste i u džepovima pronašla dokumente, tri male vrećice skupocjenog nakita i novac u vrijednosti od skoro 700 eura u gotovini. Odlučno je zatražila da netko iz sela nazove brojeve koje je našla u dokumentima kako bi se vlasniku javilo da su pronađene njegove stvari. Te večeri četvorica muškaraca došla su automobilom u selo. U prisutnosti seoskih poglavara sestra je predala jaknu njenom vlasniku sa svime što je unutra našla. Čovjek je zaplakao i rekao da je siguran kako svoje stvari više nikad ne bi vidio da su došle u ruke bilo kome drugome osim Jehovinim svjedocima. Tako je ta vjerna siromašna sestra dala izvanredno svjedočanstvo u svom selu i time proslavila ime svog Boga Jehove.

Barbados

Mnogi roditelji ustanovili su da je vrlo korisno poticati svoju djecu da nauče napamet određene biblijske retke. Roditelji jednog šestogodišnjeg dječaka s Grenade bili su jako sretni kad su saznali da je njihov sin koristio jedan biblijski redak da bi dokazao da je Jehova svevišnji Bog. Dječakov otac napisao je: “Jednog poslijepodneva kad je moja žena Laura otišla u školu po našeg sina Stefana, njegova ju je učiteljica pozvala na stranu i rekla: ‘Jednostavno vam moram reći koliko me oduševio vaš sin. Iako ne dijelim vaša vjerska uvjerenja, moram priznati da se divim tome kako dobro vaš sin zna objasniti ono u što vjeruje.’

Kad su došli kući, moja je žena znatiželjno upitala Stefana što se to dogodilo u školi da ga je učiteljica tako pohvalila. On je ispričao da je učiteljica tijekom nastave iznijela tvrdnju da je Isus Bog.

Tada je Stefan dignuo ruku. Kad ga je učiteljica prozvala, rekao je: ‘Učiteljice, Isus nije Bog. U Bibliji piše da je Isus Jehovin Sin, pa onda ne može biti Jehova.’

Učiteljica je odgovorila: ‘Ja vjerujem da su Isus i Jehova ista osoba.’

Stefan je nato odvratio: ‘Ali u Bibliji piše da je jedino Jehova Svevišnji, a ne Isus. Samo je Jehova Svevišnji.’  Citirao je Psalam 83:18, redak koji smo mu nedugo prije toga objasnili i pomogli mu da ga nauči napamet. Iako je ta učiteljica vrlo stroga, nije mogla pobiti argumente šestogodišnjeg djeteta koje poznaje Bibliju.”

Ekvador

Nekolicina braće autobusom se vraćala kući nakon što su propovijedali u jednom zabačenom seoskom kraju gdje se govori kičuanski. Budući da je autobus imao opremu za prikazivanje filmova, dobili su dopuštenje da putnicima, kojih je u autobusu bilo mnogo i svi su govorili kičuanski, prikažu film o Noi i Davidu. Kako su se samo putnici iznenadili kad su vidjeli da je film na njihovom jeziku! Toliko su pažljivo pratili film da su putniku koji je na jednoj stanici ušao u autobus rekli da brzo sjedne kako ne bi ništa propustili. Kad je film završio, mnogi su pitali mogu li ga dobiti.  Neki putnici postavljali su pitanja o Bibliji te su uzeli našu literaturu. Drugi su dali svoje ime i adresu kako bi ih netko posjetio u gradu, a svi su dobili pozivnice za obilježavanje Kristove smrti koje se trebalo održati na kičuanskom jeziku. To je sigurno bio jedan od razloga zašto je u tom području velik broj ljudi prisustvovao obilježavanju Kristove smrti.

