1, 2. (a) Koji nadahnuti savjet Židovi nisu poslušali, i s kakvim posljedicama? (b) Zašto Jehova pita: “Gdje je raspusna knjiga”?

“NE UZDAJTE se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći. (...) Blago onome, kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Jehovi, Bogu njegovu, koji je stvorio nebo i zemlju” (Psalam 146:3-6). Kad bi barem Židovi Izaijinog vremena htjeli poslušati psalmistov savjet! Kad se barem ne bi uzdali u Egipat niti u neki drugi poganski narod, nego u ‘Boga Jakovljevog’! Jehova bi tada zaštitio Judu kada je napadnu neprijatelji. No Juda ne želi tražiti pomoć od njega. Zato će Jehova dozvoliti da Jeruzalem bude uništen, a stanovnici Jude kao zarobljenici odvedeni u Babilon.

² Za svoju situaciju Juda može kriviti samo sebe. Ona nema na temelju čega tvrditi da je njeno razorenje posljedica toga što ju je Jehova izdao ili toga što je zanemario svoj savez s narodom. Stvoritelj nikada ne krši svoj savez (Jeremija 31:32; Danijel 9:27; Otkrivenje 15:4). Ističući tu činjenicu, Jehova pita Židove: “Gdje je raspusna knjiga majke vaše kojom je pustih?” (Izaija 50:1a). Mojsijev zakon propisivao je da čovjek koji se razvede od svoje žene mora ženi dati potvrdu o razvodu. Ona je tada bila slobodna udati se za nekog drugog (5. Mojsijeva 24:1, 2). Jehova je, u prenesenom smislu,  takvu potvrdu dao Judinom sestrinskom kraljevstvu, Izraelu, no ne i Judi. * On je još uvijek njen “muž” (Jeremija 3:8, 14). Juda nipošto nije slobodna da se udružuje s poganskim narodima. Jehova će nastaviti svoju vezu s njom sve “dok ne dođe Šilo”, Mesija (1. Mojsijeva 49:10, NS).

3. Zašto će Jehova ‘prodati’ svoj narod?

³ Jehova ponovno pita Judu: “Tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao?” (Izaija 50:1b, “St”). Židovi neće otići u babilonsko ropstvo zato da bi pokrili neki Jehovin dug. Jehova nije siromašni Izraelac koji mora prodati svoju djecu vjerovniku da bi podmirio račune (2. Mojsijeva 21:7). Umjesto toga, Jehova iznosi na vidjelo pravi razlog zbog kojeg će njegov narod otići u ropstvo: “Gle, za bezakonja svoja prodadoste se i za vaše prijestupe bi puštena mati vaša” (Izaija 50:1c). Židovi su napustili Jehovu, a ne on njih.

4, 5. Kako Jehova pokazuje ljubav prema svom narodu, no kakav je Judin odgovor?

⁴ Svojim sljedećim pitanjem Jehova jasno izražava ljubav prema narodu: “Zašto kad dođoh ne bi nikoga? kad zvah, nitko se ne odazva?” (Izaija 50:2a). Jehova je posredstvom svojih slugu proroka u simboličnom smislu došao u dom svom narodu kako bi ga usrdno pozvao da mu se svim srcem vrati. No odgovora nema. Židovi se radije uzdaju u pomoć smrtnog čovjeka, a znaju se čak obraćati i Egiptu (Izaija 30:2; 31:1-3; Jeremija 37:5-7).

⁵ Zar je Egipat pouzdaniji spasitelj od Jehove? Ti su nevjerni Židovi očito zaboravili događaje koji su prethodili  osnivanju njihovog naroda stoljećima ranije. Jehova ih pita: “Da nije kako god okračala ruka moja, te ne može iskupiti? ili nema u mene snage da izbavim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, obraćam rijeke u pustinju da se usmrde ribe njihove zato što nestane vode, i umiru od žeđi. Oblačim nebesa u mrak, i kostrijet im dajem za pokrivač” (Izaija 50:2b, 3).

6, 7. Kako je Jehova pokazao svoju spasiteljsku moć kada je prijetila opasnost od Egipćana?

