1. Koji je jedan od načina na koje nas Jehova tješi?

JEHOVA je ‘Bog koji daje utjehu’. Obećanja koja je dao zapisati u svoju Riječ jedan su od načina na koje nas on tješi (Rimljanima 15:4, 5). Naprimjer, kada bi umro netko tko ti je drag, bi li ti išta moglo pružiti veću utjehu od nade da će ta voljena osoba uskrsnuti u Božjem novom svijetu? (Ivan 5:28, 29). A što je s Jehovinim obećanjem da će uskoro okončati zlo i Zemlju pretvoriti u raj? Nije li utješno imati nadu da možemo preživjeti, naći se u tom budućem Raju i nikada ne umrijeti? (Psalam 37:9-11, 29; Otkrivenje 21:3-5).

2. Zašto se možemo pouzdati u Božja obećanja?

² Možemo li se zaista pouzdati u Božja obećanja? Naravno da možemo! Davalac tih obećanja potpuno je pouzdan. On može i želi izvršiti svoju riječ (Izaija 55:10, 11). Ta se činjenica na vrlo upečatljiv način očitovala u događajima koji su povezani s Jehovinom izjavom, koju je dao preko proroka Izaije, da će u Jeruzalemu obnoviti pravo obožavanje. Razmotrimo to proročanstvo prema izvještaju iz 40. poglavlja Izaije, jer time možemo ojačati svoju vjeru u Jehovu, Ispunjavatelja obećanja.

3, 4. (a) Koje utješne riječi zapisuje Izaija, a Božjem će narodu kasnije biti potrebne? (b) Zašto će stanovnici Jude i Jeruzalema biti izgnani u Babilon, i koliko će potrajati njihovo robovanje?

³ U osmom stoljeću pr. n. e. prorok Izaija zapisuje utješne riječi koje će Jehovinom narodu biti potrebne u neko kasnije vrijeme. Neposredno nakon što je kralju Ezehiji rekao za predstojeće razorenje Jeruzalema i odvođenje židovskog naroda u Babilon, Izaija iznosi Jehovine riječi koje sadrže obećanje o obnovi: “Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš. Govorite Jeruzalemu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Jehovine dvojinom za sve grijehe svoje” (Izaija 40:1, 2).

⁴ Poziv “tješite”, kojim započinje 40. poglavlje Izaije, odgovarajuće ocrtava poruku svjetla i nade koju sadrži ostatak Izaijine knjige. Stanovnici Jude i Jeruzalema zbog svog će otpadništva biti izgnani u Babilon 607. pr. n. e. No židovski zarobljenici neće zauvijek služiti Babiloncima. Ne, njihovo će robovanje trajati samo tako dugo dok njihovo bezakonje ne bude ‘oprošteno’. Koliko će dugo to potrajati? Prema riječima proroka Jeremije, 70 godina (Jeremija 25:11, 12). Nakon toga, Jehova će ostatak koji se pokajao vratiti iz Babilona u Jeruzalem. Kad nastupi 70. godina Judinog opustošenja, zarobljenicima će uistinu veliku utjehu pružiti spoznaja da je vrijeme obećanog izbavljenja blizu! (Danijel 9:1, 2).

5, 6. (a) Zašto dugačak put od Babilona do Jeruzalema neće biti prepreka ispunjenju Božjeg obećanja? (b) Kako će se povratak Židova u domovinu odraziti na druge narode?

⁵ Putovanje iz Babilona u Jeruzalem dugo je od 800 do 1 600 kilometara, ovisno o tome kojim putem se ide. Hoće li tako dug put biti prepreka ispunjenju Božjeg  obećanja? Nipošto! Izaija piše: “Glas je nekoga koji viče: pripravite u pustinji put Jehovin, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Jehovina, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Jehovina govoriše” (Izaija 40:3-5).