Meksiko

U službi propovijedanja pionir po imenu Gabino došao je do jedne kuće i pokucao na vrata. Nitko mu nije otvorio. Pokucao je još jednom, a onda i po treći put. Nakon kratke stanke pokucao je i četvrti put. Tada su se vrata otvorila, a na njima se pojavio čovjek koji je bio vidljivo uznemiren i plakao je. Odmah je pozvao Gabina u kuću, ali nije mogao govoriti jer je bio previše uznemiren. Gabino ga je počeo tješiti dobrom viješću, pa se čovjek malo smirio. “Vidite li onu stolicu ondje?” upitao je čovjek. “Kad ste treći put pokucali, stajao sam na njoj. A vidite li ono uže? Kad ste četvrti put pokucali, omča mi je već bila oko vrata. Ali skinuo sam je da bih vam otvorio. Hvala vam što ste bili tako uporni, jer da niste, već bih se bio objesio.” Objasnio je da je očajan zbog toga što ima problema sa ženom. Gabino se dogovorio s njim da počnu proučavati Bibliju. On inače na vrata kuca samo jednom ili dvaput.  No ovaj put njegova je upornost, možda pod vodstvom anđela, donijela dobre rezultate.

Čile

Tijekom akcije u kojoj se pozivalo ljude na obilježavanje Kristove smrti jedna djevojčica pristupila je našoj sestri i upitala je: “Koliko imaš godina?” Sestru je pomalo iznenadilo to pitanje te je odgovorila: “A koliko ti imaš godina?” Djevojčica je rekla da ima šest godina i da kod sebe ima mamino pismo koje treba dati nekome od Jehovinih svjedoka. Objasnila je sestri da joj je mama rekla da pronađe nekoga od Jehovinih svjedoka tko nije jako mlad, a niti jako star. Tada je sestra rekla djevojčici da ima 25 godina. Ona joj je zatim dala pismo. U njemu je pisalo: “Kad su Jehovini svjedoci došli na moja vrata, nisam imala snage otvoriti im. Bolujem od teške depresije i zato sam se molila Bogu za pomoć. Osim toga pokušavala sam pokloniti pažnju poruci koju Jehovini svjedoci propovijedaju i čitati Bibliju, ali to mi je bilo jako teško. Željela bih proučavati Bibliju s nekim od vas jer mi treba pomoć da prebolim propali brak. Ako mi Vi možete pomoći, molim Vas dođite poslijepodne k meni budući da ću prijepodne morati provesti u krevetu. Hvala Vam.”

Tog poslijepodneva sestra je posjetila tu ženu i pozvala je na obilježavanje Kristove smrti i na posebno predavanje. Prisustvovanje tim sastancima pružilo  joj je veliku utjehu. Otada redovito ide na sastanke, što joj jako koristi, te proučava Bibliju pomoću knjige Što Biblija doista uči? i dobro napreduje. A što je s njenom šestogodišnjom kćeri? S njom i njenom 12-godišnjom sestrom također se vodi biblijski tečaj, čemu se one jako raduju.

Portoriko

Jedna je sestra napisala: “Dok sam na ulici nudila časopise, ugledala sam mladu ženu koja je pumpala gume na svom automobilu. Prišla sam joj, ali prije nego što sam išta uspjela reći, ona je zatražila Stražarsku kulu i Probudite se! te rekla da ih voli čitati. Ponudila sam joj biblijski tečaj, ali rekla je da ga ne može prihvatiti jer živi u kući svoje majke, kat iznad nje, a ona se jako protivi Jehovinim svjedocima. Kad sam je upitala za adresu, dala mi je samo ime ulice. Jednom prilikom otišla sam u tu ulicu i pokušala je pronaći, ali bezuspješno. Drugom prilikom ponovno sam otišla u tu ulicu te sam pitala susjede znaju li neku ženu koja se zove Nancy i ima dvoje male djece. Bilo mi je drago kad sam napokon saznala njenu točnu adresu. Ipak, nikako je nisam mogla pronaći kod kuće, pa sam joj samo ostavljala časopise i poruke. No kad smo se konačno susrele, ona je počela plakati i rekla da bi željela doći na naš sastanak. Kad je došla u dvoranu, dopala joj se srdačnost i ljubav koja je vladala među braćom i sestrama. Rekla je da nije mogla odgovoriti na poruke koje sam joj ostavljala jer bi joj majka svaki put bacila časopise i poruke prije nego što bi se ona vratila kući. Počele smo proučavati Bibliju u kući njene sestre i Nancy je ubrzo nakon toga počela redovito dolaziti na sastanke. Sada ih nikada ne propušta. Uključila se i u Teokratsku školu propovijedanja. Doista je lijepo vidjeti nju i njenu djecu kako komentiraju na sastancima.”

