1. Opiši situaciju u kojoj su se nalazili izgnani Židovi u Babilonu.

TO JE bio mračan period povijesti Jude. Pripadnici Božjeg savezničkog naroda bili su silom odvedeni iz svoje domovine i sada su s tugom boravili u zarobljeništvu u Babilonu. Istina, u izvjesnoj su mjeri imali slobodu obavljati svoje svakodnevne aktivnosti (Jeremija 29:4-7). Neki su postali vrlo vješti u različitim poslovima ili su se bavili trgovinom * (Nehemija 3:8, 31, 32). Pa ipak, zarobljenim Židovima život nije bio lak. Bili su robovi, i doslovno i duhovno. Pogledajmo kako.

2, 3. Kako se izgnanstvo odrazilo na Židove u pogledu njihovog obožavanja Jehove?

² Kada je babilonska vojska 607. pr. n. e. razorila Jeruzalem, tada nije stradao samo narod; to je bio velik udarac i pravom obožavanju. Babilonci su opljačkali Jehovin hram i razorili ga te su onemogućili vršenje svećeničke službe jer su neke pripadnike Levijevog plemena zarobili, a druge pobili. Bez mjesta za obožavanje, bez oltara i organizirane svećeničke službe Židovi nisu mogli pravom Bogu prinositi žrtve onako kako je to određivao Zakon.

 ³ Pa ipak, vjerni su Židovi još uvijek mogli sačuvati svoj vjerski identitet tako što su se obrezivali i držali se Zakona koliko im je god to bilo moguće. Mogli su, primjerice, ne jesti zabranjenu hranu i držati sabat. No čineći to, postali bi predmet ismijavanja, jer su njihovim gospodarima, Babiloncima, židovski vjerski obredi bili smiješni. Koliko su izgnanici bili potišteni vidljivo je i iz psalmistovih riječi: “Na vodama Babilonskim sjeđasmo i plakasmo opominjući se Siona, o vrbama sred njega vješasmo harfe svoje. Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: pjevajte nam pjesmu Sionsku” (Psalam 137:1-3).

4. Zašto bi bilo besmisleno da su Židovi od drugih naroda očekivali izbavljenje, no kome su se mogli obratiti za pomoć?

⁴ Od koga su onda zarobljeni Židovi mogli tražiti utjehu? Tko im je mogao pružiti spasenje? Sasvim sigurno ne neki od okolnih naroda! Svi su oni bili nemoćni protiv babilonske vojske, a mnogi su bili i neprijatelji Židovima. No situacija nije bila posve beznadna. Jehova, onaj protiv koga su se pobunili dok su bili slobodan narod, milosrdno im je uputio ohrabrujuć poziv, iako su se nalazili u izgnanstvu.

5. Što znače riječi: “Hodite na vodu”?

⁵ Jehova se preko Izaije u proročanstvu obraća Židovima zarobljenim u Babilonu: “Oj žedni koji ste god, hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite; hodite, kupujte bez novaca i bez plaće vina i mlijeka” (Izaija 55:1). Ove su riječi pune simbolike. Uzmimo za primjer poziv: “Hodite na vodu.” Bez vode život nije moguć. Bez te dragocjene tekućine ljudi mogu  preživjeti tek nekih tjedan dana. Zato je prikladno da Jehova koristi vodu kao metaforu za učinak koji će njegove riječi imati na zarobljene Židove. Njegova će ih poruka osvježiti, poput hladnog pića u vrijeme vrućine. Okončat će potištenost koja ih je obuzela i utažiti im žeđ za istinom i pravdom. A ulit će im i nadu da će biti oslobođeni iz zarobljeništva. Pa ipak, da bi imali koristi od Božje poruke, izgnani će je Židovi morati “piti”, morat će joj posvetiti pažnju i postupati u skladu s njom.

