1. Kakvu je osudu protiv Asirije zapisao Izaija?

JEHOVA se zna poslužiti narodima da bi kaznio svoj narod zbog njegove zloće. Međutim, to ne znači da on opravdava njihovu bespotrebnu okrutnost, ponositost i netrpeljivost prema pravom obožavanju. Zato on nadahnjuje Izaiju da mnogo vremena unaprijed zapiše ‘osudu nad Babilonom’ (Izaija 13:1, Ša). Međutim, Babilon će tek u budućnosti postati prijetnja. U Izaijino vrijeme Asirija je ta koja Božjem savezničkom narodu zadaje nevolje. Ona razara sjeverno izraelsko kraljevstvo i pustoši velik dio Jude. No asirskom će trijumfu doći kraj. Izaija piše: “Zakle se Jehova nad vojskama govoreći: doista, biće kako sam smislio (...). Potru Asirca u zemlji svojoj, na gorama svojim izgaziću ga; tada će se skinuti s njih jaram njegov, i breme njegovo s pleća njihovih skinuće se” (Izaija 14:24, 25). Nedugo nakon što je Izaija izgovorio to proročanstvo otklonjena je opasnost koja je Judi prijetila od Asirije.

2, 3. (a) Protiv koga je Jehova u drevna vremena ispružio svoju ruku? (b) Što znači to da Jehova pruža svoju ruku protiv “svih naroda”?

² No što je s drugim narodima koji su neprijatelji Božjeg savezničkog naroda? I njima se mora suditi. Izaija objavljuje: “Takva je odluka stvorena protiv čitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda! A kad Jahve nad  Vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?” (Izaija 14:26, 27, “St”). Jehovina “odluka” nije tek neki prijedlog. To je nešto što je on čvrsto odlučio učiniti, njegova odredba (Jeremija 49:20, 30). Božja “ruka” predstavlja silu koju on primjenjuje. U završnim recima 14. poglavlja Izaije te u poglavljima 15. do 19. Jehovina je odluka upravljena protiv Filisteje, Moaba, Damaska, Etiopije i Egipta.

³ Međutim, Izaija kaže da je Jehovina ruka pružena protiv “svih naroda”. Prema tome, iako su se ova Izaijina proročanstva najprije ispunila u drevna vremena, ona se u načelu odnose i na ‘vrijeme kraja’, kada Jehova pruža svoju ruku protiv svih kraljevstava na Zemlji (Danijel 2:44; 12:9; Rimljanima 15:4; Otkrivenje 19:11, 19-21). Svemogući Bog, Jehova, mnogo vremena unaprijed odlučno otkriva svoju namjeru. Nema toga tko može odvratiti njegovu ispruženu ruku (Psalam 33:11; Izaija 46:10).

4. Navedi neke pojedinosti Jehovine objave protiv Filisteje.

⁴ Filistejci su prvi kojima se poklanja pažnja. “Godine koje umrije kralj Ahaz bi objavljeno ovo breme: Nemoj se radovati zemljo Filistejska sva kolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer će iz korijena zmijinjega izaći zmija otrovnica, i plod će mu biti zmaj ognjeni krilati [“leteća vatrena zmija”, “NS”]” (Izaija 14:28, 29).

5, 6. (a) U kom je smislu Ozija u očima Filistejaca bio poput zmije? (b) Kakav je Ezehijin stav prema Filisteji?

⁵ Kralj Ozija bio je dovoljno jak da svlada opasnost koja je prijetila od Filisteje (2. Dnevnika 26:6-8). U očima Filistejaca on je bio poput zmije, a njegov je prut konstantno udarao ovu neprijateljski raspoloženu susjednu zemlju.  Nakon što je Ozija umro — tada se ‘slomio njegov prut’ — zavladao je Joatam, koji je bio vjeran, ali “narod još bijaše pokvaren”. Potom je Ahaz postao kralj. Situacija se promijenila i filistejska je vojska imala uspjeha u svojim napadima na Judu (2. Dnevnika 27:2; 28:17, 18). Međutim, sada se situacija ponovno mijenja. Godine 746. pr. n. e. umire kralj Ahaz i prijestolje preuzima mladi Ezehija. Ako Filistejci misle da će stvari i dalje ići njima na ruku, opasno se varaju. Ezehija im postaje smrtni neprijatelj. Kao Ozijin potomak (“plod” njegovog “korijena”), Ezehija je poput ‘leteće vatrene zmije’ — hitro juri u napad i brzo poput munje zadaje udarce koji izazivaju žareću bol, slično kao da ubrizgava otrov u svoje žrtve.

