1, 2. Kako se Ezehija pokazao boljim kraljem od Ahaza?

EZEHIJI je bilo 25 godina kada je postao kralj Jude. Kakav je vladar bio? Je li išao stopama svog oca, kralja Ahaza, i naveo svoje podanike da slijede krive bogove? Ili je poveo narod na put obožavanja Jehove, kao i njegov predak, kralj David? (2. Kraljevima 16:2).

² Ubrzo nakon što je Ezehija sjeo na prijestolje, postalo je jasno da ima namjeru ‘činiti što je pravo pred Jehovom’ (2. Kraljevima 18:2, 3). Tijekom prve godine svog vladanja naredio je da se popravi Jehovin hram i obnovio je hramske službe (2. Dnevnika 29:3, 7, 11). Potom je organizirao veliku proslavu Pashe, na koju je bio pozvan čitavi narod — uključujući i deset sjevernih izraelskih plemena. Bio je to doista nezaboravan praznik! Takvog nije bilo još od vremena kralja Salamuna (2. Dnevnika 30:1, 25, 26).

3. (a) Što su poduzeli stanovnici Izraela i Jude koji su prisustvovali Pashi koju je organizirao Ezehija? (b) Što mogu današnji kršćani naučiti iz odlučnih koraka koje su poduzeli sudionici te Pashe?

³ Po završetku slavljenja Pashe sudionici su bili potaknuti da posijeku sveta debla, razbiju svete stupove i sruše visoka mjesta i oltare svojih lažnih bogova, nakon čega su se vratili u svoje gradove, odlučni služiti pravom Bogu (2. Dnevnika 31:1). Kakva li je to bila razlika u odnosu  na njihove prijašnje vjerske nazore! Današnji pravi kršćani mogu iz ovog primjera naučiti koliko je važno ‘ne ostavljati svoje sastanke’. Takvi sastanci, bilo oni u mjesnim skupštinama bilo oni većih razmjera, kao što su sastanci pokrajine i kongresi, imaju presudno važnu ulogu jer kršćani na njima primaju ohrabrenje te ih bratstvo i Božji duh motiviraju da se ‘potiču na ljubav i dobra djela’ (Hebrejima 10:23-25).

4, 5. (a) Kako je Ezehija pokazao svoju neovisnost od Asirije? (b) Kakve je vojne mjere protiv Jude poduzeo Senaherib, i što čini Ezehija kako bi izbjegao skori napad na Jeruzalem? (c) Kako se Ezehija priprema za obranu Jeruzalema od Asiraca?

⁴ Jeruzalemu predstoje teške kušnje. Ezehija je raskinuo savez što ga je njegov nevjerni otac Ahaz sklopio s Asircima. Čak je uspio podjarmiti Filistejce, koji su saveznici Asirije (2. Kraljevima 18:7, 8). Asirski je kralj bijesan zbog toga. Stoga nam izvještaj kaže: “Četrnaeste godine kraljevanja Ezehijina podiže se Senaherib kralj Asirski na sve tvrde gradove Judine, i uze ih” (Izaija 36:1).  Vjerojatno u nadi da će zaštititi Jeruzalem od skorog napada nepopustljive asirske vojske, Ezehija pristaje platiti Senaheribu ogroman danak u iznosu od 300 talenata srebra i 30 talenata zlata * (2. Kraljevima 18:14).

⁵ Budući da u kraljevskoj riznici nema dovoljno zlata i srebra za plaćanje danka, Ezehija uzima sve plemenite metale koje pronalazi u hramu. Ujedno skida i pozlaćena hramska vrata te ih šalje Senaheribu. Asirac se time zadovoljava, no ne zadugo (2. Kraljevima 18:15, 16). Ezehija je očito svjestan toga da Asirci neće zadugo ostaviti Jeruzalem na miru. Zato je potrebno učiniti pripreme. Narod zatvara izvore iz kojih bi se Asirci tijekom napada mogli opskrbljivati vodom. Osim toga, Ezehija pojačava obrambene utvrde Jeruzalema te gradi oružarnicu s “mnogo oružja i štitova” (2. Dnevnika 32:4, 5).

