Naše glavno sjedište seli se na novu lokaciju

U srpnju 2009. Jehovini svjedoci kupili su zemljište u američkoj državi New Yorku. Onamo planiraju preseliti svoje glavno sjedište. Zemljište se prostire na površini od 102 hektara, a nalazi se oko 80 kilometara sjeverozapadno od glavnog sjedišta, koje je trenutno smješteno u njujorškoj četvrti Brooklynu. Zgrade u Brooklynu Jehovini svjedoci koriste još od 1909.

U novom kompleksu živjet će i raditi oko 800 betelskih radnika. Kompleks će se sastojati od uredske zgrade, četiri stambene zgrade te zgrade u kojoj će biti smještena ambulanta, frizerski salon, praonica i razne radionice. Uredit će se i izložbeni prostor u kojem će biti prikazana suvremena povijest Jehovinih svjedoka.

 Novi kompleks zauzimat će površinu od 18 hektara, a okolna šuma i močvarno područje neće se devastirati sječom ili isušivanjem. Cilj je da se objekti što bolje uklope u šumovito područje u kojem će biti izgrađeni. Stoga plan uređenja okoliša ne uključuje pretvaranje velikih površina u travnjake. Objekti su projektirani tako da se omogući visoka iskoristivost energije, čime se čuva okoliš, a i smanjuju troškovi korištenja objekata. Naprimjer zgrade će imati zelene krovove, odnosno bit će prekrivene gustim otpornim raslinjem koje ne zahtijeva puno brige. Ti krovovi umanjuju slijevanje oborinskih voda i služe kao toplinski izolator. Uredi su projektirani tako da se danje svjetlo iskoristi u najvećoj mogućoj mjeri. Štednja vode također je vrlo važan cilj koji se želi postići novim projektom.

Zašto smo odlučili preseliti svoje glavno sjedište? Naša literatura ranije se tiskala samo u Brooklynu. Danas taj posao obavljaju i neke podružnice u drugim zemljama, a američka je tiskara 2004. preseljena iz Brooklyna u Wallkill (država New York), oko 145 kilometara sjeverozapadno od Brooklyna. Odluka o preseljenju donesena je i zbog troškova. Korištenje i održavanje objekata u Brooklynu vrlo je skupo, budući da su prilično stari te su raštrkani po toj gradskoj četvrti. Preseljenjem objekata glavnog sjedišta na jedno mjesto uštedjet ćemo novac koji braća prilažu za napredak djela Kraljevstva i bolje ga iskoristiti.

Udruživanje i reorganizacija podružnica

Do rujna 2012. više od 20 podružnica Jehovinih svjedoka spojeno je s većim podružnicama u susjednim zemljama. Do tih je promjena došlo iz dva razloga:

1. Napredna tehnologija pojednostavila je posao. U posljednje je vrijeme razvoj komunikacijske i tiskarske  tehnologije doveo do toga da se u nekim podružnicama smanjila potreba za radnicima. Budući da se u većim podružnicama smanjio broj radnika, oslobodio se prostor za smještaj osoblja koje je radilo u manjim podružnicama u drugim zemljama.

Sada u svakoj od tih velikih podružnica ima više iskusnih Jehovinih svjedoka koji nadgledaju djelo propovijedanja dobre vijesti. Naprimjer podružnica u Meksiku sada nadgleda propovjedničku aktivnost u Gvatemali, Hondurasu, Kostariki, Nikaragvi, Panami i Salvadoru. Stoga su podružnice u tih šest zemalja zatvorene. Četrdesetero članova betelske obitelji koji su radili u tim podružnicama premješteno je u meksičku podružnicu, dok ih je nešto manje od stotinu ostalo u svojim zemljama. Ondje su se posvetili propovjedničkoj aktivnosti, tako da velik dio vremena provode poučavajući ljude o Bibliji.

Ostala braća i sestre iz tih srednjoameričkih podružnica rade u prevoditeljskim uredima koje nadgleda podružnica u Meksiku. Naprimjer u Panami dvadesetak prevoditelja prevodi biblijsku literaturu na tamošnje domorodačke jezike. U Gvatemali 16 Jehovinih svjedoka prevodi literaturu na četiri jezika koja se govore u toj zemlji. Reorganizacijom podružnica u Srednjoj Americi broj betelskih radnika smanjen je s 300 na otprilike 75.

2. Oni koji su radili u podružnicama sada imaju više vremena za propovijedanje. Spajanje podružnica omogućilo je da se braća koja su služila u manjim podružnicama usredotoče na propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Jedan brat iz Afrike koji više ne radi u podružnici, nego se posvetio djelu propovijedanja, napisao je: “Trebalo mi je nekoliko mjeseci da se prilagodim novim okolnostima. No jako sam  sretan što svaki dan mogu ići u službu propovijedanja i što doživljavam mnoge blagoslove. Sada vodim 20 biblijskih tečajeva, a neke osobe s kojima proučavam Bibliju počele su dolaziti na naše sastanke.”

Bruklinska znamenitost

Stanovnici New Yorka već više od 40 godina danju i noću mogu vidjeti natpis “Watchtower” (Stražarska kula) koji se nalazi na vrhu zgrade glavnog sjedišta Jehovinih svjedoka. Mnogi Njujorčani često bace pogled na taj crveni natpis visok 4,6 metara kako bi vidjeli točno vrijeme i temperaturu zraka.