⁶ Prije nego što bi krenuli na put, istočnjački vladari obično su slali ljude da im pripreme put, uklanjajući veće kamenje te čak gradeći nasipe i ravnajući brežuljke. Židovima koji se budu vraćali bit će kao da sam Bog ide na čelu ispred njih i uklanja svaku prepreku. Na koncu, oni su pripadnici naroda koji nosi Jehovino ime i s ispunjenjem njegovog obećanja da će ih vratiti u domovinu Jehovina će se slava očitovati svim narodima. Svidjelo se to njima ili ne, ti će narodi biti prisiljeni vidjeti da je Jehova Ispunjavatelj svojih obećanja.

7, 8. (a) Kako su se riječi iz Izaije 40:3 ispunile u prvom stoljeću n. e.? (b) Koje se veće ispunjenje Izaijinog proročanstva odigralo 1919?

⁷ Obnova koja se odigrala u šestom stoljeću pr. n. e. nije bila jedino ispunjenje ovog proročanstva. Ono se ispunilo i u prvom stoljeću n. e. Ivan Krstitelj bio je glas nekoga tko “viče u pustoši”, ispunjavajući time riječi iz Izaije 40:3 (Luka 3:1-6). Ivan je pod nadahnućem rekao da se Izaijine riječi odnose na njega (Ivan 1:19-23). Od 29. n. e. Ivan je započeo pripremati put Isusu Kristu. * Objava koju je Ivan unaprijed upućivao ljudima potaknula  ih je da traže obećanog Mesiju kako bi ga mogli slušati i slijediti (Luka 1:13-17, 76). Jehova je preko Isusa pokajnike doveo u slobodu koju može pružiti jedino Božje Kraljevstvo — to je oslobođenje od ropstva grijehu i smrti (Ivan 1:29; 8:32). Izaijine su riječi imale veće ispunjenje kada je 1919. ostatak duhovnog Izraela bio izbavljen iz Babilona Velikog i vratio se pravom obožavanju.

⁸ No, što je s onima koji trebaju izvući korist iz prvog ispunjenja tog obećanja — sa židovskim zarobljenicima u Babilonu? Mogu li se oni doista osloniti na Jehovino obećanje da će ih vratiti u voljenu domovinu? Naravno da mogu! Služeći se slikovitim riječima i usporedbama iz svakodnevnog života, Izaija sada navodi snažne razloge na temelju kojih mogu imati potpuno pouzdanje u to da će Jehova biti dosljedan svojoj riječi.

9, 10. Na koji način Izaija ističe suprotnost između prolaznosti ljudskog života i trajnosti Božje ‘riječi’?

⁹ Kao prvo, riječ Onoga koji obećava obnovu ostaje zauvijek. Izaija piše: “Glas govori: viči. I reče: što da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Jehovin dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka” (Izaija 40:6-8).

¹⁰ Izraelci dobro znaju da trava ne ostaje zauvijek. Tijekom sušne sezone ona se uslijed velike vrućine osuši i njena zelena boja pretvara se u smeđu. Ljudski je život u nekom pogledu sličan travi — jednako je prolazan (Psalam 103:15, 16; Jakov 1:10, 11). Izaija ističe suprotnost između prolaznosti ljudskog života i trajnosti Božje ‘riječi’, odnosno njegovog objavljenog nauma. Da, “riječ  Boga našega” ostaje zauvijek. Kad Bog nešto kaže, ništa ne može poništiti njegove riječi ili spriječiti da se one ispune (Jozua 23:14).

11. Zašto se možemo pouzdati u Jehovu da će ispuniti obećanja koja sadrži njegova pisana Riječ?

¹¹ Mi danas posjedujemo Jehovinu objavu o njegovom naumu u pisanom obliku, u Bibliji. Ona je kroz stoljeća nailazila na žestoko protivljenje, a neustrašivi su prevodioci, kao i drugi ljudi, riskirali svoj život da bi je sačuvali. Pa ipak, njihova nastojanja sama po sebi nisu razlog zbog kojeg je ona sačuvana. Sva zasluga za njezin opstanak mora se pripisati Jehovi, ‘živom i vječnom Bogu’ i Održavatelju svoje Riječi (1. Petrova 1:23-25). Razmisli o sljedećem: Ako je Jehova sačuvao svoju pisanu Riječ, zar se onda ne možemo pouzdati u njega da će ispuniti obećanja koja ona sadrži?

