1, 2. Kakve okolnosti u današnjem svijetu uvelike zabrinjavaju mnoge ljude?

ŽIVIMO u vremenu kada čovjeku, čini se, gotovo više ništa nije nedostupno. Putovanje svemirom, kompjuterska tehnologija, genetičko inženjerstvo i drugi znanstveni noviteti ljudskom su rodu otvorili nove mogućnosti, ulijevajući nadu u bolji — a možda čak i dulji — život.

² Je li takav napredak čovjeku omogućio da više ne mora zaključavati vrata svog doma? Je li otklonio opasnost od rata? Je li izliječio bolesti ili odstranio tugu koju donosi smrt voljene osobe? Ne bi se baš moglo reći! Ljudski je napredak, koliko god možda djeluje zadivljujuće, ipak ograničen. “Otkrili smo kako otići na Mjesec, znamo izrađivati čipove sve jačeg kapaciteta i presađivati gene čovjeka”, navodi se u jednom izvještaju Worldwatch Institutea. “No još uvijek nismo u stanju milijardi ljudi omogućiti čistu vodu, usporiti istrebljivanje na tisuće bioloških vrsta ili zadovoljiti svoje potrebe za energijom, a da pritom ne narušavamo stabilnost atmosfere.” Posve je razumljivo da mnogi sa zebnjom gledaju u budućnost, ne znajući kome se obratiti za utjehu i nadu.

3. Kakva je bila situacija u Judi u osmom stoljeću pr. n. e.?

³ Situacija u kojoj se mi danas nalazimo slična je onoj u kojoj se nalazio Božji narod u osmom stoljeću pr. n. e.  U to je vrijeme Bog Izaiji, svom sluzi, povjerio zadatak da stanovnicima Jude prenese poruku utjehe, a to je bilo upravo ono što im je trebalo. Burni su događaji potresali narod. Njihovoj je zemlji uskoro počelo prijetiti okrutno Asirsko Carstvo, ulijevajući strah u mnoge Judejce. Kome su se pripadnici Božjeg naroda mogli obratiti da ih spasi? Istina, oni su spominjali Jehovino ime, no svoje su pouzdanje radije polagali u ljude (2. Kraljevima 16:7; 18:21).

4. Koju je dvojaku poruku Izaija bio zadužen objaviti?

⁴ Zbog buntovničkih postupaka Judinih stanovnika Jeruzalem je trebao biti uništen, a oni odvedeni kao zarobljenici u Babilon. Da, mračna su vremena bila pred njima. Jehova je svog proroka Izaiju zadužio da prorekne to kobno razdoblje, no ujedno ga je poučio i da objavi dobru vijest. Nakon što 70 godina provedu u izgnanstvu, Židovi će biti oslobođeni iz Babilona! Radosni ostatak vratit će se na Sion i imati prednost da tamo obnovi pravo obožavanje. Prenoseći preko svog proroka tu radosnu poruku, Jehova je prouzročio da u tami zasja svjetlo.

5. Zašto je Jehova toliko vremena unaprijed otkrio svoje naume?

⁵ Judu je opustošenje zadesilo tek više od sto godina nakon što je Izaija zapisao svoja proročanstva. Zašto je onda Jehova toliko vremena unaprijed otkrio svoje naume? Nisu li oni koji su osobno čuli Izaijine objave već odavno bili u grobu kada su se proročanstva ispunila? To je istina. Pa ipak, zahvaljujući objavama koje je Jehova dao Izaiji oni koji su živjeli u vrijeme razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e. imali su na raspolaganju Izaijine proročanske poruke u pisanom obliku. Bio je to  nepobitan dokaz da je Jehova onaj ‘koji od početka javlja kraj i iz daleka ono što još nije bilo’ (Izaija 46:10; 55:10, 11).

6. U čemu je, između ostalog, Jehova nadmoćniji od bilo kojeg čovjeka koji predviđa budućnost?

⁶ Jedino Jehova može takvo što s pravom tvrditi. Ljudi mogu na temelju svog razumijevanja trenutne političke ili društvene klime predvidjeti tok događaja u bliskoj budućnosti. No samo Jehova može nepogrešivo predvidjeti što će se dogoditi u bilo koje vrijeme, čak i u dalekoj budućnosti. On može i svojim slugama dati moć da predviđaju događaje puno prije nego se odigraju. Biblija kaže: “Gospodin Jehova ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima” (Amos 3:7).