6. Kakve će koristi imati Židovi ako kupuju “vina i mlijeka”?

⁶ Jehova nudi i “vina i mlijeka”. Mlijeko jača organizam mladih i pomaže djeci da rastu. Jednako tako, Jehovine će riječi duhovno osnažiti njegov narod i omogućiti  mu da ojača svoj odnos s njim. A kako je s vinom? Vino se obično koristi u prazničnim prigodama. U Bibliji se povezuje s blagostanjem i veseljem (Psalam 104:15). Kada kaže svom narodu neka ‘kupuje vina’, Jehova ga uvjerava da će, ako se cijelim srcem vrati pravom obožavanju, biti “veseo” (5. Mojsijeva 16:15; Psalam 19:8; Priče Salamunove 10:22).

7. Zašto je Jehovina samilost prema izgnanicima nešto izuzetno, i što nam to govori o njemu?

⁷ Jehova je uistinu milosrdan kada izgnanim Židovima pruža takvu duhovnu okrepu! Njegova samilost još više dolazi do izražaja kada se sjetimo koliko su Židovi bili svojeglavi i buntovni u prošlosti. Ne bi se baš moglo reći da su zaslužili Jehovino odobravanje. No psalmist David je stoljećima prije toga napisao: “Milostiv je i dobar Jehova, spor na gnjev i veoma blag. Ne gnjevi se jednako, niti se dovijeka srdi” (Psalam 103:8, 9). Jehova ne samo da nije digao ruke od svog naroda već je on taj koji prvi poduzima korak prema pomirenju. On je doista Bog kojem je “mila milost” (Mihej 7:18).

8. U koga su mnogi Židovi polagali svoje pouzdanje, a kakvo su upozorenje dobili?

⁸ Mnogi se Židovi u prošlosti nisu u potpunosti oslanjali na spasenje od Jehove. Naprimjer, prije nego što je pao Jeruzalem, njegovi su vladari tražili podršku moćnih naroda i time su, simbolično govoreći, činili blud i s Egiptom i s Babilonom (Ezehijel 16:26-29; 23:14). Jeremija ih je s razlogom upozorio: “Da je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu,  a od Jehove odstupa srce njegovo” (Jeremija 17:5). No upravo je to Božji narod učinio!

9. U kom smislu mnogi Židovi ‘troše novce na ono što nije hrana’?

⁹ Sada su postali zarobljenici jednog od naroda u koje su se uzdali. Jesu li iz toga nešto naučili? Lako je moguće da mnogi nisu, jer Jehova pita: “Zašto trošite novce svoje na ono što nije hrana, i trud svoj na ono što ne siti?” (Izaija 55:2a). Ako se zarobljeni Židovi uzdaju u bilo koga drugoga osim u Jehovu, onda ‘troše novce na ono što nije hrana’. Babilonci ih sasvim sigurno neće osloboditi, jer oni nikada ne puštaju zarobljenike da se vrate u domovinu. Ustvari, Babilon sa svojim imperijalističkim stremljenjima, pohlepom za trgovačkom dobiti i krivim obožavanjem ne može izgnanim Židovima pružiti baš ništa.

10. (a) Kako će Jehova nagraditi izgnane Židove ako ga poslušaju? (b) Kakav je savez Jehova sklopio s Davidom?

¹⁰ Jehova usrdno potiče svoj narod: “Slušajte me, pa ćete jesti što je dobro, i duša će se vaša nasladiti pretiline. Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa će biti duša vaša; i učiniću s vama savez vječan, milosti Davidove istinite” (Izaija 55:2b, 3). Jehova je jedina nada za ove duhovno neishranjene ljude i on im se sada preko Izaije obraća u proročanstvu. Sam njihov život ovisi o slušanju Božje poruke, jer on kaže da će im ‘duša biti živa’ ako ga poslušaju. No što predstavlja “savez vječan” koji će Jehova sklopiti s onima koji se odazovu na njegov poziv? To je savez “milosti Davidove”. Stotinama godina ranije Jehova je Davidu obećao da će njegovo prijestolje “stajati dovijeka” (2. Samuelova 7:16). Stoga se “savez vječan” o kojem se ovdje govori odnosi na vladavinu.