12, 13. (a) Zašto se obećanje o obnovi može smatrati pouzdanim? (b) Kakva dobra vijest očekuje židovske izgnanike, i zašto se mogu pouzdati u to?

¹² Izaija navodi sljedeći razlog zašto je obećanje o obnovi pouzdano. Onaj koji daje to obećanje moćan je Bog koji se s nježnošću brine za svoj narod. Izaija nastavlja: “Iziđi na visoku goru, Sione, koji [“ženo koja”, “NS”] javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jeruzaleme, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinim: evo Boga vašega. Evo, Gospodin Jehova ide na jakoga, i mišica će njegova vladati njim [“dolazi u moći, mišicom svojom vlada”, “St”]; evo plaća je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado  svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako” (Izaija 40:9-11).

¹³ U biblijska je vremena bio običaj da žene slave pobjede kličući ili pjevajući o dobroj vijesti, bilo o dobivenim bitkama bilo o olakšanju koje stiže (1. Samuelova 18:6, 7; Psalam 68:11, NS). Izaija proročanski ukazuje na  to da židovske izgnanike očekuje dobra vijest, vijest o kojoj se može bez straha klicati, čak s gorskih vrhunaca — Jehova će vratiti svoj narod u voljeni Jeruzalem! Oni mogu imati pouzdanja u to jer će Jehova doći “u moći”. Stoga ga ništa ne može spriječiti da ispuni svoje obećanje.

14. (a) Kako Izaija slikovito opisuje brižan način na koji će Jehova voditi svoj narod? (b) Koji nam primjer pokazuje kako se pastiri nježno brinu za svoje ovce? (Vidi okvir na 405. stranici.)

¹⁴ Međutim, taj moćan Bog ima i svoju blagu stranu. Izaija osjećajnim riječima opisuje kako će Jehova voditi svoj narod na povratku u domovinu. Jehova je poput brižnog pastira koji sakuplja svoje jaganjce i nosi ih u svojim “njedrima”. Riječ ‘njedra’ očito se ovdje odnosi na gornje nabore odjeće. Pastiri ponekad znaju nositi u njedrima janjad koja je tek došla na svijet i ne može ići ukorak sa stadom (2. Samuelova 12:3). Ovaj dirljivi prizor iz pastirskog života nesumnjivo jača uvjerenje Jehovinog izgnanog naroda u to da se Jehova s ljubavlju brine za njih. Sasvim sigurno, u takvog moćnog, a ipak brižnog Boga mogu imati povjerenja da će ispuniti ono što im je obećao!

15. (a) Kada je Jehova došao “u moći”, i tko je ‘mišica kojom vlada’? (b) Koja se dobra vijest mora neustrašivo objavljivati?

¹⁵ Izaijine su riječi u proročanskom pogledu izuzetno značajne za naše vrijeme. Godine 1914. Jehova je došao “u moći” i uspostavio svoje Kraljevstvo na nebu. ‘Mišica kojom vlada’ njegov je Sin, Isus Krist, kojeg je Jehova postavio na njegovo nebesko prijestolje. Godine 1919. Jehova je izbavio svoje pomazane sluge na Zemlji iz ropstva Babilonu Velikom i započeo kompletnu obnovu čistog obožavanja Njega, živog i pravog Boga. To je dobra vijest koja se mora neustrašivo objavljivati, takoreći uzvikivati  s gorskih vrhunaca kako bi se objava čula nadaleko i naširoko. Zato podignimo svoj glas i hrabro obznanjujmo drugima da je Jehova Bog obnovio svoje čisto obožavanje na Zemlji!

