1. Koju je strahovitu grešku učinio Jeroboam?

KADA se Jehovin saveznički narod podijelio na dva kraljevstva, sjeverno desetplemensko kraljevstvo došlo je pod vlast Jeroboama. Novi je kralj bio sposoban, energičan vladar. No nije imao pravu vjeru u Jehovu. Zbog toga je učinio strahovitu grešku koja se negativno odrazila na čitavu povijest sjevernog kraljevstva. Izraelcima je Mojsijev zakon nalagao da tri puta godišnje putuju u hram u Jeruzalemu, koji je sada bio pod južnim judejskim kraljevstvom (5. Mojsijeva 16:16). Strahujući da bi takva redovita putovanja mogla navesti njegove podanike da razmišljaju o ponovnom ujedinjavanju sa svojom braćom s juga, Jeroboam “načini dva teleta od zlata, pa reče narodu: ne treba više da idete u Jeruzalem; evo bogova tvojih Izraele, koji su te izveli iz zemlje Egipatske. I namjesti jedno u Betelu a drugo namjesti u Danu” (1. Kraljevima 12:28, 29).

2, 3. Kako se greška koju je učinio Jeroboam odrazila na Izraelce?

² Kratkoročno gledano, čini se da je Jeroboamov plan uspijevao. Narod je malo-pomalo prestao odlaziti u Jeruzalem i počeo vršiti obožavanje ispred dva teleta (1. Kraljevima 12:30). No, taj je otpadnički vjerski običaj iskvario desetplemensko kraljevstvo. Kasnijih se godina čak i Jehuv, koji je pokazao doista pohvalnu revnost kada je Izrael trebalo očistiti od obožavanja Baala, nastavio klanjati likovima zlatnog teleta (2. Kraljevima 10:28, 29).  Kakve su još bile posljedice Jeroboamove katastrofalno pogrešne odluke? U zemlji je vladala politička nestabilnost i narod je trpio.

³ Budući da je Jeroboam postao otpadnik, Jehova je rekao da njegovi potomci neće vladati zemljom te da će na koncu sjeverno kraljevstvo zadesiti strahovita katastrofa (1. Kraljevima 14:14, 15). Jehovina se riječ ispunila. Sedmorica izraelskih kraljeva vladala su dvije godine ili manje — a neki od njih samo nekoliko dana. Jedan je kralj počinio samoubojstvo, a šestoricu su ubili ambiciozni pojedinci koji su silom prisvojili prijestolje. Naročito nakon vladavine Jeroboama II, koja je završila oko 804. pr. n. e., dok je Ozija vladao Judom, u Izraelu su vladali nemiri, nasilje te su se vršili atentati. U takvim okolnostima Jehova preko Izaije sjevernom kraljevstvu šalje izravno upozorenje, ili “riječ”. “Jehova posla riječ Jakovu, i ona pade na Izrael” (Izaija 9:8). *

4. Što je “riječ” koju Jehova upućuje Izraelu, i zašto je upućuje?

⁴ Jehovinu se “riječ” neće ignorirati. “Znaće sav narod, Efraim i stanovnici Samarijski, koji [su] ohol[i] i ponosita srca” (Izaija 9:9). Nazivi ‘Jakov’, “Izrael”, “Efraim” i ‘Samarija’ odnose se na sjeverno izraelsko kraljevstvo, u kojem je Efraim dominantno pleme, a Samarija prijestolnica.  Jehovina riječ protiv tog kraljevstva predstavlja izjavu snažne osude, jer su pripadnici Efraima postali okorjeli otpadnici te imaju drzak i ponosan stav prema Jehovi. Bog neće poštedjeti narod posljedica njegovih zlih postupaka. Bit će prisiljen čuti Božju riječ, odnosno obratiti joj pažnju (Galaćanima 6:7).

5. Čime Izraelci daju do znanja da Jehovine osude nimalo ne utječu na njih?

⁵ Kako stanje postaje sve gore, narod snosi teške gubitke, uključujući i gubitak svojih kuća, koje su se obično gradile od opeka napravljenih od blata i od jeftinog drva. Da li njihova srca zbog toga postaju mekša? Hoće li poslušati Jehovine proroke i vratiti se pravom Bogu? * Izaija opisuje reakciju bahatog naroda: “Padoše opeke, ali ćemo mi zidati od tesana kamena; dudovi su posječeni, ali ćemo mi zamijeniti cedrima” (Izaija 9:10). Izraelci prkose Jehovi i prezirno odbacuju njegove proroke koji im govore zašto ih snalaze takve nevolje. Drugim riječima, narod kaže: ‘Ako i izgubimo kuće sagrađene od trošnih opeka od blata i od jeftinog drva, mi ćemo taj gubitak itekako nadoknaditi i ponovno ih sagraditi boljim materijalom — tesanim kamenom i cedrovinom!’ (Usporedi Joba 4:19.) Zbog toga Jehovi ne preostaje ništa drugo nego da ih nastavi kažnjavati. (Usporedi Izaiju 48:22.)

