1, 2. (a) Zašto je kršćanima osobno stalo do dolaska “Jehovinog dana”? (b) Koje je izuzetno važno pitanje povezano s dolaskom Jehovinog dana?

KRŠĆANI već gotovo dvije tisuće godina ‘očekuju i čvrsto drže u mislima prisutnost Jehovinog dana’ (2. Petrova 3:12; Titu 2:13). Razumljivo je da žarko žele da taj dan dođe. Na koncu, on će označiti početak njihovog oslobađanja od razornih posljedica nesavršenosti (Rimljanima 8:22). Bit će to ujedno i okončanje nevolja s kojima se suočavaju tijekom ovih ‘kritičnih vremena s kojima se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1).

² Međutim, iako će Jehovin dan donijeti olakšanje pravednima, istovremeno će donijeti i uništenje “onima koji ne poznaju Boga i onima koji nisu poslušni dobroj vijesti o našem Gospodinu Isusu” (2. Solunjanima 1:7, 8). To je vrlo otrežnjavajuća činjenica o kojoj je dobro razmisliti. Hoće li Bog zaista uništiti zle samo zato da bi izbavio svoj narod iz teških okolnosti? Iz 63. poglavlja Izaije vidljivo je da je s time povezano jedno daleko važnije pitanje, naime posvećenje Božjeg imena.

3, 4. (a) U kakvom je kontekstu dano proročanstvo iz 63. poglavlja Izaije? (b) Koga Izaija vidi kako korača prema Jeruzalemu, i što neki bibličari vjeruju o njegovom identitetu?

³ U 62. poglavlju Izaije govori se o oslobođenju Židova iz babilonskog ropstva i njihovom povratku u  domovinu. No pritom se, naravno, nameće pitanje: Hoće li obnovljeni ostatak Židova morati živjeti u strahu od razornih napada drugih neprijateljskih naroda? Izaijina vizija uvelike im pomaže da otklone svoje bojazni. Proročanstvo započinje ovim riječima: “Tko je ono što ide iz Edoma, iz Bozre, u crvenim haljinama? krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje?” (Izaija 63:1a).

⁴ Izaija vidi ratnika, koji odlučno i pobjednički korača prema Jeruzalemu. Raskošna odjeća na njemu pokazuje da se radi o osobi vrlo visokog položaja. On stiže iz pravca Bozre, najistaknutijeg edomskog grada, što upućuje na zaključak da je odnio veliku pobjedu nad tom neprijateljskom zemljom. Tko bi mogao biti taj ratnik? Neki ga bibličari poistovjećuju s Isusom Kristom. Drugi pak vjeruju da je to židovski vojskovođa Juda Makabejac. No, ratnik sam otkriva svoj identitet, odgovarajući na gore postavljeno pitanje ovim riječima: “Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam [“imam moć”, “Ša”] spasiti” (Izaija 63:1b).

5. Tko je ratnik kojeg vidi Izaija, i zašto tako odgovaraš?

⁵ Taj ratnik nesumnjivo je sam Jehova Bog. Za njega se i na drugim mjestima kaže da ima ‘jaku moć’ i da ‘govori pravdu’ (Izaija 40:26; 45:19, 23). Raskošna haljina ovog ratnika podsjeća nas na psalmistove riječi: “Jehova, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu” (Psalam 104:1). Iako je Jehova Bog ljubavi, Biblija kaže da on, kad je potrebno, oblači ratničku odoru (Izaija 34:2; 1. Ivanova 4:16).

6. Zašto se Jehova vraća iz bitke s Edomom?

 ⁶ No zašto se Jehova vraća iz bitke s Edomom? Edom je stari neprijatelj Božjeg savezničkog naroda, a njegova je dugotrajna netrpeljivost započela još u vrijeme Ezava, praoca Edomaca (1. Mojsijeva 25:24-34; 4. Mojsijeva 20:14-21). Koliko je duboka mržnja Edomaca prema Judi naročito se vidjelo prilikom opustošenja Jeruzalema, kada su Edomci bodrili babilonske vojnike (Psalam 137:7). Takvu mržnju Jehova smatra uvredom njemu osobno. Stoga nimalo ne čudi da je odlučio isukati svoj mač i osvetiti se Edomu! (Izaija 34:5-15; Jeremija 49:7-22).

7. (a) Kako se proročanstvo o Edomu prvobitno ispunilo? (b) Što Edom simbolizira?

