1. Zašto Izaija osjeća cijenjenje prema Jehovi?

IZAIJA osjeća duboku ljubav prema Jehovi i zadovoljstvo mu je hvaliti ga. On uzvikuje: “Jehova, ti si Bog moj, uzvisivaću te, slaviću ime tvoje.” Što je to što pomaže proroku da toliko cijeni svog Stvoritelja? Bitnu ulogu u tome ima njegova spoznaja o Jehovi i njegovom djelovanju. Izaijine sljedeće riječi otkrivaju tu spoznaju: “Jer si učinio čudesa; namjere tvoje od starine vjera su i istina” (Izaija 25:1). Izaija, kao i Jozua prije njega, zna da je Jehova vjeran i dostojan povjerenja te da se sve njegove “namjere” — ono što naumi — ostvaruju (Jozua 23:14).

2. Koju Jehovinu namjeru Izaija sada objavljuje, i kome bi ta objava mogla biti upućena?

² Jehovine namjere obuhvaćaju i njegove sudske objave protiv Izraelovih neprijatelja. Izaija sada objavljuje jednu takvu osudu: “Od grada [si] načinio gomilu, i od tvrdoga grada zidine; od grada dvor za strance, dovijeka se neće sagraditi” (Izaija 25:2). O kojem se to neimenovanom gradu radi? Izaija je možda mislio na moapski grad Ar — Moab je dugogodišnji neprijatelj Božjeg naroda. * Ili je možda mislio na jedan drugi, jači grad — na Babilon (Izaija 15:1; Sofonija 2:8, 9).

3. Na koji način neprijatelji donose slavu Jehovi?

 ³ Kako će Jehovini neprijatelji reagirati kada se ostvari njegova namjera protiv njihovog jakog grada? “Slaviti [će te] narod silan, grad strašnih naroda bojaće te se” (Izaija 25:3). Razumljivo je da će neprijatelji svemogućeg Boga osjećati strah prema njemu. No na koji će ga način slaviti? Hoće li napustiti svoje lažne bogove i prihvatiti čisto obožavanje? Teško! Umjesto toga, slično kao faraon i Nabuhodonozor, oni donose slavu Jehovi tako što su prisiljeni priznati da je daleko nadmoćniji od njih (2. Mojsijeva 10:16, 17; 12:30-33; Danijel 4:37).

4. Tko u današnje vrijeme predstavlja “grad strašnih naroda”, i na koji način čak i on mora slaviti Jehovu?

⁴ “Grad strašnih naroda” u današnje je vrijeme “veliki grad koji ima kraljevstvo nad kraljevima zemlje”, odnosno “Babilon Veliki”, svjetsko carstvo krive religije (Otkrivenje 17:5, 18). Glavni dio tog carstva čine crkve kršćanstva. Na koji način njihovi vjerski vođe slave Jehovu? Tako što s ogorčenjem moraju priznati da je on učinio divne stvari za svoje Svjedoke. Ovi vođe posebno su se “uplašili i dali slavu Bogu nebeskom” 1919, kada je Jehova obnovio energičnu aktivnost svojih slugu nakon njihovog izbavljenja iz duhovnog ropstva Babilonu Velikom (Otkrivenje 11:13). *

5. Kako Jehova štiti one koji imaju bezuvjetno pouzdanje u njega?

⁵ Premda zastrašujuć u očima svojih neprijatelja, Jehova je utočište krotkim i poniznim osobama koje mu žele služiti. Vjerski i politički tirani mogu pokušavati na sve načine slomiti vjeru pravih obožavatelja, no to im ne uspijeva zato što pravi obožavatelji imaju bezuvjetno pouzdanje u Jehovu. Na koncu, on s lakoćom ušutka svoje  protivnike, čineći to kao da oblakom prekriva užareno Sunce u pustinji ili zidom zaustavlja siloviti nalet olujnog pljuska. (Pročitaj Izaiju 25:4, 5.)

6, 7. (a) Kakvu gozbu priređuje Jehova, i za koga? (b) Što predočava gozba koju je Izaija prorekao?