Bivši je vlasnik prije više od 70 godina postavio na krovu zgrade jedan drugi natpis. A onda su 1969. zgradu kupili Jehovini svjedoci i postavili na nju natpis “Watchtower”.

Natpis je više puta bio dorađivan i renoviran. Tako je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća izmjeničnom prikazu točnog vremena i temperature zraka izražene u fahrenheitima dodan i prikaz temperature zraka u Celzijevim stupnjevima.

Eboni, koja živi u Brooklynu, rekla je: “Drago mi je što prije odlaska na posao mogu pogledati kroz prozor te vidjeti koliko je sati i kolika je temperatura zraka. To mi pomaže da se odjenem u skladu s vremenskim prilikama i na vrijeme izađem iz kuće.”

Hoće li taj natpis i narednih 40 godina stajati na vrhu spomenute bruklinske zgrade? Budući da će se glavno sjedište Jehovinih svjedoka preseliti iz New Yorka, odluku o tome donijet će novi vlasnici zgrade.

Novosti na Manhattanu

U studenome 2011. grupa Jehovinih svjedoka u New Yorku počela je na zanimljiv način prenositi ljudima biblijsku poruku. Časopise i druga biblijska izdanja izložili su na nekoliko mjesta u južnom dijelu Manhattana, najstarije i najprometnije njujorške četvrti. Podijelili su taj dio grada na četiri područja i u svakom području postavili štandove na kojima su izložili biblijske publikacije. Svatko može uzeti publikacije te porazgovarati s pionirima koji stoje pored štandova i rado odgovaraju na postavljena pitanja. Većina štandova postavljena je na najprometnijim mjestima, naprimjer na željezničkom kolodvoru i u podzemnoj željeznici, gdje svaki dan prođe na desetke tisuća ljudi.

Na tim štandovima ljudi mogu saznati biblijske odgovore na razna pitanja. Osobe koje nisu raspoložene  za razgovor mogu jednostavno uzeti neko izdanje i pročitati ga kad uhvate vremena. Na štandovima su izložene publikacije na više jezika. No ako netko od prolaznika želi uzeti publikaciju na nekom jeziku koji trenutno nije dostupan, može je naručiti na štandu i podignuti već za nekoliko dana.

Mnogi ljudi i predstavnici vlasti pohvalno su se izrazili o ovom načinu propovijedanja. Jedan je policajac rekao: “Zašto niste prije došli? Vi možete pomoći ljudima.” Jedan se čovjek zaustavio pored štanda jer je na njemu vidio knjigu Što Biblija doista uči? Rekao je da je u podzemnoj željeznici zapazio nekoliko ljudi kako čita tu knjigu i pitao se odakle im. Kad ju je vidio na štandu, bilo mu je jasno gdje su je nabavili.

Neki je mladić na putu do posla mjesec i pol svaki dan prolazio pored jednog štanda s literaturom. No jednog dana obratio se braći koja su stajala pored štanda i rekao im: “Molim vas, pomozite mi!” Oni su ga sa zanimanjem saslušali, dali mu Bibliju i pokazali kako mu njeni savjeti mogu koristiti u životu. Otkako braća propovijedaju na ovaj način, mnogi radoznali prolaznici zaustavljaju se kako bi s njima razgovarali o duhovnim stvarima. U osam mjeseci čak je 1 748 osoba zatražilo biblijski tečaj. Do lipnja 2012. braća su na štandovima podijelila 27 934 časopisa i 61 019 knjiga.

Naši časopisi — manje stranica, više jezika

Od siječnja 2013. časopisi Probudite se! i Stražarska kula (izdanje za javnost) više ne izlaze na 32, nego na 16 stranica. Budući da te publikacije sadrže manje teksta, mogu se prevoditi na više jezika. Trenutno se časopis Probudite se! prevodi na 98 jezika, a Stražarska  kula na 204. Izdanje Stražarske kule za proučavanje i dalje će imati 32 stranice.

Neke rubrike i članci koji su dosad izlazili u časopisima sada se nalaze samo na internetskoj stranici www.pr418.com. Naprimjer rubrike “Za naše mlade čitatelje” i “Biblijski kutak za najmlađe” te izvještaji s promocije misionarske škole Gileada, koji su izlazili u Stražarskoj kuli za javnost, te članci iz serije “Mladi pitaju...” i sadržaji iz rubrike “Istražujmo i učimo kao obitelj!”, koji su izlazili u časopisu Probudite se!, odsad će se objavljivati samo na internetu.

Na našoj stranici nalazi se i nova serija članaka koja čitateljima pruža jasne, sažete odgovore na pitanja o Bibliji i Jehovinim svjedocima. Publikacije koje izlaze u tiskanom obliku mogu se preuzeti i s naše internetske stranice. Putem računala ili mobilnih uređaja korisnici mogu lako doći do naših publikacija, koje su na stranici www.pr418.com dostupne na preko 440 jezika.

