1, 2. Zašto je Izaijina proročanska poruka upućena Židovima njegovog vremena važna za nas?

GNUŠAJUĆI se nad stanjem Jeruzalema i Jude, prorok Izaija obraća se sada Jehovi Bogu i kaže: “Ostavio [si] svoj narod, dom Jakovljev” (Izaija 2:6a). Što je Boga navelo da odbaci narod koji je sam sebi izabrao da mu bude “predraga svojina”? (5. Mojsijeva 14:2, St).

² Osuda koju je Izaija uputio Židovima svog vremena vrlo je važna za nas. Zašto? Zato što je situacija u današnjem svijetu kršćanstva vrlo slična onoj među Izaijinim narodom, a jednako je i s osudom koju Jehova objavljuje. Poklanjajući svoju pažnju Izaijinoj objavi, steći ćemo jasniju sliku o onome što Bog osuđuje, a to će nam pomoći da se klonimo postupaka koje on ne odobrava. Stoga sa željnim iščekivanjem razmotrimo Jehovine proročanske riječi, zapisane u Izaiji 2:6–4:1.

3. Koje grijehe svog naroda priznaje Izaija?

³ Priznajući grijehe svog naroda, Izaija kaže: “Puni [su] zala istočnih i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuđinski” (Izaija 2:6b). Nekih 800 godina prije toga Jehova je svom izabranom narodu zapovjedio: “Nemojte se skvrniti ni jednom ovom stvarju; jer su  se [time] oskvrnili narodi koje ću odagnati ispred vas” (3. Mojsijeva 18:24). Jehova je prisilio Balama da o narodu koji je On izabrao sebi za predragu svojinu kaže sljedeće: “Svrh stijena vidim ga, i s humova gledam ga. Gle, ovaj će narod nastavati sam, i s drugim narodima neće se pomiješati” (4. Mojsijeva 23:9, 12). Međutim, do Izaijinog su vremena Jehovini izabranici prihvatili odvratne običaje okolnih naroda i sada su “puni zala istočnih”. Umjesto da iskazuju vjeru u Jehovu i njegovu riječ, oni “gataju kao Filisteji”. Ne samo da nisu odvojeni od okolnih naroda već im je zemlja puna ‘tuđinskih sinova’ — a ti tuđinci sigurno unose bezbožne običaje među Božji narod.

4. Kako bogatstvo i vojna snaga utječu na Židove, umjesto da ih potaknu da budu zahvalni Jehovi?

⁴ Skrećući pažnju na trenutno blagostanje i vojnu snagu Jude pod vladavinom kralja Ozije, Izaija kaže: “Zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovim nema kraja” (Izaija 2:7). Zahvaljuje li narod Jehovi za to bogatstvo i vojnu snagu? (2. Dnevnika 26:1, 6-15). Daleko od toga! Baš naprotiv, svoje pouzdanje oni polažu u samo bogatstvo, a odvraćaju se od njegovog Izvora, Jehove Boga. S kakvim posljedicama? “Puna je njihova zemlja idola. Klanjaju se djelu svojih ruku, što ga načiniše njihovi prsti. Pregiblje se čovjek, ponižava se muž. Ne ćeš im oprostiti” (Izaija  2:8, 9, “Ša”). Oni okreću leđa živom Bogu i klanjaju se beživotnim idolima.

5. Zašto klanjanje idolima nije čin poniznosti?

⁵ Klanjanje može biti znak poniznosti. No klanjati se beživotnim stvarima besmisleno je i obožavatelj idola time “ponižava” sebe, lišava se svakog dostojanstva. Kako bi Jehova mogao oprostiti takav grijeh? Što će ti idolopoklonici učiniti kad ih Jehova pozove da mu polože račun?

6, 7. (a) Što se događa s oholima na dan izvršenja Jehovine presude? (b) Na što i na koga Jehova izlijeva svoj gnjev, i zašto?

