1, 2. Što je “dragi” zasadio, no koja se njegova očekivanja ne ostvaruju?

“ZBOG istančane ljepote jezika i vrhunskog umijeća djelotvornog prenošenja poruke, ova je parabola gotovo bez premca.” To je izjavio jedan komentator Biblije, govoreći o uvodnim recima 5. poglavlja Izaije. No Izaijine su riječi više od samo umjetničkog djela, jer na dirljiv način opisuju brigu koju Jehova s ljubavlju pokazuje svom narodu. A istovremeno nas upozoravaju na ono što mu nije ugodno.

² Izaijina parabola započinje ovim riječima: “Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu” (Izaija 5:1, 2, “St”; usporedi Marka 12:1).

3, 4. Što pokazuje koliko je truda s ljubavlju uloženo u vinograd?

³ Ne znamo da li Izaija doslovce svojim slušateljima pjeva ovu parabolu ili ne, no ona svakako privlači njihovu pažnju. Vjerojatno većina njih dobro zna kako izgleda posao oko sađenja vinograda, a Izaijin je opis slikovit  i realan. Kao što to čine i današnji vinogradari, vlasnik vinograda ne sadi sjemenke grožđa, nego ‘plemenitu’, ili rodnu, ‘lozu’ — sadnice ili mladice neke druge loze. U skladu s tim, on sadi vinograd “na brežuljku rodnome”, na mjestu gdje će uspijevati.

⁴ Potreban je velik trud da bi vinograd rodio. Izaija opisuje kako ga je vlasnik ‘okopao i iskrčio kamenje’ — to je zamoran, iscrpljujuć posao! Vjerojatno je veće kamenje upotrijebio da ‘podigne kulu’. U drevna su vremena takve kule služile kao mjesta gdje su boravili stražari koji su čuvali usjeve od lopova i životinja. * Osim toga, izgradio je kameni zid kako bi ogradio terase vinograda (Izaija 5:5). Obično se to činilo zato da se ne bi isprao vrlo važan površinski sloj tla.

5. Što vlasnik s pravom očekuje od svog vinograda, no što na kraju dobiva?

⁵ Nakon što se toliko potrudio zaštititi svoj vinograd, vlasnik s punim pravom očekuje da će donijeti plod. U takvom je očekivanju čak izdubio vinski tijesak. No, ostvaruje li se njegova toliko očekivana berba? Ne, vinograd rađa divlje grožđe.

6, 7. (a) Tko je vlasnik vinograda, i što je vinograd? (b) Na kakvo suđenje poziva vlasnik vinograda?

⁶ Tko je vlasnik i što je vinograd? Vlasnik vinograda sam odgovara na ta pitanja kada kaže: “Pa sada, stanovnici Jeruzalemski i ljudi Judejci, sudite između mene i vinograda mojega. Što je još trebalo činiti vinogradu mojemu što  mu ne učinih? kad čekah da rodi grožđem, zašto rodi vinjagom [“divlje grožđe”, “NS”]? Sada ću vam kazati što ću učiniti vinogradu svojemu. Oboriću mu ogradu, neka opusti; razvaliću mu zid, neka se pogazi” (Izaija 5:3-5).

⁷ Da, Jehova je vlasnik vinograda i on, simbolično govoreći, dolazi u sudnicu, tražeći da se sudi između njega i njegovog vinograda koji ga je razočarao. Što je onda vinograd? Vlasnik objašnjava: “Vinograd je Jehove nad vojskama dom Izraelov, i ljudi su Judejci mili sad njegov” (Izaija 5:7a).

8. Zašto je značajno to što Izaija Jehovu naziva ‘svojim dragim’?

 ⁸ Izaija Jehovu, vlasnika vinograda, naziva ‘svojim dragim’ (Izaija 5:1). Izaija može o Bogu govoriti na tako prisan način samo zato što ima blizak odnos s njim. (Usporedi Joba 29:4, NS; Psalam 25:14, St.) No, prorokova ljubav prema Bogu blijedi u usporedbi s ljubavlju koju Bog pokazuje prema svom “vinogradu” — narodu kojeg je “posadio”. (Usporedi 2. Mojsijevu 15:17; Psalam 80:8, 9.)

9. U kom je smislu Jehova postupao prema svom narodu kao prema dragocjenom vinogradu?

⁹ Jehova je “posadio” svoj narod u zemlji Kanaanu i dao mu je svoje zakone i propise, koji su služili kao zid koji je sprečavao da ga iskvare drugi narodi (2. Mojsijeva 19:5, 6; Psalam 147:19, 20; Efežanima 2:14). Osim toga, Jehova mu je dao suce, svećenike i proroke da ga poučavaju (2. Kraljevima 17:13; Malahija 2:7; Djela apostolska 13:20). Kada je Izraelu prijetila vojna agresija, Jehova mu je podizao izbavitelje (Hebrejima 11:32, 33). Stoga Jehova s razlogom pita: “Što je još trebalo činiti vinogradu mojemu što mu ne učinih?”