⁶ Kao otac pun ljubavi, Jehova ne samo da štiti svoju djecu već ih i hrani, naročito u duhovnom pogledu. Nakon što je 1919. oslobodio svoj narod, priredio mu je pobjedničku gozbu, obilje duhovne hrane: “Jehova će nad vojskama učiniti svim narodima na ovoj gori gozbu od pretila mesa [“najljepših jela”, “Ša”], gozbu od čista vina, od pretila mesa s moždanima, od vina bez taloga” (Izaija 25:6).

⁷ Gozba je priređena na Jehovinoj “gori”. Kakva je to gora? To je “gora Jehovinog doma” na koju se stječu svi narodi “u završnom dijelu danâ”. To je Jehovina ‘sveta gora’, na kojoj njegovi vjerni obožavatelji ne čine nikakvo zlo niti što uništavaju (Izaija 2:2, NS; 11:9). Na tom uzvišenom mjestu obožavanja Jehova priređuje svoju obilatu gozbu za vjerne. A korisna duhovna hrana koja se u današnje vrijeme tako velikodušno daje predslika je materijalnih darova koji će biti stavljeni na raspolaganje kada Božje Kraljevstvo postane jedina vladavina nad čovječanstvom. Tada više neće biti gladi. “Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lel[u]jaće se klasje njezino” (Psalam 72:8, 16).

8, 9. (a) Koja će dva velika neprijatelja čovječanstva biti uklonjena? Objasni. (b) Što će Bog učiniti kako bi odstranio sramotu koja je nanesena njegovom narodu?

⁸ Veličanstveni su izgledi pred onima koji sada sudjeluju u duhovnoj gozbi koju priređuje Bog. Poslušaj  sljedeće Izaijine riječi. Uspoređujući grijeh i smrt s ‘pokrivačem’ ili ‘zastiračem’ koji guši, on kaže: “Pokvariće [Jehova] na ovoj gori zastirač kojim su zastrti svi narodi, i pokrivač kojim su pokriveni svi narodi. Uništiće smrt zauvijek, i utrće Gospodin Jehova suze sa svakoga lica” (Izaija 25:7, 8a).

⁹ Da, neće više biti grijeha i smrti! (Otkrivenje 21:3, 4). Štoviše, bit će odstranjena i lažima nanesena sramota koju Jehovini sluge trpe već tisućama godina. “Sramotu naroda svojega ukinuće sa sve zemlje; jer Jehova reče” (Izaija 25:8b). Kako će se to ostvariti? Jehova će odstraniti izvor takvih pogrda, Sotonu i njegovo sjeme (Otkrivenje 20:1-3). Stoga ne čudi da će Božji narod biti potaknut uzviknuti: “Gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo, i spašće nas; ovo je Jehova, njega čekasmo; radovaćemo se i veselićemo se za spasenje njegovo” (Izaija 25:9).

10, 11. Kakve je oštre mjere Jehova predvidio za Moab?

¹⁰ Jehova spašava ponizne pripadnike svog naroda. No Izraelov je susjed Moab ponosan, a Jehova prezire ponos (Priče Salamunove 16:18). Zato je Moab predviđen za poniženje. “Ruka [će] Jehovina počinuti na ovoj gori, a Moab će se izgaziti na svom mjestu kao što se gazi slama za gnoj. I razmahnuće rukama svojim sred njega, kao što razmahuje plivač da pliva, i oboriće oholost njegovu mišicama ruku svojih. I grad i visoke zidove tvoje sniziće, oboriće, baciće na zemlju u prah” (Izaija 25:10-12).

¹¹ Jehovina će ruka “počinuti” na njegovoj svetoj gori da je zaštiti. Nasuprot tome, oholi će Moab biti udaren i izgažen kao “gnoj”. U Izaijino se vrijeme slama gazila i tako miješala  s hrpama balege kako bi se napravilo gnojivo; stoga Izaija proriče da će Moab biti ponižen, unatoč njegovim visokim i naizgled sigurnim zidinama.

12. Zašto je Moab izdvojen da mu se objavi Jehovina presuda?

¹² Zašto Jehova izdvaja Moab za takvu strogu odluku? Moapci su potomci Lota, koji je bio Abrahamov nećak i obožavatelj Jehove. Prema tome, oni nisu samo susjedi Božjeg savezničkog naroda već su i u srodstvu s njim. No bez obzira na to, prihvatili su lažne bogove i pokazali se kao tvrdokorni neprijatelji Izraela. Oni zaslužuju koban ishod koji im je određen. Moab je u tom pogledu sličan današnjim neprijateljima Jehovinih slugu. Naročito je sličan crkvama kršćanstva, koje tvrde da potječu od kršćanske skupštine prvog stoljeća, no istovremeno su, kao što smo ranije vidjeli, glavni dio Babilona Velikog.