6. Na koji će način Jehova potkopati siro-izraelski plan protiv Jude?

⁶ Izaija nastavlja: “Jehova [će] podignuti protivnike Razinove na nj” (Izaija 9:11a). Izraelski kralj Faceje i sirijski kralj Razin saveznici su. Oni smišljaju plan kako bi osvojili dvoplemensko kraljevstvo Judu i na Jehovino  prijestolje u Jeruzalemu postavili marionetskog kralja — nekog “sina Tabeelova” (Izaija 7:6). No ta je urota osuđena na propast. Razin ima moćne neprijatelje i Jehova će “podignuti” te neprijatelje protiv ‘njega’, protiv Izraela. Izraz “podignuti” znači da će neprijateljima dozvoliti da uspješno ratuju i tako unište taj savez i njegove ciljeve.

7, 8. Kako se asirsko osvajanje Sirije odrazilo na Izrael?

⁷ Savez se počinje raspadati kada Asirija napada Siriju. “Kralj Asirski (...) dođe na Damask [sirijsku prijestolnicu] i uze ga, i preseli narod odande u Cirenu, a Razina pogubi” (2. Kraljevima 16:9). Budući da je izgubio moćnog saveznika, Faceje uviđa da su njegove zle namjere prema Judi osujećene. Ustvari, ubrzo nakon Razinove smrti i samog Faceja ubija Ozeje, koji nakon toga prisvaja prijestolje u Samariji (2. Kraljevima 15:23-25, 30).

⁸ Sirija, nekadašnji saveznik Izraela, sada se nalazi pod vlašću Asirije, dominantne sile tog područja. Izaija proriče kako će Jehova iskoristiti ovaj novi politički savez: “Skupiće [Jehova] neprijatelje njegove [Izraelove], Sirce s istoka i Filisteje sa zapada, te će ždrijeti Izraela na sva usta. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta” (Izaija 9:11b, 12). Da, Sirija je sada neprijatelj Izraelu i on mora biti spreman ne samo na napad Asirije nego i Sirije. Njihov napad uspijeva. Ozeje, koji je uzurpirao prijestolje, postaje sluga Asirije koja od njega zahtijeva težak danak. (Nekoliko desetljeća ranije Asirija je od izraelskog kralja Manahema dobila veliku svotu novca.) Koliko su se samo pokazale istinitima riječi proroka Ozeja, koji je rekao: “Tuđinci proždiru snagu njegovu [Efraimovu]”! (Ozej 7:9, St; 2. Kraljevima 15:19, 20; 17:1-3).

9. Zašto se kaže da Filistejci napadaju “odostraga”?

 ⁹ Izaija ujedno kaže da će Filistejci napasti “sa zapada” ili, prema doslovnom prijevodu hebrejskog teksta, “odostraga”. Zašto “odostraga”? Pa, prije nego što je otkriven magnetski kompas, Hebreji su smjer određivali iz perspektive osobe koja je licem okrenuta prema izlasku sunca. Stoga je ‘istok’ bio ispred, dok je ‘zapad’, odnosno domovina Filistejaca koja je ležala na obali, bio odostraga. ‘Izrael’ spomenut u Izaiji 9:12 u ovom se slučaju može odnositi i na Judu, budući da su Filistejci napali Judu u vrijeme vladavine Facejevog suvremenika Ahaza, te su osvojili i zaposjeli izvjestan broj judejskih gradova i uporišta. Jednako kao i Efraim na sjeveru, Juda zaslužuje ovu kaznu od Jehove, jer je i ona prožeta otpadništvom (2. Dnevnika 28:1-4, 18, 19).

10, 11. Kako će Jehova kazniti Izrael zbog njegovog upornog buntovništva?

¹⁰ Usprkos svemu što proživljava — i usprkos energičnim objavama Jehovinih proroka — sjeverno kraljevstvo uporno ostaje pri svom buntovništvu protiv Jehove. “Narod se neće obratiti k onomu tko ga bije, i neće tražiti Jehovu nad vojskama” (Izaija 9:13). Zbog toga prorok kaže: “Zato će odsjeći Jehova Izraelu glavu i rep, granu i situ [“rogoz”, “St”] u jedan dan. Starješina i ugledan čovjek to je glava, a prorok koji uči laž to je rep. Jer koji vode taj narod, oni ga zavode, a koje vode, oni su propali” (Izaija 9:14-16).

