1, 2. Koje su riječi uklesane na jednom zidu na Trgu Ujedinjenih naroda, i odakle potječu?

“ONI će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat’ mača protiv naroda nit’ se više učit’ ratovanju.” Te su riječi uklesane na jednom zidu na Trgu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Desetljećima se nije znalo odakle potječu te riječi. Budući da je UN-ov cilj raditi na postizanju sveopćeg mira, logično je bilo zaključiti da taj citat potječe od utemeljiteljâ UN-a, iz 1945.

² Međutim, 1975. je na zid ispod citata uklesano ime Izaija. Tada je postalo jasno da te riječi nisu nastale u suvremeno doba. Ustvari, one su zapisane prije 2 700 godina u obliku proročanstva koje se sada nalazi u 2. poglavlju knjige Izaije. Tisućljećima su ljubitelji mira bili u nedoumici, pitajući se kako i kada će se ispuniti događaji koje je Izaija prorekao. No više nema potrebe u nedoumici tragati za odgovorima. Sada se pred našim očima to drevno proročanstvo ispunjava na izvanredan način.

3. Tko su narodi koji su svoje mačeve prekovali u plugove?

³ Tko su ti narodi koji su svoje mačeve prekovali u plugove? Sasvim sigurno to nisu današnji politički organizirani narodi i države. Ti narodi još dan-danas usavršavaju svoje mačeve, odnosno svoje oružje, da bi mogli kako voditi rat tako i putem sile očuvati “mir”. Ustvari, narodi su oduvijek bili skloniji svoje plugove prekivati u mačeve!  Izaijino se proročanstvo ispunjava na predstavnicima iz svih naroda, ljudima koji obožavaju Jehovu, ‘Boga mira’ (Filipljanima 4:9).

4, 5. Što je prorečeno u uvodnim recima 2. poglavlja Izaije, i čime je naglašena pouzdanost tih riječi?

⁴ Drugo poglavlje Izaije započinje sljedećim riječima: “Riječ koja dođe u viziji Izaiji sinu Amosovu za Judu i za Jeruzalem. Biće u potonja vremena [“u završnom dijelu danâ”, “NS”] gora doma Jehovina utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaće se k njoj svi narodi” (Izaija 2:1, 2).

⁵ Zapazi da ono što Izaija proriče nije tek neko nagađanje. Izaija je dobio uputstvo da zabilježi događaje koji će se sasvim sigurno dogoditi. Što god Jehova naumi učiniti, ‘sretno se svrši’ (Izaija 55:11). Bog je, po svoj prilici zato da bi naglasio pouzdanost svog obećanja, nadahnuo proroka Miheja, Izaijinog suvremenika, da u svojoj knjizi zabilježi isto proročanstvo o kojem govori i Izaija 2:2-4 (Mihej 4:1-3).

6. Kada se ispunjava Izaijino proročanstvo?

⁶ Kada se treba ispuniti Izaijino proročanstvo? “U završnom dijelu danâ.” Prijevod New International Version kaže: “U posljednjim danima.” U Kršćanskim grčkim pismima prorečena su obilježja po kojima se može prepoznati taj period. Neka od njih su ratovi, potresi, pošasti, nestašice hrane i “kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj” * (2. Timoteju 3:1-5; Luka 21:10, 11).  Ispunjenje tih proročanstava pruža obilje dokaza da živimo “u završnom dijelu danâ”, u posljednjim danima sadašnjeg svjetskog sustava. Stoga je logično očekivati da u naše vrijeme vidimo i ispunjenje onoga što je Izaija prorekao.

7. Kakvu proročansku sliku Izaija opisuje?

⁷ Izaija s nekoliko riječi opisuje živopisnu proročansku sliku. Vidimo visoku goru, okrunjenu veličanstvenim domom, Jehovinim hramom. Ta se gora uzdiže iznad okolnih gora i bregova. No, ne djeluje zloslutno ni zastrašujuće; izgleda vrlo privlačno. Ljudi iz svih naroda žarko se žele popeti na goru Jehovinog doma; stječu se k njoj. Nije teško predočiti si taj prizor, no što on predstavlja?