⁶ Te riječi odgovarajuće opisuju novog kralja. Ezehija “pobi Filisteje do Gaze i međe njezine” (2. Kraljevima 18:8). Anali asirskog kralja Senaheriba navode da su Filistejci postali Ezehijini podanici. ‘Siromasi’ — odnosno oslabljeno kraljevstvo Jude — dobivaju zaštitu i materijalno obilje, dok Filisteja gladuje. (Pročitaj Izaiju 14:30, 31.)

7. Što Ezehija mora reći izaslanicima koji se nalaze u Jeruzalemu i time pokazati svoju vjeru?

⁷ U Judi se izgleda nalaze izaslanici — možda žele osnovati savez protiv Asirije. Što bi im trebalo reći? “Što će se odgovoriti poslanicima narodnim?” Treba li Ezehija zaštitu tražiti u savezima sa strancima? Ne! On tim glasnicima treba reći “da je Jehova osnovao Sion i da će [se] u nj  utjecati nevoljnici naroda njegova” (Izaija 14:32). Kralj mora imati potpuno pouzdanje u Jehovu. Temelj na kojem je osnovan Sion čvrst je. Grad će se održati kao luka zaklonjena od asirske prijetnje (Psalam 46:1-7).

8. (a) U kom pogledu su neki današnji narodi slični Filisteji? (b) Kako Jehova podupire svoj današnji narod, kao što je to činio i u drevna vremena?

⁸ Neki se današnji narodi, slično kao i nekad Filisteja, žestoko protive obožavateljima Boga. Kršćanske Jehovine svjedoke stavljalo se u zatvore i koncentracione logore. Njihovo je djelo znalo biti zakonom zabranjeno. Izvjestan broj njih je pogubljen. Protivnici nastavljaju ‘pritiskati dušu pravednog’ (Psalam 94:21, St). U očima njihovih neprijatelja ova grupa kršćana možda djeluje ‘siromašno’ i ‘ubogo’. No, budući da imaju Jehovinu podršku, oni uživaju u duhovnom obilju, dok njihovi neprijatelji gladuju (Izaija 65:13, 14; Amos 8:11). Kad Jehova pruži svoju ruku protiv suvremenih Filistejaca, ovi će ‘siromasi’ biti na sigurnom. Gdje? Unutar “Božjeg kućanstva”, u kojem Isus služi kao čvrst ugaoni kamen temeljac (Efežanima 2:19, 20). I bit će pod zaštitom ‘nebeskog Jeruzalema’, Jehovinog nebeskog Kraljevstva, u kojem Isus Krist vlada kao Kralj (Hebrejima 12:22; Otkrivenje 14:1).

9. Kome je upućena sljedeća objava, i kako se taj narod pokazao neprijateljem Božjeg naroda?

⁹ Istočno od Mrtvog mora nalazi se još jedna Izraelu susjedna zemlja — Moab. Za razliku od Filistejaca, Moapci su u srodstvu s Izraelcima, jer su potomci Abrahamovog nećaka Lota (1. Mojsijeva 19:37). No bez obzira na srodstvo, Moapci su se kroz povijest vrlo često pokazali kao neprijatelji Izraela. Naprimjer, još u vrijeme Mojsija moapski je kralj uzeo u službu proroka Balama u nadi da će prokleti Izraelce. Kad taj plan nije uspio, Moab se poslužio nemoralom i obožavanjem Baala kako bi uhvatio Izraelce u zamku (4. Mojsijeva 22:4-6; 25:1-5). Stoga nije nikakvo čudo da Jehova sada nadahnjuje Izaiju da zapiše ‘osudu nad Moabom’! (Izaija 15:1a, “Ša”).

10, 11. Što će se dogoditi s Moabom?

¹⁰ Izaijino proročanstvo govori protiv mnogih moapskih gradova i područja, među kojima su i Ar, Kir (ili Kir-Areset) i Dibon (Izaija 15:1b, 2a). Moapci će žaliti za kolačima od suhog grožđa iz Kir-Areseta, možda glavnim proizvodom tog grada (Izaija 16:6, 7, “St”). Sabama i Jazer, gradovi poznati po vinogradarstvu, bit će poharani (Izaija 16:8-10). Eglat-Šelišija, što može značiti “trogodišnja junica”, bit će poput krupne mlade krave koja kao da žalosno jauče (Izaija 15:5, “NS”). Trava će se u toj zemlji osušiti, dok će “voda Dibonska” biti puna krvi zbog pokolja Moabaca. ‘Voda nemrimskih će nestati’, bilo u simboličnom bilo u doslovnom smislu — vjerojatno zato što će neprijateljske vojske zaustaviti njihov tok (Izaija 15:6-9).

