1, 2. S kakvom se opasnošću Božji narod suočava u osmom stoljeću pr. n. e., i gdje mnogi od njih žele potražiti zaštitu?

KAO što je vidljivo iz prethodnih poglavlja ove knjige, Božji se narod u osmom stoljeću pr. n. e. suočava sa zastrašujućom prijetnjom. Krvožedni Asirci pustoše jednu zemlju za drugom i samo je pitanje vremena kada će napasti južno kraljevstvo Judu. Gdje će stanovnici te zemlje potražiti zaštitu? Oni su u saveznom odnosu s Jehovom i trebali bi se osloniti na njega da će im pružiti pomoć (2. Mojsijeva 19:5, 6). Kralj David je tako postupio. On je priznao: “Jehova je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj” (2. Samuelova 22:2). No u osmom stoljeću pr. n. e. mnogi, čini se, ne smatraju Jehovu svojom utvrdom niti se uzdaju u njega. Oni se radije žele obratiti Egiptu i Etiopiji, nadajući se da će im te dvije zemlje osigurati zaklon od asirskog napada koji im prijeti. Ali griješe.

² Preko svog proroka Izaije Jehova upozorava da će njihovo traženje utočišta u Egiptu ili u Etiopiji imati katastrofalan ishod. Ove nadahnute prorokove riječi pružaju korisnu pouku njegovim suvremenicima, a sadrže i vrijednu pouku za nas jer pokazuju koliko je važno uzdati se u Jehovu.

3. Opiši koliku je važnost Asirija pridavala vojnoj moći.

³ Asirci su bili poznati po svojoj vojnoj moći. U knjizi Ancient Cities (Drevni gradovi) navedeno je sljedeće zapažanje:  “Snaga im je bila predmet obožavanja i svoje su molitve upućivali isključivo divovskim idolima od kamena, lavovima i bikovima, čiji su golemi udovi, orlova krila i ljudske glave bili simbol snage, hrabrosti i pobjede. Ratovanje je bilo preokupacija čitavog naroda, a svećenici su bili neumorni zagovornici rata.” Biblijski je prorok Nahum imao razloga opisati Ninivu, prijestolnicu Asirije, kao ‘krvnički grad’ (Nahum 3:1).

4. Na koji su način Asirci sijali strah među pripadnicima drugih naroda?

⁴ Ratna strategija Asiraca bila je izuzetno okrutna. Rezbareni reljefi iz tog vremena prikazuju asirske ratnike kako odvode zarobljenike, vukući ih za kuke koje su im probijene kroz nos ili usne. Neke su zarobljenike znali kopljima oslijepiti. Jedan natpis opisuje osvajanje u kojem su asirski vojnici raskomadali svoje zarobljenike i izvan grada  napravili dvije hrpe — jednu od glava, a drugu od udova. Djeca zarobljenika bila su spaljena. Takva je okrutnost izazivala strah koji je Asircima u vojnom pogledu sigurno koristio, ubijajući volju za otporom kod onih koji su se njihovoj vojsci našli na putu.

5. Koji je asirski vladar bio vrlo moćan u Izaijino vrijeme, i kako je potvrđen biblijski izvještaj o njemu?

⁵ U Izaijino je vrijeme pod vladavinom kralja Sargona * moć Asirskog Carstva poprimila dotad neviđene razmjere. Dugo su vremena kritičari sumnjali da je taj vladar ikada postojao, budući da se nije spominjao ni u jednom od svjetovnih izvora. Međutim, s vremenom su arheolozi pronašli ruševine Sargonove palače, te je biblijski izvještaj bio potvrđen.

6, 7. (a) Iz kojih je vjerojatno razloga Sargon naredio da se napadne Azot? (b) Kako poraz Azota utječe na Filistejcima susjedne zemlje?