Južna Koreja

Jedan čovjek koji živi u blizini naše dvorane pronašao je poruku na svom automobilu, koji je bio parkiran ispred njegove kuće. U poruci je stajalo: “Slučajno sam prilikom parkiranja ogrebla Vaš automobil. Molim Vas nazovite me na ovaj broj pa ću Vam platiti popravak.” Budući da je imao priliku promatrati kako se ponašaju Jehovini svjedoci koji su dolazili u dvoranu nedaleko od njegove kuće, pomislio je da je takva poštena osoba zacijelo Jehovin svjedok.

Tu je poruku ostavila sestra po imenu Su-yeon. Kad ju je taj čovjek nazvao, ispričala mu se te je ponovno ponudila da mu plati popravak automobila. Su-yeon se iznenadila kad ju je čovjek upitao: “Recite mi, molim vas, jeste li vi možda Jehovin svjedok?” Čovjek je rekao sestri da će sam popraviti automobil i da se ona ne mora brinuti za to. Također je rekao da bi se htio naći s njom jer bi želio nešto više saznati o Jehovinim svjedocima. Su-yeon se našla s njim u pratnji svog oca i još jednog brata iz skupštine. “Imao sam prilike promatrati Jehovine svjedoke”, rekao je čovjek, “jer živim blizu vaše dvorane. Izgledate mi kao dobri ljudi. Nije mi jasno zašto vas drugi toliko mrze.” Koristeći Bibliju i knjigu Što Biblija doista uči? Su-yeonin otac odgovorio je na mnoga pitanja koja mu je čovjek  postavio. On sada redovito proučava Bibliju sa Su-yeoninim ocem i dobro duhovno napreduje.

Zemlje u kojima je djelovanje Jehovinih svjedoka ograničeno ili zabranjeno

Jednog pukovnika jako se dojmio pozitivan utjecaj koji je istina imala na njegovu ženu, koja je Jehovin svjedok. Zbog toga je i on počeo proučavati Bibliju. General koji je bio njegov zapovjednik saznao je za to i pozvao ga na razgovor. Zaprijetio mu je da će ga poslati u najudaljeniji dio zemlje ako se ne prestane družiti s Jehovinim svjedocima. Pukovnik je hrabro odgovorio da njegova žena već dugo proučava Bibliju i da on u tome ne vidi ništa opasno te da zato nema namjeru prestati proučavati. Nakon nekog vremena pukovnik je odlučio napustiti vojsku. Sada je kršteni Jehovin svjedok te služi kao stalni pionir i sluga pomoćnik. No zanimljivo je da je i žena onog generala također počela proučavati Bibliju. On ni nju nije mogao spriječiti u tome, te sada i ona služi kao stalni pionir.

U jednoj drugoj zemlji jedna je sestra počela proučavati Bibliju s mladom ženom čiji se muž tome jako protivio. Budući da nisu mogle proučavati u njenom domu, dogovorile su se da se nađu u jednom malom parku. Dok su ondje proučavale, jedan stariji čovjek koji je šetao parkom stalno je obilazio oko njih te promatrao što rade i prisluškivao njihov razgovor. Jednog dana im je prišao i postavio nekoliko pitanja vezana za Bibliju. Sljedeći put kad su se našle da bi proučavale opet je došao i postavljao pitanja. Žena koja je proučavala pomalo se zbog toga naljutila te mu je rekla: “Ja imam samo sat vremena za proučavanje Biblije, a svaki put vi dođete i oduzmete mi to malo vremena jer postavljate previše pitanja.” Nakon toga sestra se pobrinula da jedan brat s njim proučava Bibliju. On je  brzo duhovno napredovao i počeo ići na sastanke. Dvije žene iz njegovog susjedstva primijetile su da on svake nedjelje lijepo odjeven, s aktovkom u ruci nekamo ide. To je potaknulo njihovu znatiželju te su se raspitale i saznale da je prešao u neku “novu vjeru”. Odlučile su to istražiti, pa su ga jednom prilikom slijedile sve do naše dvorane. Nekoliko sestara razgovaralo je s njima i pitalo ih žele li proučavati Bibliju. Jedna od njih je pristala. Te tri osobe — mlada žena koja je proučavala u parku, čovjek koji je prisluškivao njezin razgovor s našom sestrom te jedna od žena koje su ga slijedile — dobro su duhovno napredovale i nedavno se krstile.