11. Zašto se izgnanicima u Babilonu ispunjenje obećanja koje je Bog dao Davidu moglo činiti nestvarnim?

¹¹ Istina, ideja o vladavini u kojoj bi vladar bio netko iz Davidove linije vjerojatno se tim izgnanim Židovima činila nestvarna. Oni su izgubili svoju zemlju, a čak i svoju nacionalnu samostalnost! No to je bilo samo privremeno. Jehova nije zaboravio svoj savez s Davidom. Koliko god da se to s ljudskog gledišta činilo nevjerojatnim, ostvarenje Božjeg nauma u vezi s vječnim Kraljevstvom na čijem je prijestolju Davidov potomak bilo je sigurno. No kako i kada se ostvario taj naum? Godine 537. pr. n. e. Jehova je izbavio svoj narod iz babilonskog ropstva i vratio ga u domovinu. Je li time uspostavljeno vječno kraljevstvo? Nije, jer narod se i dalje nalazio pod vlašću poganskog carstva, ovog puta Medo-Perzije. “Određena vremena” vladanja nacija još nisu bila istekla (Luka 21:24). Bez kralja u Izraelu obećanje koje je Jehova dao Davidu ostalo je još stoljećima neispunjeno.

12. Koji je korak učinio Jehova prema ispunjenju svog saveza za Kraljevstvo koji je sklopio s Davidom?

¹² Više od 500 godina nakon što je Izrael bio oslobođen iz babilonskog zarobljeništva Jehova je učinio veliki korak prema ispunjenju tog saveza za Kraljevstvo kada je život svog prvorođenog Sina, koji je bio početak njegovih stvaralačkih djela, prenio iz nebeske slave u utrobu jedne Židovke, djevice po imenu Marija (Kološanima 1:15-17). Najavljujući taj događaj Mariji, Jehovin je anđeo rekao: “On će biti velik i zvat će se Sin Najvišega;  i Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, njegovog oca, i on će vladati kao kralj nad Jakovljevim domom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja” (Luka 1:32, 33). Tako je Isus bio rođen u kraljevskoj liniji Davida te je naslijedio pravo na kraljevsku vlast. Nakon što zauzme prijestolje, Isus je trebao vladati “dovijeka” (Izaija 9:7; Danijel 7:14). Tako je sada bio otvoren put za ispunjenje stoljećima starog Jehovinog obećanja da će kralju Davidu dati trajnog nasljednika.

13. Kako je Isus služio kao ‘svjedok narodima’ tijekom svoje službe i nakon uzlaska na nebo?

¹³ Što će taj budući kralj činiti? Jehova kaže: “Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vođu i zapovjednika narodima” (Izaija 55:4). Kada je Isus postao odrastao čovjek, služio je kao Jehovin zastupnik na Zemlji, kao Božji svjedok narodima. U službi koju je vršio tijekom života na Zemlji usredotočio se na ‘izgubljene ovce doma Izraelovog’. Međutim, netom prije svog uzlaska na nebo Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda (...). Evo, ja sam s vama u sve dane do završetka sustava stvari” (Matej 10:5, 6; 15:24; 28:19, 20). Tako je s vremenom poruka o Kraljevstvu doprla i do ne-Židova te su neki od njih sudjelovali u ispunjenju saveza sklopljenog s Davidom (Djela apostolska 13:46). Tako je Isus, čak i nakon svoje smrti, uskrsnuća i uzlaska na nebo, i dalje bio Jehovin ‘svjedok narodima’.

14, 15. (a) Kako je Isus dokazao da je ‘vođa i zapovjednik’? (b) Kakvu su nadu gajili Isusovi sljedbenici u prvom stoljeću?

