1, 2. (a) Navedi primjer koji pokazuje u kakvoj su se situaciji mnogi Židovi našli početkom prvog stoljeća n. e. (b) Kako se Jehova pobrinuo da vjerni Židovi prepoznaju Mesiju?

ZAMISLI da se trebaš sastati s nekom važnom osobom visokog položaja. Dogovorili ste vrijeme i mjesto susreta. No, imaš jedan problem: Ne znaš kako ta osoba izgleda, a ona će doputovati neupadljivo, bez nekog bučnog dočeka. Kako ćeš je prepoznati? Sigurno bi ti bilo lakše kad bi imao njen detaljan opis.

² Početkom prvog stoljeća n. e. mnogi su se Židovi našli u sličnoj situaciji. Oni su očekivali Mesiju — najvažnijeg čovjeka koji je ikad živio (Danijel 9:24-27; Luka 3:15). No kako su ga vjerni Židovi mogli prepoznati? Jehova je preko hebrejskih proroka dao zapisati detaljan opis događaja koji će biti povezani s Mesijom i taj je opis razboritim osobama trebao pomoći da ga bez ikakve dvojbe prepoznaju.

3. Kakav se opis Mesije nalazi u Izaiji 52:13–53:12?

³ Od svih proročanstava Hebrejskih pisama koja govore o Mesiji, vjerojatno niti jedno ne prenosi jasniju sliku o njemu od onog zapisanog u Izaiji 52:13–53:12. Više od 700 godina unaprijed Izaija je opisao ne fizički izgled Mesije, već pojedinosti koje su bile daleko važnije — svrhu i prirodu njegovih stradanja te specifične detalje  u vezi s njegovom smrću, ukopom i uzvisivanjem. Razmatranje tog proročanstva i njegovog ispunjenja ispunit će naša srca radošću i ojačati nam vjeru.

4. Koja su mišljenja o tome tko predstavlja ‘slugu’ zastupali neki židovski učenjaci, no zašto se ne slažu s Izaijinim proročanstvom?

⁴ Izaija je upravo opisao kako će Židovi biti izbavljeni iz babilonskog izgnanstva i sada prenosi Jehovine riječi koje se odnose na jedan daleko značajniji događaj u budućnosti: “Gle, sluga će moj biti sretan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se” (Izaija 52:13). Tko je taj “sluga”? Tijekom stoljeća židovski su učenjaci iznosili različita mišljenja o tome. Neki su tvrdili da taj sluga predstavlja cjelokupan izraelski narod za vrijeme njegovog izgnanstva u Babilonu. No to se objašnjenje ne slaže s proročanstvom. Proročanstvo kaže da Božji Sluga dobrovoljno trpi. Iako je sam nedužan, on trpi zbog tuđih grijeha. Ne bi se baš moglo reći da je to opis židovskog naroda jer on je zbog vlastitih grešnih postupaka otišao u izgnanstvo (2. Kraljevima 21:11-15; Jeremija 25:8-11). Drugi su pak tvrdili da Sluga predstavlja skupinu onih najpobožnijih u Izraelu i da su oni trpjeli zbog grešnih Izraelaca. No kad su Izraelci bili u nekoj nevolji, nije neka određena grupa ispaštala zbog neke druge.

5. (a) Kako su neki židovski učenjaci objasnili ispunjenje Izaijinog proročanstva? (Vidi fusnotu.) (b) Kako biblijska knjiga Djela apostolska jasno otkriva tko je Sluga?

⁵ Prije pojave kršćanstva i donekle tijekom prvih stoljeća naše ere bilo je nekoliko židovskih učenjaka koji su to proročanstvo primijenili na Mesiju. Da je takva primjena točna pokazuju i Kršćanska grčka pisma. U Djelima apostolskim navodi se izvještaj o etiopskom eunuhu  koji je rekao kako ne zna tko je Sluga iz Izaijinog proročanstva, našto mu je Filip “objavio (...) dobru vijest o Isusu” (Djela apostolska 8:26-40; Izaija 53:7, 8). I druge biblijske knjige otkrivaju da je Isus Krist Mesijanski Sluga iz Izaijinog proročanstva. * Razmatrajući to proročanstvo, vidjet ćemo nadasve očigledne sličnosti između onoga koga Jehova naziva ‘svojim slugom’ i Isusa iz Nazareta.

