1, 2. (a) Zašto bi se, s ljudskog gledišta, moglo činiti da je Jona imao razloga zazirati od prihvaćanja zadatka da propovijeda Asircima? (b) Kako su Ninivljani reagirali na Joninu poruku?

SREDINOM devetog stoljeća pr. n. e. hebrejski prorok Jona, Amatijev sin, krenuo je na opasan put u Ninivu, prijestolnicu Asirskog Carstva. Trebao je prenijeti važnu poruku. Jehova mu je rekao: “Ustani, idi u Ninivu grad veliki, i propovijedaj protiv njega, jer izađe zloća njihova preda me” (Jona 1:2, 3).

² Isprva, kad je dobio zadatak, Jona je pobjegao u suprotnom pravcu, prema Tarsisu. S ljudskog gledišta, Jona je imao razloga zazirati od tog zadatka. Asirci su bili okrutan narod. Zapazi kako je jedan asirski vladar postupao sa svojim neprijateljima: “Zapovjednicima sam odsjekao udove. (...) Mnoge zarobljenike iz njihovih redova spalio sam, a mnoge sam žive zarobio. Nekima sam odrezao ruke i prste, a nekima sam odrezao noseve.” Unatoč tome, kada je Jona na koncu ipak prenio Jehovinu poruku, Ninivljani su se pokajali za svoje grijehe i Jehova je taj put poštedio grad (Jona 3:3-10; Matej 12:41).

3. Po čemu se reakcija Izraelaca na upozorenja Jehovinih proroka razlikuje od reakcije Ninivljana?

³ Jesu li i Izraelci, kojima je Jona također propovijedao, pozitivno reagirali? (2. Kraljevima 14:25). Nisu. Okrenuli su leđa čistom obožavanju. Da, čak su otišli tako daleko  da su se ‘klanjali svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu’. Osim toga, “provodiše sinove svoje i kćeri svoje kroz oganj, i davaše se na vračanje i gatanje, i prodaše se da čine zlo pred Jehovom gnjeveći ga” (2. Kraljevima 17:16, 17). Za razliku od Ninivljana, Izraelci nisu reagirali kada je Jehova slao proroke da ih upozore. Zato je Jehova odlučio poduzeti strože mjere.

4, 5. (a) Koga predstavlja ‘Asirac’, i u kom ga smislu Jehova koristi kao ‘šibu’? (b) Kada je pala Samarija?

⁴ Tijekom nekog vremena nakon Jonine posjete Ninivi dolazi do slabljenja asirske agresije. * Međutim, početkom osmog stoljeća pr. n. e. Asirija se ponovno uzdiže kao vojna sila i Jehova je koristi na začuđujuć način. Prorok Izaija prenosi upozorenje koje Jehova upućuje sjevernom izraelskom kraljevstvu: “Teško Asiru [“Jao, Asirijo, biču”, “Gru”], šibi gnjeva mojega, ako i jest palica u ruci njegovoj moja jarost. Na narod licemjerni poslaću ga, i zapovjediću mu za narod na koji se gnjevim, da plijeni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama” (Izaija 10:5, 6).

⁵ Kakvog li poniženja za Izraelce! Bog koristi poganski narod — ‘Asirca’ — kao ‘šibu’ kojom ih kažnjava. Godine 742. pr. n. e. asirski kralj Salmanazar V započinje opsadu Samarije, glavnog grada otpadničkog izraelskog naroda. Zahvaljujući svom strateškom položaju na brdu visokom nekih 90 metara Samarija uspijeva gotovo tri godine odolijevati neprijatelju. Ali nikakva ljudska strategija ne može spriječiti Božji naum. Godine 740. pr. n. e. Samarija pada, zgažena pod nogama Asiraca (2. Kraljevima 18:10).

6. U kom pogledu Asirac želi više od onoga što je Jehova naumio za njega?

 ⁶ Premda se Jehova poslužio njima kako bi ukorio svoj narod, sami Asirci ne priznaju Jehovu. Zato on nadalje kaže: “Ali [Asirac] neće tako misliti i srce njegovo neće tako suditi, nego mu je u srcu da zatre i istrijebi mnoge narode” (Izaija 10:7). Jehova namjerava upotrijebiti Asirca kao oruđe u božanskoj ruci. No Asirac želi biti nešto drugo. Srce ga navodi da snuje nešto veće — osvajanje tada poznatog svijeta!