10. Koju je parabolu o vinogradu ispričao Isus?

¹⁰ Isus je možda imao u mislima Izaijine riječi kada je ispričao parabolu o ubilački nastrojenim vinogradarima, govoreći: “Bio je neki čovjek, domaćin, koji je zasadio vinograd i postavio ogradu oko njega i u njemu iskopao mjesto za vinski tijesak i podigao kulu, i dao ga u zakup vinogradarima, te otputovao u tuđinu.” Nažalost, vinogradari su iznevjerili vlasnika vinograda i čak su ubili njegovog sina. Isus je zatim pokazao da se ta parabola ne odnosi samo na doslovni Izrael, rekavši: “Božje kraljevstvo  uzet će se od vas [tjelesnog Izraela] i dat će se narodu koji donosi njegove plodove” (Matej 21:33-41, 43).

11. Kakav je duhovni vinograd postojao u prvom stoljeću, no što se dogodilo nakon smrti apostolâ?

¹¹ Taj novi ‘narod’ bio je ‘Izrael Božji’ — duhovni narod koji se sastoji od ukupno 144 000 pomazanih kršćana (Galaćanima 6:16; 1. Petrova 2:9, 10; Otkrivenje 7:3, 4). Isus je te učenike usporedio s ‘mladicama’ koje se nalaze na ‘pravom trsu’, odnosno na Njemu. Razumljivo je da se od tih mladica očekuje da donose plod (Ivan 15:1-5). Moraju pokazivati svojstva slična Kristovim i sudjelovati u djelu propovijedanja ‘ove dobre vijesti o kraljevstvu’ (Matej 24:14; Galaćanima 5:22, 23). Međutim, sve od smrti dvanaestorice apostola velika većina onih koji su tvrdili da su mladice na ‘pravom trsu’ pokazala se lažnim mladicama — dajući divlje grožđe umjesto dobre plodove (Matej 13:24-30, 38, 39).

12. Na koji način Izaijine riječi osuđuju svijet kršćanstva, a kakvu pouku sadrže za prave kršćane?

¹² Prema tome, Izaijina osuda upućena Judi u današnje se vrijeme odnosi na svijet kršćanstva. Istraživanje njegove povijesti — inkvizicije te križarskih i drugih ratova — otkriva koliko su zapravo kiseli njegovi plodovi! Međutim, pomazani kršćani, koji čine pravi vinograd, i njihovi suradnici iz ‘velikog mnoštva’ također moraju obratiti pažnju na Izaijine riječi (Otkrivenje 7:9). Ako žele ugoditi vlasniku vinograda, tada moraju, i kao pojedinci i kao grupa, davati plodove koji su njemu ugodni.

13. Što će Jehova učiniti svom vinogradu zato što daje loše plodove?

¹³ Budući da si je dao izuzetnog truda da bi uzgajao i njegovao svoj vinograd, Jehova s pravom očekuje da to  bude ‘vinograd koji rađa crvenim vinom’ (Izaija 27:2). Međutim, umjesto da donese upotrebljive plodove, on rađa “divlje grožđe”, doslovno “smrdljive stvari” ili “gnjile (trule) bobe” (Izaija 5:2; fusnota; NS; Jeremija 2:21). Zato Jehova objavljuje da će ukloniti svoju zaštitnu “ogradu” s naroda. Narod će biti ‘pretvoren u pustoš’ te će biti napušten i pogođen sušom. (Pročitaj Izaiju 5:6.) Mojsije je upozorio narod da će ga takve stvari snaći ukoliko ne bude slušao Božji zakon (5. Mojsijeva 11:17; 28:63, 64; 29:22, 23).

14. Kakve plodove Jehova očekuje od svog naroda, no kakve plodove narod donosi?

¹⁴ Bog očekuje od naroda da daje dobre plodove. Mihej, Izaijin suvremenik, kaže: “Što Jehova ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim?” (Mihej 6:8; Zaharija 7:9). Međutim, narod ne sluša Jehovine opomene. “[Bog] čeka sud, a gle nasilja, čeka pravdu, a gle vike” (Izaija 5:7b). Mojsije je prorekao da će nevjerni narod roditi otrovno grožđe od “čokota Sodomskoga” (5. Mojsijeva 32:32). Stoga je vjerojatno spolni nemoral, uključujući i homoseksualnost, jedna od stvari u kojima oni odstupaju od Božjeg zakona (3. Mojsijeva 18:22). Izraz preveden kao ‘nasilje’ može se prevesti i kao “prolijevanje krvi”. Takva brutalnost nesumnjivo izaziva ‘viku’ onih koje se zlostavlja — viku koja dopire do ušiju Saditelja vinograda. (Usporedi Joba 34:28.)