⁶ Izaija ukratko opisuje jedan od Sargonovih vojnih pohoda: “Dođe Tartan na Azot, kad ga posla Sargon kralj Asirski, te bi Azot i uze ga” (Izaija 20:1). * Zašto Sargon daje zapovijed da se napadne filistejski grad Azot? Jedan od razloga jest to što je Filisteja saveznik Egipta, a Azot, u kojem se nalazi Dagonov hram, smješten je na putu koji se obalom proteže od Egipta kroz Palestinu. Stoga se grad nalazi na povoljnom strateškom položaju. Njegovo se osvajanje može smatrati prvim korakom prema osvajanju Egipta. Osim toga, asirski povijesni izvještaji navode da je Azuri, azotski kralj, sudjelovao u zavjeri protiv Asirije. Zato Sargon daje svrgnuti kralja koji se pobunio i na prijestolje postavlja  njegovog mlađeg brata Ahimitija. No situacija još uvijek nije riješena. Izbija još jedna pobuna i ovog puta Sargon poduzima žešće mjere. Daje zapovijed da se izvrši napad na Azot, koji nakon opsade biva osvojen. Vjerojatno je to događaj o kojem se govori u Izaiji 20:1.

⁷ Porazom Azota mračna sjena nadvija se nad njemu susjedne zemlje, a naročito nad Judu. Jehova zna da je njegov narod sklon tražiti pomoć ‘tjelesne mišice’, primjerice na jugu od Egipta ili Etiopije. Zato Izaiji daje zadatak da zornim prikazom prenese strogo upozorenje (2. Dnevnika 32:7, 8).

8. Na koji način Izaija zorno prikazuje nadahnutu proročansku poruku?

⁸ Jehova Izaiji kaže: “Idi, skini kostrijet sa sebe, i izuj obuću s nogu svojih.” Izaija izvršava Jehovinu zapovijed. “Učini tako i iđaše gol i bos” (Izaija 20:2). Kostrijet je haljina od grubog sukna koju su često nosili proroci, ponekad u skladu s porukom upozorenja. Oblačila se i u kriznim situacijama ili kad bi se čula neka zloslutna vijest (2. Kraljevima 19:2; Psalam 35:13; Danijel 9:3). Je li Izaija doista hodao gol u tom smislu da nije bio baš ničim pokriven? Ne mora biti. Hebrejska riječ koja je prevedena kao “gol” može značiti i da je netko djelomično ili oskudno odjeven (1. Samuelova 19:24, fusnota NS). Stoga je moguće da je Izaija skinuo samo svoju gornju haljinu, a ostavio na sebi kratku tuniku koja se obično nosila uz tijelo. Na asirskim skulpturama često su muški zarobljenici prikazani u takvim tunikama.

9. Kakvo je proročansko značenje Izaijinog postupka?

⁹ Značenje tog neobičnog Izaijinog postupka ne ostaje nejasno: “Tada reče Jehova: kako ide sluga moj Izaija gol  i bos za znak i čudo što će biti do tri godine Egiptu i Etiopskoj. Tako će odvesti kralj Asirski u ropstvo Egipćane, i Etiopljane u sužanjstvo, djecu i starce, gole i bose i golih zadnjica, na sramotu Egipćanima” (Izaija 20:3, 4). Da, Egipćani i Etiopljani ubrzo će biti odvedeni u ropstvo. Nitko neće biti pošteđen. Čak će ‘djeci i starcima’ biti oduzeto sve što posjeduju te će biti odvedeni u izgnanstvo. Ovim slikovitim prikazom mračne budućnosti Jehova upozorava stanovnike Jude da će im biti uzalud uzdati se u Egipat i Etiopiju. Poraz će tim narodima donijeti “sramotu” — krajnje poniženje!

10, 11. (a) Kako će Juda reagirati kad uvidi da su Egipat i Etiopija nemoćni pred Asirijom? (b) Što bi mogao biti razlog zbog kojeg su Judejci skloni uzdati se u Egipat i Etiopiju?