⁶ Izaija nastavlja: “Uđi u stijenu, i sakrij se u prah od straha Jehovina i od slave veličanstva njegova” (Izaija 2:10). No, niti jedna stijena neće biti dovoljno velika da ih zaštiti niti će ijedan zaklon biti dovoljno skrovit da ih sakrije od Jehove, Svemogućega. Kad on dođe izvršiti svoju presudu, “ponosite oči čovječje poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Jehova će sam biti uzvišen u onaj dan” (Izaija 2:11).

⁷ Dolazi “dan Jehove nad vojskama”. Bit će to vrijeme kada će Bog izliti svoj gnjev “na sve cedre Libanske velike i visoke i na sve hrastove Bazanske, i na sve gore visoke i na sve humove izdignute, i na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, i na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile” (Izaija 2:12-16). Da, svakoj organizaciji koja simbolizira ljudski ponos i svim bezbožnim ljudima obratit će se pažnja u dan Jehovinog gnjeva. Tako će se “ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Jehova će sam biti uzvišen u onaj dan” (Izaija 2:17).

8. Na koji način 607. pr. n. e. prorečeni dan izvršenja presude dolazi na Jeruzalem?

 ⁸ Prorečeni dan izvršenja presude Židovi doživljavaju 607. pr. n. e., kada babilonski kralj Nabuhodonozor razara Jeruzalem. Njegovi stanovnici promatraju kako njihov voljeni grad guta plamen, njegove veličanstvene građevine bivaju razorene, a jake zidine srušene. Od Jehovinog hrama ostale su samo ruševine. Ni njihovo blago ni kola ne vrijede ništa u “dan Jehove nad vojskama”. A kako je s njihovim idolima? Događa se upravo ono što Izaija proriče: “Idola će nestati sasvim” (Izaija 2:18). Židovi — među njima i knezovi i junaci — odvedeni su u izgnanstvo u Babilon. Jeruzalem će 70 godina biti pust.

9. U kom pogledu je stanje u svijetu kršćanstva slično onom u Jeruzalemu i Judi u Izaijino vrijeme?

⁹ Koliko je samo stanje u svijetu kršćanstva slično onom u Jeruzalemu i Judi u Izaijino vrijeme! Nema nikakve sumnje u to da crkve kršćanstva održavaju prisan odnos s narodima ovog svijeta. Oduševljeno podupiru Ujedinjene narode te su napunile svoj dom idolima i nebiblijskim običajima. Njihovi su pripadnici materijalistički nastrojeni i svoje pouzdanje polažu u vojnu silu. I nije li istina da svoje svećenike smatraju dostojnima izuzetne časti, dajući im titule i iskazujući im štovanje? Oholost svijeta kršćanstva sigurno će imati ponižavajuć kraj. Ali kada?

10. O kojem su ‘Jehovinom danu’ govorili apostoli Pavao i Petar?

¹⁰ Biblija ukazuje na “Jehovin dan” koji će biti daleko značajniji od dana kada je izvršena presuda nad drevnim Jeruzalemom i Judom. Apostol Pavao je pod nadahnućem  doveo u vezu predstojeći “Jehovin dan” s prisutnošću ustoličenog Kralja Isusa Krista (2. Solunjanima 2:1, 2). Petar je taj dan povezao s uspostavljanjem ‘novih nebesa i nove zemlje gdje će prebivati pravednost’ (2. Petrova 3:10-13). Jehova će u taj dan izvršiti svoju presudu nad čitavim zlim sustavom stvari, uključujući i svijet kršćanstva.

11. (a) Tko će “podnijeti” predstojeći “dan Jehovin”? (b) Kako može Jehova biti naše utočište?