7. (a) Objasni što znače riječi: “Knezovi moji nisu li svi kraljevi?” (b) O čemu bi trebali dobro razmisliti oni koji u današnje vrijeme napuštaju Jehovu?

⁷ Mnogim ne-izraelskim gradovima koje je osvojio Asirac prethodno su vladali kraljevi. Sada su se ti nekadašnji kraljevi morali podložiti asirskom kralju te su postali podanički knezovi, stoga on stvarno može hvalisavo reći: “Knezovi moji nisu li svi kraljevi?” (Izaija 10:8). Lažni bogovi istaknutih gradova okolnih naroda nisu mogli spasiti svoje obožavatelje od uništenja. Bogovi koje obožavaju stanovnici Samarije, kao što su Baal, Moloh i likovi zlatnog teleta, neće zaštititi taj grad. Nakon što je napustila Jehovu, Samarija nema pravo očekivati od njega da se zauzme za nju. Neka svi koji u današnje vrijeme napuštaju Jehovu dobro razmisle o kobnom ishodu Samarije! Asirac se s pravom može hvaliti Samarijom i drugim gradovima koje je osvojio: “Nije li Kalan kao Harkamis? nije li Emat kao Arfad? nije li Samarija kao Damask?” (Izaija 10:9). Za Asirca se svi oni svode na isto — na plijen koji treba uzeti.

8, 9. Zašto Asirac ide predaleko kada planira osvojiti Jeruzalem?

⁸ Međutim, Asirac u svom hvalisanju ide predaleko. On kaže: “Kako je ruka moja našla kraljevstva lažnih bogova,  kojih likovi bijahu jači od Jeruzalemskih i Samarijskih, neću li učiniti Jeruzalemu i njegovim lažnim bogovima onako kako sam učinio Samariji i njezinim lažnim bogovima?” (Izaija 10:10, 11). Kraljevstva koja je Asirac dotad već porazio imala su daleko više idola nego što ih ima Jeruzalem, ili čak Samarija. ‘Što će me spriječiti’, zaključuje on, ‘da Jeruzalemu učinim isto što i Samariji?’

⁹ Kakav li je to hvalisavac! Jehova mu neće dozvoliti da osvoji Jeruzalem. Istina, Juda baš i nije bila besprijekorna u podupiranju pravog obožavanja (2. Kraljevima 16:7-9; 2. Dnevnika 28:24). Jehova je upozorio da će Juda zbog svoje nevjernosti znatno stradati tijekom  asirskog napada. No Jeruzalem će se održati (Izaija 1:7, 8). U vrijeme asirskog napada kao kralj u Jeruzalemu vlada Ezehija. Ezehija nije kao njegov otac Ahaz. Već prvog mjeseca kako je počeo vladati Ezehija je ponovno otvorio hramska vrata i obnovio čisto obožavanje! (2. Dnevnika 29:3-5).

10. Što Jehova obećava s obzirom na Asirca?

¹⁰ Zato Jehova ne odobrava napad na Jeruzalem koji planira Asirija. Jehova obećava da će se razračunati s tom oholom svjetskom silom: “Kad svrši Jehova sve djelo svoje na gori Sionskoj i u Jeruzalemu, tada ću obići plod ohologa srca kralja Asirskoga i slavu ponositih očiju njegovih” (Izaija 10:12).

11. Zašto Asirac misli da će Jeruzalem biti lak plijen?

¹¹ Osam godina nakon što je 740. pr. n. e. palo sjeverno kraljevstvo, novi asirski vladar, Senaherib, kreće u marš na Jeruzalem. Izaija pjesničkim riječima opisuje ponosni Senaheribov plan: ‘Premjestit ću međe narodima i blago njihovo zaplijenit ću i kao junak oborit ću stanovnike. I ruka moja naći će kao gnijezdo bogatstvo u narodâ, i kako se kupe jaja ostavljena tako ću pokupiti svu zemlju, i neće biti nikoga da mahne krilom ili da otvori usta i pisne’ (Izaija 10:13, 14). Senaherib zaključuje da će, s obzirom na to da su drugi gradovi pali i Samarije više nema, Jeruzalem biti lak plijen! Grad će možda malodušno pružiti otpor, no njegovi stanovnici jedva da će stići i pisnuti, a već će biti hitro pokoreni i njihovo bogatstvo pokupljeno poput jaja iz napuštenog gnijezda.