15, 16. Što pravi kršćani moraju činiti kako ne bi donosili loše plodove kakve su donosili Izraelci?

¹⁵ Jehova Bog “ljubi pravdu i pravo” (Psalam 33:5, St). Židovima je zapovjedio: “Ne činite nepravde na sudu, ne gledaj što je tko siromah, niti se povodi za bogatim; pravo  sudi bližnjemu svojemu” (3. Mojsijeva 19:15). Stoga moramo izbjegavati pristranost u ophođenju s drugima, nikad ne dopuštajući da činioci kao što su rasa, dob, bogatstvo ili siromaštvo utječu na naše prosuđivanje ljudi (Jakov 2:1-4). Osobito je važno da oni koji služe na nadgledničkim položajima ‘ne čine ništa po pristranoj naklonosti’ i da uvijek nastoje saslušati obje strane prije nego što donesu sud o određenom slučaju (1. Timoteju 5:21; Priče Salamunove 18:13).

¹⁶ Osim toga, budući da kršćani žive u svijetu kojim vlada bezakonje, lako bi im se moglo dogoditi da steknu negativan ili buntovan stav prema božanskim mjerilima. No pravi kršćani moraju biti ‘spremni poslušati’ Božje zakone (Jakov 3:17). Usprkos spolnom nemoralu i nasilju koji vladaju u ‘sadašnjem zlom sustavu stvari’, oni trebaju ‘dobro paziti kako hode, ne kao nemudri, nego kao mudri’ (Galaćanima 1:4; Efežanima 5:15). Trebaju se kloniti pretolerantnih gledišta o seksu, a kad među njima dođe do neslaganja, trebaju ih rješavati bez ‘gnjeva, srdžbe, vike i pogrdnog govora’ (Efežanima 4:31). Trudeći se postupati pravedno, pravi kršćani donose čast Bogu i stječu njegovu naklonost.

17. Koji su zli postupci osuđeni u prvom jao koji Izaija objavljuje?

¹⁷ U 8. retku Izaija više ne citira Jehovine riječi. Osuđujući neke koji predstavljaju “divlje grožđe” koje je rodila Juda, on sam objavljuje prvi od šest jao: “Teško [“jao”, “St”] onima koji sastavljaju kuću s kućom, i njivu na njivu nastavljaju, da više ne bude mjesta i vi sami ostanete u zemlji. Od Jehove nad vojskama čuh: mnoge kuće opustjeće, u velikim i lijepim neće biti nikoga. Jer će deset  rala vinograda dati jedan vat, i gomer sjemena daće efu” (Izaija 5:8-10).

18, 19. Kako Izaijini suvremenici zanemaruju Jehovine zakone o imovini, i kakav će im kraj to donijeti?

¹⁸ U drevnom Izraelu sva je zemlja ustvari pripadala Jehovi. Svaka je obitelj od Boga dobila nasljedstvo, koje je mogla iznajmljivati ili dati u zakup, ali ga nikad nije smjela prodati “za svagda” (3. Mojsijeva 25:23). Taj je zakon štitio od iskorištavanja, naprimjer sprečavao je da se stvore monopoli na zemljoposjede. Ujedno je štitio obitelji da ne padnu u krajnje siromaštvo. Međutim, neki su u Judi iz pohlepe kršili Božje zakone o imovini. Mihej je napisao: “Žele njive, i otimaju ih; žele kuće, i uzimaju; čine silu čovjeku i kući njegovoj, čovjeku i nasljedstvu njegovu” (Mihej 2:2). No Priče Salamunove 20:21 upozoravaju: “Nasljedstvo koje se iz početka brzo [“pohlepno”, NS] dobija, ne biva na posljetku blagoslovljeno.”

¹⁹ Jehova daje obećanje da će tim pohlepnicima oduzeti njihov nepošteno stečen dobitak. U kućama koje otimaju “neće biti nikoga”. Zemlja koju gramzivo žele dat će tek malen dio svojih mogućnosti. Nije navedeno kako i kada će se točno to prokletstvo ispuniti. No, vjerojatno se barem jednim dijelom odnosi na okolnosti koje su nastale nakon izgnanstva u Babilon koje je kasnije uslijedilo (Izaija 27:10).