6. Kako Izaijino proročanstvo pokazuje da će Mesija uspješno izvršiti Božju volju?

⁶ Proročanstvo započinje opisom konačnog uspjeha Mesije u izvršavanju Božje volje. Naziv “sluga” ukazuje na to da će biti pokoran Božjoj volji, poput sluge koji se pokorava volji svog gospodara. U tome će “biti sretan”, odnosno “postupat će razborito”, kako kaže prijevod Novi svijet. Razboritost je sposobnost shvaćanja određene situacije. Komentirajući hebrejski glagol koji je upotrijebljen na tom mjestu, jedan priručnik navodi: “Osnovna misao koju prenosi je promišljeno i mudro postupanje. Tko postupa mudro, bit će uspješan.” To da će Mesija zaista biti uspješan pokazuje i proročanstvo, jer kaže da će se ‘uzvisiti i proslaviti’.

7. Kako je Isus Krist ‘postupao razborito’, i kako je ‘uzvišen i proslavljen’?

⁷ Isus je zaista ‘postupao razborito’, budući da je razumio biblijska proročanstva koja su se odnosila na njega  i vodio se njima kako bi izvršio volju svog Oca (Ivan 17:4; 19:30). S kakvim rezultatom? Nakon što je Isus uskrsnuo i uzašao na nebo, “Bog ga je (...) uzvisio na viši položaj i dobrohotno mu dao ime koje je iznad svakog drugog imena” (Filipljanima 2:9; Djela apostolska 2:34-36). Zatim je 1914. proslavljeni Isus dobio još viši položaj. Jehova ga je uzvisio na prijestolje Mesijanskog Kraljevstva (Otkrivenje 12:1-5). Da, zaista je bio ‘uzvišen i proslavljen’.

8, 9. Kako će zemaljski vladari reagirati kada uzvišeni Isus dođe izvršiti presudu, i zašto će tako reagirati?

⁸ Kako će narodi i njihovi vladari reagirati na uzvišenog Mesiju? Ako na trenutak preskočimo umetnuti komentar iz drugog dijela 14. retka, proročanstvo kaže ovako: “Kako se mnogi začudiše [njemu], (...) tako će opet udiviti mnoge narode, kraljevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nisu slušali” (Izaija 52:14a, 15). Izaija ovim riječima ne opisuje prvo pojavljivanje Mesije, već njegovo završno suočavanje sa zemaljskim vladarima.

⁹ Kada uzvišeni Isus dođe izvršiti presudu nad ovim bezbožnim sustavom stvari, zemaljski će mu se vladari ‘začuditi’. Ljudski vladari, istina, neće doslovce vidjeti proslavljenog Isusa. No vidjet će očite dokaze njegove moći kao nebeskog Ratnika koji se bori za Jehovu (Matej 24:30). Bit će prisiljeni pokloniti pažnju činjenici o kojoj im vjerski vođe nisu govorili — da je Isus Izvršitelj Božjih presuda! Uzvišeni Sluga s kojim će se suočiti postupat će na njima posve neočekivan način.

10, 11. Zašto se može reći da je Isus u prvom stoljeću bio nagrđen, i kako je to isto vidljivo i danas?

 ¹⁰ U umetnutom dijelu 14. retka Izaija kaže: “Što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječje” (Izaija 52:14b). Je li Isus na neki način bio fizički nagrđen? Nije. Premda Biblija ne navodi pojedinosti o Isusovom izgledu, nesumnjivo je kao savršeni Božji Sin bio ugodne vanjštine. Izaijine se riječi, po svemu sudeći, odnose na poniženja koja je Isus pretrpio. On je vjerske vođe svog vremena hrabro razotkrio kao licemjere, lažljivce i ubojice; a oni su mu uzvratili uvredama (1. Petrova 2:22, 23). Optužili su ga da krši zakon, da je hulnik, varalica i da kuje zavjeru protiv Rima. Tako su svojim lažnim optužbama prikazivali Isusa u strahovito ružnom svjetlu.

