1, 2. Što prorok Izaija proriče za Judu i Jeruzalem?

SILOVITA oluja spušta se na gusto naseljeno područje. Snažan vjetar, prolomi oblaka i jaka poplava pustoše zemlju, uništavajući kuće i usjeve te odnoseći ljudske živote. No, oluja uskoro prolazi, a nakon nje nastupa period spokoja. Za preživjele to je vrijeme za obnovu i ponovnu izgradnju.

² Nešto slično proriče prorok Izaija za Judu i Jeruzalem. Olujni oblaci božanskog suda zloslutno se približavaju — i to s opravdanim razlogom! Velika je krivnja koju snosi ovaj narod. I vladari i narod napunili su zemlju nepravdom i krvoprolićem. Jehova preko Izaije iznosi na vidjelo Judinu krivnju i upozorava da će izvršiti presudu nad tim buntovničkim narodom (Izaija 3:25). Judejska će zemlja nakon te oluje biti posve opustošena. Izaija je sigurno žalostan zbog takve budućnosti.

3. Koju dobru vijest sadrži nadahnuta poruka u Izaiji 4:2-6?

³ No tu je i dobra vijest! Oluja Jehovinog pravednog suda proći će, a ostatak će preživjeti. Da, presuda koju će Jehova izvršiti nad Judom bit će ublažena milosrđem! Izaijina nadahnuta poruka zapisana u Izaiji 4:2-6 govori o tom radosnom vremenu. To je slično kao da se kroz oblake iznenada počne probijati sunce; prizori i zvukovi  izvršenja presude — opisani u Izaiji 2:6–4:1 — mijenjaju se u scenu prekrasno obnovljene zemlje i naroda.

4. Zašto je za nas korisno razmotriti Izaijino proročanstvo o obnovi ostatka?

⁴ Izaijino proročanstvo o obnovi ostatka i o sigurnosti koju će ostatak nakon toga uživati ispunjava se i u naše vrijeme — “u završnom dijelu danâ” (Izaija 2:2-4, NS). Razmotrimo ovu pravovremenu poruku, jer ona ne samo da ima proročansko značenje već nam pruža i pouku o Jehovinom milosrđu te nam pokazuje kako ga mi osobno možemo primiti.

5, 6. (a) Kako Izaija opisuje mirno vrijeme koje slijedi nakon predstojeće oluje? (b) Što znači izraz “klica”, i na što to ukazuje s obzirom na judejsku zemlju?

⁵ Izaija sada toplim tonom opisuje mirnije vrijeme koje će nastupiti nakon predstojeće oluje. On piše: “U ono vrijeme biće klica Jehovina na slavu i čast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izraelovu” (Izaija 4:2).

⁶ Izaija ovdje govori o obnovi. Hebrejska imenica prevedena s “klica” odnosi se na ‘nešto što klija, izdanak, mladicu’. Ona asocira na blagostanje, rast i Jehovine blagoslove. Stoga Izaija pruža slikovit opis koji ulijeva nadu — opustošenje koje se približava neće trajati zauvijek. Uz Jehovin će blagoslov nekoć plodna judejska zemlja ponovno donijeti obilan urod * (3. Mojsijeva 26:3-5).

7. Kako će klica Jehovina biti “na ures i čast”?

 ⁷ Izaija se služi živopisnim izrazima da bi dočarao svu veličanstvenost obnove koja leži u budućnosti. Klica Jehovina bit će “na slavu i čast”, ili, prema prijevodu Šarić, “na ures i čast”. Riječ “ures” podsjeća na ljepotu Obećane zemlje u vrijeme kada ju je, stoljećima ranije, Jehova dao Izraelu. Bila je toliko lijepa da se smatrala ‘dikom [“draguljem”, Gru] svih zemalja’ (Ezehijel 20:6). Prema tome, Izaijine riječi narodu pružaju jamstvo da će judejska zemlja ponovno dobiti svoju nekadašnju slavu i ljepotu. Da, bit će poput dragulja koji krasi Zemlju.