8. (a) S čime su bili povezani bregovi i gore u Izaijino vrijeme? (b) Što predočava stjecanje naroda na ‘goru Jehovinog doma’?

⁸ U Izaijino vrijeme bregovi i gore često su bili povezani s obožavanjem. Naprimjer, služili su kao mjesta gdje se vršilo idolopokloničko obožavanje i na njima su se nalazila svetišta lažnih bogova (5. Mojsijeva 12:2; Jeremija 3:6). S druge strane, Jehovin dom, odnosno hram, ukrašavao je vrh brda Morije u Jeruzalemu. Vjerni su Izraelci tri puta godišnje putovali u Jeruzalem i penjali se na brdo Moriju da bi obožavali pravog Boga (5. Mojsijeva 16:16). Stoga stjecanje narodâ na ‘goru Jehovinog doma’ predočava sakupljanje mnogih naroda kako bi vršili pravo obožavanje.

9. Što predstavlja “gora doma Jehovina”?

⁹ Naravno, danas se Božji narod ne sakuplja na nekoj doslovnoj gori s kamenim hramom. Jehovin hram u  Jeruzalemu razorila je rimska vojska 70. n. e. Osim toga, apostol Pavao je jasno pokazao da su hram u Jeruzalemu i tabernakul prije njega služili kao predslika. Predočavali su veću, duhovnu stvarnost, ‘pravi šator, što ga je podigao Jehova, a ne čovjek’ (Hebrejima 8:2). Taj duhovni šator predstavlja uređenje kojim je omogućeno da se u obožavanju pristupi Jehovi na temelju otkupne žrtve Isusa Krista (Hebrejima 9:2-10, 23). Prema tome, “gora doma Jehovina” o kojoj se govori u Izaiji 2:2 predočava uzvišeno čisto obožavanje Jehove u naše vrijeme. Oni koji prihvaćaju čisto obožavanje ne okupljaju se na nekoj geografskoj lokaciji; okupljaju se u ujedinjenom obožavanju.

10, 11. U kom je smislu obožavanje Jehove uzvišeno u naše vrijeme?

¹⁰ Prorok kaže da će “gora doma Jehovina”, odnosno čisto obožavanje, biti “utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova”. Davno prije Izaijinog vremena kralj David je kovčeg saveza donio na goru Sion u Jeruzalem, koji se nalazio na nadmorskoj visini od 760 metara. Kovčeg je ostao tamo sve dok nije bio premješten u dovršeni hram na brdu Moriji (2. Samuelova 5:7; 6:14-19; 2. Dnevnika 3:1; 5:1-10). Tako je u Izaijino vrijeme sveti kovčeg već bio, doslovno gledajući, uzvišen i smješten u hram, na položaj  viši od mnogih okolnih bregova na kojima se vršilo krivo obožavanje.

¹¹ Naravno, u duhovnom je smislu obožavanje Jehove oduvijek bilo uzvišenije od vjerskih običaja ljudi koji su služili lažnim bogovima. Međutim, u naše je vrijeme Jehova svoje obožavanje uzdigao do neba, iznad svih oblika nečistog obožavanja, da, visoko iznad svih “humova” i “gora”. Kako? Pa ponajviše tako što je okupio one koji ga žele obožavati “duhom i istinom” (Ivan 4:23).

12. Tko su “sinovi kraljevstva”, i kakvo se sakupljanje odvija?

¹² Krist Isus je “završetak sustava stvari” nazvao vremenom žetve, kada će anđeli okupiti ‘sinove kraljevstva’ — one koji imaju nadu da će vladati s Isusom u nebeskoj slavi (Matej 13:36-43). Jehova je od 1919. opunomoćio ‘preostale’ od tih sinova da s anđelima sudjeluju u djelu žetve (Otkrivenje 12:17). Stoga su “sinovi kraljevstva”, Isusova pomazana braća, prvi koje se sakuplja. A zatim oni sudjeluju u djelu daljnjeg sakupljanja.