¹¹ “Jaoh dana!” kaže prorok Joel, “jer je blizu dan Jehovin, i doći će kao pogibao od Svemogućega.” Budući da taj “dan” dolazi uskoro, ne bi li svatko trebao razmišljati o tome hoće li biti zaštićen tijekom tog zastrašujućeg vremena? “Tko će ga podnijeti?” pita Joel. Sam i odgovara: “Jehova [će] biti utočište svome narodu” (Joel 1:15; 2:11; 3:16). Hoće li Jehova Bog biti utočište onima koji su ohola duha i koji se uzdaju u bogatstvo, vojnu silu i bogove koje su ljudi načinili? Nemoguće! Bog je napustio čak i svoj izabrani narod zato što je tako postupao. Koliko je stoga životno važno da svi Božji sluge ‘traže pravdu, traže krotkost’ te da se ozbiljno preispitaju kako bi ustanovili koje mjesto u njihovom životu zauzima obožavanje Jehove! (Sofonija 2:2, 3).

12, 13. Zašto je odgovarajuće to što obožavatelji idola tijekom Jehovinog dana svoje bogove bacaju “krticama i slijepim miševima”?

¹² Kako će tijekom velikog Jehovinog dana obožavatelji idola gledati na svoje idole? Izaija odgovara: “Ljudi će ići u pećine kamene i u rupe zemaljske od straha Jehovina i od slave veličanstva njegova, kad ustane da  potre zemlju. Tada će baciti čovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne (...) krticama i slijepim miševima, ulazeći u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha Jehovina i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. Prođite se čovjeka, kojemu je dah u nosu; jer što vrijedi?” (Izaija 2:19-22).

¹³ Krtice žive u hodnicima pod zemljom, a staništa slijepih miševa mračne su i puste pećine. Osim toga, na mjestu gdje obitava velik broj slijepih miševa širi se odvratan smrad i nalaze se hrpe debelih slojeva izmeta. To su prava mjesta za bacanje idola. Oni i ne zaslužuju više od jednog takvog mračnog i prljavog mjesta. A što se samih ljudi tiče, oni će u dan Jehovinog suda tražiti utočište u pećinama i rasjedima stijena. Stoga će i idoli i njihovi obožavatelji imati isti kraj. Kao što je i rečeno u Izaijinom proročanstvu, beživotni idoli nisu 607. pr. n. e. ni svoje obožavatelje, a ni Jeruzalem spasili od Nabuhodonozora.

14. Kako će reagirati svjetovno orijentirani ljudi tijekom predstojećeg dana Jehovinog suda nad svjetskim carstvom krive religije?

¹⁴ Kako će ljudi reagirati tijekom predstojećeg dana Jehovinog suda nad svijetom kršćanstva i ostalim elementima svjetskog carstva krive religije? Budući da će situacija diljem Zemlje postajati sve teža, većina će vjerojatno uvidjeti da su njihovi idoli bezvrijedni. Stoga je lako moguće da će umjesto u idolima utočište i zaštitu potražiti u svjetovnim, zemaljskim organizacijama, među kojima bi se mogli naći i Ujedinjeni narodi, ‘skerletna divlja zvijer’ opisana u 17. poglavlju Otkrivenja.  “Deset rogova” te simbolične divlje zvijeri uništit će Babilon Veliki, svjetsko carstvo krive religije u kojem značajno mjesto pripada crkvama kršćanstva (Otkrivenje 17:3, 8-12, 16, 17).

15. Kako će sam Jehova “biti uzvišen” u dan njegovog suda?

¹⁵ Premda će možda opustošenje i spaljivanje Babilona Velikog biti izravno djelo tih simboličnih deset rogova, zapravo će se raditi o izvršenju Jehovine presude. Otkrivenje 18:8 o Babilonu Velikom kaže sljedeće: “Zbog toga će u jednom danu doći njene nevolje: smrt i tuga i glad, i bit će potpuno spaljena vatrom, jer je jak Jehova Bog, koji joj je sudio.” Prema tome, Jehovi Bogu, Svemogućem, pripada zasluga za to što će čovječanstvo biti izbavljeno od vlasti krive religije. Kao što kaže Izaija, “Jehova će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Jehove nad vojskama” (Izaija 2:11b, 12a).

16. (a) Od čega se sastoji ‘potpora i pomoć’ ljudskog društva? (b) Na koji će način Izaijinom narodu biti oduzeta ‘potpora i pomoć’ njihovog društva?