⁶ Godine 1513. pr. n. e. Egipat je bio tlačitelj Božjeg naroda — a ne izbavitelj u kojeg se sada toliko uzdaju. Izraelci su u toj poganskoj zemlji bili robovi. No Jehova ih je izbavio, i to na kakav izuzetan način! Najprije je Egiptu nanio deset nevolja. Nakon naročito pogubne desete nevolje egipatski je faraon preklinjao Izraelce da odu iz njegove zemlje (2. Mojsijeva 7:14–12:31). No ubrzo nakon što su otišli, promijenio je mišljenje. Sakupio je vojsku i krenuo za Izraelcima kako bi ih prisilio da se vrate u Egipat (2. Mojsijeva 14:5-9). Izraelci su se našli u zamci: iza njih bilo je mnoštvo egipatskih vojnika, a ispred Crveno more! No Jehova je bio tamo da se bori za njih.

⁷ Jehova je prisilio Egipćane da ostanu gdje jesu tako što je između njih i Izraelaca postavio stup od oblaka. Na strani Egipćana oblak je bio mračan, dok je na strani Izraelaca svijetlio (2. Mojsijeva 14:20). Zatim, dok je egipatska vojska bila zaustavljena na sigurnoj udaljenosti, Jehova “uzbi more vjetrom istočnim, koji jako puhaše cijelu noć, i osuši more” (2. Mojsijeva 14:21). Kad se voda razdvojila, sav je narod — muškarci, žene i djeca — uspio prijeći Crveno more i doći na sigurno. Kada je narod već prešao dobar dio puta do suprotne obale, Jehova  je maknuo oblak. Bjesomučno krenuvši za njima, Egipćani su pojurili preko morskog dna. Kada je sav narod već bio na sigurnom, Jehova je vratio vodu te su se faraon i njegova vojska utopili. Tako se Jehova borio za svoj narod. Nije li to veliko ohrabrenje za današnje kršćane? (2. Mojsijeva 14:23-28).

8. Koja su upozorenja stanovnici Jude ignorirali te su zato naposljetku otišli u izgnanstvo?

⁸ Od te Božje pobjede pa do Izaijinog vremena prošlo je 700 godina. Juda je tada bila samostalan narod. Bilo je prilika kada je vodila diplomatske pregovore s vladarima drugih naroda, kao što su Asirija i Egipat. No vođama tih poganskih naroda ne može se vjerovati. Oni  uvijek svoje interese stavljaju ispred bilo kakvog dogovora s Judom. Proroci koji su govorili u Jehovino ime upozoravali su narod da se ne uzda u takve ljude, no narod se oglušio na njihove riječi. Naposljetku su Židovi bili izgnani u Babilon i 70 godina proveli su u ropstvu (Jeremija 25:11). No Jehova nije zaboravio svoj narod niti ga je zauvijek odbacio. Kad je došlo vrijeme, on ga se sjetio i omogućio mu da se vrati u svoju domovinu te obnovi čisto obožavanje. Zašto? Da bi pripremio put za dolazak Šila, onoga kome će se pokoravati svi narodi!

9. Tko je Šilo, i kakav je učitelj bio?

⁹ Prošla su stoljeća. ‘Navršilo se vrijeme’ i na Zemlji se pojavio onaj tko je nazvan Šilo, Gospodin Isus Krist (Galaćanima 4:4; Hebrejima 1:1, 2). Time što je svog najbližeg suradnika odredio da kao njegov Zastupnik govori Židovima, Jehova je pokazao koliko ljubi svoj narod. Kakav je zastupnik bio Isus? Izvanredan! On nije samo prenosio riječi već je bio i učitelj — Vrhunski  Učitelj. No to nije nikakvo čudo jer i sam ima izuzetnog Učitelja — samog Jehovu Boga (Ivan 5:30; 6:45; 7:15, 16, 46; 8:26). To potvrđuju i proročanske riječi koje Isus govori preko Izaije: “Gospodin Jehova dade mi jezik učen da umijem progovoriti zgodnu riječ umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao učenici” (Izaija 50:4). *