20. Što današnji kršćani moraju činiti kako ne bi oponašali pohlepnost kakvu su pokazali neki u Izraelu?

²⁰ Današnji kršćani moraju mrziti nezasitnu pohlepu kakvu su pokazali neki ondašnji Izraelci (Priče Salamunove 27:20). Kad netko materijalnim stvarima pridaje preveliku važnost, lako se može spustiti na nivo da se počne  služiti beskrupuloznim sredstvima za stjecanje novca. Lako bi mogao upasti u zamku sumnjivih poslovnih pothvata ili nerealnih planova kojima se želi brzo doći do bogatstva. “Tko nagli da se obogati, neće biti bez krivice” (Priče Salamunove 28:20). Stoga je vrlo važno da budemo zadovoljni onim što imamo! (1. Timoteju 6:8).

21. Koji se grijesi osuđuju u drugom Izaijinom jao?

²¹ Zatim dolazi sljedeći Izaijin jao: “Teško onima koji rane, te idu na silovito piće i ostaju do mraka dok ih vino raspali, i na gozbama su im gusle i psaltiri i bubnji i svirale i vino; a ne gledaju na djela Jehovina i ne vide rada ruku njegovih” (Izaija 5:11, 12).

22. U čemu Izraelci pokazuju neobuzdanost, i kakve će posljedice zadesiti narod?

²² Jehova je ‘sretan Bog’ i on nema ništa protiv toga da se njegovi sluge u razumnoj mjeri zabavljaju (1. Timoteju 1:11). No ovi ljubitelji užitaka prelaze svaku granicu! “Oni koji se opijaju obično su pijani noću”, kaže Biblija (1. Solunjanima 5:7). No sudionici bančenja o kojima govori proročanstvo započinju svoje pijanke u zoru i nastavljaju piti sve do večeri! Ponašaju se kao da Bog uopće ne postoji, kao da ih neće pozvati na odgovornost za njihove postupke. Izaija takvim osobama predskazuje mračnu budućnost. “Narod [se] moj odvede u ropstvo što ne znaju [“zbog pomanjkanja spoznaje”, “NS”], i koje poštuje gladuju, i ljudstvo njegovo gine od žeđi” (Izaija 5:13). Zbog toga što ne želi postupati u skladu s pravom spoznajom, Božji saveznički narod — kako oni na visokim položajima, tako i običan narod — otići će u šeol. (Pročitaj Izaiju 5:14-17.)

23, 24. U čemu su kršćani pozvani pokazivati samosvladavanje i umjerenost?

 ²³ “Razuzdane gozbe”, ili “divlje zabave”, bile su problem i među pojedinim kršćanima u prvom stoljeću (Galaćanima 5:21; Byington; 2. Petrova 2:13). Stoga ne čudi da i neki predani kršćani u današnje vrijeme nerazborito postupaju kad se radi o društvenim okupljanjima. Zbog nekontroliranog uzimanja alkoholnih pića neki postanu bučni i neobuzdani (Priče Salamunove 20:1). Neki se čak pod utjecajem prevelike količine alkohola ponašaju nemoralno, a neka okupljanja znaju trajati gotovo čitavu noć, što se odražava na kršćanske aktivnosti sljedećeg dana.

²⁴ Međutim, uravnoteženi kršćani donose bogougodne plodove i pokazuju samosvladavanje i umjerenost u svom izboru zabave. Oni slijede Pavlov savjet iz Rimljanima 13:13: “Kao po danu hodimo dolično, ne u razuzdanim gozbama i pijankama.”

25, 26. Koji pokvaren način razmišljanja kod Izraelaca razotkriva Izaija u svom trećem i četvrtom jao?

²⁵ Poslušaj sada treći i četvrti jao koje objavljuje Izaija: “Teško onima koji vuku bezakonje uzicama od taštine, i grijeh kao užem kolskim, koji govore: neka pohiti, neka brzo dođe djelo njegovo, da vidimo, i neka se približi i dođe što je naumio svetac Izraelov, da poznamo. Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko” (Izaija 5:18-20).

²⁶ Kako li živopisnu sliku o grešnicima prenose ove riječi! Oni su privezani za grijeh kao što su tegleće životinje  privezane za kola. Ti se grešnici ne boje nikakvog dana suda koji dolazi. Izrugujući se, kažu: “Neka [Božje djelo] brzo dođe!” Umjesto da se podlože Božjem zakonu, oni izvrću stvari, govoreći da je ‘zlo dobro, a dobro zlo’. (Usporedi Jeremiju 6:15; 2. Petrovu 3:3-7.)