¹¹ Isusa se sve do dan-danas predstavlja u krivom svjetlu. Većina ljudi zamišlja ga kao malo dijete u jaslicama ili kao tragičnu ličnost, na križ pribijenog čovjeka s krunom od trnja i licem izobličenim od boli. Svećenici kršćanstva podupiru takve predodžbe. Oni ljudima ne govore o Isusu kao o moćnom nebeskom Kralju s kojim će se narodi morati razračunati. Kada se ljudski vladari u skoroj budućnosti budu suočili s uzvišenim Isusom, suočit će se s Mesijom koji posjeduje ‘svu vlast na nebu i na zemlji’! (Matej 28:18).

12. Na koja nas zanimljiva pitanja potiču riječi iz Izaije 53:1?

¹² Opisavši ovaj zadivljujuć preokret koji će Mesija doživjeti — od ‘nagrđenog’ postat će ‘proslavljen’ — Izaija pita: “Tko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Jehovina kome se otkri?” (Izaija 53:1). Ove Izaijine riječi potiču  zanimljiva pitanja: Hoće li se to proročanstvo ispuniti? Hoće li se “mišica Jehovina”, koja predstavlja njegovu sposobnost da primijeni svoju silu, otkriti i ostvariti te riječi?

13. Kako je Pavao pokazao da se Izaijino proročanstvo ispunilo na Isusu, i na kakav je odaziv naišao?

¹³ Odgovor je potvrdan, u to nema nikakve sumnje! Pavao je u svom pismu Rimljanima citirao Izaijine riječi kako bi pokazao da se proročanstvo koje je Izaija čuo i zapisao ispunilo na Isusu. Vijest da je nakon svih patnji koje je pretrpio na Zemlji Isus proslavljen bila je dobra vijest. “Ipak”, kaže Pavao govoreći o Židovima koji nisu povjerovali, “nisu svi bili poslušni dobroj vijesti. Jer Izaija kaže: ‘Jehova, tko je povjerovao u ono što je čuo od nas?’ Prema tome, vjera dolazi od onog što se čuje. A ono što se čuje je posredstvom riječi o Kristu” (Rimljanima 10:16, 17). Nažalost, malo je bilo onih koji su u Pavlovo vrijeme povjerovali u dobru vijest o Božjem Sluzi. Zašto?

14, 15. U kakvim se okolnostima Mesija trebao pojaviti na Zemlji?

¹⁴ U nastavku proročanstva Izraelcima se objašnjava zašto su postavljena pitanja iz 1. retka, a time se ujedno i opisuje razlog zašto mnogi neće prihvatiti Mesiju: “Izniče pred [ljudima] kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima, čega radi bismo ga poželjeli” (Izaija 53:2). Ovdje su opisane okolnosti u kojima će se Mesija pojaviti na Zemlji. Njegov početak bit će vrlo skroman i ljudima koji ga budu promatrali činit će se da neće puno postići u životu. Štoviše, djelovat će poput šibljike, krhke mladice koja iznikne na stablu ili grani  drveta. Bit će i poput korijena koji ne može bez vode, a izniknuo je u suhoj zemlji u kojoj će teško opstati. I neće doći u kraljevskoj raskoši i ljepoti — neće imati kraljevsku odoru ni blistavu krunu. Ne, njegov će dolazak biti ponizan i jednostavan.

¹⁵ To je zaista pravi opis skromnog početka Isusovog ljudskog života! Rodila ga je Marija, djevica židovskog porijekla, u nekoj staji u gradiću koji se zvao Betlehem * (Luka 2:7; Ivan 7:42). Marija i njezin muž Josip bili su siromašni. Oko 40 dana nakon Isusovog rođenja prinijeli su žrtvu za grijeh kakvu su prinosili siromašni, “par grlica ili dva mlada goluba” (Luka 2:24; 3. Mojsijeva 12:6-8). S vremenom su se Marija i Josip nastanili u Nazaretu, gdje je Isus odrastao u velikoj obitelji i vjerojatno u skromnim uvjetima (Matej 13:55, 56).