Novo ruho naše internetske stranice

Jehovina organizacija odlučila je osuvremeniti izgled naše službene internetske stranice www.pr418.com i učiniti je jednostavnijom za pretraživanje, bilo računalom bilo mobilnim uređajima. Na tom je projektu prošle godine mjesecima radio tim od nekoliko desetaka braće u našem glavnom sjedištu u New Yorku. Rekonstrukcijom stranice željelo se postići dva cilja:

1. Tri stranice u jednoj. Tri naše službene stranice spojene su u jednu — www.pr418.com. Ostale dvije, www.watchtower.org i www.jw-media.org, više se ne koriste. Redizajnirana stranica sada je odličan izvor informacija osobama koje žele saznati nešto o Jehovinim svjedocima ili preuzeti sadržaje koje naša organizacija stavlja na internet. Na njoj se primjerice može čitati Biblija i razna biblijska izdanja na mnogim jezicima. Svi ti  materijali mogu se i preuzeti u pisanom, a neki čak i u zvučnom formatu.

2. Sve o nama na jednom mjestu. Na novoj stranici mogu se pronaći biblijski odgovori na razna pitanja. Stranica informira javnost o djelovanju Jehovinih svjedoka — o našem propovijedanju, podružnicama, dvoranama u kojima održavamo sastanke te velikim skupovima koje održavamo svake godine. Cjelina “Vijesti” sadrži novosti o našoj braći iz raznih dijelova svijeta. Na stranici ima i interaktivnih sadržaja za roditelje, tinejdžere i malu djecu.

Svaki dan nekoliko stotina tisuća ljudi čita izdanja koja se stavljaju na našu službenu stranicu. Sa stranice se dnevno preuzme gotovo pola milijuna zvučnih datoteka, datoteka u formatima EPUB i PDF te videosadržaja na mnogim znakovnim jezicima. Isto tako svaki dan stotinu ljudi putem interneta zatraži besplatan biblijski tečaj s Jehovinim svjedocima.

Biblija od dva metra

Kompletna Biblija Novi svijet na brajici dostupna je na engleskom, španjolskom, talijanskom i nekim drugim jezicima. Ta Biblija ima od 20 do 28 svezaka i toliko je velika da za nju treba osloboditi najmanje dva metra prostora na polici. Srećom, ta Biblija ne postoji samo u tiskanom obliku. Literatura na brajici može se čitati pomoću elektroničkih bilježnica, koje slijepi koriste kako bi pisali i “čitali” tekst pohranjen u digitalnom formatu. Neke elektroničke bilježnice imaju govorni izlaz, a neke pak Brailleov redak koji tekst ispisuje na brajici. Mnoge slijepe osobe mogu slušati naša izdanja pomoću čitača zaslona, koji pisani tekst pretvara u govor.

Već više od 100 godina Jehovini svjedoci izdaju biblijske publikacije za slijepe. Te su publikacije trenutno  dostupne na 19 jezika. Iako ih zainteresirane osobe mogu dobiti besplatno, mnoge od njih daju dobrovoljni prilog.

Jehovini svjedoci razvili su računalni program koji tekst pisan latinicom ili nekim drugim pismom može transliterirati u tekst na brajici. Prije prenošenja teksta iz jednog pisma u drugo treba načiniti tablicu za pretvorbu slova i znakova određenog jezika u brajicu. Programom se može odrediti u kojem će formatu neko izdanje biti objavljeno kako bi se slijepima olakšalo “čitanje”. Taj program omogućit će izdavanje publikacija na brajici, uključujući i Bibliju, praktički na svakom jeziku. To će biti moguće i na onim jezicima koji ne koriste latinicu, nego neko drugo pismo.

Kad je prijašnjih godina na kongresima bila objavljena neka nova publikacija, prisutnima je uvijek bilo rečeno da isto izdanje na brajici mogu naručiti kasnije. No danas više nije tako. Godine 2011. američka podružnica provela je istraživanje po skupštinama u SAD-u kako bi utvrdila na koje kongrese slijepe osobe namjeravaju doći i kakvo im izdanje najviše odgovara (tiskano na Brailleovom papiru ili digitalno, koje mogu “čitati” pomoću elektroničke bilježnice ili čitača zaslona).

Izdanja tiskana na brajici bila su dostavljena na vrijeme kako bi ih slijepe osobe mogle dobiti na kongresu. Samo tjedan dana nakon kongresa izdanja u digitalnom formatu bila su elektroničkom poštom poslana svim slijepim osobama koje su ih zatražile.

 Jedna slijepa sestra rekla je: “Bilo je uistinu divno dobiti novo izdanje na kongresu. U Psalmu 37:4 piše da će nam Jehova dati što nam srce želi. Upravo je to učinio ovaj vikend!” Jedan slijepi brat bio je toliko dirnut da je zaplakao i rekao: “Zahvalan sam Jehovi što se tako dobro brine za nas.”

Tisuće ljudi uče čitati i pisati

Godine 2011. Jehovini svjedoci opismenili su preko 5 700 osoba. Slijede izvještaji iz nekoliko zemalja.

Gana: U posljednjih 25 godina naučili smo čitati i pisati više od 9 000 osoba.

Mozambik: U proteklih 15 godina preko 19 000 osoba naučilo je dobro čitati. Među njima je i Felizarda, koja je rekla: “Drago mi je što sada u Bibliji mogu pronaći razne retke i čitati ih drugima. Prije mi je to bilo jako teško.”

