1, 2. (a) Što sadrži 30. poglavlje Izaije? (b) Koja ćemo pitanja sada razmatrati?

U 30. POGLAVLJU Izaije nalazimo daljnje božanske objave protiv zlih. Pa ipak, taj dio Izaijinog proročanstva ističe neka Jehovina svojstva koja nam raduju srce. Ustvari, Jehovine su osobine opisane tako slikovitim izrazima da možemo, takoreći, vidjeti njegovu umirujuću prisutnost, čuti njegov glas koji pruža vodstvo i osjetiti njegov dodir koji liječi (Izaija 30:20, 21, 26).

² Unatoč tome, Izaijini sunarodnjaci, otpadnički stanovnici Jude, ne žele se vratiti Jehovi. Oni se, umjesto toga, uzdaju u ljude. Što Jehova misli o tome? I kako može ovaj dio Izaijinog proročanstva pomoći današnjim kršćanima da čekaju Jehovu? (Izaija 30:18). Da vidimo.

3. Koji plan razotkriva Jehova?

³ Judejski vođe već neko vrijeme potajno kuju planove kako bi pronašli način da izbjegnu asirski jaram. Međutim, Jehova ih promatra. On sada razotkriva njihov plan: “Teško sinovima odmetnicima, govori Jehova, koji sastavljaju namjere koje nisu od mene, zaklanjaju se za zaklon koji nije od moga duha, da domeću grijeh na grijeh; koji silaze u Egipat” (Izaija 30:1, 2a).

4. Po čemu se vidi da je Božji buntovni narod Egiptu dao mjesto koje pripada Bogu?

 ⁴ Ovi vođe mora da su itekako zaprepašteni kada čuju da je njihov spletkarski plan razotkriven! Put u Egipat s ciljem da se sklopi savez s njim nije samo neprijateljski korak prema Asiriji; to je pobuna protiv Jehove Boga. U vrijeme kralja Davida narod se obraćao Jehovi kao svom utočištu i sklanjao se ‘u sjenu njegovih krila’ (Psalam 27:1; 36:7). A sada se ‘krijepe silom faraonovom i zaklanjaju pod sjenom egipatskom’ (Izaija 30:2b). Egiptu su dali mjesto koje pripada Bogu! Kakve li izdaje! (Pročitaj Izaiju 30:3-5.)

5, 6. (a) Zašto je savez s Egiptom kobna greška? (b) Koje putovanje Božjeg naroda iz prošlosti ističe činjenicu da je ovo putovanje u Egipat prava ludost?

⁵ Izaija kao da želi otkloniti svaku pretpostavku da je misija u Egipat tek usputna posjeta i zato pruža daljnje pojedinosti. “Tovar [“osuda”, “Ša”] će biti na stoci južnoj: u zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i lavići, guje i zmajevi ognjeni krilati, odnijeće blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama” (Izaija 30:6a). Očito je da je to putovanje pomno isplanirano. Poslanici organiziraju karavanu s devama i magarcima na koje tovare skupocjenu robu te ih vode u Egipat kroz ogoljelu pustoš prepunu ričućih lavova i zmija otrovnica. Naposljetku poslanici stižu na svoje odredište i izručuju Egipćanima blago. Kupili su zaštitu — ili barem tako misle. Međutim, Jehova kaže: “Nose ga narodu beskorisnom. Jer prazna je i ništavna pomoć Egipta, zato ga i zovemo: Rahab — danguba” (Izaija 30:6b, 7, “St”). “Rahab”, ili “morsko čudovište”, postao je simbol Egipta (Izaija 51:9, 10, NS). On obećava sve, a ne čini ništa. Judin savez s njim kobna je greška.

 ⁶ Dok Izaija opisuje putovanje poslanikâ, njegovi se slušatelji možda prisjećaju sličnog putovanja u vrijeme Mojsija. Njihovi su preci prošli kroz tu istu ‘strašnu pustinju’ (5. Mojsijeva 8:14-16). Međutim, u Mojsijevo su vrijeme Izraelci putovali iz Egipta da bi otišli iz ropstva. Ovog puta poslanici putuju u Egipat da bi se, ustvari, stavili pod tuđi jaram. Nije li to prava ludost? Nemojmo nikada donijeti takvu nerazumnu odluku i svoju duhovnu slobodu mijenjati za ropstvo! (Usporedi Galaćanima 5:1.)