8. Tko će moći uživati u obnovljenoj ljepoti zemlje, i kako Izaija opisuje njihove osjećaje?

⁸ No, tko će se naći u toj zemlji da uživa u njenoj obnovljenoj ljepoti? ‘Ostatak Izraelov’, piše Izaija. Da, neki će preživjeti ponižavajuće uništenje koje je ranije prorečeno  (Izaija 3:25, 26). Ostatak tih preživjelih vratit će se u Judu i sudjelovati u njezinoj obnovi. Za te će povratnike — za ‘spašene’ — obilan urod njihove obnovljene zemlje biti “na ponos i ures” (Izaija 4:2, St). Nakon poniženja koje će donijeti opustošenje, ponos će poprimiti jedno posve novo značenje.

9. (a) Što se dogodilo 537. pr. n. e., čime su se obistinile Izaijine riječi? (b) Zašto se može reći da ‘spašeni’ uključuju i neke koji su se rodili u izgnanstvu? (Vidi fusnotu.)

⁹ Izaijine su se riječi obistinile i oluja presude stigla je 607. pr. n. e. kada su Babilonci razorili Jeruzalem, a mnogi Izraelci poginuli. Neki su preživjeli i bili odvedeni u izgnanstvo u Babilon, no da nije bilo Božjeg milosrđa, nitko ne bi preživio (Nehemija 9:31). Na koncu je Juda ostala posve pusta (2. Dnevnika 36:17-21). Potom je 537. pr. n. e. Bog milosrđa dozvolio da se ‘spašeni’ vrate u Judu kako bi obnovili pravo obožavanje * (Ezra 1:1-4; 2:1). Iskreno pokajanje tih izgnanika koji su se vratili lijepo je opisano u 137. psalmu, koji je vjerojatno bio napisan u zarobljeništvu ili nedugo nakon toga. Vrativši se u Judu, izorali su i zasijali zemlju. Predstavi si samo kako su se morali osjećati kad su vidjeli da Bog blagoslivlja njihov trud, dajući da zemlja isklija kao plodni “vrt Edenski”! (Ezehijel 36:34-36).

10, 11. (a) U kom smislu su se početkom 20. stoljeća Istraživači Biblije nalazili u zarobljeništvu ‘Babilona Velikog’? (b) Kako je Jehova blagoslovio ostatak duhovnih Izraelaca?

¹⁰ Slična obnova odigrala se i u naše vrijeme. Početkom 20. stoljeća Istraživači Biblije, kako su se tada  zvali Jehovini svjedoci, pali su u duhovno zarobljeništvo ‘Babilona Velikog’, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 17:5). Premda su odbacili mnoga učenja krivih religija, Istraživači Biblije još su uvijek bili uprljani izvjesnim babilonskim predodžbama i običajima. Zbog protivljenja koje je pokrenulo svećenstvo, neki od njih bili su doslovno zatvoreni. Njihova duhovna zemlja — njihovo vjersko, odnosno duhovno, imanje — ostala je pusta.

¹¹ No u proljeće 1919. Jehova je iskazao milosrđe tom ostatku duhovnih Izraelaca (Galaćanima 6:16). Vidio je da se kaju i da ga žele obožavati u istini, te ih je zato oslobodio iz doslovnog zatvora i, što je još važnije, iz duhovnog zarobljeništva. Ti ‘spašeni’ vratili su se na duhovno imanje koje su dobili od Boga, a on se pobrinuo da ono obilno isklija. Privlačan, zanosan izgled tog duhovnog imanja privukao je milijune drugih bogobojaznih ljudi da se pridruže ostatku u pravom obožavanju.