7. Na koji način mnogi izučavatelji osporavaju to da je Izaija napisao istoimenu knjigu, i zašto?

⁷ Proročanstva su jedna od spornih stvari koje su mnoge izučavatelje navele da posumnjaju u to da je Izaija napisao istoimenu knjigu. Ti kritičari inzistiraju na tome da je zadnji dio knjige morao napisati netko tko je živio u šestom stoljeću pr. n. e., bilo tijekom babilonskog izgnanstva bilo nakon njega. Prema njihovom mišljenju, proročanstva o opustošenju Jude napisana su nakon ispunjenja, pa ustvari nisu ni bila proročanstva. Nadalje, ističu i to da se u knjizi Izaije nakon 40. poglavlja govori o Babilonu kao da već jest dominantna sila i kao da se Izraelci tamo već nalaze u zarobljeništvu. Stoga kritičari zaključuju da tko je god napisao taj zadnji dio Izaije morao ga je napisati u tom periodu — u šestom stoljeću pr. n. e. Jesu li takvi zaključci zaista utemeljeni? Ni u kom slučaju!

8. Kada su se pojavile sumnje u vezi s pisanjem knjige Izaije, i kako su se proširile?

 ⁸ To da je Izaija pisac istoimene knjige počelo se osporavati tek u 12. stoljeću n. e., kada je to učinio židovski komentator Abraham Ibn Ezra. “U svom komentaru Izaije”, navodi Encyclopaedia Judaica, “[Abraham Ibn Ezra] tvrdi da je druga polovina knjige, od 40. poglavlja, djelo nekog proroka koji je živio tijekom babilonskog izgnanstva i ranog perioda nakon povratka na Sion.” Tijekom 18. i 19. stoljeća izvjestan broj izučavatelja prihvatio je gledišta Ibn Ezre, a među njima je bio i Johann Christoph Doederlein, njemački teolog koji je svoju egzegetsku analizu Izaije prvi put objavio 1775, a drugo izdanje objavljeno je 1789. U djelu New Century Bible Commentary navodi se zapažanje: “Sada već svi osim najkonzervativnijih izučavatelja prihvaćaju teoriju koju je iznio Doederlein (...) da proročanstva iz 40-66. poglavlja knjige Izaije nisu riječi proroka Izaije iz osmog stoljeća, već da potječu iz kasnijeg vremena.”

9. (a) Kako je došlo do rascjepkavanja Izaijine knjige? (b) Kako jedan komentator Biblije sažeto opisuje posljedice spora oko pisanja Izaijine knjige?

⁹ Međutim, to nije bio kraj pitanjima o pisanju Izaijine knjige. Teorija o drugom Izaiji — ili Deuteroizaiji — dala je povoda ideji da je možda u tome sudjelovao i neki treći pisac. * Potom se išlo još dalje s rascjepkavanjem Izaijine knjige, tako da jedan izučavatelj 15. i 16. poglavlje pripisuje nekom nepoznatom proroku, dok jedan drugi dovodi u pitanje i to da je Izaija napisao poglavlja 23. do 27. Treći pak kaže da Izaija nije mogao napisati tekst 34. i 35. poglavlja. Zašto nije? Zato što je sadržaj  vrlo sličan onom u poglavljima 40. do 66, a ta su poglavlja već pripisana nekom drugome, a ne Izaiji iz osmog stoljeća! Komentator Biblije Charles C. Torrey sažeto je opisao posljedice takvog rasuđivanja. “Nekoć velik ‘Prorok izgnanstva’”, kaže on, “spao je na posve beznačajnu ličnost i praktički je pokopan u hrpi razbacanih fragmenata.” No, ne slažu se svi izučavatelji s takvim rascjepkavanjem Izaijine knjige.

