1, 2. Objasni kako je došlo do toga da su Jehovini sinovi postali buntovnici.

ON SE dobro skrbio o svojoj djeci, kao što bi i svaki ljubavlju ispunjen roditelj. Tijekom mnogih godina brinuo se da budu sita, odjevena i zaštićena. Kad je bilo neophodno, pružao joj je stegu. No kazna koju bi dobila nikad nije bila pretjerana; uvijek je bila “s mjerom” (Jeremija 30:11). Stoga si možemo samo predstaviti koliku bol osjeća ovaj otac pun ljubavi kada mora izgovoriti ove riječi: “Sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše [od] mene” (Izaija 1:2b).

² Buntovni sinovi o kojima se ovdje govori predočavaju pripadnike naroda Jude, a ožalošćeni je otac Jehova Bog. Kako je to žalosno! Jehova je odgajao Judejce i dao im uzvišeni položaj među narodima. “Obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje [“sandale”, St] od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastrijeh te svilom”, podsjetio ih je kasnije preko proroka Ezehijela (Ezehijel 16:10). Međutim, većina Judejaca ne cijeni to što je Jehova učinio za njih. Umjesto toga, oni su se pobunili.

3. Zašto Jehova poziva nebesa i Zemlju da budu svjedoci Judine pobune?

³ Jehova s dobrim razlogom u uvodu ovih riječi o buntovnim sinovima kaže: “Čujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Jehova govori” (Izaija 1:2a). Stoljećima ranije nebo i  Zemlja su, da se tako izrazimo, čuli kako su Izraelci bili jasno upozoreni na posljedice neposlušnosti. Mojsije je rekao: “Svjedočim vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je naslijedite” (5. Mojsijeva 4:26). A sada, u vrijeme Izaije, Jehova poziva nevidljiva nebesa i vidljivu Zemlju da budu svjedoci Judine pobune.

4. Kako se Jehova odlučio predstaviti Judejcima?

⁴ Ozbiljnost situacije zahtijeva izravan pristup. No, vrijedno je — a i dirljivo — zapaziti da čak i u tako teškim okolnostima Jehova Judejcima predstavlja sebe kao brižnog roditelja, a ne kao tek nekog vlasnika koji ih je kupio. Jehova, ustvari, usrdno potiče svoj narod da razmisli o toj situaciji, stavljajući se u poziciju oca kojem svojeglavost njegovih sinova zadaje tjeskobnu bol. U Judi vjerojatno ima roditelja koji iz vlastitog iskustva znaju što znači naći se u tako teškom položaju i koji su dirnuti tom usporedbom. U svakom slučaju, Jehova se sprema iznijeti svoje argumente protiv Jude.

5. Na koji način volovi i magarci, za razliku od Izraelaca, pokazuju vjernost?

⁵ Jehova preko Izaije kaže: “Vol poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Izaija 1:3) *. Vol i magarac  tegleće su životinje, dobro poznate stanovnicima Srednjeg istoka. Doista, Judejci nisu mogli poreći da je čak i kod tih nerazumnih životinja vidljiv osjećaj vjernosti, one dobro znaju da pripadaju svom gospodaru. U vezi s tim, razmotri kako je jedan istraživač Biblije opisao predvečernji prizor kojem je prisustvovao u jednom gradu na Srednjem istoku: “Čim je krdo stoke ušlo unutar zidina, počelo se razilaziti. Svaki je vol savršeno dobro znao tko mu je vlasnik i kako pronaći put do njegove kuće te se ni na trenutak nije zbunio u labirintu uskih i krivudavih uličica. A magarci su otišli ravno do vrata i do ‘jasala svoga gospodara’.”

6. U kom su pogledu stanovnici Jude postupali bez razumijevanja?

⁶ Budući da su takvi prizori u Izaijino vrijeme nesumnjivo svakidašnja stvar, bit Jehovine poruke jasna je: Ako čak nerazumna životinja pozna svog gospodara i svoje jasle, kakvo opravdanje imaju stanovnici Jude za to što su napustili Jehovu? Da, oni ‘ne razumiju’. Kao da nisu svjesni činjenice da njihov napredak i samo njihovo postojanje ovise o Jehovi. To što Jehova Judejce još uvijek naziva ‘svojim narodom’ uistinu je dokaz milosrđa.

