1, 2. (a) Zašto među stanovnicima Jeruzalema vlada strah? (b) Koja se pitanja nameću s obzirom na nezavidnu situaciju u kojoj se našao Jeruzalem?

MEĐU stanovnicima Jeruzalema vlada strah — i to s dobrim razlogom! Asirija, najmoćnije carstvo tog vremena, napala je ‘sve tvrde gradove Judine i uzela ih’. Sada asirska vojna mašinerija prijeti judejskoj prijestolnici (2. Kraljevima 18:13, 17). Što će poduzeti kralj Ezehija i ostali stanovnici Jeruzalema?

² Budući da su drugi gradovi u njegovoj zemlji već poraženi, Ezehija je svjestan da Jeruzalem nije dorastao moćnoj asirskoj vojnoj sili. Osim toga, Asirci su poznati po besprimjernoj okrutnosti i nasilju. Vojska tog naroda ulijeva takav strah da se ponekad njegovi protivnici znaju povući, a da se uopće i ne upuštaju u borbu! Kome se stanovnici Jeruzalema mogu obratiti za pomoć, budući da se nalaze u tako jezivoj situaciji? Postoji li uopće način da se spase od asirske vojske? I kako se Božji narod našao u takvoj situaciji? Da bismo odgovorili na ta pitanja, moramo se vratiti u prošlost i vidjeti kako je Jehova postupao sa svojim savezničkim narodom tijekom ranijeg vremena.

3, 4. (a) Kada i kako se izraelski narod podijelio na dva kraljevstva? (b) Na koji je način Jeroboam već u samom početku naveo desetplemensko sjeverno kraljevstvo na loš put?

³ Od vremena kada su Izraelci otišli iz Egipta pa sve do smrti Davidovog sina Salamuna — što je period od nešto  više od 500 godina — 12 izraelskih plemena bilo je ujedinjeno u jedan narod. Nakon Salamunove smrti Jeroboam je deset sjevernih plemena poveo u pobunu protiv Davidovog doma i otada je narod bio podijeljen na dva kraljevstva. To se dogodilo 997. pr. n. e.

⁴ Jeroboam je bio prvi kralj sjevernog kraljevstva Izraela i svoje je podanike poveo putem otpadništva time što je aronsko svećenstvo i zakonito obožavanje Jehove zamijenio nezakonitim svećenstvom i sustavom obožavanja teleta (1. Kraljevima 12:25-33). Jehovi je to bilo odvratno (Jeremija 32:30, 35). Iz tog i drugih razloga dopustio je Asiriji da podjarmi Izrael (2. Kraljevima 15:29). Kralj Ozeje pokušao se udružiti s Egiptom i tako se osloboditi asirskog jarma, no taj mu plan nije uspio (2. Kraljevima 17:4).

5. Kome se Izrael obraća za pomoć?

⁵ Jehova želi urazumiti Izraelce. * Zato šalje proroka Izaiju koji nosi sljedeće upozorenje: “Teško onima koji idu u Egipat za pomoć, koji se oslanjaju na konje, i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjanike što ih je veliko mnoštvo, a ne gledaju na sveca Izraelova i ne traže Jehovu” (Izaija 31:1). Kako je to žalosno! Izrael ima više pouzdanja u konje i bojna kola nego u živog Boga, Jehovu. U očima Izraelaca koji tjelesno razmišljaju egipatski su konji brojni i snažni. Stoga će Egipat svakako biti dragocjen saveznik protiv asirske vojske! No Izraelci će ubrzo ustanoviti da je savez s Egiptom, koji je plod njihovog tjelesnog razmišljanja, posve beskoristan.