16. U kom smislu Isus nije imao dostojanstveno ‘obličje’ niti ‘ljepotu’?

¹⁶ Činilo se da Isusovi ljudski korijeni nisu bili iz prave “zemlje” (Ivan 1:46; 7:41, 52). Premda je bio savršen čovjek i potomak kralja Davida, zbog svog skromnog porijekla nije imao dostojanstveno ‘obličje’ niti ‘ljepotu’ — barem ne u očima onih koji su očekivali da će Mesija biti impresivnijeg porijekla. Potaknuti utjecajem židovskih vjerskih vođa, mnogi su ga ignorirali i čak prezirali. Tako na koncu mnoštvo naroda na savršenom Božjem Sinu nije vidjelo ništa što bi smatralo poželjnim (Matej 27:11-26).

17. (a) Što Izaija počinje opisivati, i zašto piše u prošlom vremenu? (b) Tko je ‘prezirao’ i ‘odbacio’ Isusa, i kako su to učinili?

¹⁷ Izaija zatim počinje detaljno opisivati kako će ljudi gledati na Mesiju i kako će se ophoditi s njim: “Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svaki zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo” (Izaija 53:3). Uvjeren u to da će se njegove riječi ostvariti, Izaija piše u prošlom vremenu kao da su se već ispunile. Jesu li ljudi doista prezirali i odbacili Isusa Krista? Još kako! Samopravedni vjerski vođe i njihovi sljedbenici svrstali su ga među ljude koji više od svih zaslužuju prezir. Nazivali su ga prijateljem poreznika i bludnica (Luka 7:34, 37-39). Pljuvali su mu u lice. Udarali su ga šakama i vrijeđali. Rugali su mu se i ismijavali ga (Matej 26:67). Podložan utjecaju tih neprijatelja istine, Isusa “njegov narod nije primio” (Ivan 1:10, 11).

18. U kom je smislu Isus bio “bolnik i vičan bolestima” budući da se nikada nije razbolio?

¹⁸ Isus je bio savršen čovjek i nikad se nije razbolio. Pa ipak, bio je “bolnik i vičan bolestima”. Tu nije riječ o njegovoj boli niti njegovim bolestima. Isus je s neba došao u bolestan svijet. Živio je okružen patnjama i boli, no nije izbjegavao one koji su bili bolesni, bilo tjelesno bilo duhovno. Poput brižnog liječnika, dobro je upoznao patnje koje su pogađale ljude oko njega. No povrh toga, on je mogao ono što niti jedan ljudski liječnik ne može (Luka 5:27-32).

19. U kom su smislu Isusovi neprijatelji ‘zaklanjali lice’ od njega, i kako su pokazali da smatraju kako nije “ni za što” vrijedan?

¹⁹ Pa ipak, Isusovi su neprijatelji njega smatrali bolesnim i nisu htjeli na njega gledati s odobravanjem. Oni  su ‘zaklanjali lice’ od njega. Bio im je toliko odbojan da su takoreći okretali glavu od njega kao da im se previše gadi da bi ga gledali. Za njih on nije vrijedio ništa više od roba (2. Mojsijeva 21:32; Matej 26:14-16). Više poštovanja imali su prema Barabi koji je bio ubojica (Luka 23:18-25). Zar su ičim mogli jasnije pokazati koliko ga preziru?

20. Zašto Izaijine riječi današnjem Jehovinom narodu pružaju utjehu?

²⁰ Izaijine riječi mogu biti izvor velike utjehe današnjim Jehovinim slugama. Protivnici ponekad izražavaju prezir prema vjernim Jehovinim obožavateljima ili se prema njima ponašaju kao da su posve bezvrijedni. No jednako kao i Isusu, nama je bitno koliko nas Jehova Bog smatra vrijednima. Na koncu, ljudi su smatrali kako Isus nije “ni za što” vrijedan, no to sasvim sigurno nije umanjilo njegovu izuzetnu vrijednost u Božjim očima!

21, 22. (a) Što je Mesija ponio i uzeo na sebe umjesto drugih? (b) Što su mnogi mislili za Mesiju, i što je bio vrhunac njegovih stradanja?

²¹ Zašto je Mesija morao trpjeti i umrijeti? Izaija objašnjava: “On bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Jehova pusti na nj bezakonje svih nas” (Izaija 53:4-6).