12. Kako Izaijine riječi veličaju milosrđe koje Jehova iskazuje svom narodu?

¹² Ove Izaijine riječi veličaju milosrđe koje Bog iskazuje svom narodu. Premda su se Izraelci kao narod okrenuli protiv Jehove, on je pokajničkom ostatku iskazao milosrđe. Nas može utješiti spoznaja da se čak i oni koji ozbiljno griješe mogu s nadom vratiti Jehovi. Pokajnici ne trebaju imati osjećaj da su izvan dosega Jehovinog milosrđa, jer Jehova ne odbacuje skrušeno srce (Psalam 51:17). Biblija nam jamči: “Milostiv je i dobar Jehova, spor na gnjev i veoma blag. Kako otac žali sinove, tako Jehova žali one koji ga se boje” (Psalam 103:8, 13). Takav milosrdan Bog posve sigurno zaslužuje svu našu hvalu!

13. Kako Izaija, prema izvještaju iz Izaije 4:3, opisuje ostatak kojem će Jehova iskazati milosrđe?

¹³ Iako smo se već upoznali s ostatkom kojem će Jehova iskazati milosrđe, Izaija ga sada opisuje s više pojedinosti. On piše: “Tko ostane u Sionu i tko još bude u Jeruzalemu, zvaće se svet, svaki tko bude zapisan za život u Jeruzalemu” (Izaija 4:3).

14. Tko su ti koji će ‘ostati’ i koji će ‘još uvijek biti’ u Jeruzalemu, i zašto će Jehova biti milosrdan prema njima?

¹⁴ Tko su ti koji će ‘ostati’ i koji će ‘još uvijek biti’ u Jeruzalemu? To su oni spašeni o kojima se govori u prethodnom retku — židovski izgnanici kojima će biti dopušteno da se vrate u Judu. Izaija sada otkriva razlog zašto će im Jehova iskazati milosrđe — oni će za njega biti ‘sveti’. Svetost je “vjerska čistoća ili neokaljanost; posvećenost”. Biti svet znači biti čist u riječima i djelima, udovoljavati Jehovinim mjerilima o onom što je pravedno i ispravno. Da, Jehova će biti milosrdan prema onima koji su mu ‘sveti’ i omogućit će im da se vrate u ‘sveti grad’, Jeruzalem (Nehemija 11:1).

15. (a) Na koji nas židovski običaj podsjeća izraz “zapisan za život u Jeruzalemu”? (b) Koje otrežnjavajuće upozorenje prenose Izaijine riječi?

¹⁵ Hoće li pripadnici ovog vjernog ostatka ostati tamo? Oni će biti ‘zapisani za život u Jeruzalemu’, obećava Izaija. To nas podsjeća na židovski običaj vođenja točnih popisa izraelskih obitelji i plemena (Nehemija 7:5). Nalaziti se na popisu značilo je da je netko živ, jer kad je umro, njegovo se ime brisalo s popisa. U drugim dijelovima Biblije možemo čitati o simboličnom popisu, odnosno knjizi, koji sadrži imena onih koje Jehova  nagrađuje životom. No u toj se knjizi imena čuvaju samo ako su zadovoljeni određeni uvjeti, jer Jehova može “izbrisati” imena iz nje (2. Mojsijeva 32:32, 33; Psalam 69:28). Stoga Izaijine riječi prenose otrežnjavajuće upozorenje — povratnici mogu nastaviti živjeti u svojoj obnovljenoj zemlji samo ako ostanu sveti u Božjim očima.

16. (a) Što je Jehova zahtijevao od onih kojima je dopustio da se 537. pr. n. e. upute natrag u Judu? (b) Zašto se može reći da milosrđe koje je Jehova iskazao pomazanom ostatku i ‘drugim ovcama’ nije bilo uzaludno?