10. Kako je Isus pokazao ljubav sličnu onoj kakvu Jehova gaji prema svom narodu, i na kakav je odaziv naišao?

¹⁰ Prije svog dolaska na Zemlju Isus je surađivao sa svojim Ocem na nebu. Prisan odnos između Oca i Sina pjesnički je opisan u Pričama Salamunovim 8:30: “Tada bijah kod [Jehove] hranjenica, (...) i veseljah se pred njim svagda.” Isus je s velikom radošću slušao svog Oca. On je dijelio Očevu ljubav prema “sinovima ljudskim” (Priče Salamunove 8:31). Kada je došao na Zemlju, govorio je “zgodnu riječ umornom”. Svoju službu započeo je čitajući jedan utješan odlomak iz Izaijinog proročanstva: “Jehovin je duh na meni, jer me pomazao da objavim dobru vijest siromašnima, (...) da pustim satrvene na slobodu” (Luka 4:18; Izaija 61:1). Dobra vijest za siromašne! Okrepa za umorne! Kakvu li je radost ta objava trebala donijeti ljudima! Neki su se radovali — no ne i svi. Na koncu mnogi nisu htjeli prihvatiti dokaze da je Isus poučen od Jehove.

11. Tko je bio spreman doći pod Isusov jaram, i što im je to donijelo?

¹¹ No, neki su željeli saznati više. Rado su se odazvali na dirljiv Isusov poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni  i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše” (Matej 11:28, 29). Među ljudima koji su došli k Isusu bili su i oni koji su postali njegovi apostoli. Oni su znali da doći pod Isusov jaram znači vrlo naporno raditi. Napor su, između ostalog, trebali ulagati u propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu do krajeva Zemlje (Matej 24:14). Kada su apostoli i drugi učenici krenuli u to djelo, ustanovili su da ono zaista donosi okrepu njihovim dušama. To isto djelo izvršavaju i vjerni kršćani danas i ono im donosi jednaku radost.

12. Kako je Isus pokazao poslušnost svom nebeskom Ocu?

¹² Isus nije nikada izgubio iz vida svrhu svog dolaska na Zemlju — izvršiti Božju volju. Njegov je stav prema tome bio prorečen: “Gospodin Jehova otvori mi uši, i ja se ne protivih, ne odstupih natrag” (Izaija 50:5). Isus je uvijek bio poslušan Bogu. Da, čak je rekao: “Sin ne može ništa učiniti sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini” (Ivan 5:19). Tijekom svog predljudskog postojanja Isus je vjerojatno milijunima ili čak milijardama godina surađivao sa svojim Ocem. Došavši na Zemlju, nastavio je slijediti Jehovine upute. Koliko više bismo onda mi nesavršeni Kristovi sljedbenici trebali paziti da postupamo onako kako nas Jehova poučava!

13. Što je čekalo Isusa, no kako je on pokazao hrabrost?

¹³ Neki od onih koji nisu htjeli prihvatiti Jehovinog jedinorođenog Sina progonili su ga, no i to je bilo prorečeno: “Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne zaklonih  lica svojega od ruga ni od zapljuvanja” (Izaija 50:6). Proročanstvo kaže da će Mesija podnositi bol i poniženje koje će mu nanijeti protivnici. Isus je to znao. A znao je i koliko će daleko ići to progonstvo. No, iako se njegov život na Zemlji približavao kraju, on nije pokazivao strah. S odlučnošću čvrstom poput kremena uputio se u Jeruzalem, gdje je trebao biti okončan njegov ljudski život. Na putu do tamo svojim je učenicima rekao: “Evo, idemo gore u Jeruzalem, i Sin čovječji bit će predan svećeničkim glavarima i pismoznalcima, i oni će ga osuditi na smrt i predati ga ljudima iz nacija, i izrugivat će mu se i pljuvati ga i bičevati ga i ubiti, a nakon tri dana on će ustati” (Marko 10:33, 34). Sve to zlostavljanje izvršit će se na inicijativu ljudi od kojih bi se to najmanje očekivalo — svećeničkih glavara i pismoznalaca.

14, 15. Kako su se ispunile Izaijine riječi da će Isusa udarati i ponižavati?

¹⁴ U noći 14. nisana 33. n. e. Isus se s nekolicinom svojih sljedbenika nalazio u Getsemanskom vrtu. Molio se. Iznenada se pojavilo mnoštvo ljudi i uhapsilo ga. No nije se bojao. Znao je da je Jehova s njim. Isus je ohrabrio svoje prestravljene apostole rekavši im da bi mogao, kad bi htio, zamoliti svog Oca da mu pošalje više od dvanaest legija anđela da ga spase, no tada je dodao: “Ali kako bi se onda ispunila Pisma?” (Matej 26:36, 47, 53, 54).