13. Kako je Jehova blagoslovio pomazani ostatak?

¹³ Tijekom tog vremena žetve Jehova je postepeno pomagao pomazanom ostatku da razumije i primjenjuje njegovu Riječ, Bibliju. To je također doprinijelo uzvisivanju čistog obožavanja. Premda ‘mrak pokriva zemlju i tama narode’, pomazanici ‘svijetle kao svjetlila’ među ljudima budući da ih je Jehova oprao i pročistio (Izaija 60:2; Filipljanima 2:15). “Ispunjeni točnom spoznajom njegove volje u svoj mudrosti i duhovnoj sposobnosti shvaćanja”, ovi duhom pomazani pojedinci “sja[ju] jasno poput sunca u kraljevstvu svog Oca” (Kološanima 1:9).

14, 15. Kakvo se još sakupljanje odvija, osim sakupljanja ‘sinova kraljevstva’, i kako je Agej to prorekao?

¹⁴ Međutim, i drugi se stječu na ‘goru Jehovinog doma’. Isus ih je nazvao ‘drugim ovcama’ i oni imaju nadu da će  vječno živjeti na rajskoj Zemlji (Ivan 10:16; Otkrivenje 21:3, 4). Kad su se 1930-ih tek počeli pojavljivati, bilo ih je na tisuće, zatim na stotine tisuća, a sada ih je na milijune! U viziji koju je dobio apostol Ivan opisani su kao “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” (Otkrivenje 7:9).

¹⁵ Prorok Agej prorekao je pojavljivanje ovog velikog mnoštva. Napisao je: “Ovako veli Jehova nad vojskama: još jednom, do malo, i ja ću potresti nebesa i zemlju i more i suhu zemlju; i potrešću sve narode, i doći će izabrani iz svih naroda [oni koji se pridružuju pomazanim kršćanima u čistom obožavanju], i napuniću ovaj dom slave, veli Jehova nad vojskama” (Agej 2:6, 7). Ovo još uvijek rastuće “veliko mnoštvo” i njihovi pomazani suradnici uzvisuju čisto obožavanje u Jehovinom domu, da, donose mu slavu. Ne postoji izvještaj da je ikada prije toliki broj ljudi bio ujedinjen u obožavanju pravog Boga i to je nešto što donosi slavu Jehovi i njegovom ustoličenom Kralju, Isusu Kristu. Kralj Salamun je napisao: “U mnoštvu je naroda slava kralju” (Priče Salamunove 14:28).

16-18. Kakve su promjene neki učinili kako bi obožavali Jehovu na prihvatljiv način?

¹⁶ Jehovi pripada sva zasluga za uzvisivanje čistog obožavanja u naše vrijeme. Pa ipak, oni koji mu pristupaju dobivaju prednost sudjelovati u tom djelu. Kao što treba uložiti napor da bi se netko popeo na goru, tako je potrebno uložiti napor i da bi netko upoznao Božja pravedna mjerila te živio u skladu s njima. Poput kršćana u prvom stoljeću, Božji sluge u današnje vrijeme napustili  su način života i postupke koji nisu u skladu s pravim obožavanjem. Bludnici, idolopoklonici, preljubnici, lopovi, pohlepne osobe, pijanice i mnogi drugi promijenili su svoj način postupanja i u Božjim su očima “oprani” (1. Korinćanima 6:9-11).

¹⁷ Tipičan je primjer iskustvo jedne mlade žene, koja je napisala: “Nekad sam bila posve izgubljena, bez ikakve nade. Život kojim sam živjela bio je ispunjen nemoralom i opijanjem. Imala sam spolne bolesti. Usto sam prodavala drogu i jednostavno me ni za što nije bilo briga.” Nakon što je počela proučavati Bibliju, učinila je velike promjene kako bi svoj život dovela u sklad s Božjim mjerilima. Sada ona kaže: “Imam duševni mir, samopoštovanje, nadu u budućnost, pravu obitelj i, što je najbolje od svega, dobar odnos s našim Ocem, Jehovom.”