16. Na koji način Jehova vodi svoj današnji narod, i kakav primjer time pruža?

¹⁶ Riječi iz Izaije 40:10, 11 u još su nekim pogledima od praktične koristi za današnje vrijeme. Utješno je zapaziti brižnost s kojom Jehova vodi svoj narod. Kao što pastir razumije potrebe pojedinih ovaca — uključujući i malene jaganjce koji ne mogu ići ukorak sa stadom — tako i Jehova razumije ograničenja svakog svog vjernog sluge. Osim toga, Jehova kao brižan Pastir pruža primjer kršćanskim pastirima. Starješine moraju obzirno postupati sa stadom, oponašajući brigu punu ljubavi kakvu pokazuje sam Jehova. Uvijek moraju imati na umu ono što Jehova osjeća prema svakom članu stada, koje je “kupio krvlju vlastitog Sina” (Djela apostolska 20:28).

17, 18. (a) Zašto se židovski izgnanici mogu pouzdati u obećanje o obnovi? (b) Koja Izaijina pitanja izazivaju strahopoštovanje?

¹⁷ Židovski izgnanici mogu se pouzdati u obećanje o obnovi zato što je Bog svemoćan i beskrajno mudar. Izaija kaže: “Tko je izmjerio vodu grstima [“dlanom”, “Gru”] svojim i nebesa premjerio pedljem? tko je mjerom izmjerio prah zemaljski, i gore izmjerio na mjerila i bregove na poteg [“vagom vagao”, “Gru”]? Tko je upravljao duh Jehovin? ili mu bio savjetnik i naučio ga? S kim se je dogovarao i tko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma?” (Izaija 40:12-14).

 ¹⁸ Ova pitanja koja izazivaju strahopoštovanje židovske izgnanike trebaju potaknuti na razmišljanje. Mogu li obični ljudi zaustaviti mijene silovitih mora? Naravno da ne mogu! A za Jehovu su mora koja prekrivaju Zemlju poput kapi vode na dlanu. * Mogu li maleni ljudi izmjeriti golemo zvjezdano nebo ili izvagati gore i bregove na Zemlji? Ne mogu. No Jehova s lakoćom mjeri nebo kao što čovjek može neki predmet izmjeriti u pedljima — što je razmak između vrha palca i vrha malog prsta kad je dlan ispružen. Bog može, takoreći, vagom izvagati gore i bregove. Mogu li i najmudriji ljudi savjetovati Bogu što da poduzme u trenutnim okolnostima ili mu reći kako da postupi u budućnosti? Pa naravno da ne mogu!

19, 20. Kojim se slikovitim opisom služi Izaija kako bi prikazao Jehovinu veličinu?

¹⁹ No što je s moćnim narodima na Zemlji — mogu li oni spriječiti Boga da ispuni svoje obećanje? Izaija odgovara pružajući sljedeći opis tih naroda: “Gle, narodi su kao kap iz vedra, i kao prašina na mjerilima broje se; gle, premješta otoke kao prah. Ni Liban ne bi bio dosta za oganj, i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu. Svi su narodi kao ništa pred njim, manje negoli ništa i kao ništavnost vrijede mu” (Izaija 40:15-17).

²⁰ U Jehovinim su očima čitavi narodi poput kapi vode koja padne iz vedra. Nisu ništa više od finog sloja prašine koji se skuplja na vagi, bez ikakvog učinka. * Zamisli  da netko izgradi ogroman žrtvenik i kao drva za vatru na njemu upotrijebi sve drveće koje je pokrivalo libanonske gore. A onda zamisli da kao žrtvu prinese sve životinje koje su lunjale tim gorama. Čak ni takav prinos ne bi bio dostojan Jehove. Izaija kao da smatra da zoran opis koji je već pružio nije dovoljan, pa zato koristi još snažniju izjavu — svi su narodi “manje negoli ništa” u Jehovinim očima.

21, 22. (a) Kako Izaija ističe činjenicu da je Jehova neusporediv? (b) Na koji nas zaključak upućuje Izaijin slikovit opis? (c) Koju znanstveno utemeljenu izjavu zapisuje prorok Izaija? (Vidi okvir na 412. stranici.)

²¹ Želeći još snažnije naglasiti činjenicu da se Jehovu ni s čim ne može usporediti, Izaija u nastavku razotkriva koliko su nerazumni oni koji prave idole od zlata, srebra ili drva. Kakva li je ludost pomisliti da bi neki takav idol mogao dolično prikazati ‘Onoga koji sjedi nad krugom zemaljskim’ i ima vlast nad njegovim stanovnicima! (Pročitaj Izaiju 40:18-24.)