7. Koji su neki od načina kako možemo pokazati zahvalnost za ono što nam Jehova pruža?

⁷ Nemojmo nikada postupati bez razumijevanja, propuštajući pokazivati cijenjenje za sve što je Jehova učinio za nas! Baš naprotiv, trebali bismo slijediti primjer psalmista Davida, koji je rekao: “Hvalim te, Jehova, iz svega srca svojega, kazujem sva čudesa tvoja” (Psalam 9:1). U tome će nam pomoći stalno stjecanje spoznaje o Jehovi, jer Biblija kaže da je “znanje o Svetome shvaćanje” (Priče Salamunove 9:10, Gru). Svakodnevno razmišljanje o Jehovinim blagoslovima potaknut će nas da budemo zahvalni i da ne izgubimo cijenjenje prema našem  nebeskom Ocu (Kološanima 3:15). “Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu”, kaže Jehova, “i koji se drži pravoga puta. Ja ću mu pokazati spasenje Božje” (Psalam 50:23).

8. Zašto se stanovnike Jude može nazvati ‘grešnim narodom’?

⁸ Izaija nastavlja svoju poruku oštrim riječima upućenima judejskom narodu: “Da grešna naroda! naroda ogrezla u bezakonju! sjemena zlikovačkoga, sinova pokvarenih! ostaviše Jehovu, prezreše sveca Izraelova, odstupiše natrag [“okrenuli su mu leđa”, “St”]” (Izaija 1:4). Zla se djela mogu nagomilavati do te mjere da postanu težak teret. U Abrahamovo vrijeme Jehova je grijeh Sodome i Gomore opisao kao “pretežak” (1. Mojsijeva 18:20, St). Nešto slično sada je vidljivo kod Judejaca, jer Izaija kaže da su ‘ogrezli u bezakonju’, ili ‘natovareni krivnjom’ (Ša). Osim toga, naziva ih ‘sjeme zlikovačko, sinovi pokvareni’. Da, stanovnici Jude su poput djece delinkventnog ponašanja. Svom su Ocu “okrenuli leđa”, ili, prema prijevodu New Revised Standard Version, “posve su se otuđili” od njega.

9. Što znači izraz ‘Svetac Izraelov’?

⁹ Svojim tvrdoglavim postupanjem Judejci pokazuju krajnje nepoštovanje prema ‘Svecu Izraelovom’. Što znači taj izraz koji se u Izaijinoj knjizi spominje 25 puta? Biti svet znači biti čist. Jehova je svet u najpotpunijem smislu te riječi (Otkrivenje 4:8). Izraelci se podsjete na tu činjenicu svaki put kad vide riječi “Svetost pripada Jehovi” urezane na sjajnoj zlatnoj pločici na prvosvećenikovom turbanu (2. Mojsijeva 39:30). Stoga Izaija nazivajući Jehovu ‘Svecem Izraelovim’ ističe ozbiljnost Judinog grijeha. Pa, ti buntovnici otvoreno krše zapovijed koja je bila dana njihovim  precima: “Posvećujte [se] i budite sveti, jer sam ja svet”! (3. Mojsijeva 11:44).

10. Kako možemo izbjeći pokazivanje nepoštovanja prema ‘Svecu Izraelovom’?

¹⁰ Današnji kršćani ni po koju cijenu ne smiju slijediti Judin primjer pokazivanja nepoštovanja prema ‘Svecu Izraelovom’. Moraju oponašati Jehovinu svetost (1. Petrova 1:15, 16). I trebaju ‘mrziti zlo’ (Psalam 97:10). Nečisti postupci, kao što je spolni nemoral, idolopoklonstvo, krađa i pijanstvo, mogu iskvariti kršćansku skupštinu. To je razlog zašto se one koji ne žele prekinuti s takvim postupcima isključuje iz skupštine. Konačno, onima koji nepokajnički hode nečistim putem bit će uskraćeni blagoslovi vladavine Božjeg Kraljevstva. Doista, sva takva zla djela predstavljaju šokantnu uvredu ‘Svecu Izraelovom’ (Rimljanima 1:26, 27; 1. Korinćanima 5:6-11; 6:9, 10).

11, 12. (a) Opiši loše stanje u kojem se nalazi Juda. (b) Zašto nam ne treba biti žao Jude?

¹¹ Izaija potom pokušava urazumiti Judejce, ukazujući im na njihovo bolesno stanje. On kaže: “Što biste još bili bijeni kad se sve više odmećete?” Drugim riječima, Izaija ih pita: ‘Niste li dovoljno patili? Zašto da si i dalje nanosite zlo svojim buntovništvom?’ Izaija nastavlja: “Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. Od pete do glave nema ništa zdrava” (Izaija 1:5, 6a). Juda se nalazi u bolesnom stanju koje izaziva gađenje — duhovno je bolesna od glave do pete. Kakve li zloslutne dijagnoze!

¹² Treba li nam biti žao Jude? Nipošto! Stoljećima prije toga čitav je izraelski narod bio dovoljno dobro upozoren na kaznu koja usljeđuje zbog neposlušnosti. Između ostalog, bilo im je rečeno: “Udariće te Jehova prištem zlim u  koljenima i na golijenima, da se nećeš moći iscijeliti, od stopala noge tvoje do tjemena” (5. Mojsijeva 28:35). Juda, u simboličnom smislu, sada doživljava upravo takve posljedice svog svojeglavog postupanja. A sve se to moglo izbjeći samo da je judejski narod bio poslušan Jehovi.