¹¹ “Glava” i ‘grana’ predočavaju ‘starješinu i uglednog čovjeka’ — vođe naroda. “Rep” i “rogoz” odnose se na lažne proroke koji govore ono što godi njihovim vođama. Jedan bibličar navodi: “Lažni proroci nazvani su  repom zato što su u moralnom pogledu bili najnečasniji među narodom te zato što su bili ulizice i pristaše zlih vladara.” Profesor Edward J. Young, govoreći o tim lažnim prorocima, kaže sljedeće: “Oni nisu bili nikakvi vođe nego su, slijedeći vodstvo svojih vođa, samo laskali i ulizivali se, bili su poput repa kojim pas maše.” (Usporedi 2. Timoteju 4:3.)

12. Koliko je duboko iskvarenost prodrla u izraelsko društvo?

¹² Jehova je Branitelj udovica i siročadi (2. Mojsijeva 22:22, 23). Pa ipak, poslušaj što Izaija sada kaže: “Jehova [se] neće radovati mladićima njegovim, i na sirote njegove i na udovice njegove neće se smilovati, jer su svi koliki licemjeri i zlikovci, i svaka usta govore nevaljalstvo. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta” (Izaija 9:17). Otpadništvo je iskvarilo ljude svih društvenih slojeva, uključujući i udovice i siročad! Jehova strpljivo šalje svoje proroke, nadajući se da će narod promijeniti svoj način postupanja. Naprimjer, Ozej usrdno moli: “Obrati se, Izraele, k Jehovi Bogu svojemu, jer si pao svojega radi bezakonja” (Ozej 14:1). Branitelju udovica i siročadi sigurno zadaje veliku bol to što mora čak i nad njima izvršiti presudu!

13. Što možemo naučiti iz situacije koja je vladala u Izaijino vrijeme?

¹³ Poput Izaije, i mi živimo u kritičnim vremenima koja prethode Jehovinom danu izvršenja presude nad zlima (2. Timoteju 3:1-5). Koliko je stoga važno da pravi kršćani, bez obzira na svoje životne okolnosti, ostanu čisti duhovno, moralno i u svom umu kako bi i dalje imali Božju naklonost. Neka svatko od nas ljubomorno čuva svoj odnos s Jehovom. Neka nitko tko je pobjegao iz ‘Babilona  Velikog’ nikad više ne ‘sudjeluje s njim u njegovim grijesima’ (Otkrivenje 18:2, 4).

14, 15. (a) Do čega dovodi obožavanje demonâ? (b) Kakva će dugotrajna nevolja, prema Izaijinom proročanstvu, pogoditi Izraelce?

¹⁴ Krivo je obožavanje ustvari obožavanje demonâ (1. Korinćanima 10:20). Kao što se i pokazalo u pretpotopnom vremenu, demonski utjecaj izaziva nasilje (1. Mojsijeva 6:11, 12). Stoga nije nimalo iznenađujuće da se, nakon što su Izraelci postali otpadnici i počeli obožavati demone, njihova zemlja napunila nasiljem i zloćom (5. Mojsijeva 32:17; Psalam 106:35-38).

 ¹⁵ Služeći se slikovitim izrazima, Izaija opisuje širenje zloće i nasilja u Izraelu: “Jer će se razgorjeti bezbožnost kao oganj, koji sažeže čkalj i trnje, pa upali gustu šumu, te otiđe u dim visoko. Od gnjeva Jehove nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti kao hrana ognju, nitko neće požaliti brata svojega. I zgrabiće s desne strane, pa će opet biti gladan, i ješće s lijeve strane, pa se opet neće nasititi; svaki će jesti meso od mišice svoje, Manasija Efraima, i Efraim Manasiju, a obojica će se složiti na Judu. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta” (Izaija 9:18-21).