6. Zašto je to što se Izraelci okreću Egiptu očit dokaz da nemaju vjere u Jehovu?

 ⁶ Putem saveza Zakona stanovnici Izraela i Jude nalaze se u predanom odnosu s Jehovom (2. Mojsijeva 24:3-8; 1. Dnevnika 16:15-17). Time što traži pomoć od Egipta, Izrael daje do znanja da nema vjere u Jehovu i da podcjenjuje zakone koji su dio tog svetog saveza. Zašto? Zato što uvjeti tog saveza uključuju i Jehovino obećanje da će štititi pripadnike svog naroda ako budu odani isključivo njemu (3. Mojsijeva 26:3-8). Ostajući dosljedan tom obećanju, Jehova je uvijek iznova dokazivao da je “zaklon u vrijeme nevolje” (Psalam 37:39, St; 2. Dnevnika 14:2, 9-12; 17:3-5, 10). Osim toga, Jehova je preko Mojsija, koji je bio posrednik saveza Zakona, budućim izraelskim kraljevima rekao da ne drže mnogo konja (5. Mojsijeva 17:16). Poslušnost toj odredbi bila bi znak da se kraljevi oslanjaju na “sveca Izraelova” da im pruži zaštitu. No nažalost, izraelski vladari nemaju takvu vjeru.

7. Što mogu današnji kršćani naučiti iz primjera Izraelaca koji nisu imali vjere?

⁷ Današnji kršćani mogu izvući pouku iz toga. Izraelci su se radije oslanjali na vidljivu podršku Egipta nego na daleko moćniju podršku koju pruža Jehova. Jednako tako i danas kršćani mogu doći u iskušenje da svoje pouzdanje polažu u stvari koje s tjelesnog gledišta izgledaju kao izvor sigurnosti — bankovne račune, društveni položaj, utjecajna poznanstva u svijetu — umjesto u Jehovu. Istina, kršćani koji su poglavari obitelji ozbiljno shvaćaju svoju odgovornost da se u materijalnom pogledu brinu za svoju obitelj (1. Timoteju 5:8). No oni ne polažu svoje pouzdanje u materijalne stvari. A čuvaju se i “svake vrste lakomosti” (Luka 12:13-21). Jedino “utočište u nevolji” je Jehova Bog (Psalam 9:9; 54:7).

8, 9. (a) Kakav će biti ishod Izraelovog plana, unatoč tome što u strateškom pogledu djeluje sasvim osnovano, i zašto? (b) Kakva je razlika između ljudskih i Jehovinih obećanja?

 ⁸ Izaija se gotovo ruga izraelskim vođama koji su smislili savez s Egiptom, govoreći: “I on [je] mudar, i navući će zlo, i neće poreći svoje riječi, nego će ustati na dom  nevaljalih ljudi i na one koji pomažu onima koji čine bezakonje” (Izaija 31:2). Izraelski vođe možda misle da su mudri. No nije li Stvoritelj svemira mudriji od svih? Na prvi pogled, Izraelov je plan da traži pomoć od Egipta u strateškom pogledu sasvim osnovan. Međutim, sklapanje takvog političkog saveza u Jehovinim očima predstavlja duhovni preljub (Ezehijel 23:1-10). Zbog toga Izaija kaže da će Jehova ‘navući zlo’.

⁹ Općepoznato je da ljudska obećanja nisu pouzdana i da je ljudska zaštita nesigurna. No Jehova, za razliku od toga, nikad ne mora “poreći svoje riječi”. On će sigurno učiniti ono što obeća. Njegova se riječ k njemu ne vraća bez rezultata (Izaija 55:10, 11; 14:24).

10. Što će se dogoditi s Egiptom i Izraelom?

¹⁰ Hoće li se Egipćani pokazati pouzdanom zaštitom za Izrael? Neće. Izaija Izraelcima kaže: “Egipćani su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh; i zato će Jehova mahnuti rukom svojom, te će pasti pomagač, pašće i onaj kome pomaže, i svi će zajedno poginuti” (Izaija 31:3). I pomagač (Egipat) i onaj kome pomaže (Izrael) past će i poginuti kada Jehova ispruži svoju ruku kako bi posredstvom Asirije izvršio svoju presudu.