13, 14. (a) Kakve je povrede Juda zadobila? (b) Da li patnje potiču Judu da promisli o svom buntovničkom postupanju?

¹³ Izaija nastavlja opisivati bijedno stanje u kojem se nalazi Juda: “Ozljede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene” (Izaija 1:6b, “St”). Prorok ovdje spominje tri vrste povreda: ozljede (posjekotine, poput onih od mača ili noža), modrice (masnice dobivene od udaraca) i otvorene rane (svježe, nezacijeljele rane koje se izgleda ne mogu izliječiti). Slika koja se ovdje želi posredovati jest slika čovjeka koji je teško kažnjen na sve zamislive načine i niti jedan dio njegovog tijela nije ostao neozlijeđen. Juda je u doista očajnom stanju.

¹⁴ Da li to jadno stanje u kojem se nalazi potiče Judu da se vrati k Jehovi? Ne! Juda je poput buntovnika opisanog u Pričama Salamunovim 29:1: “Čovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, u jedan put će propasti, da neće biti lijeka.” Za taj narod izgleda nema lijeka. Prema Izaijinim riječima, Judine rane nisu “ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene”. * Ona je, u neku ruku, poput otvorene, nepovijene rane koja je zahvatila čitavo tijelo.

15. Kako se možemo zaštititi od duhovne bolesti?

¹⁵ Izvlačeći pouku iz Judinog primjera, i mi moramo biti na oprezu s obzirom na duhovnu bolest. Jednako  kao i fizička bolest, ona može pogoditi svakoga od nas. Na koncu, tko od nas nije podložan tjelesnim željama? Pohlepa i želja za pretjeranim užicima mogu pustiti korijenje u našem srcu. Zato je potrebno da naučimo ‘gnušati se nad zlom’ i ‘čvrsto se držati dobra’ (Rimljanima 12:9). Osim toga, trebali bismo u svom svakodnevnom životu razvijati plodove Božjeg duha (Galaćanima 5:22, 23). Ako budemo tako postupali, nećemo se naći u stanju koje je snašlo Judu — stanju duhovne bolesti od glave do pete.

16. (a) Kako Izaija opisuje stanje Judine zemlje? (b) Zašto neki tvrde da su te riječi vjerojatno bile izgovorene tijekom Ahazove vladavine, no kako mi možemo razumjeti te riječi?

¹⁶ Izaija sada prekida svoju usporedbu o zdravlju i prelazi na stanje Judine zemlje. Govoreći kao da promatra neku bitkom opustošenu ravnicu, on kaže: “Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuđini na vaše oči, i pustoš je kao što opustošavaju tuđini” (Izaija 1:7). Neki izučavatelji smatraju da su te riječi, iako su zapisane na početku Izaijine knjige, vjerojatno bile izgovorene u kasnijem periodu prorokovog života, vjerojatno tijekom vladavine zlog kralja Ahaza. Tvrde da je tijekom Ozijine vladavine vladalo preveliko blagostanje da bi bilo temelja za tako sumoran opis. Istina, ne može se sa sigurnošću reći je li Izaijina knjiga sastavljena prema kronološkom redoslijedu. No, Izaijine riječi o opustošenju vjerojatno su proročanske. Izgovarajući gornje riječi, Izaija se vrlo vjerojatno služi metodom koja se može pronaći i na drugim mjestima u Bibliji — opisivanjem nekog budućeg događaja kao da se već dogodio, čime se naglašava pouzdanost ispunjenja proročanstva. (Usporedi Otkrivenje 11:15.)

17. Zašto proročanski opis opustošenja ne bi trebao iznenaditi Judejce?

 ¹⁷ Bilo kako bilo, proročanski opis opustošenja Jude ne bi trebao iznenaditi ovaj svojeglav i neposlušan narod. Jehova ih je stoljećima ranije upozorio na ono što će se dogoditi ukoliko se pobune. Rekao je: “Opustiću zemlju da će joj se čuditi neprijatelji vaši, koji će živjeti u njoj. A vas ću rasijati po narodima, i učiniću da vas gone s golim mačem; i zemlja će vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani” (3. Mojsijeva 26:32, 33; 1. Kraljevima 9:6-8).

18-20. Kada se ispunjavaju riječi iz Izaije 1:7, 8, i u kom smislu Jehova u to vrijeme ‘ostavlja malo ostatka’?