10. Navedi primjer koji pokazuje kako dosljednost u izražavanju pruža dokaz da je knjiga Izaije imala jednog pisca.

¹⁰ Postoje uvjerljivi razlozi za tvrdnju da je knjiga Izaije djelo samo jednog pisca. Jedan od tih dokaza je dosljednost u izražavanju. Naprimjer, u Izaiji se izraz  “svetac Izraelov” 12 puta pojavljuje u poglavljima 1. do 39, a 13 puta u poglavljima 40. do 66, dok se isti naziv za Jehovu u ostalom dijelu Hebrejskih pisama pojavljuje samo 6 puta. Učestalo upotrebljavanje ovog inače rijetko korištenog izraza upućuje na to da je knjiga Izaije imala jednog pisca.

11. Koje sličnosti u knjizi Izaije postoje između 1. do 39. i 40. do 66. poglavlja?

¹¹ Postoje i druge sličnosti između 1. do 39. i 40. do 66. poglavlja Izaije. U oba dijela često se koriste isti karakteristični slikoviti izrazi, kao što je naprimjer žena u porođajnim bolovima i “put” ili “staza”. * Pored toga, često se spominje “Sion”, 29 puta u poglavljima 1. do 39. i 18 puta u poglavljima 40. do 66. Zapravo, Sion se u knjizi Izaije spominje više puta nego u bilo kojoj drugoj biblijskoj knjizi! Takvi pokazatelji, primjećuje se u The International Standard Bible Encyclopedii, “pridaju toj knjizi osebujnost koju je vrlo teško objasniti” ako su knjigu pisala dva, tri ili više pisaca.

12, 13. Kako se u Kršćanskim grčkim pismima ukazuje na to da je knjiga Izaije djelo jednog pisca?

¹² Najuvjerljiviji dokaz da je knjiga Izaije imala samo jednog pisca nalazi se u nadahnutim Kršćanskim grčkim pismima. Iz njih je jasno vidljivo da su kršćani prvog stoljeća smatrali da je knjiga Izaije djelo jednog pisca. Naprimjer, Luka govori o jednom etiopskom službeniku koji je čitao tekst koji se danas nalazi u 53. poglavlju Izaije, upravo u dijelu koji suvremeni kritičari pripisuju Deuteroizaiji. No Luka kaže da je Etiopljanin “naglas čitao proroka Izaiju” (Djela apostolska 8:26-28).

 ¹³ Zatim razmotrimo i primjer Mateja, pisca Evanđelja, koji objašnjava da su se proročanske riječi koje danas možemo pronaći u Izaiji 40:3 ispunile na službi Ivana Krstitelja. Koga je Matej naveo kao pisca tog proročanstva? Nekog anonimnog Deuteroizaiju? Ne, on pisca jednostavno naziva “prorok Izaija” * (Matej 3:1-3). Isus je jednom prilikom čitao iz svitka riječi koje se danas nalaze u Izaiji 61:1, 2. Iznoseći taj izvještaj, Luka kaže: “Dan mu je svitak proroka Izaije” (Luka 4:17). U svom pismu Rimljanima Pavao se osvrnuo i na ranije i na kasnije  dijelove knjige Izaije, no nigdje nije dao ni naslutiti da je pisac bio netko drugi, a ne ista osoba, Izaija (Rimljanima 10:16, 20; 15:12). Stoga je očito da kršćani prvog stoljeća nisu smatrali da je knjiga Izaije djelo dvojice, trojice ili više pisaca.

14. Kako nam Svici s Mrtvog mora pružaju jasniju sliku s obzirom na pisca Izaijine knjige?

¹⁴ Razmotri i svjedočanstvo koje pružaju Svici s Mrtvog mora — drevni spisi od kojih mnogi potječu iz vremena prije Isusa. Jedan manuskript Izaije, poznat kao Svitak Izaije, datira iz drugog stoljeća pr. n. e. i opovrgava  tvrdnje kritičara da je Deuteroizaija preuzeo pisanje od 40. poglavlja. Kako? U tom drevnom dokumentu prva rečenica teksta koji je nama danas poznat kao 40. poglavlje započinje u zadnjem redu jednog stupca, a završava u sljedećem stupcu. Prepisivač očigledno nije znao ništa o tome da se tobože od tog mjesta mijenja pisac ili da započinje neki drugi dio knjige.

15. Što o Izaijinim proročanstvima o Kiru izvještava Josip Flavije, židovski povjesničar iz prvog stoljeća?