 ²² Mesija je ponio tuđe bolesti i uzeo na sebe tuđe nemoći. On je, simbolično govoreći, uzeo njihov teret, stavio ga sebi na ramena i nosio. A budući da su bolesti i nemoći posljedica ljudske grešnosti, Mesija je ustvari nosio tuđe grijehe. Mnogi nisu razumjeli zašto trpi i smatrali su da ga Bog kažnjava, da ga je ‘ranio’ nanoseći mu neku ogavnu bolest. * Vrhunac njegovih stradanja nastupio je kada je bio ‘proboden, satrt i ranjen’ — tim se snažnim riječima opisuje nasilna i bolna smrt (Izaija 53:5, St). No njegova smrt omogućava oproštenje grijeha; ona pruža temelj da se oni koji su zašli u bezakonje i grijeh mogu vratiti na pravi put i pronaći mir s Bogom.

23. U kom je smislu Isus ponio tuđe boli?

²³ Na koji je način Isus ponio tuđe boli? Matej u svom Evanđelju citira Izaiju 53:4 i navodi: “Ljudi su mu doveli mnoge koji su bili opsjednuti demonima; i istjerao je duhove riječju, i izliječio je sve bolesne; da bi se ispunilo ono što je bilo rečeno preko proroka Izaije, koji je rekao: ‘On je uzeo naše nemoći i ponio naše bolesti’” (Matej 8:16, 17). Izliječivši one koji su dolazili k njemu s različitim bolestima, Isus je takoreći uzeo na sebe njihove patnje. A njegova je životna snaga bila izvor takvih izlječenja (Luka 8:43-48). Svojom sposobnošću da izliječi sve vrste bolesti — tjelesne i duhovne —  dokazao je da ima moć očistiti ljude od grijeha (Matej 9:2-8).

24. (a) Zašto su mnogi mislili da Bog ‘ranjava’ Isusa? (b) Zašto je Isus trpio i umro?

²⁴ Međutim, mnogi su mislili da Bog ‘ranjava’ Isusa. Na koncu, njegova su stradanja bila na inicijativu uglednih vjerskih vođa. No, ne zaboravi da on nije trpio zbog nekog svog grijeha. “Krist [je] trpio za vas”, kaže Petar, “ostavivši vam uzor da točno slijedite njegove stope. On nije počinio grijeh, niti se našla prijevara u njegovim ustima. Sam je u svom vlastitom tijelu ponio naše grijehe na stup, da bismo prekinuli s grijesima i živjeli za pravednost. I ‘njegovim ste ranama bili izliječeni’” (1. Petrova 2:21, 22, 24). Svi smo mi nekad bili izgubljeni grešnici, “kao ovce koje su zalutale” (1. Petrova 2:25). No, Jehova nas je preko Isusa otkupio iz tog grešnog stanja. Naše je bezakonje ‘pustio’ na Isusa, dozvolio je da počiva na njemu. Bezgrešni Isus dobrovoljno je podnio kaznu za naše grijehe. Time što je umro na stupu sramotnom smrću koju nije zaslužio, nama je omogućio da se pomirimo s Bogom.

25. Kako znamo da je Mesija dragovoljno trpio i umro?

²⁵ Je li Mesija bio spreman trpjeti i umrijeti? Izaija kaže: “Mučen bi i zlostavljen [“a predao se dragovoljno”, “Ša”], ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih” (Izaija 53:7). Posljednje noći svog života Isus je mogao pozvati “više od dvanaest legija anđela” da mu dođu pomoći. No rekao je: “Kako bi se onda ispunila Pisma da se tako mora dogoditi?”  (Matej 26:53, 54). Umjesto toga, on kao ‘Janje Božje’ nije pružao otpor (Ivan 1:29). Kada su ga svećenički glavari i starješine pred Pilatom lažno optužili, on “nije odgovarao” (Matej 27:11-14). Nije želio reći ništa što bi moglo omesti izvršenje onoga što je bila Božja volja za njega. Isus je bio spreman umrijeti kao žrtveno Janje, znajući itekako dobro da će njegova smrt poslušne ljude otkupiti od grijeha, bolesti i smrti.