11. Koje je grešne postupke Izrael nagomilao, i do čega je to na kraju dovelo?

¹¹ Budući da je milosrdan, Jehova uvijek iznova šalje proroke kako bi potaknuo Izraelce da se pokaju i vrate čistom obožavanju (2. Kraljevima 17:13). Usprkos tome, Izraelci, pored toga što griješe obožavajući likove teleta, dodatno pogoršavaju situaciju vračanjem, nemoralnim obožavanjem Baala te korištenjem svetih stupova i visokih mjesta. Čak ‘provode svoje sinove i kćeri kroz oganj’, žrtvujući  demonskim bogovima vlastite potomke (2. Kraljevima 17:14-17; Psalam 106:36-39; Amos 2:8). Kako bi zlu koje se čini u Izraelu stao na kraj, Jehova objavljuje svoju odluku: “Bit će uništena Samarija. Kao komad drveta na vodi ode njen kralj” (Ozej 10:1, 7, Ša). Godine 742. pr. n. e. asirske snage napadaju Samariju, izraelsku prijestolnicu. Nakon trogodišnje opsade Samarija pada i 740. pr. n. e. desetplemensko kraljevstvo prestaje postojati.

12. Kakvo se djelo po Jehovinoj zapovijedi vrši u današnje vrijeme, i što će se dogoditi s onima koji se ne obaziru na upozorenje?

¹² Jehova je zapovjedio da se u naše vrijeme širom svijeta vrši djelo propovijedanja kako bi se upozorilo ‘čovječanstvo da se svi posvuda pokaju’ (Djela apostolska 17:30; Matej 24:14). Oni koji odbacuju Božje sredstvo spasenja postat će kao “komad drveta”, bit će uništeni poput otpadničkog izraelskog naroda. S druge strane, oni koji svoje nade polažu u Jehovu “naslijediti [će] zemlju, i živjeće na njoj dovijeka” (Psalam 37:29). Stoga je uistinu mudro izbjegavati greške koje je činilo drevno izraelsko kraljevstvo! U potpunosti se uzdajmo u to da će nam Jehova dati spasenje.

13, 14. Koje utješne riječi Jehova upućuje Sionu?

¹³ Nekoliko kilometara od južne granice Izraela nalazi se Jeruzalem, prijestolnica Jude. Stanovnici Jeruzalema itekako su svjesni onoga što se dogodilo Samariji. Sada i njima prijeti isti zastrašujući neprijatelj koji je prouzročio propast njihovog susjeda na sjeveru. Hoće li izvući pouku iz onoga što je zadesilo Samariju?

¹⁴ Naredne Izaijine riječi pružaju utjehu stanovnicima Jeruzalema. Izaija ih uvjerava da Jehova još uvijek ljubi svoj saveznički narod, govoreći: “Ovako mi reče Jehova: kao što  lav i lavić riče nad lovom svojim, i ako se i sviče na nj mnoštvo pastira, on se ne plaši od vike njihove niti se pokorava na buku njihovu, tako će Jehova nad vojskama sići da vojuje za goru Sionsku i za hum njezin” (Izaija 31:4). Poput  mladog lava koji stoji nad svojim plijenom, Jehova će ljubomorno štititi svoj sveti grad, Sion. Ni hvalisanje, ni prijetnje, ni bilo kakva buka koja dopire iz redova asirskih trupa neće odvratiti Jehovu od njegovog nauma.

15. Na koji način Jehova pokazuje nježnost i samilost u svom ophođenju sa stanovnicima Jeruzalema?

¹⁵ Obrati sada pažnju na Jehovino nježno i samilosno ophođenje sa stanovnicima Jeruzalema: “Kao ptice krilima Jehova će nad vojskama zaklanjati Jeruzalem, i zaklanjajući izbaviće, i obilazeći sačuvaće” (Izaija 31:5). Ptica koja ima ptiće uvijek ih je spremna braniti. Raširenih krila ona kruži iznad svog gnijezda i budnim okom traži bilo kakav znak opasnosti. Ako se približi kakav grabežljivac, ona se hitro obrušava na njega da bi obranila svoje ptiće. Na sličan će način Jehova nježno voditi brigu o stanovnicima Jeruzalema jer im prijeti napad Asiraca.

