1, 2. (a) Kada prorok Izaija dobiva viziju o hramu? (b) Zbog čega je kralj Ozija izgubio Jehovinu naklonost?

“GODINE koje umrije kralj Ozija vidjeh Jehovu gdje sjedi na prijestolju visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše hram” (Izaija 6:1). Ovim prorokovim riječima započinje 6. poglavlje knjige Izaije. Godina je 778. pr. n. e.

² Ozija je 52 godine vladao kao kralj Jude i njegova je vladavina najvećim dijelom bila izuzetno uspješna. Budući da je ‘činio ono što je pravo pred Jehovom’, imao je Božju podršku u svojim vojnim, građevinskim i poljodjelskim pothvatima. No njegov je uspjeh istovremeno bio i uzrok njegove propasti. S vremenom se njegovo srce uzoholilo, te “sagriješi Jehovi Bogu svojemu, jer uđe u hram Jehovin da kadi”. Zbog tog drskog čina i gnjevljenja na svećenike koji su ga prekorili, Ozija je umro kao gubavac (2. Dnevnika 26:3-22). Negdje u to vrijeme Izaija je započeo svoju proročku službu.

3. (a) Da li Izaija stvarno vidi Jehovu? Objasni. (b) Kakav prizor vidi Izaija, i što je svrha toga?

³ Nije nam rečeno gdje se Izaija nalazi kada dobiva viziju. No jasno je da je to što on svojim doslovnim očima vidi vizija, a ne stvarno viđenje Svemogućega, budući da “nijedan čovjek nikada nije vidio Boga” (Ivan 1:18; 2. Mojsijeva 33:20). Pa ipak, vidjeti Stvoritelja Jehovu čak  i u viziji prizor je koji ulijeva strahopoštovanje. Na uzvišenom prijestolju, koje je simbol njegove uloge vječnog Kralja i Suca, sjedi Univerzalni Vladar i Izvor svake pravovaljane vlasti! Skutovi njegove duge haljine koja skladno pada ispunjavaju hram. Izaija je pozvan u proročku službu u kojoj će veličati Jehovinu suverenu vlast i pravdu. Da bi se pripremio na to, dobit će viziju o Božjoj svetosti.

4. (a) Zašto opis Jehove u vizijama koje su zapisane u Bibliji mora imati simbolično značenje? (b) Što Izaijina vizija govori o Jehovi?

⁴ Izaija u svojoj viziji ne opisuje Jehovin izgled — po čemu se ona razlikuje od vizija o kojima su izvijestili Ezehijel, Danijel i Ivan. Osim toga, svi ti izvještaji razlikuju se u svom opisu onoga što se vidjelo na nebu (Ezehijel 1:26-28; Danijel 7:9, 10; Otkrivenje 4:2, 3). No, ono što se mora zadržati na umu jest priroda i svrha tih vizija. To nisu doslovni opisi Jehovine prisutnosti. Doslovno oko ne može vidjeti ono što je duhovno, niti ograničeni ljudski um može shvatiti ono što je iz duhovnog područja. Zato vizije prenose potrebne informacije na način koji je ljudima razumljiv. (Usporedi Otkrivenje 1:1.) U Izaijinoj viziji nije potreban opis Božjeg izgleda. Ta vizija govori Izaiji da se Jehova nalazi u svom svetom hramu te da je svet i da su Njegove presude čiste.

5. (a) Tko su serafi, i što znači taj izraz? (b) Zašto serafi pokrivaju svoje lice i noge?

⁵ Poslušaj! Izaija nastavlja: “Serafi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvama zaklanjaše lice svoje i dvama zaklanjaše noge svoje, a dvama letješe” (Izaija 6:2). Šesto poglavlje Izaije jedino je mjesto u Bibliji gdje se spominju serafi. Očigledno je da su to anđeoska stvorenja  koja služe Jehovi i imaju vrlo visok položaj u pogledu prednosti i časti, jer se nalaze oko Jehovinog nebeskog prijestolja. Za razliku od ponosnog kralja Ozije, oni sasvim ponizno i skromno zauzimaju svoj položaj. Budući da se nalaze u prisustvu nebeskog Suverena, jednim parom krila pokrivaju si lice; a drugim parom krila, iz poštovanja prema tom svetom mjestu, pokrivaju noge. Baš zato što su blizu Univerzalnog Suverena, serafi se skromno drže u pozadini, kako bi slava samog Boga bila u prvom planu. Izraz “serafi”, što znači “vatreni” ili “gorući”, ukazuje na to da zrače svjetlošću, ali ipak skrivaju svoje lice od veće Jehovine blistavosti i slave.