¹⁶ Ostatak koji se 537. pr. n. e. vratio u Jeruzalem učinio je to iz čistih motiva — da bi obnovio pravo obožavanje. Nitko tko je bio uprljan običajima poganskih religija ili nečistim vladanjem na koje je Izaija tako snažno upozorio nije imao pravo vratiti se (Izaija 1:15-17). Samo oni koje je Jehova smatrao svetima mogli su se uputiti natrag u Judu (Izaija 35:8). Slično tome, otkako su 1919. oslobođeni iz duhovnog zarobljeništva, pripadnici pomazanog ostatka, kojima su se sada pridružili i milijuni ‘drugih ovaca’ — oni s nadom u vječni život na Zemlji — trude se u svakom pogledu biti sveti u Božjim očima (Ivan 10:16). Odbacili su babilonska učenja i običaje. Svatko od njih osobno se nastoji držati Božjih visokih moralnih mjerila (1. Petrova 1:14-16). Milosrđe koje im je Jehova iskazao nije bilo uzaludno.

17. Čija imena Jehova zapisuje u svoju ‘knjigu života’, i što bismo mi trebali biti odlučni činiti?

¹⁷ Sjeti se da je Jehova među Izraelcima zapazio one koji su bili sveti i da je ‘njihova imena zapisao za život’. Jehova i u današnje vrijeme zapaža naša nastojanja da umom i tijelom budemo čisti dok ‘dajemo svoja tijela  kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu’ (Rimljanima 12:1). Sve one koji žive takvim načinom života Bog zapisuje u svoju ‘knjigu života’ — simboličan popis koji sadrži imena onih koji će dobiti vječni život, bilo na nebu bilo na Zemlji (Filipljanima 4:3; Malahija 3:16). Zato dajmo sve od sebe da ostanemo sveti u Božjim očima, jer tada će naša imena ostati zapisana u toj dragocjenoj ‘knjizi’ (Otkrivenje 3:5).

18, 19. Kakvo će čišćenje provesti Jehova, prema riječima iz Izaije 4:4, 5, i kako će ono biti izvršeno?

¹⁸ Izaija sada otkriva na koji će način stanovnici obnovljene zemlje postati sveti i kakvi ih blagoslovi očekuju. On kaže: “Kad Jehova opere nečistoću kćeri Sionskih i iz Jeruzalema očisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže. Jehova će stvoriti nad svakim stanom na gori Sionskoj i nad zborovima njezinim oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noću, jer će nad svom slavom biti zaklon” (Izaija 4:4, 5).

¹⁹ Ranije je Izaija prekorio “kćeri Sionske”, jer se ispod njihovih upadljivih ukrasa krila moralna pokvarenost. Razotkrio je i krivnju za krv koju je snosila većina naroda, potičući ih da se operu (Izaija 1:15, 16; 3:16-23). Međutim, sada govori o vremenu kada će sam Bog ‘oprati nečistoću’, odnosno moralnu prljavštinu, i ‘očistiti mrlje od krvi’ (Izaija 4:4, New International Version). Na koji će način Bog izvršiti to čišćenje? “Duhom koji sudi i sažiže.” Predstojeće razorenje Jeruzalema i izgnanstvo u Babilon bit će silovit izljev Božjeg suda i gorućeg gnjeva koji će se sručiti na nečisti narod.  Ostatak koji preživi ove katastrofe i vrati se u domovinu bit će naučen poniznosti, pročišćen. To je razlog zašto će biti svet Jehovi i primiti milosrđe. (Usporedi Malahiju 3:2, 3.)

20. (a) Na što podsjećaju izrazi “oblak”, ‘dim’ i ‘ognjeni plamen’? (b) Zašto pročišćeni izgnanici neće imati razloga za strah?

²⁰ Jehova preko Izaije obećava da će s ljubavlju voditi brigu o tom pročišćenom ostatku. Izrazi “oblak”, ‘dim’ i ‘ognjeni plamen’ podsjećaju na način kako se Jehova brinuo za Izraelce nakon što su otišli iz Egipta. ‘Stup od ognja i oblaka’ štitio ih je od Egipćana koji su ih progonili; a vodio ih je i kroz pustoš (2. Mojsijeva 13:21, 22; 14:19, 20, 24). Kada se Jehova pokazao na  gori Sinaju, gora se ‘sva dimila’ (2. Mojsijeva 19:18). Stoga pročišćeni izgnanici neće imati razloga za strah. Jehova će biti njihov Zaštitnik. Bit će s njima kad se budu okupljali u svojim domovima ili sastajali na svetim saborima.