 ¹⁴ Isus je trebao služiti i kao ‘vođa i zapovjednik’. U skladu s tim proročanskim opisom, Isus je dok je bio na Zemlji prihvatio sve odgovornosti koje donosi uloga poglavara i predvodio je u svakom pogledu: privlačio je mnoštva ljudi, poučavao ih riječima istine i ukazivao im na dobrobiti koje imaju oni koji slijede njegovo vodstvo (Matej 4:24; 7:28, 29; 11:5). Svoje je učenike vrlo djelotvorno poučio, pripremajući ih za pokretanje propovjedničke kampanje koja je kasnije trebala uslijediti (Luka 10:1-12; Djela apostolska 1:8; Kološanima 1:23). U samo tri i po godine Isus je položio temelj za osnivanje ujedinjene, međunarodne skupštine koja ima na tisuće članova različitog rasnog porijekla! Samo bi pravi ‘vođa i zapovjednik’ mogao ostvariti takav izvanredan podvig. *

¹⁵ Oni koji su se u prvom stoljeću sakupili u kršćansku skupštinu bili su pomazani Božjim svetim duhom i gajili su nadu da će postati Isusovi suvladari u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Otkrivenje 14:1). Međutim, Izaijino proročanstvo govori o vremenu nakon ranog kršćanstva. Određeni dokazi pokazuju da je Isus Krist kao Kralj Božjeg Kraljevstva počeo vladati tek 1914. Ubrzo nakon toga pomazani kršćani na Zemlji našli su se u situaciji koja je u mnogočemu bila slična situaciji izgnanih  Židova u šestom stoljeću pr. n. e. Ustvari, ono što su ti kršćani doživjeli predstavlja veće ispunjenje Izaijinog proročanstva.

16. Kakva je nevolja uslijedila nakon što je Isus 1914. sjeo na prijestolje?

¹⁶ Isusovo sjedanje na kraljevsko prijestolje 1914. bilo je obilježeno dotad neviđenom nevoljom koja je zahvatila svijet. Zašto? Zato što je, nakon što je postao Kralj, Sotonu i druga zla duhovna stvorenja zbacio s neba. Zatočen u području Zemlje, Sotona je poveo rat protiv ostatka svetih, ostatka pomazanih kršćana (Otkrivenje 12:7-12, 17). Vrhunac je nastupio 1918, kada je javno djelo propovijedanja bilo praktički prekinuto, a odgovorni članovi Društva Watch Tower lažno optuženi za pobunu i zatvoreni. Tako su se u suvremeno doba Jehovini sluge našli u duhovnom ropstvu, sličnom doslovnom ropstvu drevnih Židova. Naneseno im je veliko poniženje.

17. Kako se situacija pomazanika promijenila 1919, i kako su nakon toga bili ojačani?

¹⁷ Međutim, robovanje Božjih pomazanih slugu nije dugo potrajalo. Članovi Društva bili su 26. ožujka 1919. oslobođeni iz zatvora, a kasnije su bile odbačene i sve optužbe protiv njih. Jehova je izlio sveti duh na svoj oslobođeni narod, dajući mu novu snagu za djelo koje je bilo pred njim. Oni su se radosno odazvali na poziv da ‘uzmu vodu života zabadava’ (Otkrivenje 22:17). Kupili su “bez novaca i bez plaće vina i mlijeka” i bili duhovno ojačani za veličanstveni porast koji je trebao uslijediti, porast kakav pomazani ostatak nije očekivao.