¹⁵ Sve što je bilo prorečeno o patnjama i smrti Mesije ostvarilo se. Nakon namještenog suđenja pred Sanhedrinom, Isusa je ispitao Poncije Pilat, koji ga je dao izbičevati. Rimski su ga vojnici “trskom (...) udarali po glavi i pljuvali na njega”. Tako su se ispunile Izaijine riječi (Marko 14:65; 15:19; Matej 26:67, 68). Iako Biblija ne  kaže da su Isusu doslovce čupali bradu — što je izraz krajnjeg prezira — to se zacijelo dogodilo, baš kao što je Izaija i prorekao * (Nehemija 13:25).

16. Kako se Isus držao pod strahovitim pritiskom, i zašto se nije sramio?

¹⁶ Stojeći pred Pilatom, Isus nije preklinjao da mu poštedi život, već je ostao miran i dostojanstven, znajući da mora umrijeti kako bi se ispunila Pisma. Kada je rimski namjesnik rekao kako ima moć osuditi ga na smrt ili ga osloboditi, Isus je neustrašivo odgovorio: “Ne bi imao nikakvu vlast nada mnom da ti nije dano odozgo” (Ivan 19:11). Pilatovi vojnici neljudski su se ophodili s Isusom, no on se nije zbog toga sramio. Zašto bi se sramio? To nije bila pravedna kazna za neko nedjelo. Naprotiv, on je bio progonjen zbog pravednosti. Time su se ispunile daljnje Izaijine proročanske riječi: “Gospodin Jehova [mi] pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih čelo svoje kao kremen, i znam da se neću postidjeti” (Izaija 50:7).

17. Na koji je način Jehova bio uz Isusa tijekom cijele njegove službe?

¹⁷ Izvor Isusove hrabrosti bilo je potpuno pouzdanje u Jehovu. Svojim je postupanjem pokazao da je u svemu ispunio Izaijine riječi: “Blizu je onaj koji me pravda; tko će se preti sa mnom? stanimo zajedno; tko je suparnik moj? neka pristupi k meni. Gle, Gospodin Jehova pomagaće mi; tko će me osuditi? Gle, svi će oni kao haljina ovetšati, moljac će ih izjesti” (Izaija 50:8, 9). Na dan Isusovog krštenja Jehova Bog proglasio ga je pravednim kao svog duhovnog sina. Tom se prilikom čak čuo glas  samog Boga koji je rekao: “Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji ima moje priznanje” (Matej 3:17). Potkraj Isusovog života na Zemlji, dok je klečao i molio se u Getsemanskom vrtu, “pojavio [mu se] anđeo s neba i jačao ga” (Luka 22:41-43). Po tome je Isus znao da Otac odobrava njegov životni put. On kao savršeni Božji Sin nije počinio grijeh (1. Petrova 2:22). Neprijatelji su ga lažno optužili da krši sabat, da je pijanica i demoniziran, no Isus nije bio posramljen njihovim lažima. Bog je s njim, pa tko onda može biti protiv njega? (Luka 7:34; Ivan 5:18; 7:20; Rimljanima 8:31; Hebrejima 12:3).

18, 19. Što su, slično kao i Isus, iskusili pomazani kršćani?

¹⁸ Isus je svoje učenike upozorio: “Ako su progonili mene, progonit će i vas” (Ivan 15:20). Razvoj događaja ubrzo je dokazao istinitost tih riječi. Na Pentekost 33. n. e. sveti duh sišao je na vjerne Isusove učenike, te je osnovana kršćanska skupština. Praktički odmah nakon toga vjerski su vođe pokušali ugušiti djelo propovijedanja tih vjernih muškaraca i žena koji su sada bili udruženi s Isusom kao dio ‘Abrahamovog sjemena’ i usvojeni kao Božji duhovni sinovi (Galaćanima 3:26, 29; 4:5, 6). Od prvog stoljeća pa sve do dan-danas pomazani se kršćani, dok čvrsto zastupaju pravednost, moraju boriti s lažnom propagandom i teškim progonstvima iza kojih stoje Isusovi neprijatelji.

