1. Kako neki gledaju na religije?

“SVE RELIGIJE su dobre”, kažu mnogi. “To su jednostavno različiti putevi koji vode istom cilju”. Ako je tako, nije važno kojoj religiji pripadaš jer su sve dopadljive Bogu. No, jesu li?

2. a) Kako su farizeji postupali s Isusom? b) Koga su farizeji označili svojim ocem?

² U vrijeme Isusova života na Zemlji postojala je religiozna grupa farizeja. Oni su izgradili religiozni sistem u uvjerenju da se taj dopada Bogu. No, istovremeno su pokušali ubiti Isusa! Kad im je Isus rekao: “Vi ponavljate djela oca svoga”, odgovorili su mu: “Mi imamo samo Boga za oca” (Ivan 8:41, ST).

3. Koga je Isus označio ocem farizeja?

 ³ Da li je Bog zaista bio njihov otac? Da li je priznao njihov način obožavanja? Nije! Iako su farizeji posjedovali Sveta pisma i mislili da žive po njima, đavao ih je obmanuo. Isus im je to rekao sljedećim riječima: “Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, ... jer je lažac i otac laži” (Ivan 8:44, ST).

4. Što je mislio Isus o religiji farizeja?

⁴ Farizeji su, dakle, imali krivu religiju. Služila je interesima đavla, a ne Božjim interesima. Stoga je Isus nije smatrao dobrom, nego ju je osudio, rekavši religioznim farizejima: “Jao vama, ... koji pred ljudima zatvarate vrata kraljevstva nebeskoga, vi sami ne ulazite u njega, niti dopuštate da uđu oni koji bi htjeli!” (Matej 23:13, ST). Radi krivog obožavanja i loših postupaka Isus ih je označio licemjerima i otrovnim zmijama, rekavši da se nalaze na putu uništenja (Matej 23:25-33).

5. Kako je Isus pokazao da mnoge religije nisu jednostavno različiti putevi koji vode istom cilju?

⁵ Isus Krist nije učio da su sve religije samo različiti putevi koji vode k istom mjestu spasenja. U čuvenoj propovijedi na gori rekao je: “Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze” (Matej 7:13, 14). Budući da propuštaju obožavati Boga na ispravan način, mnogi  se nalaze na putu uništenja. Malo ih je na putu koji vodi u život.

6. Što možemo naučiti razmatranjem obožavanja izraelskog naroda?

⁶ Promatramo li Božje postupanje s nacijom Izrael, uočavamo koliko je važno obožavati Boga na način koji on odobrava. Bog je opomenuo Izraelce da se drže daleko od krive religije okolnih naroda (5. Mojsijeva 7:25). Ti su narodi žrtvovali vlastitu djecu bogovima, upleli su se u nečiste spolne postupke, uključujući homoseksualnost (3. Mojsijeva 18:20-30). Bog je zabranio Izraelcima takve postupke, a kada ga nisu slušali, obožavajući druge bogove, on ih je kažnjavao (Jozua 24:20; Izaija 63:10). Bilo je stvarno značajno što vjeruju.

7, 8. a) Koju je ulogu odigrala religija u svjetskim ratovima? b) Što Bog misli o svemu što je u ratovima učinjeno u ime religije?

⁷ A kako je danas sa stotinama religioznih organizacija? Sigurno ćeš se složiti da je u ime religije učinjeno mnogo toga što Bog ne odobrava. U proteklim svjetskim ratovima, koje su  preživjeli milijuni naših suvremenika, crkve su na obje strane pozivale svoje vjernike da ubijaju. “Ubijajte Nijemce — ubijajte ih”, pozivao je londonski biskup. A na drugoj strani moglo se čuti kako nadbiskup Kölna govori njemačkim vojnicima: “Zapovijedamo vam u ime Boga da se do posljednje kapi krvi borite za slavu i čast zemlje.”

⁸ Tako su katolici ubijali katolike uz odobrenje svojih religioznih vođa, a jednako su činili i protestanti. Svećenik Harry Emerson Fosdick priznaje: “Mi smo ... okitili naše crkve ratnim trofejima. S pola usta slavili smo kneza mira, a drugom smo polovicom veličali rat.” Što misli Bog o religioznoj organizaciji koja tvrdi da čini njegovu volju, a ipak veliča rat?

9. a) Što mnogi misle o nasilju koje su počinili pripadnici različitih religija? b) Do kojeg zaključka dolazimo, ako neka religiozna organizacija postane dio svijeta?

⁹ Zbog zločina koje su u ime Boga tijekom povijesti počinili pripadnici različitih religija, milijuni su se ljudi danas okrenuli od Boga i Krista. Oni okrivljuju Boga radi strašnih religioznih ratova između katolika i muslimana — križarskih ratova — zatim ratova između muslimana i hindusa, ili između katolika i protestanata. Predbacuju mu ubijanje Židova u ime Krista i okrutnu katoličku inkviziciju. A religiozni vođe koji su odgovorni za te strašne zločine, tvrde da je Bog njihov otac. No, nisu li oni đavolja djeca, kao što su bili farizeji koje je Isus osudio? Budući da je sotona bog ovoga svijeta, ne treba li očekivati da i danas upravlja religijama svijeta? (2. Korinćanima 4:4; Otkrivenje 12:9).