6. Kakav je položaj serafa u odnosu na Jehovu?

⁶ Treći par krila serafima služi za letenje i sigurno pomoću njih lebde, odnosno ‘stoje’, na svojim položajima. (Usporedi 5. Mojsijevu 31:15.) Što se tiče njihovog položaja, profesor Franz Delitzsch komentira: “Serafi se sigurno nisu uzdizali iznad glave Onoga koji sjedi na prijestolju, već su lebdjeli iznad njegove duge haljine koja je ispunjavala dvoranu” (Commentary on the Old Testament). To zvuči razumno. To što ‘stoje više’ ne znači da su nadmoćniji od Jehove, već da poslušno i spremno čekaju da mu služe.

7. (a) Kakav zadatak izvršavaju serafi? (b) Zašto serafi tri puta objavljuju da je Bog svet?

⁷ Poslušaj sada što govore ovi serafi kojima je ukazana velika čast! “Vikahu jedan drugome govoreći: svet, svet, svet je Jehova nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove” (Izaija 6:3). Njihov je zadatak pobrinuti se da se objavi Jehovina svetost i da se u čitavom univerzumu, a Zemlja je dio njega, prizna njegova slava. Njegova se slava očituje u svemu što je stvorio i uskoro će biti vidljiva  svim stanovnicima Zemlje (4. Mojsijeva 14:21; Psalam 19:1-3; Habakuk 2:14). Trostruka objava “svet, svet, svet” nije nikakav dokaz Trojstva. Naprotiv, ona predstavlja trostruko naglašavanje Božje svetosti. (Usporedi Otkrivenje 4:8.) Jehova je svet u najpotpunijoj mjeri.

8. Kakav učinak imaju objave serafa?

⁸ Premda broj serafa nije naveden, možemo pretpostaviti da se u blizini prijestolja nalaze grupe serafa. U melodioznoj pjesmi oni jedan za drugim ponavljaju objavu o Božjoj svetosti i slavi. S kakvim učinkom? Poslušaj ponovno Izaiju, koji nastavlja: “Zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima” (Izaija 6:4). Dim ili oblak u Bibliji često predstavljaju vidljiv znak Božje prisutnosti (2. Mojsijeva 19:18; 40:34, 35; 1. Kraljevima 8:10, 11; Otkrivenje 15:5-8). Ukazuju na slavu kojoj se mi ljudska stvorenja ne možemo približiti.

9. (a) Kakav dojam vizija ostavlja na Izaiju? (b) Kakva je razlika očita između Izaije i kralja Ozije?

⁹ Ova vizija Jehovinog prijestolja ostavlja dubok dojam na Izaiju. On navodi: “Rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam čovjek nečistih usana, i živim usred naroda nečistih usana, jer kralja Jehovu nad vojskama vidjeh svojim očima” (Izaija 6:5). Izaija je doista čista suprotnost kralju Oziji! Ozija je uzurpirao položaj pomazanih svećenika i bez imalo strahopoštovanja ušao u Svetinju hrama. Iako je Ozija vidio zlatne svijećnjake, zlatni kadioni oltar i stolove gdje se postavlja “kruh Prisutnosti”, nije vidio izraz odobravanja na Jehovinom licu niti je od njega dobio poseban zadatak (1. Kraljevima 7:48-50, fusnota, NS). S druge strane, prorok Izaija ne ignorira svećenike niti  nedozvoljeno ulazi u hram. No, on dobiva viziju u kojoj vidi Jehovu u njegovom svetom hramu i počašćen je zadatkom koji prima direktno od Boga. Dok se serafi ne usuđuju pogledati Gospodara hrama koji se nalazi na prijestolju, Izaiji je dopušteno da u viziji vidi samog “kralja Jehovu nad vojskama”!

10. Zašto je Izaija prestrašen kad vidi viziju?

¹⁰ Kad Izaija vidi koliko Božja svetost odudara od njegove grešnosti, osjeća se krajnje nečistim. Pun straha, on zaključuje da će umrijeti (2. Mojsijeva 33:20). Čuje kako serafi čistim usnama hvale Boga, a njegove su usne nečiste i još dodatno uprljane nečistoćom usana naroda među kojim živi i čiji govor čuje. Jehova je svet i njegovi sluge moraju odražavati to svojstvo (1. Petrova 1:15, 16). Premda je Izaija već izabran da bude Božji govornik, duboko ga pogađa uviđanje vlastite grešnosti i nedostaju mu čiste  usne kakve dolikuju nekome tko služi kao govornik slavnog i svetog Kralja. Kakav će odgovor doći s neba?