¹⁹ Pa ipak, u mislima su im Isusove ohrabrujuće riječi: “Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas. Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima” (Matej 5:11, 12). Stoga, čak i pod najžešćim napadima, pomazani kršćani hode uzdignute glave. Što god da njihovi protivnici kažu, oni znaju da ih je Bog proglasio  pravednima. U njegovim su očima “bez ljage i bez optužbe” (Kološanima 1:21, 22).

20. (a) Tko podupire pomazane kršćane, i što oni također doživljavaju? (b) Kako pomazani kršćani i “druge ovce” stječu “jezik učen”?

²⁰ U današnje vrijeme pomazani kršćani imaju podršku ‘velikog mnoštva’ koje pripada ‘drugim ovcama’. Pripadnici tog mnoštva također zastupaju pravednost. Zbog toga zajedno sa svojom pomazanom braćom doživljavaju nevolje te su “oprali (...) svoje duge haljine i ubijelili ih u Janjetovoj krvi”. Jehova ih proglašava pravednima, pružajući im mogućnost da prežive ‘veliku nevolju’ (Otkrivenje 7:9, 14, 15; Ivan 10:16; Jakov 2:23). Čak i ako se sada čini da su njihovi protivnici vrlo snažni, Izaijino proročanstvo kaže da će, kad Bog odluči da je vrijeme za to, ti protivnici biti poput haljine koju su posve izjeli moljci i nije ni za što drugo nego da se baci. U međuvremenu, pomazani kršćani i “druge ovce” trude se ostati čvrsti tako što se redovito mole, proučavaju Božju Riječ i posjećuju sastanke na kojima vrše obožavanje. Na taj ih način Jehova poučava i oni uče govoriti “jezik učen”.

21. (a) Tko su oni koji hode u svjetlu, i kakav ih ishod očekuje? (b) Što se događa s onima koji hode u tami?

²¹ Zapazi sada izraziti kontrast koji slijedi: “Tko se među vama boji Jehove i sluša glas sluge njegova? Tko hodi po mraku i nema vidjela, neka se uzda u ime Jehovino i neka se oslanja na Boga svojega” (Izaija 50:10). Oni koji slušaju glas Božjeg Sluge, Isusa Krista, hode u svjetlu (Ivan 3:21). Oni ne samo da upotrebljavaju Božje ime, Jehova, već se i uzdaju u njega koji nosi to ime. Čak i ako su nekad hodili u tami, sada se ne boje čovjeka.  Oslanjaju se na Boga. S druge strane, oni koji uporno hode u tami podložni su strahu od ljudi. To je bio slučaj s Poncijem Pilatom. Iako je znao da Isus nije kriv za lažne optužbe iznesene protiv njega, tog je rimskog službenika strah spriječio da ga oslobodi. Rimski su vojnici pogubili Božjeg Sina, no Jehova ga je uskrsnuo i okrunio ga slavom i čašću. A što se dogodilo s Pilatom? Prema izvještaju židovskog povjesničara Josipa Flavija, samo četiri godine nakon Isusove smrti Pilat je bio smijenjen s položaja rimskog namjesnika i morao se vratiti u Rim jer je bio optužen za ozbiljan zločin. A što je bilo sa Židovima koji su uzrokovali Isusovu smrt? Manje od 40 godina nakon toga rimska je vojska razorila Jeruzalem, a njegove stanovnike ili pobila ili odvela u ropstvo. Za one koji više vole tamu nema svijetle budućnosti! (Ivan 3:19).

22. Zašto je krajnja ludost oslanjati se na spasenje od ljudi?

²² Oslanjati se na spasenje od ljudi krajnja je ludost. Izaijino proročanstvo objašnjava i zašto: “Gle, svi koji ložite oganj i opasujete se iskrama, idite u svjetlosti ognja svojega i u iskrama koje raspaliste. To vam je iz moje ruke, u mukama ćete ležati” (Izaija 50:11). Ljudski vođe dolaze i odlaze. Neka karizmatska ličnost može određeno vrijeme inspirirati ljudsku maštu. No čak i čovjek najiskrenijih pobuda ograničen je u onome što može ostvariti. Umjesto da zapali jaku vatru, što njegove pristaše i očekuju od njega, on možda uspijeva zapaliti tek nekoliko ‘iskri’ koje se, pruživši samo malo svjetla i topline, brzo ugase. Nasuprot tome, oni koji se uzdaju u Šilo, u Božjeg obećanog Mesiju, nikada neće biti razočarani.