26. Na koji su se način Isusovi protivnici ‘silom riješili’ Isusa?

²⁶ Izaija navodi daljnje pojedinosti o Mesijinim patnjama i poniženju. Prorok piše: “Od tjeskobe i od suda uze se [“silom ga se i sudom riješiše”, “St”], a rod njegov tko će iskazati? jer se istrže iz zemlje živih i za prijestupe naroda mojega bi ranjen” (Izaija 53:8). Kada su Isusa njegovi neprijatelji, vjerski protivnici, na koncu odveli, poduzeli su sve da ga se ‘silom riješe’. Iskalili su svoju mržnju na njemu i uskratili mu pravdu. Grčka Septuaginta u Izaiji 53:8 umjesto riječi ‘sila’ koristi izraz “poniženje”. Isusa su njegovi neprijatelji ponizili, uskrativši mu pravedno suđenje na koje je pravo imao čak i najobičniji zločinac. Isusovo je suđenje bilo prava farsa. U kom smislu?

27. Koja su pravila zanemarili židovski vjerski vođe prilikom suđenja Isusu, i kako su prekršili Božji Zakon?

²⁷ U silnoj odlučnosti da se riješe Isusa, židovski vjerski vođe prekršili su vlastita pravila. Prema predaji, suđenje za prekršaj kažnjiv smrću Sanhedrin je smio održati isključivo u dvorani od klesana kamena koja se  nalazila u prostoru hrama, a ne u kući prvosvećenika. Takvo se suđenje trebalo održati tijekom dana, a ne nakon zalaska sunca. A smrtna osuda trebala se objaviti dan nakon završetka saslušanja. Stoga se suđenja nisu smjela održavati uoči sabata ili nekog praznika. Sva su ta pravila bila zanemarena tijekom Isusovog suđenja (Matej 26:57-68). No da stvar bude još gora, vjerski su vođe u tom sudskom slučaju bez imalo srama kršili Božji Zakon. Naprimjer, poslužili su se mitom da bi uhvatili Isusa (5. Mojsijeva 16:19; Luka 22:2-6). Poslušali su svjedočanstva lažnih svjedoka (2. Mojsijeva 20:16; Marko 14:55, 56). Skovali su urotu da se oslobodi ubojica i time na sebe i na svoju zemlju navukli krivnju za krv (4. Mojsijeva 35:31-34; 5. Mojsijeva 19:11-13; Luka 23:16-25). Prema tome, pravednog “suda”, odnosno suđenja koje bi donijelo pravu, nepristranu odluku, nije bilo.

28. Što Isusovi neprijatelji nisu uzeli u obzir?

²⁸ Jesu li se Isusovi neprijatelji potrudili ispitati tko je zapravo čovjek kojem se pred njima sudi? Izaija postavlja slično pitanje: “Rod njegov tko će iskazati?” Riječ “rod” može se odnositi na nečije pretke ili porijeklo. Kada su sudili Isusu, članovi Sanhedrina nisu uzeli u obzir njegovo porijeklo — činjenicu da je ispunio potrebne preduvjete za obećanog Mesiju. Ne, oni su ga umjesto toga optužili za hulu i odlučili da zaslužuje smrt (Marko 14:64). Kasnije je rimski namjesnik Poncije Pilat popustio pritisku i osudio Isusa na smrt pribijanjem na stup (Luka 23:13-25). Tako je Isus u dobi od samo 33 i po godine bio ‘istrgnut’, odnosno ubijen, usred svog života.

29. Kako je Isusov grob bio “sa zločincima” i “s bogatim”?

 ²⁹ Govoreći sada o Mesijinoj smrti i ukopu, Izaija piše: “Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatim, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovim” (Izaija 53:9). Je li prilikom svoje smrti odnosno ukopa Isus bio i sa zločincima i s bogatima? Četrnaestog nisana 33. n. e. umro je na mučeničkom stupu izvan jeruzalemskih zidina. Budući da je bio pribijen na stup između dvojice zločinaca, može se u izvjesnom smislu reći da mu je grob bio sa zločincima (Luka 23:33). No nakon što je Isus umro, jedan bogati čovjek iz Arimateje po imenu Josip skupio je hrabrosti da od Pilata zatraži dozvolu da uzme Isusovo tijelo i pokopa ga. Josip je zajedno s Nikodemom pripremio tijelo za ukop i zatim ga položio u svoju tek isklesanu grobnicu (Matej 27:57-60; Ivan 19:38-42). Tako je Isusov grob bio i s bogatima.