11. (a) Što jedan od serafa čini, i što je predočeno tim postupkom? (b) Kako nam razmišljanje o onome što seraf govori Izaiji može pomoći kad nam se javi osjećaj da nismo dostojni biti Božji sluge?

¹¹ Umjesto da Izaiju, malenog čovjeka, otjeraju iz Jehovine prisutnosti, serafi mu priskaču u pomoć. Izvještaj kaže: “A jedan od serafa doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, i dotače se usta mojih  i reče: evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se” (Izaija 6:6, 7). U simboličnom smislu vatra ima moć pročišćavanja. Stavljajući na Izaijine usne užareni ugljen iz svete vatre na oltaru, seraf jamči Izaiji da su njegovi grijesi očišćeni u dovoljnoj mjeri da može steći Božju naklonost i dobiti zadatak. Ne djeluje li to utješno na nas? Mi smo također grešni i nismo dostojni pristupiti Bogu. No, otkupljeni smo vrijednošću Isusove otkupne žrtve te možemo steći Božju naklonost i pristupiti mu u molitvi (2. Korinćanima 5:18, 21; 1. Ivanova 4:10).

12. Koji oltar vidi Izaija, i kakav učinak ima vatra?

¹² Spominjanje “oltara” ponovno nas podsjeća na činjenicu da se ovdje radi o viziji. (Usporedi Otkrivenje 8:3; 9:13.) Jeruzalemski je hram imao dva oltara. Mali kadioni oltar nalazio se neposredno ispred zavjese Svetinje nad svetinjama, a ispred ulaza u svetište nalazio se veliki žrtveni oltar, na kojem je stalno gorjela vatra (3. Mojsijeva 6:12, 13; 16:12, 13). No ti su zemaljski oltari imali simbolično značenje, predočavali su veće stvari (Hebrejima 8:5; 9:23; 10:5-10). Vatra s neba spalila je žrtvu paljenicu na oltaru kada je kralj Salamun posvetio hram (2. Dnevnika 7:1-3). A sada vatra s pravog, nebeskog oltara uklanja nečistoću s Izaijinih usana.

13. Koje pitanje postavlja Jehova, i koga još uključuje kada kaže “nam”?

¹³ Poslušajmo što Izaija čuje. “Potom čuh glas Jehovin gdje reče: koga ću poslati? i tko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošalji mene” (Izaija 6:8). Cilj ovog pitanja koje postavlja Jehova očito je potaknuti Izaiju da se odazove, budući da se u viziji ne pojavljuje niti jedan drugi ljudski prorok. Nema nikakve sumnje u to da se Izaiju  poziva da bude Jehovin glasnik. No zašto Jehova pita: “Tko će nam ići?” Prelazeći iz prvog lica jednine u prvo lice množine, Jehova je ovdje uključio još najmanje jednu osobu. Koga? Nije li to bio njegov jedinorođeni Sin, koji je kasnije postao čovjek po imenu Isus Krist? Dakako, bio je to isti onaj Sin kojem je Bog rekao: “Načinimo čovjeka po svojemu obličju” (1. Mojsijeva 1:26; Priče Salamunove 8:30, 31). Da, uz Jehovu se u nebeskim dvorima nalazi njegov jedinorođeni Sin (Ivan 1:14).

14. Kako Izaija odgovara na Jehovin poziv, i kakav nam primjer pruža?

¹⁴ Izaija ne oklijeva s odgovorom! Neovisno o tome kakva bi poruka mogla biti, on bez odlaganja odgovara:  “Evo mene, pošalji mene.” On ne pita ni kakvu će korist imati ako prihvati taj zadatak. Njegov duh spremnosti odličan je primjer svim današnjim Božjim slugama, koji imaju zadatak da propovijedaju ‘dobru vijest o kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj zemlji’ (Matej 24:14). Oni se, kao i Izaija, vjerno drže svog zadatka te daju “svjedočanstvo svim narodima”, unatoč tome što se mnogi ljudi diljem svijeta ne odazivaju. I s pouzdanjem idu naprijed, kao što je činio i Izaija, znajući da su opunomoćenje za svoj zadatak dobili od najvišeg autoriteta.

15, 16. (a) Što Izaija treba reći “tome narodu”, i kako će oni reagirati? (b) Je li Izaija na neki način kriv za reakciju naroda? Objasni.