Kambodža

Pionirka iz Kambodže po imenu Louy redovito biciklom odlazi u jedno selo u kojem su kuće izgrađene od bambusa, a stoje na kolcima. Ondje vodi nekoliko biblijskih tečajeva. Kad je tri dana prije obilježavanja Kristove smrti jednoj od svojih interesentica u tom selu objašnjavala svrhu tog događaja, znatiželjna djeca počela su se okupljati oko njih i postavljati pitanja. Grupa djece sve je više rasla. Louy je podijelila 57 pozivnica za obilježavanje Kristove smrti. Sljedećeg dana došla je u selo na jedan drugi tečaj. Ta joj je interesentica rekla da bi njeni rođaci i prijatelji rado došli na obilježavanje Kristove smrti, pa joj je Louy ostavila 20 pozivnica da ih podijeli njima. No Louy se pitala kako pomoći svim tim ljudima da dođu na taj sastanak. Nakon što se pomolila, razgovarala je s ocem jedne od svojih interesentica, koji je poglavar tog sela. On joj je rekao da je dovoljno da unajmi samo jedan tuk-tuk (malu prikolicu s četiri sjedala koju obično vuče motocikl), pa će svi moći doći jer mogu stajati ili sjediti jedni drugima u krilu. Louy je bila jako sretna kad je na obilježavanju Kristove smrti vidjela 18 osoba iz tog sela.

 Indija

Jedan brat koji radi kao vozač motorne rikše iskoristio je priliku da svjedoči jednoj putnici koja je bila novinarka. Njegova je hrabrost ostavila dubok dojam na nju budući da su baš u to vrijeme protivnici napali neke Jehovine svjedoke u tom kraju dok su bili u službi propovijedanja. Novinarka je odlučila njihov razgovor objaviti u jednim državnim novinama. Napisala je: “Željela sam malo isprovocirati vozača pa sam ga upitala: ‘Zar niste danas čuli u vijestima da su neke vaše vjernike pretukli i oštetili vam crkve u raznim dijelovima zemlje?’ On mi je odgovorio: ‘Jesam, čitao sam o tome u današnjim novinama.’ ‘Pa što ćete učiniti ako vas [vaši protivnici] i dalje budu maltretirali?’  nastavila sam. On je odmahnuo glavom i rekao: ‘Ništa. Bez obzira na njih, mi ćemo i dalje vjerovati [u ono što je istina].’”

Opisujući traktat koji joj je brat dao, napisala je: “Kod kuće sam dobiveni letak izvadila iz torbe. Na njemu je bila prikazana nerealna, idilična scena — zelene livade, jezero, drveće u cvatu, ljudi žanju žito i beru voće, a u pozadini planine prekrivene snijegom. Njegov naslov glasio je: ‘Život u miroljubivom novom svijetu.’ Sadržaj je bio vjerske prirode. Obično nitko nema ništa protiv toga da mu se uruči kakav letak, bila to reklama za neku trgovinu odjećom ili pak neku životnu filozofiju. Ali kad počneš pričati o miroljubivom novom svijetu, ljudi te odmah zamrze.”