¹¹ Moapci će se obući u kostrijet, odjeću koja je znak žalosti. Obrijat će glave, što simbolizira sram i jadikovanje. Brade će im biti “obrijane” u znak velike tuge i poniženja (Izaija 15:2b-4, “St”). Samog Izaiju, koji je siguran u  ispunjenje ovih presuda, preplavljuju snažne emocije. Njegova je nutrina, poput harfinih žica koje trepere, dirnuta sažaljenjem zbog poruke o nevolji koja će snaći Moab (Izaija 16:11, 12).

12. Kako su se ispunile Izaijine riječi protiv Moaba?

¹² Kada će se to proročanstvo ispuniti? Uskoro. “Ovo je riječ što reče Jehova za Moaba davno. A sada veli Jehova govoreći: do tri godine, kao što su godine najamničke, prezreće se slava Moabova sa svim mnoštvom njegovim, i što ostane biće vrlo malo i nejako” (Izaija 16:13, 14). U skladu s tim proročanstvom postoje arheološki dokazi koji pokazuju da je tijekom osmog stoljeća pr. n. e. Moab pretrpio teške gubitke i da su mnoga od njegovih područja ostala pusta. Tiglat-Pileser III spomenuo je moapskog vladara Salamanua među vladarima koji su mu plaćali danak. Senaherib je uzimao danak od moapskog kralja Kamusunadbija. Asirski vladari Esar-Hadon i Asurbanipal spomenuli su moapske kraljeve Musurija i Kamašaltua kao svoje podanike. Prošlo je već mnogo stoljeća otkako Moapci kao narod ne postoje. Pronađene su ruševine gradova za koje se smatra da su bili moapski, no dosad je iskopano vrlo malo materijalnih dokaza o tom nekoć moćnom neprijatelju Izraela.

13. Koja se današnja organizacija može usporediti s Moabom?

¹³ U današnje vrijeme postoji svijetom raširena organizacija slična drevnom Moabu. To su crkve kršćanstva, glavni dio ‘Babilona Velikog’ (Otkrivenje 17:5). I Moapci i Izraelci potekli su od Abrahamovog oca Tare. Slično tome, crkve kršćanstva, kao i skupština današnjih pomazanih kršćana, tvrde da imaju korijene u kršćanskoj skupštini prvog stoljeća (Galaćanima 6:16). Međutim, crkve  kršćanstva su — poput Moaba — iskvarene, unapređuju duhovni nemoral i obožavanje drugih bogova, umjesto jedinog pravog Boga, Jehove (Jakov 4:4; 1. Ivanova 5:21). U cjelini gledano, vjerski vođe u svijetu kršćanstva protive se onima koji propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu (Matej 24:9, 14).

14. Kakva nada postoji za pojedince koji su pripadnici suvremenog “Moaba”, unatoč Jehovinoj odluci protiv te organizacije?

¹⁴ Moab je na koncu bio ušutkan. Jednako će biti i sa svijetom kršćanstva. Jehova će, služeći se suvremenim pandanom Asirije, izazvati njegovo opustošenje (Otkrivenje 17:16, 17). No, ima nade za ljude koji se nalaze u tom suvremenom “Moabu”. Usred svog proročanstva protiv Moaba Izaija kaže: “Utvrdiće se prijestolje milošću [“u lojalnoj ljubavi”, “NS”], i na njemu će sjedjeti jednako u šatoru Davidovu koji će suditi i tražiti što je pravo i biti brz da čini pravdu” (Izaija 16:5). Godine 1914. Jehova je čvrsto utvrdio prijestolje Isusa, Vladara iz linije kralja Davida. Isusovo kraljevanje izraz je Jehovine lojalne ljubavi i ono će, ispunjavajući savez koji je Bog sklopio s kraljem Davidom, trajati zauvijek (Psalam 72:2; 85:10, 11; 89:3, 4; Luka 1:32). Mnogi su krotki pojedinci napustili suvremeni “Moab” i podložili se Isusu kako bi dobili život (Otkrivenje 18:4). Koliko ih samo tješi spoznaja da će Isus “narodima jasno pokazati što je pravda”! (Matej 12:18; Jeremija 33:15).

15, 16. (a) Koje neprijateljske mjere poduzimaju Damask i Izrael protiv Jude, i s kakvim posljedicama za Damask? (b) Tko je još uključen u objavu protiv Damaska? (c) Što mogu današnji kršćani naučiti iz primjera Izraela?