¹⁸ Čak i nakon što steknu priznati položaj pred Jehovom, svi moraju nastaviti uzvisivati čisto obožavanje, stavljajući ga na istaknuto mjesto u svom životu. Jehova je prije nekoliko tisuća godina preko Izaije izrazio svoje pouzdanje da će u današnje vrijeme mnoštva ljudi svesrdno željeti njegovom obožavanju dati najvažnije mjesto u svom životu. Jesi li i ti jedan od njih?

19, 20. Čemu se Božji narod poučava, i gdje se poučava?

¹⁹ Izaija nam nastavlja opisivati one koji u današnje vrijeme prihvaćaju čisto obožavanje. On kaže: “Ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovim; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Jehovina iz Jeruzalema” (Izaija 2:3).

 ²⁰ Jehova ne dopušta da njegov narod poput izgubljenih ovaca luta unaokolo. Putem Biblije i publikacija koje se temelje na njoj on usađuje u njih svoj “zakon” i svoju “riječ” kako bi upoznavali njegove puteve. Ta im spoznaja omogućava da ‘hode njegovim stazama’. Budući da su im srca puna zahvalnosti te postupaju u skladu s božanskim vodstvom, oni jedni drugima govore o Jehovinim putevima. Okupljaju se na većim skupovima i u manjim grupama — u Dvoranama Kraljevstva i privatnim kućama — kako bi slušali i učili o Božjim putevima (5. Mojsijeva 31:12, 13). Time slijede primjer ranih kršćana koji su se sastajali da bi se međusobno hrabrili i poticali na izobilnu “ljubav i dobra djela” (Hebrejima 10:24, 25).

21. U kojem djelu sudjeluju Jehovini sluge?

²¹ Oni i druge pozivaju da ‘idu’ k uzvišenom obožavanju Jehove Boga. To se odlično slaže sa zapovijedi koju je Isus dao svojim učenicima neposredno prije nego što je uzašao na nebo! Rekao im je: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Imajući božansku podršku, Jehovini svjedoci poslušno diljem čitave Zemlje poučavaju, čine učenike i krste ih.

22, 23. Što je prorečeno riječima iz Izaije 2:4, i što je jedan UN-ov službenik rekao o tome?

²² Sada stižemo do sljedećeg retka, koji je djelomično uklesan na zidu na Trgu UN-a. Izaija piše: “On će sigurno suditi među nacijama i dovesti stvari u red s obzirom na mnoge narode. I oni će morati prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove. Neće narod dizati mač protiv naroda, niti će se više učiti ratu” (Izaija 2:4, “NS”).

 ²³ Postići takvo što nije mala stvar. Federico Mayor, generalni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, jednom je prilikom rekao: “Čini se da sve strahote rata, koje danas imamo priliku pratiti putem audio-videoopreme, ne mogu spriječiti napredovanje goleme ratne mašinerije koja je pokrenuta prije mnogo stoljeća, a održala se sve do danas. Pred današnjim generacijama stoji gotovo neizvediv, biblijski zadatak da ‘prekuju svoje mačeve u plugove’ i da instinkt za ratovanje — koji postoji još od pamtivijeka — pretvore u sklonost prema miru. Bio bi to najvredniji i najplemenitiji čin koji bi ‘globalno selo’ moglo ostvariti, a i najbolje nasljeđe našim potomcima.”

24, 25. Na kome se ispunjavaju Izaijine riječi, i na koji način?