10. Koje stvari učinjene u ime religije, ne možeš odobriti?

¹⁰ Nesumnjivo, danas se u ime religije čine mnoge stvari koje ne smatraš ispravnim. Često čujemo kako ljudi žive nemoralno i ostaju uglednim članovima svoje crkve. Ili nam je poznato da ima svećenika, koje prati loš glas radi njihova veoma lošeg načina života, ali oni i dalje u svojim crkvama slove dobrim duhovnim pastirima. Neki svećenici kažu da spolni odnosi među neoženjenima i homoseksualnost nisu naopaki postupci. A tebi je možda poznato da Biblija ne govori  tako. Činjenica je da je Bog smrću kažnjavao Izraelce, koji su radili takve stvari. Iz jednakog je razloga uništio Sodomu i Gomoru (Juda 7). Uskoro će tako postupiti i sa cijelom suvremenom krivom religijom. Radi njenih nemoralnih odnosa s “kraljevima zemlje” kriva je religija u Bibliji prikazana bludnicom (Otkrivenje 17:1, 2, 16).

11. Što je potrebno da bi naše obožavanje bilo dopadljivo Bogu?

¹¹ Budući da Bog ne odobrava sve religije, moramo se pitati: “Obožavam li Boga na njemu dopadljiv način?” Kako to možemo znati? Bog, a ne čovjek, odlučuje što je pravo obožavanje. Da bi se naše obožavanje njemu dopadalo, mora biti duboko utemeljeno u njegovoj riječi istine. Moramo misliti poput jednog pisca Biblije, koji je rekao: “Neka se pokaže da je Bog istinit, a svaki čovjek lažac” (Rimljanima 3:3, 4, ST).

12. Zašto je Isus rekao farizejima da njihovo obožavanje nije dopadljivo Bogu?

¹² Farizeji 1. stoljeća nisu dijelili takovo gledište. Oni su si postavili vlastite vjerske nauke i tradicije, koje su cijenili više  nego Riječ Božju. I kakav je bio rezultat? Isus im je rekao: “Tako ukidoste zapovijed Božju zbog svoje predaje. Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija rekavši: ‘Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me štuje dok naučava kao moju nauku zapovijedi ljudske’” (Matej 15:1-9, ST; Izaija 29:13). Želimo li Božje odobravanje, moramo biti sigurni da je ono što vjerujemo suglasno s naukama Biblije.

13. Što moramo raditi prema Isusovim riječima, ako želimo da nas Bog prizna?

¹³ Nije dovoljno reći kako vjerujemo u Krista, a raditi ono što mi smatramo ispravnim. Bezuvjetno je potrebno istražiti što Bog želi u tom pogledu. Isus je to istaknuo u svojoj propovijedi na gori sljedećim riječima: “Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca” (Matej 7:21, ST).

14. Zašto bi u Isusovim očima mogli biti “zlotvori”, ako bi i radili “dobra djela”?

¹⁴ Možda činimo takozvana “dobra djela” i to u ime Krista. No, sve to bilo bi bezvrijedno, ako ne bismo vršili volju Božju. Nalazili bi se u položaju onih kojima je Krist rekao: “Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću  tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’” (Matej 7:22, 23, ST). Da, mogli bismo raditi stvari za koje mi mislimo da su dobre i radi kojih su nam ljudi zahvalni ili nas slave. No, ako propustimo činiti ono što Bog kaže da je u redu Isus će nas smatrati “zlotvorima”.

15. Zašto je mudro postupati poput ljudi u staroj Bereji?

¹⁵ Budući da mnoge religije danas ne čine volju Božju, mi ne možemo jednostavno smatrati da su crkvene nauke ili vjerska zajednica kojoj pripadamo u skladu s Riječju Božjom. Činjenica da neka crkva koristi Bibliju, nije još uvijek dokaz da se sve njezine nauke i običaji temelje na Bibliji. Važno je da se sami u to uvjerimo. Apostol Pavao je pohvalio ljude u Bereji jer su, nakon što im je propovijedao, istraživali po Pismu odgovara li istini ono što im je rekao (Djela apostolska 17:10, 11). Religija koju Bog odobrava mora biti u potpunom skladu s Biblijom; ona ne prihvaća samo neke dijelove Biblije, a druge odbacuje (2. Timoteju 3:16).

16. Što je rekao Isus da bi pokazao kako iskrenost sama po sebi nije dovoljna da bismo se dopali Bogu?