13, 14. Što je “tvrd grad” koji posjeduje današnji Božji narod, i kome je dopušteno da uđe u njega?

¹³ Kako je s Božjim narodom? Ushićen zbog toga što ima Jehovinu naklonost i zaštitu, on pjeva pjesmu. “Tada će se pjevati ova pjesma u zemlji Judinoj: imamo tvrd grad; zidovi su i opkop spasenje. Otvorite vrata da uđe narod pravedni, koji drži vjeru” (Izaija 26:1, 2). Premda su se te riječi nesumnjivo ispunile u drevna vremena, one se na očit način ispunjavaju i danas. Jehovin “narod pravedni”, duhovni Izrael, obdaren je snažnom organizacijom koja je nalik gradu. Kakav je to samo razlog za radovanje i pjesmu!

¹⁴ Kakvi ljudi ulaze u taj “grad”? Pjesma nam pruža odgovor: “Tko se tebe [Boga] drži, čuvaš ga jednako u miru [“sklonost koja ima čvrstu podršku čuvat ćeš u trajnom  miru”, “NS”], jer se u tebe uzda. Uzdajte se u Jehovu dovijeka, jer je Jah Jehova vječna stijena” (Izaija 26:3, 4). “Sklonost” koja ima Jehovinu podršku predstavlja želju osobe da bude poslušna njegovim pravednim načelima i da se uzda u njega, a ne u nestabilne trgovačke, političke i vjerske sustave svijeta. “Jah Jehova” jedina je pouzdana Stijena koja pruža sigurnost. Oni koji se potpuno uzdaju u Jehovu dobivaju njegovu zaštitu i imaju ‘trajni mir’ (Priče Salamunove 3:5, 6; Filipljanima 4:6, 7).

15. Kako je u današnje vrijeme oboren “grad visoki”, i kako ga gaze “noge ubogih”?

¹⁵ Nešto sasvim suprotno događa se neprijateljima Božjeg naroda! “Ponižuje one koji nastavaju na visini, grad visoki obara, obara ga na zemlju, obraća ga u prah. Te ga gazi noga, noge ubogih, stopala nevoljnih” (Izaija 26:5, 6). Moguće je da Izaija ovdje ponovno ukazuje na neki “grad visoki” u Moabu ili pak misli na neki drugi grad, kao što je Babilon, koji se, u to nema sumnje, uzdiže u svojoj oholosti. U svakom slučaju, Jehova se pobrinuo da se situacija preokrene na štetu ‘visokog grada’ i sada ga gaze ‘ubogi i nevoljni’. U današnje vrijeme ovo proročanstvo odgovarajuće opisuje Babilon Veliki, a naročito crkve kršćanstva. Godine 1919. ovaj je “grad visoki” bio prisiljen osloboditi pripadnike  Jehovinog naroda — doživio je ponižavajući pad — a oni su pak stali gaziti onoga kome su nekad robovali (Otkrivenje 14:8). Kako? Tako što su javno objavljivali da mu predstoji Jehovina osveta (Otkrivenje 8:7-12; 9:14-19).

16. U kom pogledu Izaija pruža dobar primjer odanosti Bogu?

¹⁶ Nakon ove pobjedničke pjesme Izaija otkriva dubinu svoje odanosti Bogu i govori o nagradama koje donosi služenje Bogu pravednosti. (Pročitaj Izaiju 26:7-9.) Prorok pruža dobar primjer jer ‘čeka Jehovu’ i ima duboku želju za Jehovinim ‘imenom’ i ‘spomenom’. Što je Jehovin spomen? Druga Mojsijeva 3:15 kaže: “Jehova (...) je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno.” Izaiji je dragocjeno Jehovino ime i sve što ono predstavlja, uključujući i Njegova pravedna mjerila i puteve. Oni koji na sličan način razvijaju ljubav prema Jehovi mogu biti sigurni da će ih on blagosloviti (Psalam 5:8; 25:4, 5; 135:13; Ozej 12:5).