Filipini

U jednom dijelu regije Zamboanga nalazi se planina koja je toliko visoka da se njen vrh vidi s udaljenosti od 200 kilometara. Braća koja žive u blizini te planine često su u službi propovijedanja u šali znala reći: “Što ako na vrhu te planine živi netko tko je zainteresiran za dobru vijest?” Jednog dana dok su propovijedali u podnožju planine prišao im je jedan čovjek i rekao da traži Jehovine svjedoke. Objasnio im je da bi želio da mu pomognu proučavati Bibliju. Braća su ga upitala gdje živi. Kad je rukom pokazao prema vrhu planine, oni su se toliko iznenadili da su ostali bez riječi. Čovjek je objasnio da njegova kuća nije na samom vrhu, već s druge strane planine, ali da se do nje može doći jedino preko vrha. Braća su pristala da ga posjete. Započeli su biblijski tečaj, a taj čovjek sada svaki tjedan dolazi na sastanke u dvoranu, iako je ona jako daleko od njegove kuće. Sada je i on jedan od ljudi iz svih nacija koji se stječu ka “gori doma Jehovina” (Iza. 2:2).

Finska

Dva su brata od kuće do kuće nudila biblijski tečaj pomoću traktata Želite li saznati istinu? Na jednim vratima otvorio im je jedan čovjek koji je prekinuo njihovu prezentaciju i pozvao ih u kuću. “Imam puno pitanja za vas”, rekao je. “Kako to da ste baš sada došli?”

“Danas mi i naši suvjernici propovijedamo na ovom području”, odgovorili su.

Čovjek im je nato rekao: “Molio sam se da mi Jehovini svjedoci dođu na vrata. U ovo vrijeme obično idem na trčanje, ali danas nisam otišao. I vi ste, evo, došli k meni!” Taj je čovjek bio uvjeren da mu je Bog uslišio molitvu. Na njegovom radnom mjestu ljudi su često negativno govorili o Jehovinim svjedocima. Budući da ga je zanimalo jesu li te tvrdnje istinite, otišao je u knjižnicu potražiti neke informacije o nama. Pronašao je knjigu Jehovini svjedoci — objavitelji Božjeg Kraljevstva, pročitao je i uvidio da su optužbe protiv nas lažne. Zato je silno želio upoznati Jehovine svjedoke. S njim je započet biblijski tečaj te je odmah počeo ići na sastanke. Svjedočio je svojoj bivšoj ženi i njihovoj kćeri te su i one počele proučavati Bibliju.

 Velika Britanija

Stalna pionirka po imenu Kirsty naučila je francuski i jezik lingala kako bi mogla propovijedati ljudima iz Konga koji žive na njenom području. Jednog dana primijetila je jednu Kongoanku kako s puno stvari pokušava ući u autobus. Obrativši joj se na jeziku lingala, Kirsty joj je ponudila pomoć i unijela joj stvari u autobus. “Kako to da ti, iako si bjelkinja, pričaš lingala?” upitala ju je ta žena. Kirsty je objasnila da pripada skupštini Jehovinih svjedoka koja održava sastanke na jeziku lingala te da su je Jehovini svjedoci iz te skupštine naučili taj jezik kako bi ljudima koji ga govore mogla prenositi biblijsku poruku. Kirsty je željela toj ženi ponuditi biblijski tečaj, pa je ostala s njom u autobusu sve do stanice na kojoj je  ona trebala izaći. Kirsty je zatim pomogla ženi odnijeti stvari u stan koji je bio na drugom katu. Kad su stigle, ženin suprug i četvero djece pozvali su Kirsty da uđe u stan te je ona cijeloj obitelji pokazala kako se pomoću knjige Što Biblija doista uči? može proučavati Biblija. Žena i dva starija sina sada proučavaju Bibliju. Sve troje trude se uskladiti svoj život s Jehovinom voljom.

Gruzija

Dva mlada pionira odlučila su preseliti se u jedno planinsko područje te zemlje u kojem je bilo jako malo objavitelja. Propovijedali su od sela do sela, a ljudi su jako lijepo reagirali. Podijelili su na stotine publikacija i s mnogim ljudima počeli proučavati Bibliju. Kad su započeli sa službom na tom području, u materijalnom pogledu nisu imali mnogo, a nisu znali ni gdje će spavati. No uvijek su dobili sve što im je trebalo. Ljudi u selima pozivali su ih da prenoće kod njih te su im davali hranu. Ponekad su ih čak i oni koji nisu željeli slušati njihovu poruku pozvali da prenoće kod njih i objeduju s njima. Nakon nekog vremena ta su braća bila imenovana za specijalne pionire na tom području. Budući da su vodili jako puno biblijskih tečajeva, morali su ograničiti broj osoba koje će poučavati o Bibliji. Ljudi im još uvijek nerijetko prilaze na ulici i mole ih da s njima proučavaju Bibliju. Iako su ograničili broj tečajeva, obojica ih svaki mjesec u prosjeku vode više od 20.