Solomonski Otoci: Braća iz podružnice kazala su: “Mnogi ljudi koji su nekad živjeli u zabačenim krajevima uopće nisu išli u školu. Osim toga općenito nije bilo uobičajeno da se školuju ženska djeca. Stoga je naročito ženama puno značilo to što su mogle pohađati tečaj opismenjivanja. Mnogi koji su završili tečaj sada imaju puno više samopouzdanja.”

Zambija: Od 2002. do danas gotovo 12 000 osoba naučilo je tečno čitati i pisati. Agnes, koja ima 82 godine, rekla je: “Jako sam se obradovala kad sam čula da će se u našoj dvorani organizirati tečaj opismenjivanja. Već na prvom satu naučila sam napisati svoje ime!”

Jehovini svjedoci prevode biblijsku literaturu na otprilike 600 jezika. Prevesti pjesmaricu koja ima 135 pjesama uistinu je veliki izazov. Ipak, naša nova pjesmarica — Pjevajmo Jehovi! — bila je u roku od tri godine prevedena na čak 116 jezika. Na još 55 jezika objavljeno je skraćeno izdanje pjesmarice, koje sadrži 55 pjesama. Pjesmarica se trenutno prevodi na još nekoliko desetaka jezika.

Prevoditelji pjesama trebaju prvenstveno voditi računa o tome da stihovi lijepo zvuče, imaju smisla i lako se pamte. Pjesme kojima je svrha hvaliti Boga trebaju imati jednostavan tekst kako bi oni koji ih pjevaju odmah shvatili smisao svakog stiha. U svakom jeziku stihovi se moraju skladno stopiti s melodijom  i trebaju zvučati prirodno, kao da su izvorno napisani na tom jeziku.

Kako prevoditelji to postižu? Timovi koji su zaduženi za prijevod pjesmarice Pjevajmo Jehovi! dobili su upute da stihove s engleskog jezika ne prevode doslovno, nego da napišu nove stihove koji će prenositi istu poruku kao i izvorni tekst. Moraju se držati biblijske teme koja je odabrana za svaku pjesmu, no pritom trebaju koristiti riječi i izraze koji su uobičajeni u njihovom jeziku kako bi ih ljudi mogli lako razumjeti i upamtiti.

Prevoditelji tekst pjesme najprije doslovno prevedu s engleskog jezika. Zatim netko od njih ili neki drugi Jehovin svjedok koji ima dara za pisanje stihova na temelju tog doslovnog prijevoda napiše stihove koji lijepo zvuče i odražavaju duh izvornog teksta. Nakon toga prevoditeljski tim provjeri je li tekst pjesme u skladu s biblijskim učenjima te ima li u njemu pravopisnih i gramatičkih pogrešaka. Prevođenje nove pjesmarice iziskuje velik napor, no taj se trud svakako isplati. Jehovini svjedoci diljem svijeta presretni su kad dobiju novu pjesmaricu, pa mogu na svom jeziku pjesmom hvaliti Jehovu.

U knjizi Otkrivenje prorečeno je da će pomazanici u naše vrijeme pozivati ljude da dođu i uzmu “vode života zabadava” (Otkr. 22:17). Taj poziv upućuje se ljudima iz “svakoga naroda i plemena i puka i jezika” (Otkr. 7:9). Donedavno je većina prevoditelja radila u nekoj od naših podružnica, iako se jezik na koji su prevodili nije govorio u tom području. Stoga im nije bilo nimalo lako ići ukorak s promjenama u jeziku i napraviti prirodan prijevod koji može doprijeti do srca onih koji čitaju naše publikacije. No u posljednje vrijeme mnogi su se prevoditeljski timovi preselili u urede što su smješteni na područjima gdje se govori jezik na koji oni prevode. To im je donijelo mnoge blagoslove, kao što pokazuju komentari nekih prevoditelja.

Jedna sestra koja u Meksiku prevodi na majanski jezik rekla je: “Osjećala sam se kao biljčica koju je netko  vratio u njeno prirodno okruženje, u zemlju iz koje je bila iščupana.” Jedan brat koji na jugu Rusije prevodi našu literaturu kazao je: “Za prevoditelje je pravi raj to što mogu raditi u kraju u kojem se govori jezik na koji prevode. Jezik koji se koristi na televiziji, u knjigama i na internetu prilično se razlikuje od jezika kojim ljudi svakodnevno govore. Stoga da bismo preveli tekstove tako da zvuče prirodno, mi naprosto moramo čuti kako se ljudi prirodno izražavaju.”

Jedan brat koji u Kongu prevodi na jezik čiluba rekao je: “Otkad smo se preselili, svaki dan s raznim ljudima razgovaramo na našem jeziku — pri odlasku u kupovinu, u službi propovijedanja i na sastancima. Osim toga sada i proučavamo publikacije koje smo preveli te ih nudimo u službi propovijedanja. Tako iz  prve ruke možemo vidjeti jesu li publikacije koje mi prevodimo jasne i razumljive našim čitateljima.”

Jedan brat koji u Ugandi prevodi na jezik lhukonzo ispričao je: “Ne možete ni zamisliti koliko smo sretni zbog toga što pohađamo sastanke koji se održavaju na istom jeziku na koji prevodimo publikacije. Sada nas i služba propovijedanja daleko više raduje jer konačno s ljudima razgovaramo na svom materinjem jeziku.”