17. Koje će prednosti biti uskraćene zlima?

¹⁷ Međutim, ne ljube svi Jehovu i njegova uzvišena mjerila. (Pročitaj Izaiju 26:10.) Oni koji su zli, čak i kad ih se poziva, tvrdoglavo odbijaju učiti se pravednosti, što je potrebno da bi ušli u ‘najpravedniju zemlju’, odnosno zemlju u kojoj borave Jehovini sluge koji u moralnom i duhovnom pogledu čine ono što je pravo. Zato zli ‘neće gledati na Jehovino veličanstvo’. Neće doživjeti blagoslove koji će se izlijevati na čovječanstvo nakon što bude posvećeno Jehovino ime. Čak i u novom svijetu, kada cijela Zemlja bude ‘zemlja pravednosti’, neki se možda neće odazvati na Jehovinu lojalnu ljubav. Imena takvih  pojedinaca neće biti zapisana u knjigu života (Izaija 65:20; Otkrivenje 20:12, 15).

18. Zašto se može reći da su neki u Izaijino vrijeme slijepi po vlastitom izboru, i kada će biti prisiljeni ‘vidjeti’ Jehovu?

¹⁸ “Jehova! ruka je tvoja visoko podignuta, a oni ne vide; vidjeće i posramiće se od revnosti za narod, i oganj će proždrijeti neprijatelje tvoje” (Izaija 26:11). U Izaijino vrijeme Jehova pokazuje da je njegova ruka podignuta kada brani svoj narod, poduzimajući korake protiv njegovih neprijatelja. No većina toga nije svjesna. Takvi koji su po vlastitom izboru duhovno slijepi na koncu će biti prisiljeni ‘vidjeti’, odnosno priznati, Jehovu kada ih proguta oganj njegove revnosti (Sofonija 1:18). Bog je kasnije Ezehijelu rekao: “Poznaće da sam ja Jehova” (Ezehijel 38:23).

19, 20. Zašto i kako je Jehova pružao stegu svom narodu, i kome je ta stega koristila?

¹⁹ Izaija zna da je samo Jehovin blagoslov zaslužan za mir i blagostanje koje uživaju njegovi sunarodnjaci. “Jehova! nama ćeš dati mir, jer sva djela naša ti si nam učinio” (Izaija 26:12). No unatoč tome i unatoč prilici koju je Jehova dao svom narodu da bude “kraljevstvo svećeničko i narod svet”, Judina je prošlost obilježena usponima i padovima (2. Mojsijeva 19:6). Njen se narod uvijek iznova okretao obožavanju lažnih bogova. Zbog toga je uvijek iznova dobivao stegu. No, takva je stega dokaz Jehovine ljubavi jer “koga Jehova ljubi, njemu daje stegu” (Hebrejima 12:6).

²⁰ Jehova je često znao kazniti svoj narod tako što je dozvolio da drugi narodi, ‘drugi gospodari’, vladaju nad njim. (Pročitaj Izaiju 26:13.) Godine 607. pr. n. e. dopustio  je Babiloncima da ga odvedu u izgnanstvo. Je li to narodu koristilo? Patnje same po sebi nisu korisne. Međutim, ako osoba koja ih doživljava izvuče pouku iz onoga što joj se događa, ako se pokaje i bude odana isključivo Jehovi, tada ona izvlači korist (5. Mojsijeva 4:25-31). Je li itko od Židova pokazao bogougodno pokajanje? Jest! Izaija proročanski kaže: “Samo tobom spominjemo ime tvoje.” Nakon što su se 537. pr. n. e. vratili iz izgnanstva, Židovima je često bila potrebna stega zbog drugih grijeha, ali nikada više nisu upali u zamku obožavanja kamenih bogova.

21. Što će se dogoditi s onima koji su tlačili Božji narod?

²¹ A kako je s onima koji su zarobili Judu? “Mrtvi budući neće ustati, jer si ih ti pohodio i istrijebio, i zatro svaki spomen njihov” (Izaija 26:14). Babilon će biti kažnjen zbog svog okrutnog postupanja s Jehovinim izabranim narodom. Posredstvom Medijaca i Perzijanaca Jehova će svrgnuti ponosni Babilon i osloboditi svoj izgnani narod. Taj će veliki grad, Babilon, ostati nemoćan, praktički mrtav. Na koncu više neće ni postojati.