6. U koga se uzda Ezehija?

⁶ Međutim, Ezehija svoje pouzdanje ne polaže u domišljate vojne strategije niti u obrambene utvrde, već u Jehovu nad vojskama. Svojim vojnim zapovjednicima on savjetuje: “Budite slobodni i hrabri, ne bojte se i ne plašite se kralja Asirskoga ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama veći nego s njim. S njim je mišica tjelesna a s nama je Jehova Bog naš da nam pomogne i da bije naše bojeve.” Narod povoljno reagira na te riječi i počinje se “osl[anjati] na riječi Ezehije kralja Judina” (2. Dnevnika 32:7, 8). Dok budemo razmatrali 36. do 39. poglavlje Izaijinog proročanstva, pokušaj si predočiti uzbudljive događaje koji slijede.

7. Tko je Rabzak, i zašto je poslan u Jeruzalem?

⁷ Senaherib šalje Rabzaka (to mu je vojna titula, a ne osobno ime) zajedno s još dvojicom dostojanstvenika u Jeruzalem kako bi tražili predaju grada (2. Kraljevima 18:17). S vanjske strane gradskih zidina u susret im dolaze trojica Ezehijinih predstavnika: Elijacim, nadglednik Ezehijinog kućanstva, Sobna, pisar, i Joah sin Azafov, zapisivač (Izaija 36:2, 3).

8. Na koji način Rabzak pokušava slomiti otpor Jeruzalema?

⁸ Rabzakov je cilj jednostavan — uvjeriti Jeruzalemljane da se predaju bez borbe. Govoreći hebrejskim jezikom, on započinje uzvikujući: “Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš? (...) U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene?” (Izaija 36:4, 5). Potom se Rabzak ruga uplašenim Židovima, podsjećajući ih na to da su posve izolirani. Od koga mogu tražiti podršku? Od one “trske slomljene”, Egipta? (Izaija 36:6). U to vrijeme Egipat doista nalikuje slomljenoj trski; naime ovu je nekadašnju svjetsku silu privremeno osvojila Etiopija i sada je mjesto egipatskog faraona zauzeo kralj Taraka, koji nije Egipćanin, već Etiopljanin. A ubrzo će ga poraziti Asirija (2. Kraljevima 19:8, 9). Egipat ne može ni sam sebe spasiti, pa stoga neće biti od velike pomoći Judi.

9. Na temelju čega je Rabzak očito zaključio da će Jehova ostaviti svoj narod, no što je zapravo istina?

⁹ Rabzak zatim tvrdi da se Jehova neće boriti za svoj narod zato što mu nije po volji. Rabzak kaže: “Ako li mi rečeš: uzdamo se u Jehovu Boga svojega; nije li to onaj čije je visine i oltare razvalio Ezehija” (Izaija 36:7). Dakako, Židovi nisu odbacili Jehovu time što su srušili visoka  mjesta i oltare u svojoj zemlji, već baš naprotiv, time su se zapravo vratili Jehovi.

10. Zašto nije bitno ima li Juda mnogo ili malo branitelja?

¹⁰ Potom Rabzak podsjeća Židove na to da u vojnom pogledu nemaju baš nikakve šanse. Drsko im upućuje sljedeći izazov: “Dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih” (Izaija 36:8, “St”). No je li ustvari uopće bitno ima li Juda mnogo ili malo uvježbanih konjanika? Nije, jer Judino spasenje ne ovisi o nadmoćnijoj vojnoj snazi. U Pričama Salamunovim 21:31 to je objašnjeno ovako: “Konj se oprema za dan boja, ali je u Jehovi spasenje.” Zatim Rabzak tvrdi kako Jehova blagoslivlja Asirce, a ne Židove. Inače, tvrdi on, Asirci ne bi nikada mogli tako duboko zaći na Judin teritorij (Izaija 36:9, 10).

11, 12. (a) Zašto Rabzak inzistira na tome da govori “Judejski”, i kako pokušava primamiti Židove koji ga slušaju? (b) Kako bi Rabzakove riječi mogle djelovati na Židove?

