1. Koja pitanja o mrtvima postavljaju mnogi ljudi?

MOŽDA ti je poznat osjećaj praznine kod nekoga kome je smrt otela voljenog člana obitelji. Kako smo tada utučeni i bespomoćni! Prirodno je da se pitamo: Što se događa s čovjekom kad umre? Nastavlja li negdje dalje živjeti? Da li će se ljudi koji žive ikada sresti na Zemlji s onima koji su umrli?

2. Što se je dogodilo s prvim čovjekom Adamom, kad je umro?

² U odgovoru na ova pitanja pomoći će nam spoznaja što se dogodilo s Adamom kad je umro. Nakon što je sagriješio, Bog mu je rekao: “... dok se ne vratiš u zemlju iz koje si uzet; jer si prah i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). Razmisli što to znači. Adama nije bilo dok ga Bog nije stvorio iz praha, dakle nije postojao. I tako se nakon smrti Adam vratio u stanje nepostojanja.

3. a) Što je smrt? b) Što čitamo o stanju mrtvih u Propovjedniku 9:5, 10?

³ Smrt je suprotnost životu, kako to saznajemo iz Biblije, iz Propovjednika 9:5, 10, gdje čitamo: “Jer živi znaju da će  umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada, ni mišljenja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš”.

4. a) Što se prilikom smrti čovjeka događa s njegovom sposobnošću mišljenja? b) Zašto prilikom smrti prestaju funkcionirati sva čovjekova osjetila?

⁴ To znači da mrtvi ne mogu više ništa učiniti, da ništa ne osjećaju. Ne mogu ni misliti, jer Biblija kaže: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći. Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove” (Psalam 146:3, 4). Kad čovjek umre, “izlazi” njegov duh, njegova životna snaga, koja je bila podržavana disanjem. Ona više ne postoji. Također prestaju funkcionirati sva osjetila — osjetila sluha, vida, opipa, mirisa i okusa — koja su tijesno povezana sa sposobnošću mišljenja. Iz Biblije učimo da se mrtvi nalaze u potpuno besvijesnom stanju.

5. a) Kako pokazuje Biblija da se mrtvi ljudi i mrtve životinje nalaze u jednakom stanju? b) Što je “duh” koji oživljuje i čovjeka i životinje?

⁵ I životinje i ljudi nalaze se nakon smrti u jednakom stanju; oni su bez svijesti. Zapazi, što o tome kaže Biblija: “Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i čovjek nije ništa bolji od stoke jer je sve taština. Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha, i sve se vraća u prah” (Propovjednik 3:19, 20). Isti “duh” oživljava i životinje i ljude. Kad taj “duh”, ta nevidljiva životna snaga izađe, vraćaju se i čovjek i životinja natrag u prah iz kojeg su stvoreni.

6. Kako proizlazi iz Biblije da su životinje duše?

⁶ Neki kažu da se čovjek razlikuje od životinje jer ima dušu. Ali, u 1. Mojsijevoj 1:20 i 30 čitamo da je Bog stvorio “žive duše” što vrve vodom, te da životinje imaju “život kao dušu”. U nekim se prijevodima Biblije u ovim recima pojavljuju riječi “biće”, “stvorovi” i “život” umjesto “duša”, ali oni u tekstu  ispod crte često ukazuju da na ovim mjestima u izvorniku stoji riječ “duša”. Jedan od biblijskih redaka u kojima su životinje označene dušama, je redak iz 4. Mojsijeve 31:28. Tu se govori o “po jednoj duši od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca”.

7. Kako pokazuje Biblija da umiru životinjske i ljudske duše?

⁷ Budući da su životinje duše, kad one uginu, uginula je i duša. Biblija kaže: “I svaka duša živa umrije u moru” (Otkrivenje 16:3). A što se događa s ljudskim dušama? Kako smo naučili iz prethodnog poglavlja, Bog nije stvorio čovjeka sa dušom. Čovjek je sam duša. Dakle, kad umre čovjek, umre  njegova duša. Biblija to uvijek iznova potvrđuje. Ona nigdje ne kaže da je duša besmrtna. “Pred njim će pasti svi koji silaze u prah, koji ne mogu sačuvati duše svoje u životu”, čitamo u Psalmu 22:29. “Koja duša zgriješi ona će poginuti”, zapisano je u Ezekijelu 18:4, 20. I ako otvoriš izvještaj iz knjige Jozue 10:28-39, na sedam ćeš mjesta naići na misao da duša biva pogubljena ili ubijena.