12. Na koji način Jehova pokazuje kako treba ispravno postaviti stvari s obzirom na hvalisanje Asirca?

 ¹² Međutim, jednu stvar Senaherib nije uzeo u obzir. Otpadnička je Samarija dobila zasluženu kaznu. No, pod vladavinom kralja Ezehije Jeruzalem je ponovno postao uporište čistog obožavanja. Svatko tko želi dirnuti u Jeruzalem, morat će se razračunati s Jehovom! Ogorčen, Izaija pita: “Hoće li se sjekira veličati nad onim koji njom siječe? hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi? kao da bi prut mahao onim koji ga digne, kao da bi se hvalio štap da nije od drveta” (Izaija 10:15). Asirsko Carstvo nije ništa drugo nego oruđe u Jehovinim rukama, poput sjekire, pile, šibe ili štapa kojima se služi drvosječa, pilar ili pastir. Kako se šiba usuđuje sada uzdizati iznad onoga tko se služi njom!

13. Koga predočavaju (a) ‘gojazni’ (b) ‘trnje i čkalj’ (c) ‘krasota njegove šume’, i što će se s njima dogoditi?

¹³ Što će se dogoditi s Asircem? “Gospodin, Jehova nad vojskama, pustiti [će] na gojazne njegove mršavost, i slavu će njegovu potpaliti da gori kao oganj. Jer će vidjelo Izraelovo biti oganj, i svetac će njegov biti plamen, i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan. I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tijela, uništiće, i biće kao bjegunac [“bolesnik”, “St”] kad iznemogne. I što ostane drveta šume njegove, biće malo, da bi ih dijete moglo popisati” (Izaija 10:16-19). Da, Jehova će toj “šibi”, Asircu, pokazati gdje joj je mjesto! Oni ‘gojazni’ među vojskom Asirca, odnosno njegovi jaki vojnici, bit će pogođeni ‘mršavošću’. Više neće izgledati tako snažno! Svjetlost Izraelova, Jehova Bog, spalit će njegove kopnene snage kao da su trnje i čkalj. A ‘krasota njegove šume’, njegovi vojni zapovjednici, bit će  uništena. Kad Jehova dokrajči Asirca, zapovjednika će ostati toliko malo da će ih dijete moći nabrojiti na prste! (Vidi i Izaiju 10:33, 34.)

14. Opiši napredovanje Asirca na području Jude do 732. pr. n. e.

¹⁴ Pa ipak, vjerojatno je Židovima koji žive u Jeruzalemu 732. pr. n. e. teško povjerovati u to da će Asirac biti poražen. Golema asirska vojska nemilice napreduje. Pogledaj popis judejskih gradova koji su već pali: ‘Dođe u Ajat, Magron, Mahmas, Gabu, Ramu, Gabat Saulov, Galim, Laiz, Anatot, Medemenu, Gabim, Nob’ (Izaija 10:28-32a). * Na koncu, napadači stižu i do Lahiša, udaljenog od Jeruzalema samo 50 kilometara. Ubrzo nakon toga brojna asirska vojska približava se gradu. Asirac ‘maše [“prijeti”, “St”] rukom svojom na goru kćeri Sionske, na hum Jeruzalemski’ (Izaija 10:32b). Što ga može zaustaviti?

15, 16. (a) Zašto je kralju Ezehiji potrebna snažna vjera? (b) Što Ezehiji pruža temelj za vjeru da će mu Jehova pomoći?

¹⁵ Kralja Ezehiju u njegovoj palači u gradu obuzima sve veća tjeskoba. On razdire svoje haljine i oblači se u kostrijet (Izaija 37:1). Šalje svoje ljude proroku Izaiji kako bi pitao Jehovu što će biti s Judom. Oni se ubrzo vraćaju s Jehovinim odgovorom: “Ne plaši se (...) jer ću braniti taj grad” (Izaija 37:6, 35). No, Asirci i dalje prijete i djeluju izuzetno samouvjereno.