¹¹ Ezehijine predstavnike brine to kako će Rabzakovi argumenti djelovati na ljude koji ga mogu čuti s vrha gradskih zidina. Zato židovski službenici mole: “Govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu” (Izaija 36:11). No Rabzak nema namjeru govoriti sirskim jezikom. On želi posijati u Židove sjeme sumnje i straha kako bi se predali, te bi Jeruzalem bio osvojen bez borbe! (Izaija 36:12). Zato Asirac nastavlja “govoriti Judejski”. On upozorava stanovnike Jeruzalema: “Nemojte da vas vara Ezehija, jer vas ne može izbaviti.” Zatim pokušava primamiti one koji slušaju, opisujući život kakav bi Židovi mogli imati pod asirskom vladavinom: “Učinite mir sa mnom i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga čokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca, dokle ne  dođem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu kruhom i vinogradima” (Izaija 36:13-17).

¹² Ove godine za Židove neće biti žetve — zbog asirskog napada nisu mogli posijati usjeve. Pomisao na to da bi mogli jesti sočno grožđe i piti svježu vodu zacijelo je bila vrlo privlačna ljudima koji su slušali na zidinama. No Rabzak još uvijek nije završio sa svojim pokušajima da oslabi Židove.

13, 14. Zašto Samarijin ishod, bez obzira na Rabzakove argumente, nema nikakve veze sa situacijom u kojoj se nalazi Juda?

¹³ Iz arsenala svojih argumenata Rabzak izvlači još jedno verbalno oružje. Upozorava Židove da ne vjeruju Ezehiji ako im kaže: “Jehova će nas izbaviti.” Rabzak ih podsjeća da samarijski bogovi nisu mogli spriječiti Asirce da poraze deset plemena. I što je s bogovima drugih naroda koje je Asirija osvojila? “Gdje su bogovi Ematski i Arfadski?” pita on. “Gdje su bogovi Sefarvajimski? jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku?” (Izaija 36:18-20).

¹⁴ Naravno, Rabzak koji je obožavatelj lažnih bogova ne razumije da postoji velika razlika između otpadničke Samarije i Jeruzalema pod vlašću Ezehije. Lažni bogovi Samarije nisu mogli spasiti desetplemensko kraljevstvo (2. Kraljevima 17:7, 17, 18). S druge strane, Jeruzalem je pod vlašću Ezehije odbacio lažne bogove i vratio se služenju Jehovi. No trojica judejskih predstavnika ne pokušavaju to objasniti Rabzaku. “Oni mučahu, i ne odgovoriše mu ni riječi, jer kralj bješe zapovjedio i rekao: ne odgovarajte mu” (Izaija 36:21). Elijacim, Sobna i Joah vraćaju se Ezehiji i službeno ga izvještavaju o Rabzakovim riječima (Izaija 36:22).

15. (a) Pred kakvom se odlukom Ezehija sada nalazi? (b) Kako Jehova hrabri svoj narod?

¹⁵ Kralj Ezehija sada mora donijeti odluku. Hoće li se Jeruzalem predati Asircima? Hoće li se udružiti s Egiptom? Ili će ostati nepokolebljiv i boriti se? Ezehija je pod velikim pritiskom. Odlazi u Jehovin hram i istovremeno šalje Elijacima i Sobnu, zajedno sa svećeničkim starješinama, da preko proroka Izaije traže vodstvo od Jehove (Izaija 37:1, 2). Kraljevi izaslanici odjeveni u kostrijet dolaze Izaiji, govoreći: “Ovo je dan nevolje i kara i ruga (...). [Možda] je čuo Jehova Bog tvoj što reče Rabzak, kojega  posla kralj Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeđa riječima koje je čuo Jehova Bog tvoj” (Izaija 37:3-5). Da, Asirci izazivaju živog Boga! Hoće li Jehova obratiti pažnju na njihovo ruganje? Jehova preko Izaije hrabri Židove: “Ne plaši se od riječi koje si čuo, kojima huliše na me sluge kralja Asirskoga. Evo, ja ću pustiti na nj duh, te će čuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i učiniću da pogine od mača u svojoj zemlji” (Izaija 37:6, 7).