⁷ Izaijina vizija pruža veliko ohrabrenje Židovima koji se vraćaju u Jeruzalem. Ona im jamči da će u svom novom domu biti sigurni. I zaista, do vremena proroka Malahije Bog se pobrinuo da u Edomu ‘gore opuste i da se nasljedstvo njegovo da šakalima iz pustinje’ (Malahija 1:3). Znači li to da se Izaijino proročanstvo u potpunosti ispunilo do Malahijinog vremena? Ne, jer iako im je zemlja bila opustošena, Edomci su bili odlučni obnoviti svoja opustjela mjesta, a Malahija je za Edom rekao da je još uvijek “krajina bezakonička” i “narod na koji se gnjevi Jehova dovijeka” * (Malahija 1:4, 5). Međutim, u proročanskom smislu Edom ne predstavlja samo potomke Ezava. On služi kao simbol svih naroda koji su neprijateljski raspoloženi prema obožavateljima Jehove. Zemlje kršćanskog svijeta naročito se ističu u tome. Što će se dogoditi s tim suvremenim Edomom?

8, 9. (a) Što je izvršio ratnik iz Izaijine vizije? (b) Kada i kako će biti gažen simbolični tijesak?

⁸ Ratnika na povratku Izaija pita: “Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci?” Jehova odgovara: “Gazih sam u kaci, i nitko između naroda ne bješe sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje” (Izaija 63:2, 3).

⁹ Ove slikovite riječi zoran su opis krvoprolića. Bogu je čak i njegova otmjena odjeća uprljana te je nalik odjeći nekoga tko gazi grožđe u kaci! Vinska kaca, ili tijesak, prikladan je simbol zatočenosti u kakvoj će se nalaziti neprijatelji Jehove Boga kad ih on krene uništavati. Kada će ovaj simbolični tijesak biti gažen? Proročanstva Joela i apostola Ivana također govore o simboličnom vinskom tijesku. Vinski tijesak koji se spominje u tim proročanstvima gazit će se kada Jehova bude gazio svoje neprijatelje do uništenja u Harmagedonu (Joel 3:13; Otkrivenje 14:18-20; 16:16). Proročanski tijesak o kojem govori Izaija ukazuje na isto to vrijeme.

10. Zašto Jehova kaže da je sam gazio tijesak?

¹⁰ No zašto Jehova kaže da je sam gazio taj vinski tijesak, da s njim nije bio nitko iz narodâ? Neće li Isus Krist, kao Božji zastupnik, predvoditi u gaženju tijeska? (Otkrivenje 19:11-16). Hoće, no Jehova govori o ljudima, a ne o duhovnim stvorenjima. On želi reći da niti jedan čovjek nije dorastao zadatku da oslobodi Zemlju od Sotoninih pristaša (Izaija 59:15, 16). To može samo  Svemogući Bog koji će ih gaziti u svom gnjevu sve dok ne budu potpuno izgaženi.

11. (a) Zašto Jehova priprema “dan od osvete”? (b) Tko su bili ‘iskupljeni’ u drevno doba, a tko su danas?

¹¹ Jehova navodi daljnji razlog zašto on osobno izvršava taj zadatak i kaže: “Dan od osvete u srcu [je] mom, i dođe godina da se moji iskupe” (Izaija 63:4). * Jedino Jehova ima pravo osvetiti se onima koji čine zlo njegovom narodu (5. Mojsijeva 32:35). U drevno doba ti ‘iskupljeni’ bili su Židovi, koji su trpjeli zlostavljanje Babilonaca (Izaija 35:10; 43:1; 48:20). U suvremeno doba ‘iskupljeni’ su pripadnici pomazanog ostatka (Otkrivenje 12:17). Oni su, poput drevnih Židova, otkupljeni iz ropstva krivoj religiji. A jednako kao i ti Židovi, pomazanici su zajedno sa svojim suradnicima iz redova ‘drugih ovaca’ žrtve progonstva i protivljenja (Ivan 10:16). Stoga Izaijino proročanstvo i današnjim kršćanima jamči da će Bog u svoje vrijeme intervenirati za njih.

12, 13. (a) Što znači to da Jehova nema nikoga da mu pomogne? (b) U kom smislu Jehovina desnica pruža izbavljenje, i kako ga podupire njegov gnjev?

¹² Jehova nastavlja: “Pogledah, a nikoga ne bješe da pomogne, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu” (Izaija 63:5, 6).

 ¹³ Nitko od ljudi neće si moći pripisati zaslugu za pomaganje Jehovi u njegovom velikom danu osvete. Niti Jehova treba pomoć od ljudi da izvrši svoju volju. * Za to mu je dovoljna njegova neizmjerno moćna desnica (Psalam 44:3; 98:1; Jeremija 27:5). Osim toga, podupire ga njegov gnjev. Kako? Pa, tako što Božji gnjev nije neka neobuzdana emocija, već srdžba koja se javlja s opravdanim razlogom. Budući da Jehova uvijek postupa po pravednim načelima, njegov ga gnjev podupire i potiče da ‘prolije na zemlju krv’ svojih neprijatelja, nanoseći im poniženje i poraz (Psalam 75:8; Izaija 25:10; 26:5).