16. (a) Koji poziv Jehova s ljubavlju upućuje svom narodu? (b) Kada je pobuna Judejaca posebno izbila na vidjelo? Objasni.

¹⁶ Jehova sada podsjeća svoj narod da je zgriješio i potiče ga da ostavi svoje grešne puteve: “Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi” (Izaija 31:6, “St”). Desetplemensko izraelsko kraljevstvo nije bilo jedino koje se pobunilo. I Judejci, koji su također “sinovi Izraelovi”, ‘duboko su otpali’. To je posebno izbilo na vidjelo kada je, nedugo nakon što je Izaija završio svoju proročansku poruku, Ezehijin sin Manasija postao kralj. Biblijski izvještaj kaže da “Manasija zavede Judu i Jeruzalem, te činiše gore nego narodi koje istrijebi Jehova” (2. Dnevnika 33:9). Zamisli to! Jehova istrebljuje poganske narode zato što su odvratni u svojoj prljavštini, a stanovnici Jude, koji se nalaze u saveznom odnosu s Jehovom, još su gori od pripadnika tih naroda.

17. U kom se pogledu današnje okolnosti mogu usporediti s onima u Judi tijekom Manasijine vladavine?

 ¹⁷ Danas, u osvit 21. stoljeća, okolnosti su u mnogim pogledima slične onima u Judi u vrijeme Manasije. Svijet je sve više podijeljen uslijed vjerske, rasne i etničke mržnje. Milijuni ljudi postali su žrtve stravičnih postupaka, kao  što su ubojstva, mučenja, silovanja i etnička čišćenja. Nema nikakve sumnje u to da su ljudi i narodi — naročito oni koji pripadaju svijetu kršćanstva — ‘duboko otpali’. Međutim, možemo biti sigurni da Jehova neće dozvoliti da zloća potraje do unedogled. Zašto možemo biti sigurni u to? Zbog onoga što se dogodilo u Izaijino vrijeme.

18. Kakvo upozorenje Rabzak daje Ezehiji?

¹⁸ Asirski su kraljevi zaslugu za pobjede na bojnom polju pripisivali svojim bogovima. Knjiga Ancient Near Eastern Texts sadrži zapise Asurbanipala, asirskog vladara, koji je tvrdio da su ga vodili “Ašur, Bel, Nebo, veliki bogovi, [njegovi] gospodari, koji su (uvijek) na [njegovoj] strani, [kada] je porazio (iskusne) borce (...) u jednoj velikoj otvorenoj borbi”. U Izaijino vrijeme Rabzak, predstavnik asirskog kralja Senaheriba, izražava slično vjerovanje u to da bogovi sudjeluju u ljudskim ratovima kada se obraća židovskom kralju Ezehiji. Upozorava ga da se ne oslanja na to da će mu Jehova dati spasenje i ističe kako druge narode njihovi bogovi nisu bili u stanju zaštititi od moćne asirske ratne mašinerije (2. Kraljevima 18:33-35).

19. Kako Ezehija reagira na Rabzakovo ruganje?

¹⁹ Kako kralj Ezehija reagira? Biblijski izvještaj kaže: “Kad to ču kralj Ezehija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otiđe u dom Jehovin” (2. Kraljevima 19:1). Ezehija uviđa da postoji samo jedna Osoba koja mu može pomoći u ovoj zastrašujućoj situaciji. On se ponizno obraća Jehovi da mu pruži vodstvo.

20. Što će Jehova poduzeti u korist stanovnika Jude, i koju bi pouku oni trebali izvući iz toga?

²⁰ Jehova pruža traženo vodstvo. Preko proroka Izaije on kaže: “U onaj [će] dan svaki odbaciti idole svoje  srebrne, i zlatne svoje idole, koje vam ruke vaše načiniše na grijeh” (Izaija 31:7). Kada se Jehova krene boriti za svoj narod, Senaheribovi bogovi bit će razotkriveni kao ono što zaista jesu — bezvrijedni. To je pouka koju stanovnici Jude trebaju primiti k srcu. Unatoč tome što je kralj Ezehija vjeran, judejska je zemlja, kao i Izrael, puna idola (Izaija 2:5-8). Da bi stanovnici Jude obnovili svoj odnos s Jehovom, morat će se pokajati za svoje grijehe i odbaciti ‘svaki svoje idole’. (Vidi 2. Mojsijevu 34:14.)