7. Zašto Jehova želi da Izaija zapiše upozorenje koje On upućuje Judi?

⁷ Jehova kaže Izaiji da zapiše poruku koju mu je upravo prenio zato da “ostane za vremena koja će doći, dovijeka” (Izaija 30:8). Jehovino negodovanje izazvano time što se veća važnost pridaje savezima s ljudima nego pouzdanju u njega mora se zapisati za dobrobit budućih generacija — među kojima je i naša današnja (2. Petrova 3:1-4). No postoji još jedan razlog zbog kojeg je potrebno bez odlaganja napraviti pisani izvještaj. “Narod [su] nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju zakona Jehovina” (Izaija 30:9). Narod je odbacio Božje savjete. Zato ih se mora zapisati kako kasnije ne bi mogli reći da ih se nije dovoljno upozorilo (Priče Salamunove 28:9; Izaija 8:1, 2).

8, 9. (a) Na koji način judejski vođe pokušavaju iskvariti Jehovine proroke? (b) Kako Izaija pokazuje da se ne da zastrašiti?

⁸ Izaija sada navodi primjer iz kojeg je vidljiv buntovni stav naroda. Oni “govore vidovitima: nemojte viđati,  i prorocima: nemojte nam prorokovati što je pravo, govorite nam mile stvari, prorokujte prijevaru” (Izaija 30:10). Zapovijedajući vjernim prorocima da prestanu govoriti ono “što je pravo”, odnosno istinito, i da umjesto toga govore ono što je ‘milo’ i ‘prijevarno’, odnosno lažno, judejski vođe daju do znanja da žele da im drugi škakljaju uši. Oni žele da ih se hvali, a ne osuđuje. Po njihovom mišljenju, svaki prorok koji neće prorokovati ono što njima odgovara, treba ‘svrnuti s puta, odstupiti od staze’ (Izaija 30:11a). Ili neka govori stvari koje je ugodno slušati ili neka prestane propovijedati!

⁹ Izaijini protivnici inzistiraju: “Neka nestane ispred nas sveca Izraelova” (Izaija 30:11b). Neka Izaija prestane govoriti u ime Jehove, ‘Izraelovog Svetog’! Već im i sama ta titula smeta zato što Jehovina uzvišena mjerila otkrivaju u kakvom se prezira vrijednom stanju nalaze. Kako Izaija reagira na to? On objavljuje: “Ovako veli svetac Izraelov” (Izaija 30:12a). Izaija bez oklijevanja govori upravo one riječi koje njegovi protivnici nikako ne žele čuti. On se ne da zastrašiti. Nije li to odličan primjer za nas? Kada je u pitanju objavljivanje Božje poruke, kršćani nikada ne smiju činiti kompromise (Djela apostolska 5:27-29). I oni poput Izaije objavljuju: ‘Ovako veli Jehova’!

10, 11. Kakve će biti posljedice Judine pobune?

¹⁰ Juda je odbacila Božju riječ, uzda se u laž i oslanja na “prijevaru” (Izaija 30:12b). Kakve će biti posljedice toga? Umjesto da napusti poprište događaja, što bi narod želio, Jehova će prouzročiti da Juda kao narod prestane postojati! To će se dogoditi iznenada i imat će sveobuhvatne  posljedice, kako to Izaija naglašava pomoću jedne usporedbe. Buntovnost naroda je kao “pukotina u zidu koji hoće da padne, koja izdigne zid visoko [“visoko je na zidu izbočena”, “St”], te se naglo u jedan put obori” (Izaija 30:13). Kao što će sve veća izbočina na visokom zidu s vremenom dovesti do njegovog rušenja, tako će i sve veća buntovnost Izaijinih suvremenika dovesti do sloma nacije.

¹¹ Služeći se još jednom usporedbom, Izaija pokazuje da će predstojeće uništenje biti potpuno: “Razbiće ga kao što se razbija razbijen sud lončarski, ne žali se, te se ne nađe ni crijepa kad se razbije da uzmeš ognja s ognjišta ili da zahvatiš vode iz jame” (Izaija 30:14). Razorenje Jude bit će tako dalekosežno da nakon njega neće ostati ništa vrijedno — čak ni krhotina dovoljno velika da se njome može zagrabiti vruć pepeo s ognjišta ili zahvatiti voda iz bare. Bit će to doista sramotan kraj! Predstojeće uništenje onih koji se u današnje vrijeme bune protiv pravog obožavanja također će se dogoditi iznenada i imat će jednako dalekosežne posljedice (Hebrejima 6:4-8; 2. Petrova 2:1).