16. Kakva pisma šalje Senaherib?

¹⁶ Rabzak je u međuvremenu pozvan da se vrati kralju Senaheribu i bude uz njega dok ratuje kod Lobne. Senaherib  će se kasnije pozabaviti Jeruzalemom (Izaija 37:8). No ipak, Rabzakov odlazak ne donosi Ezehiji olakšanje. Senaherib šalje prijeteća pisma u kojima opisuje što mogu stanovnici Jeruzalema očekivati ukoliko se ne predaju: “Čuo si što su učinili kraljevi Asirski svim zemljama potrvši ih sasvim; a ti li ćeš se izbaviti? Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi? (...) Gdje je kralj Ematski i kralj Arfadski i kralj od grada Sefarvajima, od Ane i Ave?” (Izaija 37:9-13). Asirac ustvari kaže da je besmisleno pružati otpor — otpor će samo donijeti još veće neprilike!

17, 18. (a) S kakvim motivima Ezehija traži zaštitu od Jehove? (b) Kako Jehova preko Izaije odgovara Asircu?

¹⁷ Duboko zabrinut zbog posljedica odluke koju mora donijeti, Ezehija u hramu rasprostire Senaheribova pisma pred Jehovu (Izaija 37:14). U iskrenoj molitvi on preklinje Jehovu da obrati pažnju na prijetnje Asirca, završavajući svoju molitvu riječima: “I zato, Jehova Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovih, da poznadu sva kraljevstva na zemlji da si ti, Jehova, sam Bog” (Izaija 37:15-20). Iz ovoga je jasno vidljivo da Ezehija nije prvenstveno zainteresiran za vlastito izbavljenje, već ga brine sramota koja će biti nanesena Jehovinom imenu ako Asirija porazi Jeruzalem.

¹⁸ Jehovin odgovor na Ezehijinu molitvu stiže preko Izaije. Jeruzalem se ne smije predati Asiriji; mora ostati nepokolebljiv. Govoreći kao da se obraća Senaheribu, Izaija hrabro objavljuje poruku koju Jehova upućuje Asircu: “Ruga ti se i podsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom [rugajući se] maše glavom kći Jeruzalemska” (Izaija 37:21, 22). Zatim Jehova dodaje riječi koje bismo mogli ovako parafrazirati: ‘Tko si ti da se rugaš  Izraelovom Svetom? Meni su poznata tvoja djela. Imaš velike ambicije; hvališ se naveliko. Uzdaš se u svoju vojnu silu i osvojio si mnogo zemlje. Ali nisi nepobjediv. Ja ću pomrsiti tvoje planove. Porazit ću te. A zatim ću ti učiniti ono što si ti činio drugima. Provući ću ti kuku kroz nos i odvesti te natrag u Asiriju!’ (Izaija 37:23-29).

19. Kakav znak Jehova daje Ezehiji, i što on znači?

¹⁹ Kakvu garanciju ima Ezehija da će se Izaijino proročanstvo ispuniti? Jehova odgovara: “Tebi ovo neka bude znak: ješćete ove godine što samo od sebe rodi, a druge godine što opet samo od sebe rodi; a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih” (Izaija 37:30). Jehova će se pobrinuti da zatočeni Židovi imaju hranu. Premda zbog asirske okupacije ne mogu sijati, imat će što jesti od pabiraka koji su ostali od prošlogodišnje žetve. Sljedeće godine, koja je sabatna godina, moraju pustiti svoja polja da počivaju neobrađena, bez obzira na svoju očajničku situaciju (2. Mojsijeva 23:11). Jehova obećava da će, budu li pripadnici naroda poslušali njegov glas, na poljima izrasti dovoljno žita kako bi imali za hranu. Potom će sljedeće godine kao i obično sijati sjeme i uživati u plodovima svog truda.

20. U kom će smislu oni koji izbjegnu asirski napad “pustiti žile odozdo i roditi odozgo”?

²⁰ Jehova sada svoj narod uspoređuje s biljkom koju se ne može tako lako iskorijeniti: “Ostatak doma Judina (...) opet će pustiti žile odozdo i roditi odozgo” (Izaija 37:31, 32). Da, oni koji se uzdaju u Jehovu nemaju se čega bojati. Oni i njihovi potomci bit će čvrsto ukorijenjeni u svojoj zemlji.

21, 22. (a) Što je prorečeno o Senaheribu? (b) Kako i kada se ispunjavaju Jehovine riječi o Senaheribu?