14. Na što Izaija s razlogom podsjeća Židove?

¹⁴ U prošlosti su Židovi znali vrlo brzo izgubiti cijenjenje za ono što je Jehova učinio za njih. Zato ih Izaija s razlogom podsjeća zašto je Jehova sve to činio. Izaija kaže: “Spominjaću dobrotu Jehovinu, hvalu Jehovinu za sve što nam je učinio Jehova, i mnoštvo dobra što je učinio domu Izraelovu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. Jer reče: doista su moj narod, sinovi, koji neće iznevjeriti. I bi im spasitelj. U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan, i anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme” (Izaija 63:7-9).

15. Kako i zašto je Jehova bio dobar prema Abrahamovim potomcima u Egiptu?

 ¹⁵ Nije li Jehova izuzetan primjer u pokazivanju dobrote odnosno lojalne ljubavi? (Psalam 36:7; 62:12; St). Jehova je s ljubavlju bio privržen patrijarhu Abrahamu (Mihej 7:20). Obećao mu je da će se posredstvom njegovog sjemena, odnosno potomka, blagosloviti svi narodi na Zemlji (1. Mojsijeva 22:17, 18). Jehova se držao tog obećanja i bio je izuzetno dobrostiv prema domu Izraelovom. Djelo koje se posebno ističe među ostalim djelima koja je iz lojalnosti učinio za Abrahamove potomke njihovo je izbavljenje iz ropstva u Egiptu (2. Mojsijeva 14:30).

16. (a) S kakvim je stavom Jehova sklopio savez s Izraelom? (b) Kako se Bog ophodi sa svojim narodom?

¹⁶ Nakon što su izašli iz Egipta, Jehova je Izraelce doveo na goru Sinaj i dao im sljedeće obećanje: “Ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate savez moj, bićete moje blago mimo sve narode. (...) I bićete mi kraljevstvo svećeničko i narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6). Je li ta Jehovina ponuda bila neka obmana? Nije, jer Izaija nam kaže da je Jehova sebi rekao: “Doista su moj narod, sinovi, koji neće iznevjeriti.” Jedan bibličar zapaža: “Riječ ‘doista’ ne predstavlja zapovijed suverena niti očitovanje sposobnosti predviđanja: to je izraz nade i pouzdanja koje proizlazi iz ljubavi.” Da, Jehova je sklopio svoj savez s iskrenim uvjerenjem, želeći od srca da njegov narod uspije. Unatoč njihovim očitim nedostacima pokazao je pouzdanje u njih. Uistinu je prekrasno znati da Bog kojeg obožavamo ima toliko pouzdanja u svoje obožavatelje! Kada starješine u današnje vrijeme izražavaju slično pouzdanje  u to da pripadnici Božjeg naroda u osnovi ispravno postupaju, time uvelike mogu ojačati one koji su im povjereni na brigu (2. Solunjanima 3:4; Hebrejima 6:9, 10).

17. (a) Kako je Jehova Izraelcima pokazao svoju ljubav? (b) U što mi danas možemo biti uvjereni?

¹⁷ Unatoč tome, psalmist je za Izraelce rekao: “Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Egiptu” (Psalam 106:21). Njihova neposlušnost i tvrdoglavost često ih je dovodila do katastrofalnih situacija (5. Mojsijeva 9:6). Je li Jehova prestao biti dobrostiv prema njima? Baš naprotiv, Izaija kaže da “u svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan”. Koliko li suosjećanja ima Jehova! Kao i svakom ocu punom ljubavi, Bogu je bilo vrlo bolno gledati kako njegova djeca pate, čak i kad su patila zbog vlastite nerazumnosti. Kao što je prorečeno, on je ljubav pokazao time što je poslao svog ‘anđela’, vjerojatno je to bio Isus u predljudskom životu, da ih uvede u Obećanu zemlju (2. Mojsijeva 23:20). Tako je Jehova takoreći podigao i nosio narod, “kao što čovjek nosi sina svojega” (5. Mojsijeva 1:31; Psalam 106:10). I mi danas možemo biti uvjereni da Jehova jednako vidi i naše probleme te da suosjeća s nama kada smo u teškim situacijama. S pouzdanjem možemo ‘svu svoju tjeskobnu brigu baciti na njega, jer se on brine za nas’ (1. Petrova 5:7).