¹⁵ Jehova sada iznosi ono što Izaija treba govoriti i opisuje reakciju na koju će naići: “Idi, i reci tome narodu: slušajte [“uvijek iznova”, “NS”] ali nećete razumjeti, gledajte [“uvijek iznova”, “NS”] ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele” (Izaija 6:9, 10). Znači li to da Izaija treba biti grub i netaktičan te time kod Židova izazvati odbojnost, stvarajući neslaganje između njih i Jehove? Nipošto! Oni su Izaijin vlastiti narod i on osjeća naklonost prema njima kao svojim sunarodnjacima. No, Jehovine riječi pokazuju kako će narod reagirati na njegovu poruku, koliko god da Izaija vjerno izvrši svoj zadatak.

¹⁶ Narod je taj koji snosi krivnju. Izaija će im govoriti “uvijek iznova”, no oni neće prihvatiti poruku niti je razumjeti. Većina njih bit će tvrdoglava i neprijemljiva, kao  da su posve slijepi i gluhi. Odlazeći k njima uvijek iznova, Izaija će “tome narodu” dati do znanja da zapravo ne žele razumjeti. Oni će dokazati da zatvaraju svoj um i svoje srce kako ne bi čuli Izaijinu poruku — Božju poruku — koja im se upućuje. Koliko je to samo istina u slučaju ljudi u današnje vrijeme! Toliko njih ne želi slušati Jehovine svjedoke koji propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu koje dolazi.

17. Na što Izaija misli kada pita: “Dokle?”

¹⁷ No Izaija je zabrinut: “Ja rekoh: dokle Jehova? A on reče: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvim ne opusti, i dokle Jehova opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji” (Izaija 6:11, 12). Pitanjem: “Dokle?” Izaija ne pita koliko će dugo morati propovijedati neprijemljivim ljudima. Umjesto toga, on je zabrinut za narod i pita koliko će dugo potrajati jadno duhovno stanje u kojem se nalaze i dokle će se Jehovino ime obeščašćivati na Zemlji. (Vidi Psalam 74:9-11.) I dokle će onda trajati takva besmislena situacija?

18. Koliko će dugo potrajati loše duhovno stanje naroda, i hoće li Izaija doživjeti potpuno ispunjenje proročanstva?

¹⁸ Nažalost, Jehovin odgovor pokazuje da će loše duhovno stanje naroda potrajati sve dok se ne ostvare sve posljedice neposlušnosti Bogu koje su bile opisane u savezu koji je sklopio s njima (3. Mojsijeva 26:21-33; 5. Mojsijeva 28:49-68). Nacija će doživjeti propast, ljudi će biti odvedeni, a zemlja će ležati pusta. Izaija neće živjeti tako dugo da vidi kako će babilonska vojska 607. pr. n. e. razoriti Jeruzalem i njegov hram, premda će prorokovati više od 40 godina, sve do vladavine Ezehije, praunuka kralja Ozije. Pa ipak, Izaija će vjerno izvršavati svoj zadatak  sve do smrti, a umro je više od 100 godina prije nego što je ta katastrofa zadesila narod.

19. Koje jamstvo Bog daje Izaiji, iako će narod biti posječen poput stabla?

¹⁹ Uništenje nakon kojeg će Juda ostati ‘sasvim pusta’ sigurno stiže, no situacija nije beznadna (2. Kraljevima 25:1-26). Jehova Izaiji jamči: “Još uvijek će u njoj biti desetina, i ponovno će postati nešto što će se spaliti, poput velikog stabla i poput golemog stabla od kojih, kada ih se posiječe, ostaje panj; sveto sjeme bit će njezin panj” (Izaija 6:13, “NS”). Da, “desetina, (...) sveto sjeme” ostat će, poput panja koji ostane nakon što se posiječe golemo stablo. Ovo jamstvo zacijelo djeluje utješno na Izaiju — među njegovim će se narodom naći sveti ostatak. Iako će narod ponovno biti spaljen, poput velikog stabla koje  se siječe za ogrjev, ostat će živ panj simboličnog izraelskog stabla. To će biti sjeme, ili potomstvo, koje je Jehovi sveto. S vremenom će ponovno pustiti mladice i stablo će ponovno izrasti. (Usporedi Joba 14:7-9; Danijela 4:26.)

20. Kako se prvi put ispunio posljednji dio Izaijinog proročanstva?

²⁰ Jesu li se ispunile riječi tog proročanstva? Jesu. Sedamdeset godina nakon što je judejska zemlja bila opustošena, bogobojazni ostatak vratio se iz babilonskog izgnanstva. Ponovno su izgradili hram i grad te su u zemlji obnovili pravo obožavanje. Ovaj povratak Židova u domovinu koju su dobili od Boga omogućio je da se ovo proročanstvo koje je Jehova dao Izaiji ispuni i drugi put. O kakvom je ispunjenju riječ? (Ezra 1:1-4).