¹⁵ Izaija sada zapisuje “breme Damasku”. (Pročitaj Izaiju 17:1-6.) Damask se nalazi sjeverno od Izraela i on je “glava  Siriji” (Izaija 7:8). Za vladavine judejskog kralja Ahaza, Razin iz Damaska u savezništvu s izraelskim kraljem Facejem napada Judu. Međutim, na Ahazovu molbu asirski kralj Tiglat-Pileser III napada Damask, osvaja ga i mnoge od njegovih stanovnika odvodi u izgnanstvo. Nakon toga Damask prestaje biti prijetnja Judi (2. Kraljevima 16:5-9; 2. Dnevnika 28:5, 16).

¹⁶ U Jehovine objave protiv Damaska uključene su i osude protiv nevjernog sjevernog kraljevstva, vjerojatno zato što je Izrael bio u savezništvu s Damaskom (Izaija 17:3-6). Izrael će postati kao polje nakon žetve na kojem je ostalo vrlo malo žita ili kao maslina s čijih je grana otresena većina plodova (Izaija 17:4-6). Nije li to otrežnjavajuć primjer za one koji su predani Jehovi? On očekuje od njih isključivu odanost te prihvaća samo svetu službu koja se vrši od srca. I mrzi one koji se okreću protiv svoje braće (2. Mojsijeva 20:5; Izaija 17:10, 11; Matej 24:48-50).

17, 18. (a) Kako pojedinci u Izraelu reagiraju na Jehovine objave, no kakva je reakcija većine? (b) U kom je pogledu današnja situacija slična onoj u Ezehijino vrijeme?

¹⁷ Izaija sada kaže: “U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izraelova; a  neće pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunčane” (Izaija 17:7, 8). Da, u Izraelu ima nekih koji slušaju Jehovinu upozoravajuću objavu. Naprimjer, kada Ezehija poziva stanovnike Izraela da se pridruže Judi prilikom slavljenja Pashe, neki se Izraelci odazivaju i putuju na jug kako bi se pridružili svojoj braći u čistom obožavanju (2. Dnevnika 30:1-12). Pa ipak, većina izraelskih stanovnika ruga se glasnicima koji prenose taj poziv. Ljudi u toj zemlji nepopravljivi su otpadnici. Zbog toga se ispunjava ono što joj je Jehova odlučio učiniti. Asirija razara izraelske gradove, zemlja ostaje pusta, a pašnjaci neplodni. (Pročitaj Izaiju 17:9-11.)

¹⁸ A kako je danas? Izrael je bio otpadnički narod. Stoga nas to što se Ezehija trudio pomoći pojedincima iz tog naroda da se vrate pravom obožavanju podsjeća na ono što čine današnji pravi kršćani, nastojeći pomoći pojedincima koji se nalaze u otpadničkom kršćanstvu. Od 1919. glasnici iz ‘Izraela Božjeg’ pozivaju ljude diljem svijeta kršćanstva da sudjeluju u čistom obožavanju (Galaćanima 6:16). Većina odbija taj poziv. Mnogi se rugaju tim glasnicima. No, neki se odazivaju. Takvih pojedinaca sada ima na milijune i raduju se što ‘gledaju na Sveca Izraelova’, primajući pouku od njega (Izaija 54:13). Oni napuštaju obožavanje koje su vršili ispred nesvetih oltara — odnosno odanost ljudskim bogovima i pouzdanje u njih — te se revno okreću Jehovi (Psalam 146:3, 4). Poput Izaijinog suvremenika Miheja, svaki od njih kaže: “Ja ću Jehovu pogledati, čekaću Boga spasenja svojega; uslišiće me Bog moj” (Mihej 7:7).

19. Na koga će Jehova povikati, i što će to značiti za njih?

¹⁹ Kakva je samo razlika između njih i onih koji se uzdaju u smrtnog čovjeka! Valovi nasilja i sukoba snažno  zapljuskuju čovječanstvo tijekom ovih posljednjih dana. “More” nemirnog, buntovnog čovječanstva pjeni se uslijed nezadovoljstva i pobuna (Izaija 57:20; Otkrivenje 8:8, 9; 13:1). Jehova će “povikati” na to bučno mnoštvo. Njegovo će nebesko Kraljevstvo uništiti sve organizacije i pojedince koji izazivaju nevolje i oni će “pobjeći daleko (...) kao prah od vihora” (Izaija 17:12, 13; Otkrivenje 16:14, 16).

20. U što su pravi kršćani sigurni unatoč tome što ih narodi “pljačkaju”?

²⁰ Kakve će biti posljedice toga? Izaija kaže: “Navečer eto straha; prije svanuća više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljačkaju” (Izaija 17:14, “St”).  Mnogo je onih koji pljačkaju Jehovin narod, postupajući s njim grubo i bez poštovanja. Budući da nisu — niti žele biti — dio religija koje prevladavaju u svijetu, pravi kršćani u očima pristranih kritičara i fanatičnih protivnika djeluju kao lak plijen. Ali Božji je narod siguran u to da se ‘svanuće’ kojim će se okončati njegove nevolje hitro približava (2. Solunjanima 1:6-9; 1. Petrova 5:6-11).