²⁴ Čitavi narodi neće nikada postići taj uzvišeni cilj. To je naprosto izvan njihove moći. Izaijine riječi ispunjavaju se na pojedincima iz mnogih naroda koji su ujedinjeni u čistom obožavanju. Jehova je ‘uredio stvari’ među njima. Poučio je pripadnike svog naroda da međusobno žive u miru. Doista, iako žive u podijeljenom svijetu koji razdiru sukobi, oni su u simboličnom smislu prekovali svoje “mačeve u plugove i svoja koplja u srpove”. Kako?

 ²⁵ U prvom redu tako što u ratovima koji se vode između narodâ oni nisu ni na čijoj strani. Nedugo prije Isusove smrti grupa naoružanih ljudi došla ga je uhapsiti. Kada je Petar zamahnuo mačem u namjeri da obrani svog Gospodara, Isus mu je rekao: “Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti” (Matej 26:52). Otada su oni koji idu Isusovim stopama prekovali svoje mačeve u plugove i ne žele uzimati oružje da bi ubijali svoje bližnje niti na bilo koji drugi način podupirati ratne aktivnosti. Oni ‘teže za mirom sa svima’ (Hebrejima 12:14).

26, 27. Na koji način Božji narod “traži mir i ide za njim”? Navedi primjer.

²⁶ Mir koji uživa Božji narod ne svodi se samo na odbijanje sudjelovanja u ratu. Premda se nalaze u preko 230 zemalja te dolaze iz mnoštva različitih jezičnih i kulturnih sredina, oni jedni s drugima žive u miru. Na njima se u suvremeno doba ispunjavaju Isusove riječi koje je uputio svojim učenicima u prvom stoljeću: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35). Današnji su kršćani ‘mirotvorci’ (Matej 5:9, St). Oni ‘traže mir i idu za njim’ (1. Petrova 3:11). Podršku im pruža Jehova, “Bog koji daje mir” (Rimljanima 15:33).

²⁷ Ima drastičnih primjera ljudi koji su naučili biti mirotvorci. Jedan je mladić o svom životu u mladosti napisao sljedeće: “Teško životno iskustvo naučilo me kako da se branim. Zbog toga sam postao grub i ogorčen na život. Uvijek bih završio u tučnjavama. Svaki dan potukao bih se s nekim drugim djetetom iz susjedstva, a tukli smo se ponekad šakama, a ponekad kamenjem ili  bocama. Odrastao sam u vrlo nasilnu osobu.” Međutim, na koncu se odazvao na poziv da ide na ‘goru Jehovinog doma’. Upoznao je Božje puteve i postao miroljubivi Božji sluga.

28. Što mogu kršćani činiti da bi težili za mirom?

²⁸ Većina Jehovinih slugu nema iza sebe takvu nasilničku prošlost. Pa ipak, oni nastoje čak i u relativno malim stvarima — kao što su ljubazne geste, opraštanje i suosjećajnost — promicati mir s drugima. Iako su nesavršeni, nastoje primjenjivati biblijski savjet da ‘podnose jedan drugoga i da spremno opraštaju jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga’ (Kološanima 3:13).

29, 30. Kakvi su izgledi za budućnost na Zemlji?

²⁹ Jehova je tijekom ovog ‘završnog dijela danâ’ učinio nešto čudesno. Iz svih naroda okupio je ljude koji mu žele služiti. Poučio ih je da hode njegovim putevima, putevima mira. Oni će preživjeti predstojeću ‘veliku nevolju’ i ući u miroljubivi novi svijet u kojem će ratovi biti zauvijek ukinuti (Otkrivenje 7:14).

³⁰ Mačeva — oružja — više neće biti. Psalmist je, govoreći o tom vremenu, napisao: “Hodite i vidite djela Jehovina, koji učini čudesa na zemlji, prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, i kola sažeže ognjem” (Psalam 46:8, 9). S obzirom na takve izglede za budućnost, sljedeći Izaijin poziv jednako je primjeren danas kao što je bio i onda kada ga je zapisao: “Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Jehovinoj” (Izaija 2:5). Da, neka nam Jehovina svjetlost već sada osvjetljava staze, i hodit ćemo njegovim putem u svu vječnost (Mihej 4:5).