I skupštine u koje su prevoditelji bili dodijeljeni doživjele su mnoge blagoslove. Jedna sestra u čijoj skupštini sada služe braća koja prevode na majanski jezik rekla je: “Prevoditelji nas izuzetno hrabre svojim lijepim riječima i djelima. Imam osjećaj da je sada s nama dio betelske obitelji. To je doista velik blagoslov.”

Preseljenje prevoditelja na područja u kojima se govore jezici na koje oni prevode uistinu djeluje vrlo ohrabrujuće i na njih same i na braću u skupštinama. Jedan prevoditelj iz Kenije rekao je: “Budući da na jeziku luo ima vrlo malo tiskane literature, ljudi nisu ni sanjali da će ikada čitati tako kvalitetne publikacije na svom jeziku. Stoga se mnogi jako obraduju kad dobiju našu literaturu. Njihove lijepe reakcije jako me hrabre i potiču da ustrajem u svojoj službi te da i dalje dajem sve od sebe u poslu koji obavljam.”

Mnogi od tih prevoditelja godinama su, pa čak i desetljećima, radili u raznim podružnicama. No njima je dobrobit Jehovinih ovaca bila važnija od vlastite udobnosti. Stoga su se spremno preselili, a Jehova ih je zbog toga obilno blagoslovio. Jedan brat koji u Južnoafričkoj Republici prevodi na jezik xhosa oduševljeno je rekao: “Odluka Vodećeg tijela da se osnuju prevoditeljski uredi bila je uistinu mudra. Svi smo mi bili sretni dok smo služili u Betelu, ali otkad služimo u prevoditeljskim uredima još smo sretniji.”

“Braća su se s puno ljubavi pobrinula za nas”

U nedjelju, 3. lipnja 2012. dogodila se teška zrakoplovna nesreća u Lagosu, najvećem gradu u Nigeriji. Zrakoplov koji je prevozio 153 putnika srušio se na jednu gusto naseljenu stambenu četvrt. Nitko od putnika nije preživio, a stradao je i velik broj stanovnika te četvrti.

Brat Collins Eweh živio je sa svojom obitelji na najvišem katu četverokatne zgrade koja je bila uništena pri padu zrakoplova. No kad se nesreća dogodila, cijela obitelj bila je na sastanku u dvorani.

Otprilike u 15.35, tijekom razmatranja Stražarske kule, Collins i njegova supruga, Chinyere, primijetili su da ih je netko više puta zvao na mobitel. Čim je sastanak završio, Chinyere je uzvratila poziv. Susjedi su joj rekli da je njihova zgrada sva u plamenu.  Kad su došli pred zgradu, Collins i Chinyere imali su što vidjeti — avion je proletio kroz njihovu zgradu i zabio se u susjednu te se zapalio.

“Da smo bili kod kuće, sigurno bismo poginuli”, rekla je Chinyere. “U nesreći smo izgubili sve što smo imali. Ostala nam je samo odjeća koju smo nosili na sastanku. No bili smo živi, a to je najvažnije. Pokrajinski nadglednik odmah je organizirao braću koja su se s puno ljubavi pobrinula za nas. Od srca smo im zahvalni.”

Collins je rekao: “Rođaci koji su mi se prije protivili zato što sam Jehovin svjedok sada su promijenili mišljenje. Jedan od njih kazao mi je: ‘Tvoj Bog Jehova uslišava molitve. Ostani uz njega jer on ti očito pomaže.’ Jedna poznanica rekla mi je: ‘Što god da si činio za svog Boga, zdušno to čini i dalje.’ Bez imalo sumnje mogu reći da je Jehova bio uz nas. Jako sam sretan zbog toga.”

Mađarski parlament odobrio zahtjev za registraciju naše zajednice

Dana 27. veljače 2012. mađarska vlada usvojila je dopunu zakona o vjerskim zajednicama, čime je Jehovinim svjedocima omogućeno da se upišu u Evidenciju vjerskih zajednica. Zakonsko priznanje uvelike će doprinijeti širenju dobre vijesti u Mađarskoj. Time su Jehovini svjedoci u toj zemlji oslobođeni plaćanja poreza te im je dopušteno prihvaćati dobrovoljne priloge i propovijedati u zatvorima i bolnicama.

Obilježavanje Kristove smrti u posebnom ambijentu

Jedan specijalni pionir iz grada Rundua (Namibija) opisao je kako je izgledalo obilježavanje Kristove smrti u jednom obližnjem selu. Ondje je mnogo osoba  pokazalo zanimanje za biblijsku istinu, pa su braća odlučila prvi put održati obilježavanje Kristove smrti na jeziku rumanyo koji se ondje govori. Brat je ispričao: “Predavanje smo održali u prekrasnom ambijentu — pod vedrim nebom, obasjani sjajnom mjesečinom. Gorjelo je samo nekoliko petrolejskih lampi i dvije baterije.” U takvom posebnom okruženju prisutni su mogli još bolje razumjeti veličinu Jehovine ljubavi. Iako je u tom području u ožujku propovijedao samo jedan objavitelj, obilježavanju Kristove smrti prisustvovalo je čak 275 osoba!