16. Kako se ispunjavaju riječi iz Izaije 9:18-21?

¹⁶ Poput plamena koji se širi i zahvaća jedan trnjak za drugim, nasilje izmiče kontroli i ubrzo zahvaća “gustu šumu”, pretvarajući se u pravi šumski požar nasilja. Komentatori Biblije Keil i Delitzsch taj stupanj nasilja opisuju kao “najnehumanije samouništavanje u anarhičnom građanskom ratu. Lišeni svake suosjećajnosti, nezasitno su proždirali jedni druge.” Ovdje su izdvojena plemena Efraim i Manasija, vjerojatno zato što su glavni predstavnici sjevernog kraljevstva i, kao potomci dvojice Josipovih sinova, u najbližem srodstvu među deset plemena. No, unatoč tome, svoje bratoubilačko nasilje prekidaju samo dok ratuju protiv Jude na jugu (2. Dnevnika 28:1-8).

17, 18. U kom pogledu je pravni i administrativni sustav u Izraelu korumpiran?

¹⁷ Jehova sada svoje sudačko oko usredotočuje na pokvarene izraelske suce i druge službenike. Oni zloupotrebljavaju svoju moć jer pljačkaju uboge i potlačene koji  dolaze k njima tražeći pravdu. Izaija kaže: “Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu, da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mojega, da bi im plijen bile udovice i sirote grabež” (Izaija 10:1, 2).

¹⁸ Jehovin Zakon zabranjuje sve oblike nepravde: “Ne činite nepravde na sudu, ne gledaj što je tko siromah, niti se povodi za bogatim” (3. Mojsijeva 19:15). Zanemarujući taj zakon, ovi službenici postavljaju vlastite “zakone nepravedne” kako bi ozakonili postupke koji ustvari predstavljaju pravu pravcatu krađu najokrutnije vrste — otimanje oskudne imovine udovica i siročadi. Lažni izraelski bogovi su, naravno, slijepi na takvu nepravdu, ali Jehova nije slijep. Jehova preko Izaije sada upravlja svoju pažnju na ove zle suce.

19, 20. Kako će se promijeniti situacija pokvarenih izraelskih sudaca, i što će se dogoditi s njihovom ‘slavom’?

¹⁹ “Što ćete činiti u dan pohođenja i pogibli koja će doći iz daleka? kome ćete pribjeći za pomoć? gdje li ćete ostaviti slavu svoju? Da se ne bi unizila među roblje i među pobijene pala?” (Izaija 10:3, 4a). Nema poštenog suca kome bi se udovice i siročad mogli obratiti. Stoga Jehova doista s pravom pita ove pokvarene izraelske suce kome će se obratiti sada kada ih on poziva na odgovornost. Da, ubrzo će naučiti da je “strašno (...) upasti u ruke živog Boga” (Hebrejima 10:31).

²⁰ ‘Slava’ ovih zlih sudaca — svjetovni ugled, čast i moć koje im donosi njihovo bogatstvo i položaj — bit će kratka vijeka. Neki će postati ratni zarobljenici te će se ‘poniziti’, ili šćućuriti se, među drugim zarobljenicima, dok će ostali biti pobijeni, a njihovi će leševi biti prekriveni tijelima drugih koji su poginuli u ratu. Njihova ‘slava’  uključuje i nepošteno stečeno bogatstvo koje će im oteti neprijatelj.

21. Je li se stišao Jehovin gnjev na Izraelce, s obzirom na kazne koje su primili?

²¹ Ovu završnu strofu Izaija zaključuje jezovitim upozorenjem: “Kod svega toga [svih nevolja koje je narod već doživio] neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta” (Izaija 10:4b). Da, Jehova još toga želi reći Izraelu. Jehovina podignuta ruka neće se povući sve dok ne zada završni, razorni udarac buntovnom sjevernom kraljevstvu.

22. Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Izraelcima?

²² Jehovina riječ koju je dao preko Izaije teško je pogodila Izraelce i ‘nije se vratila k njemu prazna’ (Izaija 55:10, 11). Povijest izvještava o katastrofalnom kraju sjevernog izraelskog kraljevstva i možemo samo zamišljati što su sve njegovi stanovnici morali proživjeti. Jednako tako, nema sumnje u to da će se ispuniti i ono što je Bog rekao za sadašnji sustav stvari, a naročito za otpadničko kršćanstvo. Koliko je stoga važno da kršćani ne slušaju laži i propagandu protiv Boga! Zahvaljujući Božjoj Riječi Sotonine lukave metode odavno su razotkrivene kako nas ne bi prevarile kao što su prevarile narod drevnog Izraela (2. Korinćanima 2:11). Nemojmo nikada prestati obožavati Jehovu “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Tada njegova podignuta ruka neće kažnjavati njegove obožavatelje kao što je kažnjavala buntovni Efraim; njegove će ih ruke srdačno zagrliti i on će im pomoći da hode putem koji vodi u vječni život na rajskoj Zemlji (Jakov 4:8).