Mađarska

Jedna sestra redovito dobiva mlijeko u bocama koje joj žena koja ga donosi stavlja u vrećicu obješenu na ogradi. Jednog dana, kad je u vrećicu stavljala prazne boce, sestra je ubacila i traktat  Želite li saznati istinu? Ugodno se iznenadila kad je dostavljačica mlijeka sljedećeg dana uz svježe mlijeko ostavila i poruku s nekoliko pitanja vezanih uz traktat te je napisala da bi željela dobiti Bibliju. Sestra je odmah posjetila tu ženu na farmi na kojoj živi i započela s njom proučavati Bibliju uz pomoć knjige Što Biblija doista uči? Žena je prije toga u raznim crkvama tražila odgovore na svoja pitanja, ali nije uspjela utažiti svoju duhovnu glad. Ustvari, dok je tražila odgovore, javila su joj se još neka druga pitanja. Kad je jedna od njenih kćeri također pokazala velik interes za istinu, sestra joj je dala knjigu Uči od Velikog Učitelja. Žena je objasnila da se ranije njena kći često noću budila jer je imala noćne more. No otkad je pročitala nekoliko poglavlja iz te knjige, manje se plaši i noću mirno spava. Biblijski tečaj se nastavio, a žena sa svoje dvije kćeri redovito dolazi na nedjeljne sastanke.

 Italija

Cristina i Manel, dvije sestre u punovremenoj službi, nudile su traktat Želite li saznati istinu? u jednom seoskom području u srednjoj Italiji. Kad su se približile jednoj kući, čule su buku iz dvorišta iza kuće. Čim ih je gazdarica ugledala, povikala je: “Brzo dođite i pomozite mi!” Kad su sestre pojurile k njoj, vidjele su da pokušava spriječiti ogromnu ljutitu svinju da pobjegne iz svinjca. Vrata su bila potrgana, a žena se bojala da joj svinja ne pobjegne u obližnju šumu. Bila je sama i očajnički je pokušavala držati vrata kako ih svinja ne bi otvorila. “Držite vrata dok ne pronađem nešto čime ću ih podbočiti”, povikala je žena Cristini. Ona je odmah odgovorila da se jako boji svinje. Tada je žena dala Manel bundevu i nož te rekla: “Ne bojte se! Samo joj bacajte komade bundeve da je zaokupite dok ne nađem neku dasku.”

Žena je tada otišla i nije se vraćala nekoliko minuta. Cristina je za to vrijeme molila Manel da brže baca hranu svinji, ali njoj je bilo teško rezati bundevu jer je kora bila jako tvrda. Na koncu se žena vratila i popravila vrata. S velikim je olakšanjem rekla: “Vas dvije poslao je sam Bog!”

“U pravu ste, gospođo!” odgovorile su te izvadile traktat i pokazale joj ga.

Žena je odmah rekla: “Ovo je previše važno da bismo o tome pričale stojeći ovdje. Moramo sjesti i u miru porazgovarati.” Stoga je donijela stolice te im je, dok su sjedile u dvorištu i uživale u suncu, postavljala mnogo pitanja i pažljivo, sa zanimanjem slušala što joj govore. Kasnije su se dogovorile da počnu proučavati Bibliju. Cristina i Manel rekle su da ovo iskustvo mogu zahvaliti svinji koja je pokušala pobjeći baš u pravi trenutak.