12. Kako Judejci mogu izbjeći uništenje?

¹² Međutim, za one koji slušaju Izaijine riječi uništenje nije neizbježno. Izlaz postoji. Prorok objašnjava: “Ovako govori Gospodin Jehova, svetac Izraelov: ako se vratite i budete mirni, izbavićete se, u miru i uzdanju biće sila vaša” (Izaija 30:15a). Jehova je spreman spasiti svoj narod — ako pokažu vjeru tako da budu “mirni”, odnosno ne pokušavaju osigurati spasenje sklapajući saveze s ljudima, i tako da ostanu “u miru”, odnosno pokažu  pouzdanje u Božju zaštitničku moć, ne dozvoljavajući da podlegnu strahu. “Ali”, Izaija kaže narodu, “vi nećete” (Izaija 30:15b).

13. U što se uzdaju judejski vođe, i je li to pouzdanje opravdano?

¹³ Potom Izaija navodi daljnje pojedinosti: “Nego govorite: ne; nego ćemo na konjima pobjeći. Zato ćete bježati. Pojahaćemo brze konje. Zato će biti brži koji će vas tjerati” (Izaija 30:16). Judejci misle da će im brzi konji donijeti spasenje, a ne Jehova (5. Mojsijeva 17:16; Priče Salamunove 21:31). Međutim, prorok im odvraća da će njihovo pouzdanje biti iluzija, jer će ih sustići neprijatelji. Neće im pomoći čak ni to što će ih biti velik broj. “Bježaće vas tisuća kad jedan poviče; kad poviču petorica, bježaćete svi” (Izaija 30:17a). Judejska će se vojska preplašiti i pobjeći na povik samo šačice neprijateljskih vojnika. * Na koncu će ostati samo ostatak, sam “kao okresano drvo navrh gore i kao zastava na humu” (Izaija 30:17b). U skladu s tim proročanstvom, samo je ostatak preživio razorenje Jeruzalema 607. pr. n. e. (Jeremija 25:8-11).

14, 15. Kako su riječi iz Izaije 30:18 pružile utjehu stanovnicima Jude u drevno vrijeme, i na koji način tješe današnje prave kršćane?

¹⁴ Dok ove otrežnjavajuće riječi još uvijek odjekuju u ušima Izaijinih slušatelja, ugođaj njegove poruke mijenja se. Prijeteću katastrofu sada zamjenjuje obećanje o blagoslovima. “Zato čeka Jehova da se smiluje na vas, i zato će se uzvisiti [“ustati”, “Gru”] da vas pomiluje; jer je Jehova pravedan Bog; blago svima koji ga čekaju” (Izaija 30:18). To su doista ohrabrujuće riječi! Jehova je samilostan  Otac koji silno želi pomoći svojoj djeci. Njemu je zadovoljstvo pokazivati milosrđe (Psalam 103:13; Izaija 55:7).

¹⁵ Ove utješne riječi upućene su ostatku Židova kojem je milosrdno omogućeno da preživi razorenje Jeruzalema 607. pr. n. e., kao i onima koji su se 537. pr. n. e. u malom broju vratili u Obećanu zemlju. No, prorokove riječi pružaju utjehu i današnjim kršćanima. Podsjećaju nas na to da će Jehova ‘ustati’ da bi djelovao u našu korist i okončati ovaj zao svijet. Vjerni obožavatelji mogu biti sigurni da Jehova — “pravedan Bog” — neće dozvoliti da Sotonin svijet postoji ni dana dulje nego što to pravda zahtijeva. Stoga oni “koji ga čekaju” imaju mnogo razloga da budu sretni.

16. Kako Jehova tješi obeshrabrene?

¹⁶ Međutim, neki bi mogli biti obeshrabreni zbog toga što izbavljenje nije došlo onako brzo kako su se nadali (Priče Salamunove 13:12; 2. Petrova 3:9). Takvi pojedinci mogu pronaći utjehu u sljedećim Izaijinim riječima koje ističu jedan poseban aspekt Jehovine osobnosti. “Jer će narod nastavati u Sionu, u Jeruzalemu; nećeš više plakati, doista će te pomilovati kad povičeš; čim te čuje, odazvaće ti se” (Izaija 30:19). Izaijine riječi odražavaju naklonost, jer on u 19. retku ne govori više u množini, kao u 18. retku, već u jednini. Kada Jehova tješi one koji su potišteni, on se bavi sa svakim ponaosob. Kao Otac, on ne pita svog obeshrabrenog sina: ‘Zašto ne možeš biti snažan kao tvoj brat?’ (Galaćanima 6:4). Umjesto toga, on svakoga pažljivo sluša. Ustvari, ‘čim čuje, odaziva se’.  Nisu li to ohrabrujuće riječi? Obeshrabreni pojedinci mogu biti izuzetno ojačani ako se mole Jehovi (Psalam 65:2).