21, 22. Koji je sljedeći narod kojem se objavljuje osuda, i kako se Izaijine nadahnute riječi ispunjavaju?

²¹ Etiopija, koja se nalazi južno od Egipta, najmanje je u dva navrata sudjelovala u vojnim pohodima na Judu (2. Dnevnika 12:2, 3; 14:1, 9-15; 16:8). Izaija sada proriče osudu protiv tog naroda: “Teško zemlji koja sjenu čini krilima [“zemlji zujećih kukaca”, “Gru”] s one strane rijeka Etiopskih.” (Pročitaj Izaiju 18:1-6.) * Jehova objavljuje da će Etiopija biti ‘okresana i odsječena’.

²² Iz svjetovne povijesti saznajemo da je potkraj osmog stoljeća pr. n. e. Etiopija osvojila Egipat i nekih 60 godina vladala njime. Zatim su asirski vladari Esar-Hadon i nakon njega Asurbanipal napali to područje. Kada je Asurbanipal razorio Tebu, Asirija je osvojila Egipat i tako je okončana etiopska vlast u dolini Nila. (Vidi i Izaiju 20:3-6.) A kako je u suvremeno doba?

23. Kakva je uloga suvremene “Etiopije”, i zašto će biti uništena?

²³ U Danijelovom proročanstvu o ‘vremenu kraja’ opisuje se kako Etiopija i Libija ‘idu za’ agresivnim ‘kraljem  sjevera’, to jest slijede njegovo vodstvo (Danijel 11:40-43). Etiopija se spominje i među bojnim trupama ‘Goga iz zemlje Magoga’ (Ezehijel 38:2-5, 8). Gogove trupe, među kojima je i kralj sjevera, bit će uništene nakon što napadnu Jehovin sveti narod. Prema tome, Jehovina će ruka biti pružena i protiv suvremene “Etiopije”, zato što se protivi Jehovinoj suverenosti (Ezehijel 38:21-23; Danijel 11:45).

24. Na koje načine Jehova prima ‘darove’ od naroda?

²⁴ Međutim, proročanstvo kaže i sljedeće: “Tada će se donijeti dar Jehovi nad vojskama od naroda rasijanoga i oplijenjenoga, od naroda strašnoga otkako je do sad, (...) k mjestu imena Jehove nad vojskama, ka gori Sionskoj” (Izaija 18:7). Premda narodi ne priznaju Jehovinu suverenost, ponekad znaju poduzeti korake koji koriste Jehovinom narodu. U nekim su zemljama vlasti donijele zakone i sudske odluke zahvaljujući kojima vjerni obožavatelji Jehove uživaju zakonska prava (Djela apostolska 5:29; Otkrivenje 12:15, 16). A tu su i drugi darovi. “Kraljevi će prinositi dare. (...) Doći će velikaši iz Egipta, Etiopija će pružiti ruke svoje [“s darovima”, NS] k Bogu” (Psalam 68:29-31). U današnje vrijeme milijuni suvremenih “Etiopljana” koji se boje Jehove donose “dar” u obliku obožavanja (Malahija 1:11). Oni sudjeluju u ogromnom zadatku propovijedanja dobre vijesti o Kraljevstvu po svoj Zemlji (Matej 24:14; Otkrivenje 14:6, 7). Nije li to prekrasan dar za Jehovu? (Hebrejima 13:15).

25. Što se događa s drevnim Egiptom, čime se ispunjavaju riječi iz Izaije 19:1-11?

²⁵ Judin prvi susjed na jugu je Egipat, dugogodišnji neprijatelj Božjeg savezničkog naroda. U 19. poglavlju Izaije  opisano je nesređeno stanje koje vlada u Egiptu za Izaijinog života. U Egiptu se vodi građanski rat, bori se ‘grad protiv grada, a kraljevstvo protiv kraljevstva’ (Izaija 19:2, 13, 14). Izvještaji povjesničara pokazuju da različitim dijelovima zemlje istovremeno vladaju suparničke dinastije. Niti mudrost kojom se Egipat toliko ponosi niti njegovi bezvrijedni ‘idoli i vrači’ ne mogu ga spasiti iz ‘ruku žestokog gospodara’ (Izaija 19:3, 4). Egipat zaredom osvajaju Asirija, Babilon, Perzija, Grčka i Rim. Svi ti događaji predstavljaju ispunjenje proročanstava iz Izaije 19:1-11.