²² Sav taj slikovit opis upućuje nas na jedan zaključak — svemoćnog, beskrajno mudrog i neusporedivog Jehovu ništa ne može spriječiti da ispuni svoje obećanje. Izaijine su riječi sigurno pružile veliku utjehu i snagu židovskim izgnanicima u Babilonu koji su čeznuli za povratkom u svoju domovinu! I mi danas možemo biti uvjereni da će se Jehovina obećanja povezana s našom budućnosti ostvariti.

23. Što može ohrabriti židovske izgnanike, i što Jehova sada naglašava u pogledu svojih sposobnosti?

²³ Postoji još nešto što može ohrabriti židovske izgnanike. Onaj tko im obećava izbavljenje Stvoritelj je svega  i Izvor sve pokretačke energije. Da bi naglasio svoju zadivljujuću moć, Jehova skreće pažnju na djela stvaranja koja su pokazatelj njegove sposobnosti: “S kim ćete me dakle izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti. Podignite gore oči svoje i vidite; tko je to stvorio? tko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje ni jedno?” (Izaija 40:25, 26).

24. Kako Jehova, govoreći o sebi, ukazuje na to da mu nema premca?

²⁴ Izraelov Sveti govori o sebi. Da bi pokazao kako mu nema premca, Jehova svraća pažnju na zvijezde na nebu. Poput vojnog zapovjednika koji postrojava svoje čete, Jehova zapovijeda zvijezdama. Kada bi ih sazvao da se postroje, ‘niti jedna ne bi izostala’. Iako zvijezda ima mnogo, on svaku zove po imenu, bilo da se radi o pojedinačnom imenu bilo o opisu koji služi kao ime. Poput poslušnih vojnika, one su svaka na svom mjestu i drže se odgovarajućeg reda, jer njihov Vođa ima veliku ‘silu’ i ‘jaku moć’. Stoga židovski izgnanici imaju razloga za pouzdanje. Ako Stvoritelj zapovijeda zvijezdama, onda može pomoći svojim slugama.

25. Kako se možemo odazvati na božanski poziv zapisan u Izaiji 40:26, i s kakvim rezultatom?

²⁵ Tko od nas može odoljeti božanskom pozivu zapisanom u Izaiji 40:26: “Podignite gore oči svoje i vidite”? Otkrića do kojih su došli suvremeni astronomi pokazuju da zvjezdano nebo pobuđuje još i veće strahopoštovanje nego što je to bilo očito u Izaijino vrijeme. Astronomi koji pomoću svojih snažnih teleskopa istražuju nebo procjenjuju da nama vidljiv svemir sadrži čak 125 milijardi galaktika. A samo jedna od njih — Mliječna staza — sadrži, prema nekim procjenama, više od 100 milijardi zvijezda! Takvi bi podaci trebali u našem srcu  pobuditi strahopoštovanje prema našem Stvoritelju i potaknuti nas da se u potpunosti uzdamo u njegovo obećanje.

26, 27. Kako su opisani osjećaji izgnanika u Babilonu, i što bi oni trebali znati?

²⁶ Znajući da će godine provedene u zarobljeništvu oslabiti duh židovskih izgnanika, Jehova nadahnjuje Izaiju da unaprijed zapiše ove ohrabrujuće riječi: “Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izraele: sakriven je put moj od Jehove, i stvar moja ne izlazi pred Boga mojega? Ne znaš li? nisi li čuo da Bog vječni Jehova, koji je stvorio krajeve  zemaljske, ne sustaje niti se utruđuje? razumu njegovu nema mjere” (Izaija 40:27, 28).