22. Kako je blagoslovljen Božji narod u suvremeno doba?

²² U suvremeno doba to se ispunilo kada je 1919. pročišćeni ostatak duhovnog Izraela oslobođen iz Babilona Velikog te je ponovno počeo služiti Jehovi. S obnovljenom snagom pomazani kršćani revno su se posvetili djelu propovijedanja (Matej 24:14). Potom ih je Jehova blagoslovio porastom, a doveo je čak i veliko mnoštvo ‘drugih ovaca’ da služi s njima (Ivan 10:16). “Jehova, umnožio si narod, umnožio si narod i proslavio si se, ali si ih izagnao na sve krajeve zemaljske [“proširio sve granice zemlje”, “St”]. Jehova, u nevolji tražiše te, izlivaše pokornu molitvu kad si ih karao” (Izaija 26:15, 16).

23. (a) Kako se 537. pr. n. e. na izvanredan način očitovala Jehovina moć? (b) Kako se na sličan način očitovala 1919. n. e.?

²³ Izaija se vraća na okolnosti u kojima se Juda nalazi dok je još uvijek zarobljena u Babilonu. Uspoređuje narod sa ženom koja ima trudove, ali bez nečije pomoći ne može roditi. (Pročitaj Izaiju 26:17, 18.) Ta pomoć stiže 537. pr. n. e. i Jehovin se narod vraća u svoju domovinu sa žarkom željom da ponovno izgradi hram i obnovi pravo obožavanje. Ustvari, može se reći da je narod podignut iz mrtvih. “Oživjeće mrtvi tvoji, i moje će mrtvo tijelo ustati. Probudite se, i pjevajte koji stanujete u prahu; jer je tvoja rosa rosa na travi, i zemlja će izmetnuti mrtvace” (Izaija 26:19). Kakvog li očitovanja Jehovine moći! A kada su se ove riječi 1919. ispunile u duhovnom smislu, nije li i to bilo veliko očitovanje Božje moći? (Otkrivenje 11:7-11). A koliko se samo radujemo vremenu kada će se u novom svijetu ove riječi ispuniti u doslovnom smislu i kada će mrtvi ‘čuti Isusov glas i izaći’ iz spomen-grobova! (Ivan 5:28, 29).

24, 25. (a) Na koji su vjerojatno način Židovi 539. pr. n. e. poslušali Jehovinu zapovijed da se sakriju? (b) Što bi mogle predstavljati “klijeti” u suvremeno doba, i kakav bismo stav prema njima trebali razvijati?

²⁴ Međutim, ako vjerni pojedinci žele iskusiti duhovne blagoslove koji su obećani posredstvom Izaije, moraju biti poslušni Jehovinim zapovijedima: “Hajde narode moj, uđi u klijeti svoje, i zaključaj vrata svoja za sobom, prikrij se za čas, dokle prođe gnjev. Jer, gle, Jehova izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja će otkriti krvi svoje niti će više pokrivati pobijenih svojih” (Izaija 26:20, 21; usporedi Sofoniju  1:14). Ove su se riječi vjerojatno prvi put ispunile kada su 539. pr. n. e. Medijci i Perzijanci, pod vodstvom kralja Kira, osvojili Babilon. Prema izvještaju grčkog povjesničara Ksenofonta, kada je Kir ušao u Babilon, zapovjedio je svima da ostanu u svojim kućama jer je njegova konjica “dobila naređenje da pobije svakoga koga pronađe vani”. U današnje bi vrijeme “klijeti” koje se spominju u ovom proročanstvu mogle biti usko povezane s desecima tisuća skupština Jehovinog naroda diljem svijeta. Te će skupštine i dalje igrati ključnu ulogu u našem životu, čak i tijekom “velike nevolje” (Otkrivenje 7:14). Koliko li je stoga važno zadržati ispravan stav prema skupštini i redovito se sastajati s njenim članovima! (Hebrejima 10:24, 25).