 ²¹ A što je s prijetnjama koje Asirac upućuje Jeruzalemu? Jehova odgovara: “Neće ući u ovaj grad, niti će baciti amo strijele, neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega. Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući” (Izaija 37:33, 34). Na koncu ipak neće biti bitke između Asirije  i Jeruzalema. No začudo, Asirci će biti poraženi bez borbe, a ne Židovi.

²² Dosljedan svojoj riječi, Jehova šalje anđela koji ubija najvrsnije vojnike Senaheribovih trupa — 185 000 vojnika. To se, po svemu sudeći, zbiva kod Lobne, a sam Senaherib probudivši se pronalazi svoje vojskovođe, zapovjednike i hrabre vojnike mrtve. On se posramljen vraća u Ninivu, no usprkos teškom porazu koji je doživio, tvrdoglavo ostaje odan svom lažnom bogu Nezrohu. Nekoliko godina kasnije, dok se klanjao u Nezrohovom hramu, Senaheriba ubijaju dvojica njegovih sinova. Još jednom se beživotni Nezroh pokazao nemoćnim da pruži spasenje (Izaija 37:35-38).

23. U kakvoj se krizi nalazi Ezehija kada Senaherib prvi put dolazi na Judu, i kakve bi mogle biti posljedice te krize?

²³ Nekako u vrijeme kada Senaherib prvi put dolazi na Judu, Ezehiju pogađa teška bolest. Izaija mu saopćava da će umrijeti (Izaija 38:1). Tridesetdevetogodišnjeg kralja obuzima očaj. Ne brine ga samo vlastita dobrobit već i budućnost naroda. Jeruzalemu i Judi prijeti napad Asiraca. Ako Ezehija umre, tko će predvoditi u borbi? U to vrijeme on još nema sina koji bi preuzeo vlast. Gorljivo se moleći, Ezehija preklinje Jehovu da mu iskaže milosrđe (Izaija 38:2, 3).

24, 25. (a) Kako Jehova milosrdno odgovara na Ezehijinu molitvu? (b) Koje čudo čini Jehova, prema opisu iz Izaije 38:7, 8?

²⁴ Izaija nije još ni otišao iz dvorskog dvorišta kada ga Jehova šalje da se vrati do postelje oboljelog kralja i prenese mu drugu poruku: “Čuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaću ti vijeku petnaest godina.  I izbaviću tebe i ovaj grad iz ruku kralja Asirskoga, i braniću ovaj grad” (Izaija 38:4-6; 2. Kraljevima 20:4, 5). Jehova će neobičnim znakom potvrditi svoje obećanje: “Sjenu, što se spušta niza stube Ahazova zaravnjaka povratit ću natrag deset stepenica” (Izaija 38:7, 8a, “Gru”).

²⁵ Prema izvještaju židovskog povjesničara Josipa, unutar kraljevske palače nalazilo se stepenište, kraj kojeg je vjerojatno bio stup. Kada bi sunčeve zrake padale na stup, na stepenicama bi se vidjela sjena. Promatrajući kretanje sjene na stepenicama, moglo se odrediti koje je doba dana. Jehova će sada učiniti čudo. Sjena će se kao i obično spustiti niz stepenice, no nakon toga će se za deset stepenica vratiti unatrag. Je li itko ikada čuo za takvo što? Biblija navodi: “Tako se sunce povrati deset stepenica, kuda se bilo spustilo” (Izaija 38:8b, “Gru”). Ubrzo nakon toga Ezehija se oporavlja od svoje bolesti. Vijest o tome širi se i dopire sve do Babilona. Čuvši to, babilonski kralj šalje glasnike u Jeruzalem kako bi saznao pravu situaciju.

26. Što je bio jedan od rezultata produljivanja Ezehijinog života?

²⁶ Oko tri godine nakon što se Ezehija čudom oporavio rađa mu se prvi sin, Manasija. Manasija kao odrastao čovjek ne pokazuje cijenjenje za Božju samilost, a da nje nije bilo, on se ne bi ni rodio! Umjesto toga, najvećim dijelom svog života Manasija uvelike čini ono što je loše u Jehovinim očima (2. Dnevnika 32:24; 33:1-6).