26. Kako će, tijekom većeg ispunjenja proročanstva, stanovnici suvremenog “Egipta” reagirati na korake koje će Jehova poduzeti da bi izvršio presudu?

²⁶ No, u Bibliji se Egipat često koristi kao simbol Sotoninog svijeta (Ezehijel 29:3; Joel 3:19; Otkrivenje 11:8). Ima li onda Izaijino “breme Egiptu” veće ispunjenje? Naravno da ima! Uvodne riječi tog proročanstva trebale bi svima pružiti dovoljno razloga da mu poklone pažnju: “Gle, Jehova sjedeći na oblaku laku doći će u Egipat; i zatrešće se od njega idoli Egipatski, i srce će se rastopiti u Egipćanima” (Izaija 19:1). Jehova će uskoro poduzeti korake protiv Sotonine organizacije. Tada će se pokazati da su bogovi ovog sustava stvari bezvrijedni (Psalam 96:5; 97:7). ‘Srce će se Egipćanima rastopiti’ od straha. Isus je prorekao takvo vrijeme: “Bit će (...) tjeskoba naroda, koji ne znaju izlaz zbog huke mora i njegove uzburkanosti, dok će ljudi gubiti svijest od straha i očekivanja onoga što dolazi na nastanjenu zemlju” (Luka 21:25, 26).

27. Kako je prorečeno da će u “Egiptu” vladati unutarnje podjele, i na koji se način to ispunjava u današnje vrijeme?

²⁷ Govoreći o vremenu koje će prethoditi tom izvršenju presude, Jehova u proročanstvu kaže: “Razdražiću  Egipćane jedne na druge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, grad na grad, kraljevstvo na kraljevstvo” (Izaija 19:2). Otkako je 1914. uspostavljeno Božje Kraljevstvo, ustajanje naroda protiv naroda i kraljevstva protiv kraljevstva istaknuto je obilježje ‘znaka Isusove prisutnosti’. Plemenski masakri, krvoločni genocidi i etnička čišćenja odnijeli su tijekom ovih posljednjih dana milijune života. Takvi ‘tjeskobni bolovi’ samo će se još više pogoršavati kako se približava kraj (Matej 24:3, 7, 8).

28. Hoće li kriva religija moći u dan suda spasiti ovaj sustav stvari?

²⁸ “Nestaće duha Egiptu, i namjeru njegovu razbiću; tada će pitati svoje idole i opsjenare i vrače i gatare” (Izaija 19:3). Kad je Mojsije došao pred faraona, egipatski svećenici bili su posramljeni jer svojom moći nisu bili dorasli Jehovi (2. Mojsijeva 8:18, 19; Djela apostolska 13:8; 2. Timoteju 3:8). Slično tome, kriva religija u dan suda neće moći spasiti ovaj pokvareni sustav. (Usporedi Izaiju 47:1, 11-13.) Egipat je na kraju došao pod vlast ‘žestokog gospodara’, Asirije (Izaija 19:4). Time je predočena mračna budućnost koja očekuje ovaj sustav stvari.

29. Od kakve će koristi biti politički vođe kada dođe Jehovin dan?

²⁹ No što je s političkim vođama? Mogu li oni pomoći? “Doista, knezovi su Soanski bezumni, i savjet mudrih savjetnika Faraonovih lud je.” (Pročitaj Izaiju 19:5-11.) Stvarno je nerazumno nadati se da će u dan suda ljudski savjetnici biti od bilo kakve pomoći! Čak i ako raspolažu svom mudrošću ovog svijeta, oni nemaju božansku mudrost (1. Korinćanima 3:19). Odbacili su Jehovu i okrenuli se znanosti, filozofiji, novcu, užitku i drugim stvarima koje im služe kao zamjena za boga. Zbog toga nemaju spoznaju o Božjim naumima. Prevareni su i smeteni. Od  njihovih djela nema nikakve koristi. (Pročitaj Izaiju 19:12-15.) “Mudraci se osramotiše, uplašiše se i uhvatiše se; eto, odbaciše riječ Jehovinu, pa kakva im je mudrost?” (Jeremija 8:9).

30. Na koji će način ‘Judina zemlja biti strah Egiptu’?

³⁰ Međutim, iako su “egipatski” vođe slabi, “kao žene”, još uvijek ima pojedinaca koji traže božansku mudrost. Jehovini pomazanici i njihovi suradnici ‘nadaleko objavljuju Božje vrline’ (Izaija 19:16; 1. Petrova 2:9). Oni daju sve od sebe kako bi upozorili ljude na predstojeće uništenje  Sotonine organizacije. Govoreći unaprijed o toj situaciji, Izaija kaže: “Zemlja će Judina biti strah Egiptu; tko je se god opomene, prepašće se radi namjere Jehove nad vojskama što je naumio suprot njemu” (Izaija 19:17). Vjerni Jehovini glasnici idu i govore ljudima istinu — uključujući i objavu o nevoljama koje je prorekao Jehova (Otkrivenje 8:7-12; 16:2-12). Na vjerske vođe u svijetu to djeluje uznemiravajuće.