¹⁶ Da bi ljudsko društvo bilo stabilno, ono mora imati svoju “potporu i pomoć” — nužne stvari kao što su hrana i voda i, što je još važnije, vođe koji su dostojni povjerenja i sposobni voditi narod te čuvati društveni poredak. Međutim, u slučaju drevnog Izraela Izaija proriče: “Gle, Gospodin, Jehova nad vojskama uzeće Jeruzalemu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u kruhu i svaku potporu u vodi, junaka i vojnika, suca i proroka, i mudraca i starca, pedesetnika i ugledna čovjeka, i savjetnika i vješta umjetnika i čovjeka rječita [“vješta čarobnjaka i lukavog vrača”, “Gru”] (Izaija 3:1-3). Knezovi  će im biti još dječaci i vladat će hirovito. Neće samo vladari tlačiti narod nego će “čini[ti] silu u narodu jedan drugome (...); dijete će ustajati na starca i nepošten čovjek na poštena” (Izaija 3:4, 5). Djeca će “ustajati” na svoje starješine, bez imalo poštovanja prema njima. Uvjeti života past će tako nisko da će ljudi onima koji uopće nisu sposobni za vladara reći: “Imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom” (Izaija 3:6). No oni kojima bude upućen taj poziv odbit će ga, tvrdeći kako nisu u stanju izliječiti tu ranjenu zemlju niti su dovoljno bogati da nose takvu odgovornost. Reći će: “Neću biti ljekar, niti imam kod kuće kruha ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu” (Izaija 3:7).

17. (a) U kom pogledu je grijeh Jeruzalema i Jude ‘kao Sodomin’? (b) Koga Izaija okrivljava za stanje među njegovim narodom?

¹⁷ Izaija nastavlja: “Jer se obori Jeruzalem i Juda pade, jer se jezik njihov i djela njihova protive Jehovi da draže oči slave njegove. Što se vidi na licu njihovu svjedoči na njih, razglašuju grijeh svoj kao Sodoma, ne taje; teško duši njihovoj! Jer sami sebi čine zlo” (Izaija 3:8, 9). Božji se narod riječima i djelima pobunio protiv pravog Boga. Čak i njihov besraman i nepokajnički izraz lica razotkriva njihove grijehe, koji su jednako odvratni kao grijesi Sodome. Oni se, istina, nalaze u savezu s Jehovom Bogom, no on neće radi njih promijeniti svoja mjerila. “Recite pravedniku da će mu dobro biti, jer će jesti plod od djela svojih. Teško bezbožniku! zlo će mu biti, jer će mu se naplatiti ruke njegove. Narodu mojemu čine silu djeca [“njegovi upravitelji”, “NS”], i žene su im gospodari. Narode moj! koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega” (Izaija 3:10-12).

18. (a) Kakvu osudu Jehova upućuje starješinama i knezovima Izaijinog vremena? (b) Što mi učimo iz Jehovine osude upućene starješinama i knezovima?

 ¹⁸ Jehova ‘ustaje da sudi’ i ‘dolazi na sud’ starješinama i knezovima u Judi te im govori: “Vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kućama. Zašto gazite narod moj i lice siromasima satirete?” (Izaija 3:13-15). Umjesto da se trude za dobrobit naroda, vođe se bave prijevarama. Zloupotrebljavaju svoj autoritet, bogateći se nauštrb siromašnih i onih koji su u nevolji. No, ti vođe moraju Jehovi nad vojskama položiti račun zbog tlačenja ljudi u nevolji. Nije li to snažno upozorenje onima koji se u današnje vrijeme nalaze na odgovornim položajima? Oni bi uvijek trebali biti oprezni kako ne bi zloupotrebljavali svoj autoritet.