¹⁶ Neki bi mogli primijetiti: “Zar Bog ne priznaje onoga tko iskreno vjeruje, ako i nema pravu religiju?” Isus je rekao da on ne prihvaća “zlotvore”, čak ako sami vjeruju da ispravno postupaju (Matej 7:22, 23). Dakle, iskrenost sama po sebi nije ni Bogu dopadljiva. Isus je jednom rekao svojim sljedbenicima: “A doći će vrijeme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu čini” (Ivan 16:2). Ti su ubojice kršćana mogli iskreno misliti da time služe Bogu, no Bog je očito drugačije na to gledao; njemu se to nije svidjelo.

17. Što je radio Pavao, prije nego je postao kršćaninom, unatoč svojoj iskrenosti?

¹⁷ Prije nego je postao kršćaninom, apostol Pavao je pomagao u ubojstvu Stjepana. Kasnije je tražio nove mogućnosti da poubija još više kršćana (Djela apostolska 8:1; 9:1, 2).  To je sam objasnio: “Preko mjere (sam) proganjao Crkvu Božju i htio je uništiti ... u prevelikoj privrženosti svojim očinskim predajama, napredovao sam u židovstvu i nadmašio sve vršnjake u svom narodu” (Galaćanima 1:13, 14, ST). Da, Pavao je bio iskren, no to nije njegovu religiju učinilo ispravnom.

18. a) Kojoj je religiji pripadao Pavao, dok je proganjao kršćane? b) Zašto su Pavao i neki od njegovih suvremenika morali promijeniti svoju religiju?

¹⁸ Pavao je tada bio član židovskog religioznog sistema koji je odbacio Isusa Krista, i tako je i sam odbačen od Boga (Djela apostolska 2:36, 40; Priče Salamunove 14:12). Stoga je Pavao, da se dopadne Bogu, morao promijeniti svoju religiju. On spominje i neke druge iskrene ljude, koji su imali “revnost za Boga”, ali se nisu svidjeli Bogu, jer se njihova religija nije temeljila na točnoj spoznaji Božjih nakana (Rimljanima 10:2, 3).

19. Zašto je nemoguće da različite religiozne nauke budu istinite?

¹⁹ Nemoguće je da sve različite religiozne nauke u svijetu budu istinite. Ljudi ili posjeduju dušu koja nakon smrti tijela živi dalje, ili je ne posjeduju. Zemlja će postojati vječno, ili neće. Bog će učiniti kraj zlu, ili neće. Ova, kao i mnoga druga vjerska gledišta ili su prava ili kriva. Ne mogu postojati dvije različite istine, koje nisu međusobno suglasne. Točno je jedno ili drugo, ali ne i oboje. Iskreno vjerovati nešto i prema tome postupati, neće to učiniti ispravnim ako je doista krivo.

20. Kako možemo na religioznom polju slijediti ispravnu auto kartu?

²⁰ Kako bi reagirao ako ti se dokaže da je ono što vjeruješ krivo? Pretpostavimo da se prvi put voziš automobilom u neko mjesto. Imaš auto kartu, ali nisi uzeo vremena da je pažljivo proučiš. Netko ti je rekao da kreneš određenim putem. Ti iskreno vjeruješ da ti je pokazao pravi put. Ali, što ako to nije točno i netko te upozori na zabludu? Što ako na temelju tvoje vlastite karte pokaže da si na krivom putu? Zar radi ponosa ili svojeglavosti ne bi priznao da se nalaziš na krivom putu? Budi stoga spreman promijeniti se ako istraživanjem vlastite Biblije saznaš, da se u relizioznom pogledu  nalaziš na krivom putu. Čuvaj se širokog puta koji vodi u uništenje; kreni radije uskim putem u život.

21. a) Što je još potrebno osim poznavanja istine? b) Što ćeš učiniti kad saznaš da Bog ne odobrava neke stvari koje radiš?

²¹ Važno je poznavati biblijske istine. Ipak, ta je spoznaja bezvrijedna ako ne obožavaš Boga u istini (Ivan 4:24). Postupati po istini i činiti volju Božju — to vrijedi kod Boga. “Vjera bez djela je mrtva”, čitamo u Bibliji (Jakov 2:26). Da bi se dopao Bogu potrebno je ne samo da se tvoja religija potpuno slaže s riječju Božjom, nego da je i primjenjuješ na svakom području svojeg života. Hoćeš li se htjeti promijeniti kad saznaš da činiš nešto naopakoga u Božjim očima?

22. Koju prednost imamo već sada, a i u budućnosti, ako pripadamo pravoj religiji?

²² Ako činiš volju Božju predstoje ti veličanstveni blagoslovi. Već sada imaš prednost. Kroz pravo obožavanje postaješ boljim čovjekom — boljim suprugom ili ocem, boljom ženom, suprugom ili majkom, ili boljim djetetom. Tako razvijaš Bogu dopadljiva svojstva, koja te čine različitim od drugih, jer postupaš ispravno. To će ti omogućiti sretan vječni život u savršenom zdravlju na obećanoj rajskoj Zemlji (2. Petrova 3:13). Nema sumnje, značajno je kojoj religiji pripadaš.