Naša braća u Srednjoafričkoj Republici i Čadu dugo će pamtiti datum 19. studenoga 2011. Tog se dana 269 braće i sestara okupilo ispred zgrada nove podružnice izgrađene u Srednjoafričkoj Republici. Bili su sretni što će Samuel Herd, član Vodećeg tijela, otvoriti novi Betel i posvetiti ga za službu Jehovi. U programu održanom povodom otvorenja govorilo se o povijesti Jehovinih svjedoka u te dvije zemlje. U Srednjoafričkoj Republici dobra vijest počela se propovijedati 1947, a u Čadu 1959. Potom je uslijedio govor u kojem je bilo riječi o gradnji novog Betela i raznim drugim poslovima koji su u to bili uključeni. Nakon što su prisutnima bili preneseni pozdravi iz mnogih zemalja svijeta, na pozornicu je  došao brat Herd i održao govor tijekom kojeg je svečano otvorio novu podružnicu. Tamošnja betelska obitelj ima 42 člana, a u zgradama podružnice nalazi se osam ureda za prevoditelje, nekoliko ureda za administrativne poslove, kuhinja, blagovaonica, praonica rublja, recepcija, ekspedit i neke druge radne prostorije. Članovi betelske obitelji imaju i udoban smještaj jer novi Betel ima 22 sobe za stanovanje.

Subota 26. svibnja 2012. bila je značajan dan za Jehovine svjedoke u Demokratskoj Republici Kongu. Nakon osam godina gradnje i renoviranja, održan je govor povodom otvorenja novih objekata podružnice. Iako se u Kongu naša podružnica nalazi već gotovo 50 godina, ovo je bio prvi put da je u toj zemlji održan program povodom svečanog otvorenja Betela. Stoga je to bila doista posebna prigoda. Brat Geoffrey Jackson, koji služi kao član Vodećeg tijela, održao je prigodan govor i posvetio novi Betel za službu Jehovi. Na posjedu podružnice okupilo se 2 422 braće i sestara, od kojih je većina bila krštena prije više od 40 godina. Među njima je bilo i 117 gostiju iz 23 zemlje. Neki misionari koji su prije mnogo godina služili u Kongu ispričali su prisutnima ohrabrujuća iskustva iz službe propovijedanja. Svi su bili presretni zbog toga što će te zgrade ubuduće donositi slavu našem Bogu, Jehovi.

Tridesetog lipnja 2011. Europski sud za ljudska prava donio je presudu u kojoj stoji da su francuske državne vlasti povrijedile prava Jehovinih svjedoka u Francuskoj kad su im nametnule plaćanje 60-postotnog poreza na sve dobrovoljne priloge koje su primili u razdoblju od 1993. do 1996. Premda je Sud pozvao obje strane na rješavanje spora izvansudskom nagodbom, to nije bilo moguće jer je država uporno tvrdila da propisivanje tog ogromnog poreza nije protivno zakonu. Zato je 5. srpnja 2012. Sud donio odluku kojom je naredio Francuskoj da Jehovinim svjedocima nadoknadi svu štetu koju im je nanijela nametanjem poreza. Država mora vratiti Jehovinim svjedocima 4 590 295 eura koje im je oduzela nametanjem poreza, no treba i platiti kamate koje su se u međuvremenu nagomilale. Povrh toga država im treba platiti 55 000 eura za troškove sudskog spora.

 Jehovinim vjernim slugama u Eritreji oduzimaju se građanska prava zbog toga što se nepokolebljivo drže neutralnosti u pogledu vojnih i političkih pitanja (Iza. 2:4). U proteklih 17 godina mnogi su bili uhićeni. Trenutno se u zatvoru nalazi pedesetak braće i sestara, među kojima ima starijih žena i male djece. Neka od te djece imaju tek dvije godine. Nažalost, u srpnju 2011. teški uvjeti života u eritrejskim zatvorima odnijeli su prvu žrtvu među Jehovinim svjedocima. Bio je to brat Misghina Gebretinsae. Prije smrti sedam je dana proveo u samici, zatvoren u metalnom kontejneru. Navodno je umro pod “nerazjašnjenim” okolnostima. Naša braća i dalje nastoje ugovoriti sastanak s nadležnim dužnosnicima te im objasniti da su Jehovini svjedoci miroljubivi i da poštuju eritrejske državne vlasti premda odbijaju služiti vojsku i ostaju neutralni u pogledu političkih zbivanja.

Jehovini svjedoci u Indiji i dalje se suočavaju s napadima nasilne svjetine dok idu u službu propovijedanja. Verbalnom i fizičkom nasilju izloženi su muškarci, žene i djeca. Nasilnici su čak napali jednu 60-godišnju baku i njenu unučicu koja je imala svega godinu i pol dana. Nekim Jehovinim svjedocima napadači su skinuli odjeću te su im čak prijetili da će ih ubiti. Eskalaciji nasilja nad Jehovinim svjedocima doprinosi i to što su policajci puni predrasuda prema njima te ništa ne poduzimaju kako bi ih zaštitili. Umjesto da uhite napadače, policajci zatvaraju našu braću na temelju lažnih optužbi da su se ogriješila o zakon. Onima koji završe u zatvoru često se određuje jako velika jamčevina koju trebaju platiti ako se žele braniti sa slobode. Osim toga policajci ih u zatvoru verbalno  i fizički zlostavljaju te im uskraćuju hranu, vodu i liječničku pomoć. Protiv njih se podižu optužnice za razna kaznena djela, pa se godinama moraju povlačiti po sudovima prije nego što budu oslobođeni optužbi. Zbog takvog nepravednog postupanja i kršenja ljudskih prava dosad je podneseno već nekoliko pritužbi Državnom povjerenstvu za zaštitu ljudskih prava u nadi da će ono pomoći našoj braći.