18. Koje dvije grupe postoje među učenicima Isusa Krista, i što oni danas sačinjavaju?

¹⁸ Postoje dvije nade koje gaje Isusovi učenici. Najprije je sakupljeno “malo stado” koje ima 144 000 pripadnika — pomazanih kršćana židovskog i ne-židovskog porijekla koji sačinjavaju ‘Izrael Božji’ i imaju nadu da će vladati s Isusom u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Luka 12:32; Galaćanima 6:16; Otkrivenje 14:1). Zatim se tijekom posljednjih dana počelo pojavljivati “veliko mnoštvo” ‘drugih ovaca’. Ono ima nadu u vječni život na rajskoj Zemlji. Do početka velike nevolje ovo mnoštvo neodređenog broja služi s malim stadom i oni zajedno sačinjavaju “jedno stado pod jednim pastirom” (Otkrivenje 7:9, 10; Ivan 10:16).

19. Kako je “narod” kojeg Izrael Božji prethodno nije poznavao reagirao na poziv koji mu je taj duhovni narod uputio?

¹⁹ Na sakupljanje ovog velikog mnoštva ukazuju i sljedeće riječi Izaijinog proročanstva: “Evo, zvaćeš narod kojega nisi znao, i narodi koji te nisu znali steći će se k tebi, radi Jehove Boga tvojega i sveca Izraelova, jer te proslavi” (Izaija 55:5). Tijekom godina koje su uslijedile nakon oslobođenja iz duhovnog ropstva pomazani ostatak isprva nije razumio da će prije Harmagedona on odigrati značajnu ulogu u pozivanju velikog ‘naroda’ k obožavanju Jehove. Međutim, kako je prolazilo vrijeme, mnoge iskrene osobe koje nisu imale nebesku nadu počele su surađivati s pomazanicima i služiti Jehovi s jednakom revnošću kao i oni. Ti su novopridošli uočili da je Božji narod proslavljen i uvidjeli da je Jehova s njim (Zaharija  8:23). Tijekom 1930-ih pomazanici su razumjeli tko je zapravo ta grupa čijih je pripadnika među njima bilo sve više. Shvatili su da je pred njima još veliko djelo sakupljanja. Veliko je mnoštvo hitro dolazilo k Božjem savezničkom narodu, i to s razlogom.

20. (a) Zašto je u naše vrijeme hitno potrebno ‘tražiti Jehovu’, i kako se to može činiti? (b) Kako će Jehova odgovoriti onima koji ga traže?

²⁰ U Izaijino je vrijeme upućen poziv: “Tražite Jehovu dok se može naći; prizivajte ga, dokle je blizu” (Izaija 55:6). Te su riječi aktualne i u naše vrijeme, kako za pripadnike Izraela Božjeg tako i za sve brojnije veliko mnoštvo. Jehovin blagoslov nije bezuvjetan niti će se njegov poziv upućivati vječno. Sada je vrijeme da se nastoji steći Božju naklonost. Kad dođe vrijeme za izvršenje Jehovine presude, bit će prekasno. Zato Izaija kaže: “Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati k Jehovi, i smilovaću se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo” (Izaija 55:7).

21. Kako je izraelski narod prekršio obećanje koje su dali njegovi preci?

²¹ Riječi “neka se vrati k Jehovi” pokazuju da su oni koji se trebaju pokajati prethodno imali određeni odnos s Bogom. Podsjećaju nas da se ovaj dio Izaijinog proročanstva u mnogim pogledima prvi put ispunio na zarobljenim Židovima u Babilonu. Stoljećima ranije preci tih zarobljenika izjavili su kako su čvrsto odlučili biti poslušni Jehovi, rekavši: “Ne daj Bože da ostavimo Jehovu da služimo drugim bogovima” (Jozua 24:16). Povijest pokazuje da su to za što su rekli “ne daj Bože” ipak učinili — i to ne jednom! Božji narod nije imao vjere, i upravo to je bio razlog zašto se našao u izgnanstvu u Babilonu.