17, 18. Kako Jehova pruža vodstvo čak i u teškim okolnostima?

¹⁷ Nastavljajući svoju objavu, Izaija podsjeća svoje slušatelje da će nevolja doći. Narod će dobiti “kruha tužnoga i vode nevoljničke” (Izaija 30:20a). Tjeskoba i ugnjetavanje koje će proživljavati dok se budu nalazili pod opsadom postat će im dio svakodnevice, poput kruha i vode. Pa ipak, Jehova će spremno pružiti izbavljenje osobama iskrenog srca. “Više [se] neće skrivati Veličanstveni Učitelj tvoj, nego će oči tvoje gledati Veličanstvenog Učitelja tvojega, i uši će tvoje slušati riječ iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnuli na desno ili na lijevo” (Izaija 30:20b, 21). *

¹⁸ Jehova je “Veličanstveni Učitelj”. Njemu nijedan učitelj nije ravan. No, na koji ga način ljudi mogu “gledati” i “slušati”? Jehova se otkriva preko svojih proroka, a njihove su riječi zapisane u Bibliji (Amos 3:6, 7). Kada vjerni obožavatelji u današnje vrijeme čitaju Bibliju, tada kao da im Božji očinski glas govori kojim putem trebaju ići i potiče ih da isprave svoje vladanje kako bi hodili tim putem. Svaki bi kršćanin trebao pomno slušati dok Jehova govori preko stranica Biblije i preko biblijskih publikacija koje pruža “vjerni i razboriti rob” (Matej 24:45-47). Neka se zato svatko posveti čitanju Biblije, jer ‘to mu je život’ (5. Mojsijeva 32:46, 47; Izaija 48:17).

19, 20. Kakvi blagoslovi očekuju one koji se odazovu na glas Veličanstvenog Učitelja?

¹⁹ Oni koji se odazovu na glas Veličanstvenog Učitelja odbacit će svoje rezane likove, smatrajući ih nečim odvratnim. (Pročitaj Izaiju 30:22.) Nakon toga će takvi prijemljivi pojedinci dobiti prekrasne blagoslove. Izaijin opis tih blagoslova zapisan je u Izaiji 30:23-26, u prekrasnom proročanstvu o obnovi koje se prvi put ispunilo kada se 537. pr. n. e. ostatak Židova vratio iz ropstva. U današnje nam vrijeme to proročanstvo pomaže prepoznati divne blagoslove koje Mesija pruža već sada u duhovnom raju, kao i one koji će se ostvariti u doslovnom Raju koji predstoji.

²⁰ “On će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pasti, u onaj dan, po prostranim pašnjacima. Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom” (Izaija 30:23, 24, “St”). “Obilat i hranjiv” kruh — vrlo hranjive namirnice — bit  će ljudima svakodnevna hrana. Zemlja će tako obilato rađati da će čak i životinje imati koristi od toga. Stoka će jesti “osoljenu krmu” — ukusnu stočnu hranu koja se čuva za rijetke prilike. Ta je hrana čak ‘ovijana’ — što je postupak koji se obično primjenjuje samo kod žitarica koje su namijenjene ljudima. Kakve li prekrasne detalje Izaija ovdje opisuje kako bi predočio obilje blagoslova koje Jehova pruža vjernom čovječanstvu!

21. Opiši potpunost blagoslova koji predstoje.

²¹ “Na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biće izvori” (Izaija 30:25a). * Izaija iznosi odgovarajuć  opis kojim ističe potpunost Jehovinih blagoslova. Nema nestašice vode — te dragocjene i neophodne tekućine koja neće teći samo u nizinama već i po svim gorama, čak i “na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom”. Da, glad će biti stvar prošlosti (Psalam 72:16). Zatim prorok skreće pažnju na nešto što je još više od gora. “Svjetlost će mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana biti sedam puta veća, kao svjetlost od sedam dana, kad Jehova zavije prijelom narodu svojemu i iscijeli rane koje mu je zadao” (Izaija 30:26). Kakve li radosne kulminacije ovog sjajnog proročanstva! Božja će slava blistati u svoj svojoj raskoši. Blagoslovi koji očekuju Božje vjerne obožavatelje daleko će — sedmerostruko — nadmašiti sve ono što su prethodno iskusili.