U studenome 2011. Europski sud za ljudska prava jednoglasno je zaključio da je Turska povrijedila pravo Yunusa Erçepa na iskazivanje slobode savjesti. Taj je Jehovin svjedok bio osuđen na zatvorsku kaznu jer je zbog prigovora savjesti odbio služiti vojsku. Od ožujka 1998. čak je 39 puta bio pozvan na odsluženje vojnog roka te je više od 30 puta bio krivično gonjen. Morao je plaćati novčane kazne te je puno puta završio u zatvoru. Dvaput je bio zatvoren i u psihijatrijsku ustanovu pod izlikom da pati od “vjerskog ludila”.

Stoga je u listopadu 2004. brat Erçep podnio tužbu Europskom sudu za ljudska prava. U presudi je bilo rečeno da “podnositelj tužbe, član zajednice Jehovinih svjedoka, nije tražio poštedu od služenja vojnog roka radi osobne koristi ili vlastite udobnosti, nego iz najiskrenijih vjerskih uvjerenja”.

Slično iskustvo imao je i brat Feti Demirtaş, koji je odbio ići u vojsku kad je 2005. od turskog ministarstva obrane dobio poziv za služenje vojnog roka. Bio je uhićen, pretučen i osuđen na zatvorsku kaznu. U zatvoru je proveo 554 dana, a onda je u lipnju 2007. bio pušten na slobodu. Budući da nije htio pogaziti svoja vjerska uvjerenja koja se temelje na Bibliji, nadležni organi proglasili su ga duševnim bolesnikom. Europski sud za ljudska prava presudio je u korist brata Demirtaşa. U presudi je bilo rečeno da su  turske vlasti nečovječno postupale prema bratu Demirtaşu te da su povrijedile njegovo pravo na iskazivanje slobode savjesti.

Navedene presude Europskog suda za ljudska prava u suglasju su s povijesnom presudom donesenom u srpnju 2011. u slučaju Bajatjan protiv Armenije. Njome je Veliko vijeće tog suda potvrdilo da Europska konvencija štiti prava osoba koje ulažu prigovor savjesti. Te su presude obvezujuće za sve države članice Europskog vijeća, pa tako i za Tursku.

U siječnju 2012. Europski sud za ljudska prava donio je i presude protiv Armenije u slučajevima Buharatjan protiv Armenije i Tsaturjan protiv Armenije. Presudama je potvrđeno da su državne vlasti povrijedile vjerske slobode dvojice Jehovinih svjedoka koji su  zbog prigovora savjesti odbili služiti vojsku. Pri donošenju odluka Sud se pozvao na važnu presudu u slučaju Bajatjan protiv Armenije.

No unatoč tim iznimno značajnim presudama protiv Armenije, tamošnje državne vlasti i dalje krivično gone te šalju u zatvor one koji zbog prigovora savjesti ne žele ići u vojsku. Vlada je u ožujku 2012. odobrila nekoliko amandmana Zakona o civilnoj službi, no oni još trebaju proći raspravu u parlamentu. Nadamo se da će armenske vlasti uvažiti presude Europskog suda za ljudska prava te pustiti na slobodu našu braću koja su zbog prigovora savjesti još uvijek u zatvoru.

Jehovini svjedoci u Azerbajdžanu i dalje imaju problema s državnim vlastima. Policija vrši pretrese, uhićuje Jehovine svjedoke zbog prisustvovanja vjerskim sastancima te ih fizički i verbalno zlostavlja. Državne vlasti cenzuriraju našu literaturu, deportiraju braću koja su došla iz stranih zemalja te prijete da će poništiti registraciju naše vjerske zajednice. Kad je u Azerbajdžanu bio izmijenjen zakon o slobodi vjeroispovijedi, sve su vjerske zajednice trebale ponovno predati zahtjev za registraciju. To su učinili i Jehovini svjedoci, no Državno povjerenstvo za rad s vjerskim zajednicama odbilo je njihov zahtjev. Otad policija sve češće prekida njihove vjerske sastanke kojima se ni na koji način ne krši javni red i mir. Osim toga vlasti ometaju Jehovine svjedoke u službi propovijedanja te im ograničavaju pravo na uvoz i raspačavanje biblijske literature. Nekim su Jehovinim svjedocima sudovi dosudili velike novčane kazne zbog toga što su raspačavali vjersku literaturu i prisustvovali vjerskim sastancima. Naprimjer jedna je sestra morala platiti kaznu u protuvrijednosti od 11 000 kuna zbog toga što je prisustvovala našem sastanku u gradu Gänci. Budući  da se takvim postupanjem krše prava građana na slobodu vjeroispovijedi, koja je zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima, Europskom sudu za ljudska prava podnesene su brojne tužbe kako bi se stalo na kraj maltretiranju i progonu Jehovinih svjedoka u Azerbajdžanu.