¹⁰ Jehova zatim proročanski opisuje kako će njegov narod reagirati kad uvidi da su Egipat i Etiopija, od kojih je očekivao da će mu biti utočište, nemoćni pred Asircima. “Prepašće se i posramiće se od Etiopske, uzdanice svoje, i od Egipta, ponosa svojega. I reći će tada koji žive na ovom otoku [“stanovnici ovog primorja”, “St”]: gle, to je uzdanica naša ka kojoj pritjecasmo za pomoć da se sačuvamo od kralja Asirskoga; kako ćemo se izbaviti?” (Izaija 20:5, 6).

¹¹ U usporedbi sa silama kao što su Egipat i Etiopija, Juda djeluje kao tek neki uski pojas primorja. Možda su neki stanovnici “ovog primorja” očarani ljepotom Egipta — njegovim impresivnim piramidama, impozantnim hramovima i prostranim vilama koje okružuju vrtovi, voćnjaci i ribnjaci. Veličanstvena egipatska arhitektura naizgled je dokaz stabilnosti i trajnosti. Takva zemlja nipošto ne može biti opustošena! A vjerojatno su Židovi zadivljeni i etiopskim strijelcima, kolima i konjanicima.

12. U koga bi se Juda trebala uzdati?

 ¹² S obzirom na zorno prikazano Izaijino upozorenje i Jehovine proročanske riječi, svatko tko se izjašnjava kao pripadnik Božjeg naroda, a sklon je uzdati se u Egipat i Etiopiju, mora dobro razmisliti. Koliko li je bolje uzdati se u Jehovu umjesto u smrtnog čovjeka! (Psalam 25:2; 40:4). Kako stvari idu svojim tokom, asirski kralj nanosi Judi teške gubitke, a kasnije Babilon razara njezin hram i prijestolnicu. No, ipak ostaje “desetina”, “sveto sjeme”, poput panja golemog drveta (Izaija 6:13). Kad dođe vrijeme za to, Izaijina će poruka uvelike ojačati vjeru te malene grupe koja će se i dalje uzdati u Jehovu!

13. Kakvi problemi u današnje vrijeme pogađaju sve ljude — i vjernike i one koji to nisu?

¹³ Upozorenje koje pruža knjiga Izaije o tome da je besmisleno uzdati se u Egipat i Etiopiju nije samo mrtva povijest. Ono ima praktičnu vrijednost za naše vrijeme. Živimo u “kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj” (2. Timoteju 3:1). Financijski slomovi, rašireno siromaštvo, politička nesigurnost, društveni nemiri i ratovi većih ili manjih razmjera ostavljaju razorne posljedice — ne samo na one koji odbacuju Božju vlast već i na one koji obožavaju Jehovu. Pitanje s kojim se svatko suočava glasi: ‘Kome ću se ja obratiti za pomoć?’

14. Zašto bismo se trebali uzdati samo u Jehovu?

¹⁴ Neke bi mogli impresionirati današnji financijski geniji, političari i znanstvenici, koji govore kako će pomoću ljudske domišljatosti i tehnologije riješiti probleme čovječanstva. Međutim, Biblija otvoreno kaže: “Bolje je uzdati se u Jehovu nego li se oslanjati na knezove” (Psalam 118:9). Svi će ljudski planovi za ostvarivanje mira i sigurnosti propasti iz razloga koji je odgovarajuće opisao prorok Jeremija, rekavši: “Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23).

15. Tko jedini može pružiti nadu izmučenom čovječanstvu?

¹⁵ Stoga je od presudne važnosti da Božji sluge ni u kom slučaju ne budu pretjerano zadivljeni naizglednom snagom ili mudrošću ovog svijeta (Psalam 33:10; 1. Korinćanima 3:19, 20). Jedini u koga izmučeno čovječanstvo može polagati svoje nade je Stvoritelj, Jehova. Oni koji se uzdaju u njega bit će spašeni. Kao što je apostol Ivan pod nadahnućem napisao, “svijet prolazi i njegova želja, no onaj tko vrši Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17).