²⁵ Uskoro će doći kraj Sotoninog svijeta. Još uvijek ne znamo kako će Jehova zaštititi svoj narod tijekom tog zastrašujućeg vremena (Sofonija 2:3). Međutim, znamo da će naše preživljavanje ovisiti o našoj vjeri u Jehovu te o lojalnosti i poslušnosti njemu.

26. Koga je predstavljao ‘Levijatan’ u Izaijino vrijeme, a koga predstavlja danas, i kako će završiti taj ‘zmaj koji je u moru’?

²⁶ Govoreći o tom vremenu, Izaija proriče: “Tada će Jehova pokarati mačem svojim ljutim i velikim i jakim Levijatana, prugu zmiju, i Levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiće zmaja koji je u moru” (Izaija 27:1). U prvobitnom ispunjenju ovih riječi ‘Levijatan’ se odnosi na zemlje u koje su Izraelci prognani, kao što su Babilon, Egipat i Asirija. Te zemlje neće moći spriječiti Jehovin narod da se vrati u svoju domovinu kad za to dođe vrijeme. No tko predstavlja suvremenog Levijatana? To je izgleda Sotona — “prazmija” — i njegov zao sustav stvari na Zemlji koji mu služi kao sredstvo pomoću kojeg ratuje protiv  duhovnog Izraela (Otkrivenje 12:9, 10; 13:14, 16, 17; 18:24). ‘Levijatan’ je 1919. izgubio svoju vlast nad Božjim narodom, a uskoro će potpuno nestati jer će Jehova sigurno ‘ubiti zmaja koji je u moru’. U međuvremenu, što god da ‘Levijatan’ pokuša učiniti protiv Jehovinog naroda, ništa mu neće uspjeti u pravom smislu (Izaija 54:17).

27, 28. (a) Čime je Jehovin vinograd napunio cijelu Zemlju? (b) Kako Jehova štiti svoj vinograd?

²⁷ Ponovno u obliku pjesme, Izaija sada prekrasnim riječima opisuje plodnost Jehovinog oslobođenog naroda: “Tada pjevajte o vinogradu koji rađa crvenim vinom:  Ja Jehova čuvam ga, u svako doba zaljevaću ga; dan i noć čuvaću ga da ga tko ne ošteti” (Izaija 27:2, 3). Ostatak duhovnog Izraela i njegovi marljivi suradnici uistinu su čitavu Zemlju napunili duhovnim plodom. Kakvog li razloga za slavlje — za pjesmu! Sva zasluga za to pripada Jehovi, koji s ljubavlju vodi brigu o svom vinogradu. (Usporedi Ivana 15:1-8.)

²⁸ Da, gnjev koji je Jehova ranije osjećao sada je zamijenila radost! “Nema gnjeva u mene; tko će staviti u boj na suprot meni čkalj i trnje? ja ću pogaziti i spaliti sve. Ili neka se uhvati za silu moju da učini mir sa mnom; učiniće mir sa mnom” (Izaija 27:4, 5). Kako bi bio siguran da će njegova loza i dalje davati obilje ‘crvenog vina’, Jehova gazi i uništava, kao da pali vatrom, svaki korovu sličan utjecaj koji bi mogao iskvariti njegov vinograd. Zato neka nitko i ne pokuša ugroziti dobrobit kršćanske skupštine! Umjesto toga, svi neka se ‘uhvate za silu Jehovinu’, tražeći njegovu naklonost i zaštitu. Na taj će način sklopiti mir s Bogom — što je toliko važno da to Izaija dvaput spominje. Kakav će biti rezultat toga? “Dolaze dani kad će se ukorijeniti Jakov, razgranit‘ se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti” (Izaija 27:6, “St”). * Nije li ispunjenje ovog retka divan dokaz Jehovine moći? Od 1919. pomazani su kršćani napunili Zemlju “plodovima”, korisnom duhovnom hranom. Zahvaljujući tome pridružili su im se milijuni lojalnih drugih ovaca, koji zajedno s njima “vrše [Bogu] svetu službu dan i noć” (Otkrivenje 7:15). Iako okruženi pokvarenim svijetom, oni se radosno pridržavaju Jehovinih uzvišenih mjerila. A on ih stalno blagoslivlja porastom. Nemojmo nikada izgubiti iz vida kolika je prednost jesti te ‘plodove’ i dijeliti ih s drugima dok i sami upućujemo usklik hvale!