U raznim dijelovima Rusije policija i dalje maltretira i progoni Jehovine svjedoke te vrši pritisak na sudove da ih kažnjavaju zbog toga što koriste svoje pravo na slobodu vjeroispovijedi. Na temelju zakona o suzbijanju ekstremizma, koji je u javnosti naišao na mnoge kritike, ruski su sudovi najmanje 64 publikacije Jehovinih svjedoka proglasili ekstremističkima. Nedavno je jedan tužitelj zatražio da se u ekstremističku literaturu svrsta i knjiga Uči od Velikog Učitelja, koja djecu uči o Isusu Kristu. U mnogim dijelovima Rusije sudskim je putem zabranjen i onemogućen pristup službenoj internetskoj stranici Jehovinih svjedoka. Sudovi su policijskim dužnosnicima dali odobrenje da tajno nadziru članove skupštine, što podrazumijeva videonadzor i čitanje njihove pošte. Zbog toga policija redovito provodi obavijesne razgovore s protivnički nastrojenim susjedima Jehovinih svjedoka, vrši pretrese u domovima naše braće te im zapljenjuje vjersku literaturu i druge osobne stvari. Jehovine svjedoke zaustavlja se i uhićuje dok hodaju ulicom, voze se automobilom ili silaze s vlaka. Policija prekida naše sastanke, a starješine uhićuje zbog toga što kao duhovni pastiri vode brigu o skupštini. U nekim krajevima tužitelji nastoje nagovoriti sudove da narede raspuštanje skupština Jehovinih svjedoka.

U svibnju 2012. u gradu Taganrogu podignuta je optužnica protiv 17 Jehovinih svjedoka. Braća su zbog ispovijedanja svoje vjere optužena da su organizirala  i počinila krivično djelo. Godine 2009. u tom je gradu sudskom odlukom raspuštena skupština Jehovinih svjedoka, a zbog navodnog ekstremizma braći je oduzeta i dvorana u kojoj su se sastajala. Budući da više nisu mogli održavati sastanke u svojoj dvorani, Jehovini svjedoci počeli su se sastajati u privatnim kućama i unajmljenim dvoranama, no sada vlasti žele stati na kraj svim njihovim vjerskim aktivnostima. U srpnju 2012. jedan bračni par pionira koji služe u sibirskom gradu Čiti osuđen je za raspirivanje mržnje. Problem je navodno u tome što su ljudima s kojima su razgovarali o svojoj vjeri dijelili “ekstremističku” knjigu Što Biblija doista uči? I muž i žena osuđeni su na 200 sati prisilnog rada, no oboje su podnijeli žalbu na presudu.

Premda je Europski sud za ljudska prava donio dvije iznimno značajne presude u korist Jehovinih svjedoka u sporovima s Rusijom — godine 2007. u slučaju Kuznjecov i drugi protiv Rusije te 2010. u slučaju Moskovski Jehovini svjedoci protiv Rusije — ruske vlasti ne žele uvažiti odluke tog uglednog pravosudnog tijela. Stoga su Jehovini svjedoci podnijeli Sudu još 19 tužbi nadajući se da će nove presude potaknuti ruske vlasti da prestanu progoniti Jehovine sluge te im dopuste da vode “miran i tih život u potpunoj odanosti Bogu i čestitosti” (1. Tim. 2:2).

Vlasti u Južnoj Koreji još uvijek zatvaraju našu mladu braću zbog njihove kršćanske neutralnosti. Svaki mjesec oko 45 braće bude osuđeno na godinu i pol dana zatvora. Stoga se trenutno u korejskim zatvorima nalazi otprilike 750 braće. Ni u jednoj drugoj državi svijeta nema toliko Jehovinih svjedoka koji su zatvoreni zbog svoje vjere. Od 1950. do danas oko 17 000 Jehovinih svjedoka ukupno je osuđeno na preko 32 000 godina zatvora.

 Godine 2012. vlasti su pojačale represiju nad Jehovinim svjedocima koji zbog prigovora savjesti odbijaju vojnu službu. Onima koji su odbili službu u pričuvnom vojnom sastavu prvi su put dosuđene zatvorske kazne. U prošlosti se pojedince koji bi odbijali prisustvovati vježbama pričuvnog vojnog sastava kažnjavalo samo novčanom kaznom. Budući da se tijekom godina muškarcima šalje nekoliko poziva za službu u vojnoj pričuvi, oni koji odbijaju tu službu morat će više puta ići na sud. To se već dogodilo Ho-jeong Sonu, koji je u studenome 2011. bio uvjetno osuđen na osam mjeseci zatvora. Potom je u lipnju 2012. ponovno izveden pred sud. Taj je put bio osuđen na šest mjeseci zatvora. Po završetku drugog suđenja odmah je odveden u zatvor, ali je nakon 29 dana uz jamčevinu pušten na slobodu. Uložio je žalbu na presudu i sada čeka da vidi kakav će biti ishod žalbenog postupka. Ovaj put prijeti mu zatvorska kazna u trajanju od 14 mjeseci.

Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava u više je navrata javno osudio Južnu Koreju zbog kršenja prava na slobodu savjesti. Tom UN-ovom odboru i Ustavnom sudu Južne Koreje podnesene su nove pritužbe u nastojanju da se riješi taj problem.