21-23. (a) Na kome se u prvom stoljeću ispunilo Izaijino proročanstvo, i kako se ispunilo? (b) Tko je predstavljao “sveto sjeme” u prvom stoljeću, i kako je ono bilo sačuvano?

²¹ Izaijin proročki zadatak predočavao je djelo koje je nekih 800 godina kasnije izvršavao Mesija, Isus Krist  (Izaija 8:18; 61:1, 2; Luka 4:16-21; Hebrejima 2:13, 14). Iako veći od Izaije, Isus je jednako spremno pristao da bude poslan od svog nebeskog Oca, rekavši: “Evo, došao sam vršiti tvoju volju” (Hebrejima 10:5-9; Psalam 40:6-8).

²² Isus je, kao i Izaija, vjerno izvršavao zadatak koji mu je bio dodijeljen i naišao je na istu reakciju. Židovi u Isusovo vrijeme nisu bili ništa spremniji prihvatiti poruku nego oni kojima je prorok Izaija propovijedao (Izaija 1:4). Korištenje usporedbi bilo je istaknuto obilježje Isusove službe. To je njegove učenike potaknulo da upitaju: “Zašto im govoriš u usporedbama?” Isus je odgovorio: “Vama je dano da razumijete svete tajne nebeskog kraljevstva, ali njima nije dano. Zato im govorim u usporedbama, jer, gledajući, gledaju uzalud, i slušajući, slušaju uzalud, i ne shvaćaju smisao; i na njima se ispunjava Izaijino proročanstvo, koje kaže: ‘Slušajući, vi ćete čuti, ali nipošto nećete shvatiti smisao; i, gledajući, vi ćete gledati, ali nipošto nećete vidjeti. Jer je srce ovog naroda postalo neprijemljivo, i ušima su čuli bez odaziva, i zatvorili su svoje oči; da očima nikada ne vide i ušima ne čuju i srcem ne shvate smisao i da se ne obrate, i da ih ne izliječim’” (Matej 13:10, 11, 13-15; Marko 4:10-12; Luka 8:9, 10).

²³ Citirajući iz Izaije, Isus je dao do znanja da se to proročanstvo ispunjava u njegovo vrijeme. Narod je, u cjelini gledano, imao jednak stav srca kao i Židovi u Izaijino vrijeme. Učinili su se slijepima i gluhima na njegovu poruku i snašlo ih je slično uništenje (Matej 23:35-38; 24:1, 2). To se dogodilo kada su 70. n. e. rimske snage pod vodstvom generala Tita napale Jeruzalem i razorile grad i njegov hram. No, neki su ipak poslušali Isusa i  postali njegovi učenici. Isus je takve osobe proglasio ‘sretnima’ (Matej 13:16-23, 51). Rekao im je da trebaju ‘bježati u gore’ kada ugledaju “Jeruzalem opkoljen utaborenim vojskama” (Luka 21:20-22). Na taj je način “sveto sjeme” koje je pokazalo vjeru i od kojeg je formiran duhovni narod, ‘Izrael Božji’, bilo spašeno * (Galaćanima 6:16).

24. Kako je Pavao primijenio Izaijino proročanstvo, i što je vidljivo iz toga?

²⁴ Oko 60. n. e. apostol Pavao našao se u kućnom pritvoru u Rimu. Tamo je organizirao sastanak s ‘vodećim ljudima među Židovima’ i s još nekima te im je dao “temeljito svjedočanstvo o Božjem kraljevstvu”. Budući da mnogi nisu prihvatili njegovu poruku, Pavao je objasnio da se time ispunjava Izaijino proročanstvo (Djela apostolska 28:17-27; Izaija 6:9, 10). To znači da su i Isusovi učenici izvršavali zadatak sličan Izaijinom.

25. Što shvaćaju današnji Svjedoci za Boga, i što u skladu s tim čine?

²⁵ Slično tome, Jehovini svjedoci u današnje vrijeme shvaćaju da se Jehova Bog nalazi u svom svetom hramu (Malahija 3:1). I oni, poput Izaije, kažu: “Evo mene, pošalji mene.” Revno oglašavaju poruku upozorenja o sve bližem kraju ovog zlog sustava stvari. No, kao što je Isus i nagovijestio, relativno je malo ljudi koji otvaraju svoje oči i uši da vide i čuju te tako budu spašeni (Matej 7:13, 14). Zaista su sretni oni koji srcem nastoje čuti i ‘iscijeliti se’! (Izaija 6:8, 10).