¹⁶ Vjera — to je ono što će kralju Ezehiji davati snagu u toj kriznoj situaciji. Vjera je “jasno dokazivanje stvarnosti iako ih se ne vidi” (Hebrejima 11:1). Ona zahtijeva da se gleda dalje od onoga što se vidi na prvi pogled. Ali vjera se temelji na spoznaji. Ezehija se vjerojatno  sjeća da je Jehova već ranije rekao ove utješne riječi: “Ne boj se Asirca, narode moj, koji nastavaš na gori Sionu. (...) Jer još malo, i gnjev će prestati; tada će se jarost moja obratiti na njihovu pogibao. Jer će podignuti na nj Jehova nad vojskama bič, te će biti kao poraz Madijanski kod kamena Oreba i kao štap njegov na moru, i podignuće ga kao u Egiptu” (Izaija 10:24-26). * Da, Božji je narod već bio u teškim situacijama. Ezehijini su se preci kod Crvenog mora našli u naizgled beznadnoj situaciji suočeni s nadmoćnijom egipatskom vojskom. Stoljećima ranije Gedeon se suočio s daleko brojnijom vojskom kada su Madijanci i Amalečani napali Izrael. No ipak je Jehova u ta dva slučaja izbavio svoj narod (2. Mojsijeva 14:7-9, 13, 28; Suci 6:33; 7:21, 22).

17. Kako je ‘slomljen’ asirski jaram, i zašto?

¹⁷ Hoće li Jehova ponovno učiniti ono što je učinio u tim ranijim prilikama? Hoće. Jehova obećava: “Tada će se skinuti breme njegovo s ramena tvojega i jaram njegov s vrata tvojega, i izlomiće se jaram od pomazanja [“zbog ulja”, “NS”]” (Izaija 10:27). Asirski će se jaram skinuti s ramena i vrata Božjeg savezničkog naroda. Da, jaram će biti ‘slomljen’ — i itekako je bio slomljen! U samo jednoj noći Jehovin je anđeo pobio 185 000 Asiraca. Opasnost je otklonjena i Asirci su zauvijek otišli s judejskog tla (2. Kraljevima 19:35, 36). Zašto? “Zbog ulja.” To bi se moglo odnositi na ulje koje se koristilo kada je Ezehija pomazan za kralja iz Davidove loze. Tako Jehova ispunjava svoje obećanje: “Braniti [ću] taj grad,  i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida sluge svojega” (2. Kraljevima 19:34).

18. (a) Ima li Izaijino proročanstvo više od jednog ispunjenja? Objasni. (b) Koja je današnja organizacija slična drevnoj Samariji?

¹⁸ Izaijin izvještaj kojim se bavi ovo poglavlje govori o događajima koji su se u Judi odigrali prije više od 2 700 godina. No ti su događaji izuzetno značajni za današnje vrijeme (Rimljanima 15:4). Znači li to da glavni sudionici tog uzbudljivog izvještaja — stanovnici Samarije i Jeruzalema, kao i Asirci — imaju svoje suvremene pandane? Da. Crkve kršćanstva, slično kao i idolopoklonstvom prožeta Samarija, tvrde da obožavaju Jehovu, a do srži su prožete otpadništvom. U djelu An Essay on the Development of Christian Doctrine rimokatolički kardinal John Henry Newman priznaje da su stvari koje crkve kršćanstva već stoljećima koriste, naprimjer tamjan, svijeće, sveta vodica, svećenička odjeća i likovi, “sve poganskog porijekla”. Kao što Jehova nije odobravao idolopoklonstvo Samarije, tako ne odobrava niti poganstvom prožeto obožavanje kakvo se vrši u svijetu kršćanstva.

19. Kakvo je upozorenje upućeno svijetu kršćanstva, i tko ga upućuje?

¹⁹ Jehovini svjedoci već godinama upozoravaju svijet kršćanstva na Jehovino negodovanje. Naprimjer, 1955. je diljem svijeta održano javno predavanje pod naslovom “Kršćanstvo ili kršćani — tko je ‘svjetlo svijeta’?” U predavanju je slikovito objašnjeno na koji su se način crkve kršćanstva udaljile od doktrina i djela pravog kršćanstva. Nakon toga su primjerci ovog dojmljivog predavanja bili poslani svećenicima u mnogim zemljama. Svijet kršćanstva, u cjelini gledano, nije poslušao to  upozorenje. Zato Jehovi ne preostaje ništa drugo nego da ga kazni ‘šibom’.