30. U kom su smislu Isusove muke Jehovi bile po volji?

³⁰ Izaija sada iznosi zapanjujuće riječi: “Jehovi bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Jehovi ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova” (Izaija 53:10, 11). Kako je moguće da je Jehovi bilo po volji to što je njegov vjerni sluga prolazio kroz muke? Naravno, nije Jehova nanosio bol svom dragom Sinu. Svu odgovornost za ono što su učinili Isusu snosili su njegovi neprijatelji. No Jehova im je dozvolio da budu okrutni (Ivan 19:11). Zašto? Bogu koji  je pun suosjećanja i duboke samilosti sasvim je sigurno bilo vrlo bolno gledati svog nedužnog Sina kako pati (Izaija 63:9; Luka 1:77, 78). Jehova ni u kom pogledu nije bio nezadovoljan Isusom, to je sigurno. No unatoč tome, zbog svih blagoslova koji su iz toga proizašli, bilo mu je po volji što je njegov Sin bio spreman trpjeti.

31. (a) Kako je Jehova omogućio da Isus položi svoju dušu kao “prinos za grijeh”? (b) Koja spoznaja Isusu zacijelo pruža veliko zadovoljstvo nakon svega što je proživio kao čovjek?

³¹ Naprimjer, blagoslov je to što je Jehova omogućio da Isus položi svoju dušu kao “prinos za grijeh”. Tako je Isus, kada se vratio na nebo, došao k Jehovi donoseći vrijednost svog ljudskog života žrtvovanog kao prinos za grijeh, a Jehova ju je rado prihvatio za dobrobit čitavog čovječanstva (Hebrejima 9:24; 10:5-14). Dajući svoj prinos za grijeh, Isus je stekao “natražje”, ili “potomstvo” (St). On kao “otac vječni” može dati život — i to vječni život — onima koji pokazuju vjeru u njegovu prolivenu krv (Izaija 9:6). Nakon svih nevolja koje je Isus kao čovjek proživio, pomisao da ljude može izbaviti od grijeha i smrti sigurno mu pruža izuzetno zadovoljstvo! Naravno, još veće zadovoljstvo zacijelo mu pruža spoznaja da je svojom besprijekornošću omogućio svom nebeskom Ocu da odgovori na ruganje svog Protivnika, Sotone Đavla (Priče Salamunove 27:11).

32. Kojom će ‘spoznajom’ Isus ‘opravdati mnoge’, i tko će se naći među njima?

³² Još jedan blagoslov koji proizlazi iz Isusove smrti jest to što on ‘opravdava mnoge’, i to već sada. To čini, kako kaže Izaija, “svojim poznanjem”. Po svemu sudeći, radi  se o spoznaji koju je Isus stekao time što je postao čovjek i nepravedno trpio zbog svoje poslušnosti Bogu (Hebrejima 4:15). Njegove su patnje na koncu završile smrću i na taj je način on mogao dati potrebnu žrtvu kako bi drugima omogućio da budu proglašeni pravednima. Kome je sve to omogućeno? Pa, u prvom redu njegovim pomazanim sljedbenicima. Budući da pokazuju vjeru u Isusovu žrtvu, Jehova ih proglašava pravednima kako bi ih usvojio kao sinove i učinio ih Isusovim sunasljednicima (Rimljanima 5:19; 8:16, 17). Potom i ‘velikom mnoštvu’ ‘drugih ovaca’ čiji članovi također vjeruju u Isusovu prolivenu krv te su proglašeni pravednima i imaju mogućnost biti Božji prijatelji i preživjeti Harmagedon (Otkrivenje 7:9; 16:14, 16; Ivan 10:16; Jakov 2:23, 25).

33, 34. (a) Koju dirljivu činjenicu saznajemo o Jehovi? (b) Tko su ‘mnogi’ među kojima će Mesijanski Sluga dobiti svoj “dio”?