8. Kako znamo da je Isus umro kao čovječja duša?

⁸ Biblija je prorekla da će Isus Krist “sam dati svoju dušu na smrt ...; da će grijehe mnogih ponijeti na sebi” (Izaija 53:12, NS). Nauka o otkupnini dokazuje da je postojala duša (Adam), koja je sagriješila i morala je biti žrtvovana odgovarajuća duša (čovjek), kako bi ljudi mogli biti otkupljeni. Time što je Krist “sam dao dušu svoju na smrt”, pribavio je otkupninu. Isus je umro kao čovječja duša.

9. Što znače riječi: ‘Duh se vraća k Bogu koji ga je dao’?

⁹ Kako smo vidjeli, “duh” je nešto sasvim drugo od duše. Duh je naša životna snaga, djeluje u svim stanicama tijela u ljudi i u životinja, a biva podržavana disanjem. Ali, što znači kada Biblija kaže da se prilikom smrti ‘prah vraća u zemlju ... a duh se vraća k Bogu koji ga je dao’? (Propovjednik 12:7). Kad čovjek umre, životna snaga postupno napušta sve stanice njegova tijela i ono se počinje raspadati. No, to ne znači da naša životna snaga doslovno napušta Zemlju, te da kroz svemir leti k Bogu. Naprotiv, duh se vraća k Bogu u tom smislu što naša nada u budući život u potpunosti ovisi o Bogu. Samo on može svojom snagom dati natrag duh ili životnu snagu, da bismo opet mogli živjeti (Psalam 104:29, 30).

10. Što je Isus rekao o stanju mrtvog Lazara?

¹⁰ Bolje ćemo razumjeti u kakvom se stanju nalaze mrtvi, kad razmotrimo što se dogodilo s Lazarom, koji je četiri dana bio mrtav. Isus je rekao svojim učenicima: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim.” Ali, učenici su odgovorili: “Ako spava, Gospodine, bit će zdrav.” Tada im je  Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro.” Zašto je Isus rekao da Lazar spava, ako je u stvarnosti bio mrtav? Da vidimo.

11. Što je učinio Isus s umrlim Lazarom?

¹¹ Kad se Isus približio selu u kojem je živio Lazar, srela ga je Marta, jedna od Lazarovih sestara. Tada su zajedno s drugima krenuli prema grobnici u koju je Lazar bio položen. Bila je to pećina na kojoj je ležao kamen. Isus je rekao: “Dignite kamen!” Budući da je Lazar bio već četiri dana mrtav, Marta se pobunila: “Gospodine, već zaudara.” Ipak, kamen su podigli a Isus je povikao: “Lazare, iziđi!” I doista, on je izišao živ, još uvijek umotan u ukopno odijelo. “Razvežite ga i pustite ga da ide!”, rekao je Isus (Ivan 11:11-44, ST).

12, 13. a) Kako možemo biti sigurni da je Lazar, kad je umro, bio bez svijesti? b) Zašto je Isus rekao da Lazar spava, kad je on u stvarnosti bio mrtav?

¹² Razmisli o sljedećem: U kakovom se stanju nalazio Lazar, dok je četiri dana bio mrtav? Je li bio na nebu? On je bio dobar čovjek. Ipak Lazar nije rekao ništa da je bio na nebu. On bi to sigurno učinio da je tamo bio. Ne, Lazar je zaista bio mrtav, kao što je rekao Isus. Zašto je onda Isus najprije rekao svojim učenicima da Lazar spava?

¹³ Isus je znao da je umrli Lazar bio bez svijesti, kako to kaže Biblija: “Mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5). Ali, živ čovjek može biti probuđen iz dubokog sna. Tako je Isus želio pokazati, da on uz pomoć sile koju mu je Bog dao, može probuditi iz smrti svojeg prijatelja Lazara.

14. Koju želju trebamo osjećati, budući da Krist ima moć uskrsavanja mrtvih?

¹⁴ Kad netko spava tvrdim snom, ničega se ne sjeća. Slično je i s umrlima, oni ništa ne osjećaju. Oni više ne postoje. Ali, u određeno vrijeme Bog će otkupljene mrtve probuditi u život (Ivan 5:28). Ta spoznaja treba u nama pobuditi želju da steknemo Božju milost. Bude li tako, Bog će nas se sjetiti, ukoliko umremo i tada će nas vratiti u život (1. Solunjanima 4:13, 14).