21, 22. (a) Za koju su se svrhu obično gradile kolibe? (b) Pred kakvim se izgledom nalazi pročišćeni ostatak?

²¹ Izaija zaključuje svoj opis božanske zaštite, skrećući pažnju na svakodnevni život. On piše: “Biće koliba, da sjenom zaklanja danju od vrućine i da bude utočište i zaklon od poplave i od dažda” (Izaija 4:6). Kolibe su se često gradile u vinogradu ili u polju kako bi pružile itekako potreban zaklon od žarkog sunca tijekom sušne sezone te od hladnoće i oluja tijekom kišne sezone. (Usporedi Jonu 4:5.)

²² Kad se pročišćeni ostatak suoči sa žestokim progonstvom i olujama protivljenja, Jehova će mu biti Izvor zaštite, sigurnosti i utočišta (Psalam 91:1, 2; 121:5). Stoga imaju u izgledu prekrasnu budućnost: Ako ostave za sobom nečista babilonska vjerovanja i običaje, podlože se čišćenju Jehovinog suda i trude se ostati sveti, tada će biti na sigurnom, kao u ‘kolibi’ božanske zaštite.

23. Zašto je Jehova blagoslovio pomazani ostatak i njegove suradnike?

²³ Zapazi da najprije dolazi pročišćavanje, a tek onda blagoslovi. Jednako je i u naše vrijeme. Godine 1919. pomazani je ostatak ponizno dopustio da bude pročišćen i Jehova je ‘oprao’ njegovu nečistoću. Nakon toga je i “veliko mnoštvo” drugih ovaca također dopustilo da ih Jehova očisti (Otkrivenje 7:9). Tako očišćeni, ostatak i njegovi suradnici dobivaju blagoslove — Jehova ih je uzeo  pod svoju zaštitu i brigu. On ne čini čuda da bi ih poštedio od udara žestokog progonstva ili oluje protivljenja. No ipak ih štiti, kao da je nad njima izgradio ‘kolibu da ih zaklanja sjenom i da bude zaklon od poplave’. Kako?

24. Po čemu se vidi da je Jehova blagoslovio svoj narod kao organizaciju?

²⁴ Razmisli: Neke od najmoćnijih vlada u povijesti zabranile su djelo propovijedanja Jehovinih svjedoka ili su pokušale posve ih ukloniti. No Svjedoci su ipak ostali nepokolebljivi i nastavili propovijedati nesmanjenim intenzitetom! Zašto moćne države nisu mogle prekinuti aktivnost ove relativno male i naoko nezaštićene grupe? Zato što je Jehova svoje očišćene sluge smjestio u ‘kolibu’ koja ih štiti i nema tog čovjeka koji je može srušiti!

25. Što za nas kao pojedince znači to što nam je Jehova Zaštitnik?

²⁵ A kako je s nama kao pojedincima? To što nam je Jehova Zaštitnik ne znači da je naš život u ovom sustavu stvari lišen problema. Mnogi se vjerni kršćani suočavaju s teškim nevoljama, kao što su siromaštvo, elementarne nepogode, rat, bolest i smrt. Kad se nađemo u takvim teškim situacijama, nemojmo nikad zaboraviti da je naš Bog s nama. On nas u duhovnom pogledu štiti, dajući nam ono što nam je potrebno — pa čak i ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ — kako bismo vjerno izdržali kušnje (2. Korinćanima 4:7). Budući da smo sigurni kad je on s nama, nemamo razloga za strah. Na koncu, sve dok dajemo sve od sebe kako bismo ostali sveti u njegovim očima, ništa nas “neće moći rastaviti od Božje ljubavi” (Rimljanima 8:38, 39).