27. Kako Ezehija pokazuje da cijeni Jehovu?

²⁷ Poput svog pretka Davida, Ezehija je čovjek vjere. Njemu je Božja Riječ dragocjena. Prema Pričama Salamunovim 25:1, on je organizirao sakupljanje materijala  koji se danas nalazi u 25. do 29. poglavlju Priča Salamunovih. Neki vjeruju da je on sastavio i 119. psalam. Dirljiva pjesma zahvalnosti koju Ezehija piše nakon svog oporavka od bolesti pokazuje da je vrlo osjećajan čovjek. U zaključku on kaže da je najvažnija stvar u životu hvaliti Jehovu u Njegovom hramu “dok smo god živi” (Izaija 38:9-20). Svi bismo mi trebali imati takav stav prema čistom obožavanju!

28. Kako Ezehija griješi u svojoj procjeni jednom prilikom nakon što je bio čudom izliječen?

²⁸ Iako vjeran, Ezehija je nesavršen. Jednom prilikom, nakon što ga je Jehova izliječio, on ozbiljno griješi u svojoj procjeni. Izaija objašnjava: “U to vrijeme Merodah Baladan, sin Baladanov, kralj Babilonski, posla knjigu s darom Ezehiji; jer bješe čuo da je bio bolestan i ozdravio. I Ezehija se obradova tome, i pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuću gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovim, ne osta ništa da im ne pokaza Ezehija u kući svojoj i u svemu gospodstvu svom” (Izaija 39:1, 2). *

29. (a) Što vjerojatno potiče Ezehiju da babilonskom izaslanstvu pokaže svoje bogatstvo? (b) Kakve će biti posljedice Ezehijine krive procjene?

²⁹ Čak i nakon što joj je Jehovin anđeo nanio razoran poraz, Asirija i dalje predstavlja opasnost za mnoge narode, uključujući i Babilon. Ezehija je vjerojatno želio impresionirati babilonskog kralja koji bi mu u budućnosti mogao biti saveznik. Međutim, Jehova ne želi da  se Judejci udružuju sa svojim neprijateljima; želi da se uzdaju u njega! Preko proroka Izaije, Jehova Ezehiji otkriva budućnost: “Doći će vrijeme kad će se odnijeti u Babilon sve što ima u kući tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neće ostati ništa (...). I sinove tvoje, koji će izaći od tebe, koje ćeš roditi, uzeće da budu dvorani u dvoru kralja Babilonskoga” (Izaija 39:3-7). Da, na koncu će isti onaj narod kojeg je Ezehija želio impresionirati opljačkati jeruzalemsko blago i njegove stanovnike prisiliti na ropstvo. Pokazujući svoje blago Babiloncima, Ezehija samo nadražuje njihovu lakomost i pohlepu.

30. Na koji je način Ezehija pokazao dobar stav?

³⁰ Ukazujući očito na taj slučaj kada je Ezehija Babiloncima pokazao svoje blago, 2. Dnevnika 32:26 navodi: “Ponizi [se] Ezehija zato što se bješe ponijelo srce njegovo, i on i Jeruzalemljani, te ne dođe na njih gnjev Jehovin za života Ezehijina.”

31. Kakav je bio ishod Ezehijinog života, i što mi učimo iz toga?

³¹ Ezehija je, unatoč svojoj nesavršenosti, bio čovjek vjere. Znao je da je njegov Bog, Jehova, stvarna osoba koja ima osjećaje. Kada se nalazio pod pritiskom, Ezehija se gorljivo molio Jehovi i on ga je uslišio. Jehova Bog podario mu je mir do kraja njegovog života i Ezehija je bio zahvalan na tome (Izaija 39:8). I nama danas bi Jehova trebao biti jednako tako stvaran. Kad se pojave problemi, tada poput Ezehije tražimo mudrost i rješenje od Jehove, “jer on daje velikodušno svima i bez prekoravanja” (Jakov 1:5). Budemo li ustrajali i pokazivali vjeru u Jehovu, možemo biti sigurni da će on “nagra[diti] one koji ga usrdno traže”, kako već sada tako i u budućnosti (Hebrejima 11:6).