¹⁵ I na koncu tu je i svjedočanstvo židovskog povjesničara Josipa Flavija, koji je živio u prvom stoljeću. On ne  samo da ukazuje na to da su proročanstva iz Izaije koja govore o Kiru bila napisana u osmom stoljeću pr. n. e. već navodi i da je Kir znao za njih. “Kir je to znao”, piše Josip, “jer je čitao knjigu proročanstva koju je Izaija ostavio za sobom dvjesto deset godina ranije.” Prema Josipovom izvještaju, moguće je da je baš zbog toga što je znao za ta proročanstva Kir bio voljan vratiti Židove u njihovu domovinu, jer Josip piše da je Kira “obuzela snažna želja i spremnost da izvrši ono što je bilo zapisano” (Jewish Antiquities [Židovske starine], knjiga XI, 1. poglavlje, 2. odlomak).

16. Što se može reći na tvrdnje kritičara o tome što se u drugom dijelu Izaije Babilon opisuje kao dominantnu silu?

¹⁶ Već smo spomenuli da mnogi kritičari ističu to što se od 40. poglavlja nadalje Babilon opisuje kao dominantnu silu, a o Izraelcima se govori kao da se već nalaze u izgnanstvu. Nije li to pokazatelj da je pisac živio u šestom stoljeću pr. n. e.? Ne mora biti. Ustvari, Babilon se i prije 40. poglavlja Izaije na nekim mjestima opisuje kao dominantnu svjetsku silu. Naprimjer, u Izaiji 13:19 Babilon je nazvan “ures kraljevstvima” ili, prema prijevodu Today’s English Version, “najljepšim od svih kraljevstava”. Jasno je da te riječi imaju proročansko značenje budući da je Babilon postao svjetska sila tek više od sto godina kasnije. Jedan kritičar taj tobožnji problem “rješava” tako što 13. poglavlje Izaije jednostavno pripisuje nekom drugom piscu! No zapravo, opisivanje budućih događaja kao da su se već dogodili vrlo je učestala pojava u biblijskim proročanstvima. Tim se literarnim sredstvom upečatljivo naglašava pouzdanost ispunjenja proročanstva (Otkrivenje 21:5, 6). Da, jedino Bog istinitog proročanstva može reći: “Ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam” (Izaija 42:9).

17. Kako se može objasniti promjena u stilu pisanja vidljiva od 40. poglavlja Izaije pa nadalje?

¹⁷ Na kakav onda zaključak upućuju dokazi? Na zaključak da je knjiga Izaije djelo jednog nadahnutog pisca. Kompletna se knjiga iz stoljeća u stoljeće prenosila kao jedinstveno djelo, a ne u dva ili više dijelova. Istina, neki će možda reći da se stil pisanja Izaijine knjige od 40. poglavlja donekle mijenja. Međutim, ne zaboravi da je Izaija služio kao Božji prorok čak 46 godina. Razumljivo je da se tijekom tog vremena mijenjao sadržaj njegove poruke, a tako i način kako ju je iznosio. Doista, zadatak koji je Bog povjerio Izaiji nije se svodio samo na prenošenje oštrih upozorenja o osudi. On je trebao prenijeti i Jehovine riječi: “Tješite, tješite narod moj” (Izaija 40:1). Božji je saveznički narod doista i bio utješen njegovim obećanjem da će se nakon 70-godišnjeg izgnanstva Židovi vratiti u svoju domovinu.

18. Koja je jedna od tema knjige Izaije o kojima će se govoriti u ovoj publikaciji?

¹⁸ Oslobođenje Židova iz babilonskog ropstva tema je mnogih poglavlja Izaije koja će se razmatrati u ovoj knjizi. * Određeni broj proročanstava ima svoje suvremeno ispunjenje, kao što ćemo i vidjeti. Osim toga, u knjizi Izaije nalazimo i nadasve zanimljiva proročanstva koja su se ispunila na životu — i smrti — Božjeg jedinorođenog Sina. Sasvim sigurno, proučavanje važnih proročanstava koja sadrži knjiga Izaije koristit će kako Božjim slugama tako i drugim ljudima diljem svijeta. Da, ta su proročanstva svjetlo za čitavo čovječanstvo.