19. Zašto se može reći da crkve kršćanstva snose krivnju za tlačenje i proganjanje?

¹⁹ Crkve kršćanstva — a naročito njihovo svećenstvo i glavari — prijevarom su stekle mnogo toga što bi trebalo pripadati običnom narodu koji su tlačile, i još uvijek to čine. Osim toga, njihovi su pripadnici napadali, proganjali i zlostavljali Božji narod te su nanijeli veliku sramotu Jehovinom imenu. Jehova će u svoje vrijeme sigurno doći na sud protiv njih.

20. Zašto Jehova osuđuje “kćeri sionske”?

²⁰ Nakon izricanja javne osude nad neispravnim djelima vođa, Jehova sada skreće pažnju na sionske, ili jeruzalemske, žene. “Kćeri sionske”, po svoj prilici zbog mode, na nogama nose “lančiće”, koji prikopčani  na gležnjevima melodiozno zveckaju. Žene namjerno “koracima sitnim koracaju”, pazeći da se drže onoga što se smatra otmjenim ženstvenim hodom. No, što je u tome loše? Problem je u stavu tih žena. Jehova kaže: “Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju” (Izaija 3:16, “St”). Takva oholost neće umaći kazni.

21. Kako Jehovino izvršenje presude nad Jeruzalemom pogađa Židovke?

²¹ Zato će, kad dođe Jehovin sud na njihovu zemlju, te ohole “kćeri sionske” ostati bez svega — čak i bez svoje ljepote kojom se toliko ponose. Jehova proriče: “Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu. U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice i koprene, poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese [“hamajlije”, “Ša”], prstenje i nosne prstenove, skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, zrcala i košuljice, povezače i rupce” (Izaija 3:17-23, “St”). Kakvog li katastrofalnog obrata!

22. Što su još, osim svojih ukrasa, izgubile Jeruzalemke?

²² Proročanska se poruka nastavlja: “Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig” (Izaija 3:24, “St”). Godine 607. pr. n. e. ponosne Jeruzalemke spale su s bogatstva na siromaštvo. Izgubile su svoju slobodu i dobile “žig” ropstva.

23. Što Jehova objavljuje o Jeruzalemu?

²³ Jehova sada upućuje svoje riječi gradu Jeruzalemu i objavljuje: “Tvoji će ljudi pasti od mača i junaci tvoji  u ratu. I tužiće i plakaće vrata njegova, a on će pust ležati na zemlji” (Izaija 3:25, 26). Jeruzalemski muževi, čak i njegovi junaci, poginut će u bici. Grad će biti sravnjen sa zemljom. ‘Njegova će vrata’ tada ‘tužiti i plakati’. Jeruzalem će biti “pust”, opustošen.

24. Koje teške posljedice po Jeruzalemke ostavlja to što muškarci ginu od mača?

²⁴ To što će muškarci poginuti od mača imat će teške posljedice po Jeruzalemke. Privodeći kraju taj dio svoje proročanske knjige, Izaija proriče: “U ono vrijeme sedam će žena uhvatiti jednoga čovjeka govoreći: svoj ćemo kruh jesti i svoje ćemo odijelo nositi, samo da se zovemo tvojim imenom, skini s nas sramotu” (Izaija 4:1). Muškaraca za ženidbu bit će tako malo da će nekoliko žena prionuti uz jednog muškarca samo da bi se zvale njegovim imenom — odnosno da bi među ljudima slovile kao njegove supruge — i time se oslobodile sramote da nemaju muža. Mojsijev je zakon propisivao da se muž mora brinuti da njegova žena ima hranu i odjeću (2. Mojsijeva 21:10). No, pristajući na to da ‘jedu svoj kruh i nose svoje odijelo’, te su žene spremne osloboditi muža njegovih zakonskih obaveza. Kakve li očajne situacije za nekoć ohole “kćeri sionske”!

25. Kakav ishod očekuje ohole?

²⁵ Jehova ponižava ohole. Godine 607. pr. n. e. itekako je ‘skršio’ oholost svog izabranog naroda i ‘ponizio’ njihovu “bahatost” (Izaija 2:11, St). Pravi kršćani ne bi nikad smjeli zaboraviti da se “Bog (...) suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrohotnost daje poniznima” (Jakov 4:6).