20. (a) Tko će poslužiti kao Asirac u suvremeno doba, i na koji će način biti upotrijebljen kao šiba? (b) Do koje će mjere svijet kršćanstva biti kažnjen?

²⁰ Koga će Jehova upotrijebiti da bi kaznio buntovno kršćanstvo? Odgovor nalazimo u 17. poglavlju Otkrivenja. Tamo se upoznajemo s bludnicom, ‘Babilonom Velikim’, koja predočava sve krive religije svijeta, uključujući i crkve kršćanstva. Ta bludnica jaše na skerletnoj divljoj zvijeri koja ima sedam glava i deset rogova (Otkrivenje 17:3, 5, 7-12). Divlja zvijer predočava Organizaciju ujedinjenih naroda. * Kao što je drevni Asirac razorio Samariju, tako će i skerletna divlja zvijer “zamrziti bludnicu i opustošit će je i učiniti je golom, i pojest će njene mesnate dijelove i potpuno će je spaliti vatrom” (Otkrivenje 17:16). Tako će suvremeni Asirac (zemlje članice UN-a) zadati svijetu kršćanstva snažan udarac i izbrisati ga iz postojanja.

21, 22. Tko će potaknuti divlju zvijer da napadne Božji narod?

²¹ Hoće li Jehovini vjerni Svjedoci nestati zajedno s Babilonom Velikim? Neće. S njima Bog nije nezadovoljan. Čisto će obožavanje opstati. Međutim, divlja zvijer koja će uništiti Babilon Veliki pohlepno će baciti oko i na Jehovin narod. Time će zvijer izvršiti ne Božju misao, već misao nekog drugog. Koga? Sotone Đavla.

²² Jehova iznosi na vidjelo ponosan Sotonin plan: “Tada će ti [Sotoni] doći u srce stvari, i smišljaćeš zle  misli. I reći ćeš: (...) udariću na mirni narod koji živi bez straha, koji svi žive u mjestima bez [zaštitnih] zidova, (...) da naplijeniš plijena i nagrabiš grabeža” (Ezehijel 38:10-12). Sotona će zaključiti: ‘Pa da, zašto ne bih nahuškao narode da napadnu Jehovine svjedoke? Oni su ranjivi, nezaštićeni, nemaju nikakvog političkog utjecaja. Oni neće pružati otpor. Bit će ih lako pokupiti kao što je lako pokupiti jaja iz nezaštićenog gnijezda!’

23. Zašto suvremeni Asirac neće moći Božjem narodu učiniti isto što i svijetu kršćanstva?

²³ Ali čuvajte se, narodi! Znajte, ako dirnete u Jehovin narod, morat ćete se razračunati sa samim Bogom! Jehova ljubi svoj narod i sigurno će se boriti za njega, kao što se borio za Jeruzalem u vrijeme Ezehije. Kada suvremeni Asirac bude pokušao uništiti Jehovine sluge, tada će, ustvari, započeti bitku protiv Jehove Boga i Janjeta, Isusa Krista. To je bitka koju Asirac ne može dobiti. “Janje će ih pobijediti”, kaže Biblija, “jer je Gospodar gospodarâ i Kralj kraljeva” (Otkrivenje 17:14; usporedi Mateja 25:40). Kao i Asirac u drevno doba, skerletna divlja zvijer ‘otići će u uništenje’. Više nikome neće ulijevati strah (Otkrivenje 17:11).

24. (a) Što su pravi kršćani odlučni činiti kako bi se pripremili za budućnost? (b) Kako Izaija gleda još dalje u budućnost? (Vidi okvir na 155. stranici.)

²⁴ Pravi se kršćani bez straha mogu suočiti s budućnošću ako njihov odnos s Jehovom ostane čvrst i ako vršenje njegove volje stave na prvo mjesto u svom životu (Matej 6:33). Tada se ne trebaju “bojati zla” (Psalam 23:4). Svojim očima vjere vidjet će Božju moćnu ruku podignutu visoko, ali ne zato da ih kazni, već da ih zaštiti od njihovih neprijatelja. A ušima će čuti ohrabrujuće riječi: “Ne boj se” (Izaija 10:24).