31. (a) Kako se u drevna vremena ‘kanaanski jezik’ govorio u egipatskim gradovima? (b) Kako se to proročanstvo ispunjava u suvremeno doba?

³¹ Kakve neočekivane rezultate donosi ovo djelo objavljivanja? “U to će vrijeme biti pet gradova u zemlji Egipatskoj koji će govoriti jezikom Kanaanskim i zaklinjati se Jehovom nad vojskama; jedan će se zvati grad Aheres [“Grad rušenja”, “NS”]” (Izaija 19:18). U drevna se vremena ovo proročanstvo vjerojatno ispunilo kada su Židovi govorili hebrejski jezik u egipatskim gradovima u koje su pobjegli (Jeremija 24:1, 8-10; 41:1-3; 42:9–43:7; 44:1). U današnje vrijeme na teritoriju suvremenog “Egipta” ima ljudi koji su naučili govoriti ‘čistim jezikom’ biblijske istine (Sofonija 3:9, NS). Jedan od pet simboličnih gradova naziva se “Grad rušenja”, što znači da je “čist jezik” jednim dijelom povezan s razotkrivanjem i ‘rušenjem’ Sotonine organizacije.

32. (a) Koga predstavlja “žrtvenik” koji se nalazi usred egipatske zemlje? (b) U kom su pogledu pomazanici kao “stup” uz egipatsku granicu?

³² Zahvaljujući djelu objavljivanja koje vrši Jehovin narod, Njegovo će veliko ime posve sigurno biti poznato u ovom sustavu stvari. “U onaj će dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice njegove” (Izaija 19:19, “St”). Ove riječi ukazuju na položaj pomazanih kršćana, koji se nalaze u saveznom odnosu  s Bogom (Psalam 50:5). Poput ‘žrtvenika’, oni prinose svoje žrtve; služeći kao “stup i potpora istine”, oni svjedoče za Jehovu (1. Timoteju 3:15; Rimljanima 12:1; Hebrejima 13:15, 16). Nalaze se “usred zemlje” budući da ih — zajedno s njihovim suradnicima, ‘drugim ovcama’ — ima u preko 230 zemalja i otočnih teritorija. No oni “nisu dio svijeta” (Ivan 10:16; 17:15, 16). Simbolično govoreći, oni stoje na granici između ovog svijeta i Božjeg Kraljevstva, spremni da prijeđu tu granicu i prime svoju nebesku nagradu.

33. U kom smislu pomazanici služe kao “znak” i “svjedočanstvo” u “Egiptu”?

³³ Izaija nastavlja: “Biće znak i svjedočanstvo Jehovi nad vojskama, u zemlji Egipatskoj. Kad stanu vikati k Jehovi na nasilnike, on će im poslati spasitelja i kneza i izbaviće ih” (Izaija 19:20). Služeći kao “znak” i “svjedočanstvo”, pomazanici predvode u djelu propovijedanja i uzvisuju Jehovino ime u ovom sustavu stvari (Izaija 8:18; Hebrejima 2:13). Diljem svijeta čuje se vika potlačenih ljudi, no ljudske im vlasti, u cjelini gledano, ne mogu pomoći. Međutim, Jehova će poslati Veličanstvenog Spasitelja, Kralja Isusa Krista, da oslobodi sve krotke. Kad ovi posljednji dani dostignu svoj vrhunac u ratu od Harmagedona, on će bogobojaznim ljudima donijeti izbavljenje i vječne blagoslove (Psalam 72:2, 4, 7, 12-14).

34. (a) Kako će Jehova biti poznat “Egipćanima”, i kakve će mu žrtve i darove oni davati? (b) Kada će Jehova “Egiptu” zadati udarac, i kakvo će liječenje nakon toga uslijediti?