27. Kako mogu današnji kršćani izbjegavati stav kakav su imali Izraelci?

²⁷ Današnji kršćani moraju po svaku cijenu izbjegavati takav stav. Naprimjer, oni ne žele prihvatiti gledište svijeta da su blud i homoseksualnost prihvatljivi postupci (Efežanima 4:18, 19). Istina, može se dogoditi da neki kršćanin ‘napravi krivi korak’ koji bi mogao dovesti do ozbiljnog grijeha (Galaćanima 6:1). No, skupštinski  starješine spremni su pomoći onima koji su posrnuli i trebaju pomoć (Jakov 5:14, 15). Uz pomoć molitve i biblijskih savjeta moguć je duhovni oporavak. U suprotnom, postoji opasnost da osoba postane ‘rob grijeha’ (Ivan 8:34). Umjesto da se izruguju Bogu i izgube budnost s obzirom na predstojeći dan suda, kršćani se trude ostati “bez mrlje i bez ljage” pred Jehovom (2. Petrova 3:14; Galaćanima 6:7, 8).

28. Koje grijehe osuđuje Izaija u svom petom i šestom jao, i što mogu današnji kršćani činiti kako ne bi na taj način griješili?

²⁸ Odgovarajuće tome, Izaija na kraju dodaje peti i šesti jao: “Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom! Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pića; onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu!” (Izaija 5:21-23, “St”). Te su riječi, po svemu sudeći, upućene ljudima koji služe kao suci u zemlji. Današnji skupštinski starješine trude se da ne budu “mudri u svojim očima”. Ponizno prihvaćaju savjete drugih starješina i pomno slijede organizacijska uputstva (Priče Salamunove 1:5; 1. Korinćanima 14:33). Umjereni su u konzumiranju alkoholnih pića i nikad ih ne piju neposredno prije izvršavanja skupštinskih odgovornosti (Ozej 4:11). Starješine se isto tako trude kako ne bi čak ni ostavljali dojam da su pristrani (Jakov 2:9). Koliko se to samo razlikuje od svećenstva u crkvama kršćanstva! Mnogi od njih prikrivaju grijehe utjecajnih i bogatih osoba iz svoje sredine, što je posve suprotno upozorenjima koja je dao apostol Pavao u Rimljanima 1:18, 26, 27; 1. Korinćanima 6:9, 10 i Efežanima 5:3-5.

29. Kakav katastrofalan kraj očekuje Izraelce kao Jehovin vinograd?

²⁹ Ovu proročansku poruku Izaija završava opisom katastrofalnog kraja koji će snaći one koji su ‘odbacili  Jehovin zakon’ i nisu donijeli pravedan plod (Izaija 5:24, 25; Ozej 9:16; Malahija 4:1). On objavljuje: “Podignuće [Jehova] zastavu [“znak”, “Gru”] narodima daljnjim, i zazviždaće im s kraja zemlje; i gle, oni će doći odmah, brzo” (Izaija 5:26; 5. Mojsijeva 28:49; Jeremija 5:15).

30. Tko će sabrati ‘daljnje narode’ protiv Jehovinog naroda, i s kakvim ishodom?

³⁰ U drevna je vremena stup postavljen na nekom povišenom mjestu znao služiti kao ‘znak’, ili zborno mjesto, za narod ili vojsku. (Usporedi Izaiju 18:3; Jeremiju 51:27; NS.) Sada će sam Jehova sabrati te bezimene ‘daljnje narode’ kako bi izvršio svoju presudu. * On će ‘im zazviždati’, odnosno skrenut će im pažnju na to da bi se njegov svojeglavi narod isplatilo osvojiti. Prorok zatim opisuje hitar i strahovit juriš tih lavovima sličnih osvajača koji će ‘ugrabiti plijen’, to jest Božji narod, “i odnijeti ga” u zarobljeništvo. (Pročitaj Izaiju 5:27-30a.) A zemlju Jehovinog naroda snalazi doista žalostan ishod! “Tada će pogledati na zemlju, a to mrak i strah, i svjetlost će se pomračiti nad pogiblju njihovom” (Izaija 5:30b).

31. Što mogu pravi kršćani činiti kako ih ne bi zadesila kazna kakva je izvršena nad Izraelcima kao Jehovinim vinogradom?

³¹ Da, vinograd koji je Bog s toliko ljubavi zasadio pokazuje se neplodnim — dostojnim ničeg drugog nego uništenja. Kakvu samo snažnu pouku pružaju Izaijine riječi svima koji danas služe Jehovi! Zato neka se trude donositi samo pravedne plodove, što će Jehovi služiti na hvalu, a njima će donijeti spasenje!