21. Kako Izaija proročanski opisuje korake koje će Jehova poduzeti kako bi izvršio presudu nad Asircem?

²¹ Izaija sada proročanski opisuje koje će korake Jehova poduzeti kako bi izvršio presudu nad zastrašujućim neprijateljem Jude: “Asirac će pasti od mača ne čovječjega, i mač ne čovječji poješće ga, i bježaće ispred mača, i mladići će njegovi plaćati danak” (Izaija 31:8). Prilikom konačnog obračuna Jeruzalemljani ne moraju čak ni izvući mačeve iz korica. Najvrsniji asirski vojnici ginu, ali ne od ljudskog, već od Jehovinog mača. Što se tiče asirskog kralja Senaheriba, on će ‘bježati ispred mača’. Nakon što je Jehovin anđeo pobio 185 000 njegovih ratnika, on se vratio kući. Kasnije su ga, dok se klanjao svom bogu Nezrohu, ubili njegovi vlastiti sinovi (2. Kraljevima 19:35-37).

22. Što mogu današnji kršćani naučiti iz događaja vezanih uz Ezehiju i asirsku vojsku?

²² Nitko, uključujući i Ezehiju, nije mogao predvidjeti kako će Jehova izbaviti Jeruzalem od asirske vojske. Pa ipak, način kako se Ezehija postavio u toj kriznoj situaciji izvrstan je primjer onima koji se danas suočavaju s kušnjama (2. Korinćanima 4:16-18). S obzirom  na zastrašujuću reputaciju Asiraca, koji su prijetili Jeruzalemu, razumljivo je da se Ezehija bojao (2. Kraljevima 19:3). No ipak, imao je vjeru u Jehovu i tražio je njegovo vodstvo, a ne ljudsko. Dobro je za Jeruzalem da je tako postupio! Bogobojazne kršćane u današnje vrijeme također mogu obuzeti snažne emocije kada se nalaze pod stresnim okolnostima. Strah je razumljiva reakcija u mnogim situacijama. Pa ipak, ako ‘bacimo svu svoju tjeskobnu brigu na Jehovu’, on će se brinuti za nas (1. Petrova 5:7). Pomoći će nam da svladamo strah i ojačati nas da možemo izaći na kraj s problemom koji nam uzrokuje stres.

23. Kako je na kraju Senaherib, a ne Ezehija, ostao u strahu?

²³ Na kraju Senaherib, a ne Ezehija, ostaje u strahu. Kome se može obratiti? Izaija proriče: “Stijena će njegova proći [“propasti”, “Ša”] od straha, i knezovi će se njegovi prepasti od zastave, veli Jehova, čiji je oganj na Sionu i peć u Jeruzalemu” (Izaija 31:9). Senaheriba njegovi bogovi — njegova “stijena”, utočište u koje se uzdao — ostavljaju na cjedilu. Oni su ‘propali’, ili mogli bismo reći umrli, “od straha”. Štoviše, čak ni Senaheribovi knezovi nisu od velike pomoći. I njih je obuzeo strah.

24. Koja se jasna poruka može vidjeti u onome što se dogodilo Asircu?

²⁴ Ovaj dio Izaijinog proročanstva sadrži jasnu poruku za svakoga tko bi mogao imati namjeru protiviti se Bogu. Nema tog oružja, nema te sile niti sredstva koji mogu pomutiti Jehovine naume (Izaija 41:11, 12). Istovremeno, oni koji tvrde da služe Bogu, a okreću se od njega i traže sigurnost u tjelesnim stvarima bit će razočarani. Svatko tko ‘ne gleda na Sveca Izraelova’, vidjet će kako Jehova ‘navlači zlo’ (Izaija 31:1, 2). Da, jedino pravo i trajno utočište je Jehova Bog (Psalam 37:5).