³⁴ U međuvremenu, Božja je volja da sve vrste ljudi steknu točnu spoznaju i spase se (1. Timoteju 2:4). Zato Izaija piše: “Biće poznat Jehova Egipćanima, i poznaće Egipćani Jehovu u to vrijeme, i služiće mu žrtvama i darima, i zavjetovaće zavjete Jehovi, i izvršavaće. Tako će Jehova  udariti Egipat, i udarivši iscijeliće, jer će se obratiti k Jehovi, umoliće se, i iscijeliće ih” (Izaija 19:21, 22). Ljudi iz svih naroda Sotoninog svijeta, pojedini “Egipćani”, upoznavaju Jehovu i prinose mu žrtvu, “plod usana koje daju javnu izjavu za njegovo ime” (Hebrejima 13:15). Oni se svojim predanjem zavjetuju Jehovi te se drže svog zavjeta tako što svoj život posvećuju lojalnoj službi. Nakon ‘udarca’ koji će Jehova u Harmagedonu zadati ovom sustavu stvari, on će se poslužiti svojim Kraljevstvom da bi izliječio čovječanstvo. Tijekom Isusove Milenijske Vladavine čovječanstvo će biti uzdignuto do duhovnog, umnog, moralnog i fizičkog savršenstva — bit će zaista izliječeno! (Otkrivenje 22:1, 2).

35, 36. Što je u drevna vremena povezivalo Egipat, Asiriju i Izrael, čime su se ispunile riječi iz Izaije 19:23-25?

³⁵ Prorok zatim predviđa izvanredan razvoj događaja: “U to će vrijeme biti put iz Egipta u Asirsku, i Asirac će ići u Egipat i Egipćanin u Asirsku, i služiće Gospodinu Egipćani s Asircima. U to će vrijeme Izrael biti treći s Egipćanima i Asircima, i biće blagoslov posred zemlje. Jer će ih blagosloviti Jehova nad vojskama govoreći: da je blagoslovljen moj narod Egipatski, i Asirski, djelo ruku mojih, i nasljedstvo moje, Izrael” (Izaija 19:23-25). Da, jednog će dana Egipat i Asirija biti u prijateljskom odnosu. Kako to?

³⁶ Kada je Jehova u prošlosti izbavljao svoj narod od drugih naroda, on im je, u simboličnom smislu, načinio put u slobodu (Izaija 11:16; 35:8-10; 49:11-13; Jeremija 31:21). Manje ispunjenje ovog proročanstva odigralo se nakon što je poražen Babilon, kada su se izgnanici vratili u Obećanu zemlju iz Asirije i Egipta, kao i iz Babilona (Izaija 11:11). No kako je u suvremeno doba?

37. U kom smislu milijuni ljudi danas žive kao da postoji put između ‘Asirije’ i “Egipta”?

 ³⁷ U današnje vrijeme ostatak pomazanih duhovnih Izraelaca predstavlja “blagoslov posred zemlje”. Oni unapređuju pravo obožavanje i objavljuju poruku o Kraljevstvu ljudima iz svih zemalja. Neke od tih zemalja slične su Asiriji, jer su izrazito militarističkog tipa. Druge su liberalnije, možda poput Egipta — koji je svojevremeno bio ‘kralj juga’ iz Danijelovog proročanstva (Danijel 11:5, 8). Milijuni pojedinaca, kako iz militarističkih tako i iz liberalnijih zemalja, krenuli su putem pravog obožavanja. Kao rezultat toga, ljudi iz svih naroda ujedinjeno ‘služe’. Među njima nema nacionalističkih podjela. Oni ljube jedni druge i zaista se može reći da ‘Asirija ide u Egipat, a Egipat u Asiriju’, kao da postoji put koji ih spaja (1. Petrova 2:17).

38. (a) Na koji će način Izrael “biti treći s Egipćanima i Asircima”? (b) Zašto Jehova kaže: “Da je blagoslovljen moj narod”?

³⁸ No, što znači to da će Izrael “biti treći s Egipćanima i Asircima”? Kada je tek započelo ‘vrijeme kraja’, oni koji su služili Jehovi na Zemlji većinom su bili pripadnici ‘Izraela Božjeg’ (Danijel 12:9; Galaćanima 6:16). Od 1930-ih počelo se pojavljivati veliko mnoštvo ‘drugih ovaca’, koje ima zemaljsku nadu (Ivan 10:16a; Otkrivenje 7:9). Izlazeći iz nacija — koje su predočene Egiptom i Asirijom — stječu se u Jehovin dom obožavanja te pozivaju i druge da im se pridruže (Izaija 2:2-4). Oni vrše isto djelo propovijedanja kao i njihova pomazana braća, prolaze kroz slične ispite, pokazuju jednaku vjernost i besprijekornost te se hrane s istog duhovnog stola. Doista, pomazanici i “druge ovce” čine “jedno stado pod jednim pastirom” (Ivan 10:16b). Može li itko sumnjati u to da je Jehova, kada promatra njihovu revnost i ustrajnost, zadovoljan onim što čine? Stoga nimalo ne čudi to što on izriče blagoslov nad njima, govoreći: “Da je blagoslovljen moj narod”!