22. Zašto Jehova kaže da su njegove misli i putevi viši od ljudskih?

 ²² Što će se dogoditi ako se pokaju? Jehova preko Izaije obećava da će im ‘praštati mnogo’. I dodaje: “Jer misli moje nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Jehova; nego koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli” (Izaija 55:8, 9). Jehova je savršen i njegove su misli i putevi za nas nedokučivi. Čak je i njegovo milosrđe na razini koju mi ljudi nikad nećemo dostići. Razmisli o ovome: Kada mi oprostimo drugoj osobi, tada jedan grešnik oprašta drugom grešniku. Svjesni smo toga da ćemo prije ili kasnije doći u situaciju kada će netko drugi morati oprostiti nama (Matej 6:12). No Jehova, unatoč tome što njemu nikada nitko ne treba oprostiti, oprašta “mnogo”! Da, on je zaista Bog izuzetne milosti. Jehova u svom milosrđu otvara ustave nebeske i obasipa blagoslovima one koji mu se svim srcem vrate (Malahija 3:10).

23. Kojom usporedbom Jehova pokazuje koliko je pouzdano ispunjenje njegove riječi?

²³ Jehova obećava svom narodu: “Kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraća se onamo, nego natapa zemlju i čini da rađa i da se zeleni, da daje sjemena da se sije i kruha da se jede, tako će biti riječ moja kad iziđe iz mojih usta: neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago, i sretno će svršiti na što je pošaljem” (Izaija 55:10, 11). Sve što Jehova kaže sigurno se ispunjava. Kao što kiša i snijeg što padaju s neba ispunjavaju svoju svrhu i natapaju zemlju da bi dala rod, tako je i Jehovina riječ koja izađe iz njegovih usta posve pouzdana. Ono što obeća on će i ispuniti — posve sigurno (4. Mojsijeva 23:19).

24, 25. Koji su blagoslovi očekivali izgnane Židove koji su poslušali Jehovinu poruku upućenu im preko Izaije?

²⁴ Stoga ako Židovi poslušaju riječi koje su im upućene u proročanstvu preko Izaije, sigurno će primiti  spasenje koje im je Jehova obećao. To će im donijeti veliku radost. Jehova kaže: “S veseljem [ćete] izaći, i u miru ćete biti vođeni; gore i bregovi pjevaće pred vama od radosti, i sva će drveta poljska pljeskati rukama. Mjesto trnja niknuće jela, mjesto koprive niknuće mirta; i to će biti Jehovi u slavu, za vječan znak, kojega neće nestati” (Izaija 55:12, 13).

²⁵ I zaista, izgnani su Židovi 537. pr. n. e. s veseljem izašli iz Babilona (Psalam 126:1, 2). Stigavši u Jeruzalem, pronašli su zemlju zaraslu u gusto trnje i koprive — ne zaboravi da je zemlja desetljećima ležala pusta. No Božji je narod koji se vratio u domovinu sada mogao sudjelovati u prekrasnoj obnovi zemlje! Visoka stabla, poput jele i mirte, zamijenila su trnje i koprivu. Jehovin je blagoslov ubrzo bio vidljiv dok mu je narod služio ‘pjevajući od radosti’. Izgledalo je kao da se i sama zemlja raduje.

26. Kakav blagoslov doživljava današnji Božji narod?

²⁶ Godine 1919. ostatak pomazanih kršćana bio je oslobođen iz duhovnog ropstva (Izaija 66:8). Zajedno s velikim mnoštvom drugih ovaca, oni sada s veseljem služe Bogu u duhovnom raju. Očišćeni u svakom pogledu od babilonskog utjecaja, oni imaju povlašteni položaj i to je Jehovi “u slavu”. Njihovo duhovno blagostanje donosi slavu njegovom imenu i veliča ga kao Boga istinitih proročanstava. Učinivši sve to za njih, Jehova je dokazao da je pravi Bog, da je vjeran svojoj riječi i da pokazuje milosrđe onima koji se kaju. Svi oni koji kupuju “bez novaca i bez plaće vina i mlijeka” neka mu s veseljem služe u svu vječnost!