³³ I na koncu, Izaija opisuje pobjedu Mesije: “Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer  je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli [“posreduje”, “NS”]” (Izaija 53:12).

³⁴ Zaključne riječi ovog dijela Izaijinog proročanstva otkrivaju nam jednu dirljivu Jehovinu osobinu: Jehova cijeni one koji su mu lojalni. To je vidljivo iz njegovog obećanja da će Mesijanskom Sluzi “dati dio za mnoge”. Te su riječi očito aluzija na običaj dijeljenja ratnog plijena. Jehova cijeni lojalnost ‘mnogih’ vjernih ljudi iz prošlosti, među kojima su i Noa, Abraham i Job, te je sačuvao “dio” za njih u svom budućem novom svijetu (Hebrejima 11:13-16). Jednako tako, on će dati dio i svom Mesijanskom Sluzi. Nipošto neće dozvoliti da njegova besprijekornost ostane nenagrađena. A i mi možemo biti uvjereni da Jehova neće ‘zaboraviti naše djelo i ljubav koju pokazujemo prema njegovom imenu’ (Hebrejima 6:10).

35. Tko su ‘silni’ s kojima Isus dijeli plijen, i što je plijen?

³⁵ Osim toga, Božji će Sluga i pobjedom nad svojim neprijateljima pokupiti ratni plijen. Taj plijen dijelit će sa “silnima”. Koga u ispunjenju tih riječi predstavljaju ‘silni’? To je prva grupa Isusovih učenika koji su poput njega pobijedili svijet — 144 000 pripadnika ‘Izraela Božjeg’ (Galaćanima 6:16; Ivan 16:33; Otkrivenje 3:21; 14:1). A što je onda plijen? To su, po svemu sudeći, ‘darovi u ljudima’ koje Isus, simbolično govoreći, otima iz Sotonine vlasti i daje kršćanskoj skupštini (Efežanima 4:8-12). Tih 144 000 ‘silnih’ dobiva udio i u još jednoj vrsti plijena. Svojom pobjedom nad svijetom oni Sotoni oduzimaju svaki temelj za ruganje Bogu. Svojom  nesalomljivom odanošću Jehovi oni ga veličaju i raduju njegovo srce.

36. Je li Isus znao da se na njemu ispunjava proročanstvo o Božjem Sluzi? Objasni.

³⁶ Isus je znao da se na njemu ispunjava proročanstvo o Božjem Sluzi. U noći kada je bio uhapšen citirao je riječi iz Izaije 53:12 i primijenio ih na sebe: “Kažem vam da se ovo što je napisano mora izvršiti na meni, naime: ‘I bio je ubrojen među bezakonike.’ Jer to što se odnosi na mene sada se izvršava” (Luka 22:36, 37). Nažalost, prema Isusu se zaista postupalo kao prema bezakoniku. Bio je pogubljen kao prekršitelj zakona, pribijen na stup između dvojice razbojnika (Marko 15:27). No on je spremno podnio tu sramotu, dobro znajući da to čini za nas kao naš posrednik. On je takoreći stajao između grešnih ljudi i njihove smrtne osude, i na koncu je umjesto njih bio pogubljen.

37. (a) Na kakav nas zaključak upućuje povijesni izvještaj o Isusovom životu i smrti? (b) Zašto bismo trebali biti zahvalni Jehovi Bogu i njegovom uzvišenom Sluzi, Isusu Kristu?

³⁷ Povijesni izvještaj o Isusovom životu i smrti upućuje nas na nedvojbeni zaključak: Isus Krist je Mesijanski Sluga iz Izaijinog proročanstva. Doista bismo trebali biti zahvalni Jehovi što je bio spreman dati svog dragog Sina koji je ispunio prorečenu ulogu Sluge, trpio i bio ubijen zato da mi budemo otkupljeni od grijeha i smrti! Jehova nam je tim činom pokazao izuzetnu ljubav. U Rimljanima 5:8 navedeno je: “Bog nam preporučuje svoju ljubav time što je, dok smo još bili grešnici, Krist umro za nas.” A uistinu veliku zahvalnost dugujemo i Isusu Kristu, uzvišenom Sluzi, koji je spremno “dao dušu svoju na smrt”!