Australija

Jehovin svjedok po imenu Fred, koji živi u jednom mirnom obalnom gradu, ostavio je jednom čovjeku tri naša DVD-a. Nakon nekog vremena Fred je od tog čovjeka primio pismo u kojem je, između ostalog, stajalo: “Pažljivo sam pogledao vaše filmove i to je na mene djelovalo vrlo umirujuće. Gotovo da sam i sam osjećao mir i radost koja je zračila s nasmiješenih lica ljudi koje sam vidio na filmu. Godinama se nisam tako dobro osjećao. Polako počinjem vjerovati da bih mogao imati bolju budućnost. Prije sam često bio grub prema Jehovinim svjedocima koji su došli na moja vrata. Zbog toga se iskreno ispričavam. Vaši su mi uvijek prilazili prijateljski, želeći mi samo prenijeti dobru vijest. Tko zna, možda ćete jednog dana kad se u vašoj dvorani osvrnete iza sebe vidjeti mene kako sjedim iza vas.”

Novi Zeland

Dvije sestre posjetile su jednu državnu organizaciju koja obiteljima pruža pravnu pomoć oko financija te dogovorile sastanak s direktoricom. Pripremile su poseban “obiteljski paket” koji je sadržavao teme koje bi direktorici mogle biti zanimljive i korisne u radu s obiteljima. U tom paketu bile su knjige Tajna obiteljske sreće i Pitanja mladih — djelotvorni odgovori te izdanja časopisa Probudite se! od kolovoza 2007, s naslovnom temom “Sedam savjeta za uspješan odgoj djece”,  i od listopada 2007, s temom “Zaštitite djecu od zlostavljanja!”

Kad su došle na dogovoreni sastanak, sestre su direktorici objasnile da je naše propovjedničko djelo volonterske prirode te da nam je iskreno stalo do toga da pomognemo obiteljima, posebno u duhovnom pogledu. Pokazale su joj sadržaj paketa i podrobno objasnile svrhu priloženih publikacija. Direktorica je saslušala sestre, prihvatila literaturu i rekla da želi da te informacije dobije svih 35 zaposlenika njihove organizacije. Također je dodala da bi članci iz časopisa Probudite se! bili korisni svim obiteljima s kojima oni surađuju, a kojih ima 503. Sestre su uspjele nabaviti 557 primjeraka spomenutih izdanja Probudite se! Dva tjedna kasnije primile su telefonski poziv putem kojeg su bile obaviještene da su svi časopisi poslani obiteljima.

Fidži

Mladić po imenu Viliame izvrsno je igrao ragbi i želio je igrati u reprezentaciji svoje zemlje. Njegov brat Leone također se htio baviti ragbijem, ali kad je počeo proučavati Bibliju s jednim specijalnim pionirom, shvatio je da ne može služiti dvojici gospodara. Krenuo je  na sastanke i prestao igrati ragbi. Njegova majka, koja je Jehovin svjedok, kupila mu je odjeću za sastanke, no Viliame mu je, kad su se jednom prilikom posvađali, uzeo tu odjeću i razderao je. Leonea je to jako rastužilo, no odlučio je da mu se neće osvetiti. Nakon nekog vremena Leone je na tržnici prodao lubenice koje je uzgojio te je od zarađenog novca kupio sebi novu odjeću za sastanke, Bibliju te olovke i flomastere za podcrtavanje. Isto je kupio i Viliameu. Viliame se sjetio kako se ružno ponio prema svom bratu, pa ga je duboko dirnula njegova dobrota. Odjenuo je novu odjeću i iznenadio svog brata dolaskom na sastanak. Osim toga Viliame je prihvatio biblijski tečaj te su obojica duhovno napredovala. Dok su se pripremali za krštenje, Viliame je dobio primamljivu ponudu da igra ragbi u Europi — o čemu mnogi mladići sanjaju jer im to može pružiti financijsku sigurnost i slavu. No njegovi su se ciljevi u međuvremenu promijenili, pa je odlučio odbiti tu ponudu i predati se Jehovi. Viliame i Leone su prvih šest mjeseci nakon svog krštenja služili kao pomoćni pioniri. Kad je vidio dobar primjer svoje djece, njihov otac Waisea također je prihvatio biblijski tečaj. Učinio je velike promjene u svom životu te se zajedno sa svoje dvije kćeri krstio na jednodnevnom pokrajinskom sastanku.