¹⁸ Riječi iz Izaije 1:7, 8 po svoj se prilici ispunjavaju tijekom asirskog osvajanja koje dovodi do uništenja Izraela te masovnog pustošenja i nevolja u Judi (2. Kraljevima 17:5, 18; 18:11, 13; 2. Dnevnika 29:8, 9). Međutim, Juda nije posve uništena. Izaija kaže: “Osta kći Sionska kao koliba u vinogradu, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen” (Izaija 1:8).

¹⁹ Usred sveg tog opustošenja “kći Sionska”, Jeruzalem, održat će se. No izgledat će vrlo krhko — poput kolibe u vinogradu ili stražareve sjenice u polju krastavaca. Tijekom putovanja niz rijeku Nil jedan se izučavatelj iz 19. stoljeća prisjetio Izaijinih riječi kad je vidio takve slične sjenice, za koje je rekao da služe “gotovo kao ništa drugo nego zaklon od sjevernog vjetra”. Kada je u Judi žetva bila gotova, te se sjenice ostavljalo da se raspadnu i sruše. No unatoč tome, koliko god Jeruzalem djelovao krhko pred asirskom vojskom koja osvaja sve oko sebe, ipak će preživjeti.

²⁰ Ovu proročansku izjavu Izaija završava riječima: “Da nam Jehova nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili  bismo kao Sodoma, izjednačili bismo se s Gomorom” (Izaija 1:9). * Jehova će Judi na koncu doći u pomoć u borbi protiv moćne Asirije. Za razliku od Sodome i Gomore, Juda neće biti izbrisana s lica Zemlje. Ona će se održati.

21. Zašto je Jehova “ostavio malo ostatka” nakon što je Babilon razorio Jeruzalem?

²¹ Nakon više od 100 godina Judi je ponovno prijetila opasnost. Narod nije izvukao nikakvu pouku iz kazne koju je dobio posredstvom Asirije. “Oni se rugahu  glasnicima Božjim, i ne marahu za riječi njegove, i smijahu se prorocima njegovim.” Zbog toga se “raspali gnjev Jehovin na narod njegov, te ne bi lijeka” (2. Dnevnika 36:16). Babilonski je monarh Nabuhodonozor osvojio Judu i ovog puta nije ostala niti “koliba u vinogradu”. Čak je i Jeruzalem bio razoren (2. Dnevnika 36:17-21). No Jehova je ipak “ostavio malo ostatka”. Premda je Juda 70 godina provela u izgnanstvu, Jehova je zajamčio da će ona kao narod opstati, a posebno Davidova linija kroz koju je trebao doći obećani Mesija.

22, 23. Zašto je Jehova “ostavio malo ostatka” u prvom stoljeću?

²² U prvom je stoljeću Izrael kao Božji saveznički narod doživio konačnu nevolju. Kada se Isus pripadnicima tog  naroda predstavio kao obećani Mesija, oni su ga odbacili, a Jehova je zbog toga odbacio njih (Matej 21:43; 23:37-39; Ivan 1:11). Da li to znači da Jehova nakon toga više nije na Zemlji imao neki poseban narod? Ne, ne znači. Apostol Pavao je pokazao da su riječi iz Izaije 1:9 imale još jedno ispunjenje. Citirajući iz prijevoda Septuaginta, napisao je: “Kao što je Izaija unaprijed rekao: ‘Da nam Jehova nad vojskama nije ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma, i postali bismo nalik na Gomoru’” (Rimljanima 9:29).

²³ Ovaj su put preživjeli bili pomazani kršćani koji su iskazivali vjeru u Isusa Krista. Najprije su to bili Židovi koji su postali vjernici. Kasnije su im se pridružili i ne-Židovi koji su postali vjernici. Zajedno su sačinjavali novi Izrael, ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16; Rimljanima 2:29). To je “sjeme” preživjelo uništenje židovskog sustava stvari 70. n. e. Da, ‘Izrael Božji’ s nama je još i danas. Sada su mu se pridružili milijuni pojedinaca iz različitih nacija koji pokazuju vjeru i oni sačinjavaju “veliko mnoštvo, koje nitko [ne može] izbrojiti, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” (Otkrivenje 7:9).

24. Na što bismo svi trebali obratiti pažnju ukoliko želimo preživjeti najveću nevolju koja će zadesiti čovječanstvo?

²⁴ Ovaj će se svijet uskoro suočiti s bitkom od Harmagedona (Otkrivenje 16:14, 16). Iako će se raditi o nevolji većoj i od asirskog i od babilonskog napada na Judu, većoj čak i od rimskog opustošenja Judeje 70. n. e., preživjelih će biti (Otkrivenje 7:14). Stoga je doista životno važno da svi pomno razmotrimo Izaijine riječi koje je uputio Judi! One su za vjerne ljude onog doba značile preživljavanje. A jednako mogu značiti preživljavanje i za one koji pokazuju vjeru u današnje vrijeme.