²⁷ Izaija zapisuje riječi kojima Jehova opisuje osjećaje izgnanika u Babilonu, koji su stotinama kilometara daleko od svoje domovine. Neki smatraju da Bog ne vidi ili da ne zna za njihov “put” — njihov težak način života. Misle da je Jehova ravnodušan prema nepravdama koje doživljavaju. No podsjeća ih se na stvari koje bi oni trebali znati, ako već ne iz osobnog iskustva, onda barem iz onoga što su im drugi prenijeli. Jehova može i želi izbaviti svoj narod. On je vječni Bog i Stvoritelj čitave Zemlje. To znači da još uvijek posjeduje moć koju je pokazao prilikom stvaranja, i čak mu ni moćni Babilon nije izvan dosega. Takav se Bog ne može umoriti i iznevjeriti svoj narod. Oni ne trebaju očekivati da će moći u potpunosti razumjeti Jehovina djela, jer njegov je razum — odnosno njegov uvid, razbor i moć opažanja — daleko iznad njihove sposobnosti shvaćanja.

28, 29. (a) Kako Jehova podsjeća svoj narod da će pomoći onima koji su umorni? (b) Kojim je primjerom opisan način na koji Jehova daje snagu svojim slugama?

²⁸ Jehova nastavlja preko Izaije hrabriti izgnanike koji su klonuli duhom: “On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krepost. Djeca se more i sustaju, i mladići padaju; ali koji se nadaju Jehovi, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne more se” (Izaija 40:29-31).

²⁹ Kada govori o tome da je umornome potrebna snaga, Jehova možda ima na umu mukotrpan put koji će izgnanici morati prijeći kako bi se vratili kući. Jehova podsjeća svoj narod da je za Njega sasvim prirodno da će doći u pomoć onima koji su umorni i od njega traže  podršku. Čak i oni najpoletniji među ljudima — “djeca” i “mladići” — mogu se iscrpiti od napora i posrnuti od umora. No Jehova obećava da će onima koji se uzdaju u njega dati snagu — neiscrpnu snagu da mogu trčati i hoditi. Naizgled lak let orla, snažne ptice koja zna satima kružiti zrakom, služi kao primjer koji pokazuje na koji način Jehova daje snagu svojim slugama. * S nadom  u takvu božansku podršku, židovski izgnanici nemaju razloga za očajavanje.

30. Kako mogu današnji pravi kršćani crpiti utjehu iz završnih redaka 40. poglavlja Izaije?

³⁰ Ovi završni reci 40. poglavlja Izaije sadrže riječi utjehe za prave kršćane koji žive u posljednjim danima ovog zlog sustava. Budući da se suočavamo s tolikim pritiscima i problemima koji obeshrabruju, utješno je znati da Bog vidi sve poteškoće s kojima se suočavamo i sve nepravde koje podnosimo. Možemo biti sigurni da će Stvoritelj svega, Onaj čijem ‘razumu nema mjere’, u svoje vrijeme i na svoj način ispraviti sve nepravde (Psalam 147:5, 6). No dok se to ne ostvari, mi ne moramo ustrajati oslanjajući se na svoju snagu. Jehovini su izvori neiscrpni i on svojim slugama u vrijeme kušnji može dati snagu — čak “snag[u] koja nadilazi uobičajenu” (2. Korinćanima 4:7).

31. Koje je svijetlo obećanje Izaijino proročanstvo pružalo židovskim zarobljenicima u Babilonu, i u što mi možemo imati bezuvjetno pouzdanje?

³¹ Sjeti se židovskih zarobljenika koji su se u šestom stoljeću pr. n. e. nalazili u Babilonu. Stotinama kilometara daleko od njih, njihov je voljeni Jeruzalem ležao pust, a njegov je hram bio u ruševinama. Njima je Izaijino proročanstvo pružalo utješno obećanje koje je zračilo svjetlom i nadom — Jehova će ih vratiti u njihovu domovinu! Godine 537. pr. n. e. Jehova je vratio svoj narod u domovinu, dokazujući tako da je Ispunjavatelj svojih obećanja. I mi možemo imati bezuvjetno pouzdanje u Jehovu. Njegova će obećanja o Kraljevstvu, tako prekrasno opisana u Izaijinom proročanstvu, postati stvarnost. To je uistinu dobra vijest — poruka koja pruža svjetlo za čitavo čovječanstvo!