22. Što Jehova priprema za zle, za razliku od blagoslova koje će dobiti vjerni?

²² Ton Izaijine poruke ponovno se mijenja. “Gle”, kaže on, kao da želi privući pažnju svojih slušatelja. “Ime Jehovino ide iz daleka, gnjev njegov gori i vrlo je težak [“u niskim oblacima, goreći od srdžbe”, “Gru”]; usne su mu pune ljutine i jezik mu je kao oganj koji sažiže” (Izaija 30:27). Dosada se Jehova držao podalje, dopuštajući neprijateljima svog naroda da čine što žele. No sada se približava — poput oluje koja je sve bliže i bliže — da izvrši presudu. “Duh mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, da rasije narode [“rešetom”, “St”] da otiđu u ništa, i biće u čeljustima narodima uzda koja će ih goniti da lutaju” (Izaija 30:28). Neprijatelji Božjeg naroda bit će okruženi ‘potokom koji plavi’, silovito ‘prosijani rešetom’ i ‘zauzdani’. Bit će uništeni.

23. Koje razloge da se ‘vesele od srca’ imaju današnji kršćani?

 ²³ Ponovno se mijenja ugođaj Izaijine poruke dok on opisuje radosne okolnosti u kojima će se naći vjerni obožavatelji koji će se jednog dana vratiti na svoju zemlju. “Pjevaćete kao noću uoči praznika, i veselićete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Jehovinu, k stijeni Izraelovoj” (Izaija 30:29). Današnji pravi kršćani na sličan se način ‘vesele od srca’ kada razmišljaju o izvršenju presude nad Sotoninim svijetom; o zaštiti koju im pruža Jehova, ‘Stijena spasenja’; i o budućim blagoslovima Kraljevstva (Psalam 95:1, NS).

24, 25. Kako Izaijino proročanstvo ističe da je predstojeće izvršenje presude nad Asirijom stvarnost?

²⁴ Nakon ovih radosnih riječi Izaija se vraća na svoju temu o sudu i otkriva tko je predmet Božje srdžbe. “Jehova će pustiti da se čuje slava glasa njegova, i pokazaće kako maše rukom svojom s ljutim gnjevom i plamenom ognjenim koji proždire, s raspom [“prolomom oblaka”, “Gru”] i sa silnim daždem i s grȁdom. Jer će se od glasa Jehovina prepasti Asirac, koji je bio palicom” (Izaija 30:30, 31). Ovim zornim opisom Izaija ističe da je Božja osuda nad Asirijom stvarnost. Asirija kao da stoji pred Bogom i drhti od straha, gledajući kako on “maše rukom” da izvrši presudu.

²⁵ Prorok nastavlja: “Kuda god prođe palica pouzdana [“šiba kaznena”, “St”], kojom će Jehova navaliti na nj, biće bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaće na njih. Jer je već pripravljen Tofet, i samom kralju pripravljen je, načinio je dubok i širok; mjesta, ognja i drva ima mnogo; dah Jehovin kao potok sumporni upaliće ga” (Izaija 30:32, 33). Tofet, koji se nalazi u dolini Hinomu, ovdje se spominje kao simbolično mjesto gdje gori vatra. Kada kaže da će Asirija dospjeti tamo, Izaija naglašava da će tu  zemlju zadesiti iznenadno i potpuno uništenje. (Usporedi 2. Kraljevima 23:10.)

26. (a) Kako se u suvremeno doba mogu primijeniti Jehovine objave protiv Asirije? (b) Na koji način današnji kršćani čekaju Jehovu?

²⁶ Premda je ova poruka osude upućena Asiriji, značaj Izaijinog proročanstva seže dalje od toga (Rimljanima 15:4). Jehova će ponovno, da se tako izrazimo, doći izdaleka da bi potopio, protresao i zauzdao sve one koji tlače njegov narod (Ezehijel 38:18-23; 2. Petrova 3:7; Otkrivenje 19:11-21). Neka taj dan brzo dođe! No dok se to ne ostvari, kršćani željno iščekuju dan izbavljenja. Snagu nalaze u razmišljanju o živopisnim riječima koje su zapisane u 30. poglavlju Izaije. Te riječi hrabre Božje sluge da cijene prednost molitve, da se posvete proučavanju Biblije i da duboko razmišljaju o blagoslovima koje će donijeti Kraljevstvo (Psalam 42:1, 2; Priče Salamunove 2:1-6; Rimljanima 12:12). Tako Izaijine riječi pomažu svima nama da čekamo Jehovu.