18. Zašto je Jehova postao neprijatelj svom narodu?

¹⁸ Međutim, nikada ne bismo smjeli iskorištavati Božju dobrotu. Izaija nastavlja: “Odmetaše [se] i žalostiše  sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih” (Izaija 63:10). Jehova ih je upozorio da iako je on Bog milostiv i žalostiv, nipošto “ne pravda krivoga” (2. Mojsijeva 34:6, 7). Svojim upornim buntovništvom Izraelci su sami na sebe navukli kaznu. “Ne zaboravi kako si gnjevio Jehovu Boga svojega u pustinji”, opomenuo ih je Mojsije. “Od onoga dana kad iziđoste iz zemlje Egipatske pa dokle dođoste na ovo mjesto, nepokorni bijaste Jehovi” (5. Mojsijeva 9:7). Žalostili su Božji duh odupirući se njegovom pozitivnom utjecaju (Efežanima 4:30). Primorali su Jehovu da im postane neprijatelj (3. Mojsijeva 26:17; 5. Mojsijeva 28:63).

19, 20. Čega se Židovi sjećaju, i zašto?

¹⁹ U toj svojoj nevolji pojedini Židovi počinju razmišljati o prošlosti. Izaija kaže: “Opomenu [se] starih vremena, Mojsija, naroda svojega: gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? koji razdvoji vodu pred njima, da steče sebi vječno ime? koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? Duh Jehovin vodi ih tiho, kao kad stoka silazi u dolinu” (Izaija 63:11-14a). *

²⁰ Da, dok trpe posljedice svoje neposlušnosti, Židovi čeznu za danima kad im je Jehova bio Izbavitelj, a ne neprijatelj. Sjećaju se kako su ih njihovi ‘pastiri’,  Mojsije i Aron, u sigurnosti preveli preko Crvenog mora (Psalam 77:20; Izaija 51:10). Sjećaju se vremena kada nisu žalostili Božji duh, već ih je on vodio putem uputstava koja su im pružali Mojsije i drugi duhom imenovani starješine (4. Mojsijeva 11:16, 17). Sjećaju se i kako je Jehova preko Mojsija upotrijebio svoju ‘slavnu mišicu’, svoju snagu, da bi im pomogao! S vremenom ih je Bog izveo iz velike i strašne pustoši te ih doveo u zemlju gdje teče mlijeko i med — na mjesto počinka (5. Mojsijeva 1:19; Jozua 5:6; 22:4). No sada su Izraelci u nevolji zato što su izgubili Božju naklonost!

21. (a) Koju je veličanstvenu prednost u vezi s Božjim imenom Izrael mogao imati? (b) Što je Bogu bio prvenstveni razlog zbog kojeg je izbavio Abrahamove potomke iz Egipta?

²¹ Međutim, materijalni gubitak nije ništa u usporedbi s prednošću koju su Izraelci proigrali, prednošću da mogu sudjelovati u slavljenju Božjeg imena. Mojsije je Izraelcima obećao: “Postaviće te Jehova da mu budeš narod svet, kao što ti se zakleo, ako uzdržiš zapovijedi Jehove Boga svojega i uzideš putovima njegovim. I vidjeće svi narodi na zemlji da se ime Jehovino priziva na tebe, i bojaće se tebe” (5. Mojsijeva 28:9, 10). Kad je Jehova stao u obranu Abrahamovih potomaka i izbavio ih iz egipatskog ropstva, nije to učinio samo zato da im život učini boljim ili ugodnijim. Učinio je to radi nečeg daleko važnijeg — radi svog imena. Da, pobrinuo se da se o njegovom imenu ‘pripovijeda po svoj zemlji’ (2. Mojsijeva 9:15, 16). I kad je Bog Izraelcima  pokazao milost nakon što su se pobunili u pustoši, nije to učinio samo iz osjećajnosti. Sam je rekao: “[Učinih to] imena svojega radi, da se ne oskvrni pred onim narodima” (Ezehijel 20:8-10).

22. (a) Zašto će se Bog u budućnosti ponovno boriti za svoj narod? (b) Kako ljubav prema Božjem imenu utječe na naše postupke?

²² Nakon toga Izaija svojim proročanskim riječima daje vrlo upečatljiv zaključak. On kaže: “Tako si vodio svoj narod da stečeš sebi slavno ime” (Izaija 63:14b). Sada je posve jasno zašto se Jehova silno bori za dobrobit svog naroda. Čini to da bi sebi stekao slavno ime. Stoga Izaijino proročanstvo služi kao vrlo snažna opomena na to da je nositi Jehovino ime izuzetna prednost, no ujedno i velika odgovornost. Današnji pravi kršćani ljube Jehovino ime više od vlastitog života (Izaija 56:6; Hebrejima 6:10). Oni ne žele učiniti ništa što bi na bilo koji način moglo nanijeti sramotu tom svetom imenu. Svojom lojalnošću odazivaju se na Božju lojalnu ljubav. I budući da ljube Jehovino slavno ime, čeznu za danom kada će on gaziti svoje neprijatelje u vinskom tijesku svog gnjeva — ne zato što će naprosto imati koristi od toga, već zato što će se time proslaviti ime Boga kojeg ljube (Matej 6:9).