1, 2. Koju će promjenu uskoro doživjeti Izraelci, i tko će je prouzročiti?

OGLASITE slobodu! Jehova je odlučio osloboditi svoj narod i vratiti ga u domovinu njegovih predaka. Poput biljke koja nakon lagane kiše iznikne iz sjemena, pravo će se obožavanje ponovno pojaviti. Kad dođe taj dan, očaj će ustupiti mjesto radosnom slavlju, a glave koje su dotada u znak žalosti bile posute pepelom bit će okrunjene Božjom naklonošću.

² Tko će prouzročiti tu čudesnu promjenu? Takvo što može samo Jehova (Psalam 9:19, 20; Izaija 40:25). Prorok Sofonija proročanski je zapovjedio: “Pjevaj, kćeri Sionska; klikuj, Izraele; raduj se i veseli se iz svega srca, kćeri Jeruzalemska! Ukloni Jehova sudove tvoje” (Sofonija 3:14, 15). To će biti vrijeme pravog veselja! Kada Jehova 537. pr. n. e. sakupi obnovljeni ostatak iz Babilona, to će biti poput ostvarenog sna (Psalam 126:1).

3. Kada su se ispunile proročanske riječi 61. poglavlja Izaije?

³ Ta je obnova prorečena u 61. poglavlju Izaije. Međutim, iako se to proročanstvo očito ispunilo 537. pr. n. e., u više pojedinosti ispunilo se u jednom kasnijem periodu. To detaljnije ispunjenje uključuje Isusa i njegove sljedbenike u prvom stoljeću, a i Jehovin narod u  suvremeno doba. Stoga su te nadahnute riječi itekako značajne!

4. Tko je bio poslan da javi dobru vijest u prvom ispunjenju Izaije 61:1, a tko u drugom?

⁴ Izaija piše: “Duh je Gospodina Jehove na meni, jer me Jehova pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sužnjima da će im se otvoriti tamnica” (Izaija 61:1). Tko je to bio poslan da javi dobru vijest? Prvobitno vjerojatno Izaija, kojeg je Bog nadahnuo da zapiše dobru vijest za zarobljenike u Babilonu. No Isus je ukazao na najvažnije ispunjenje Izaijinih riječi kada ih je primijenio na sebe (Luka 4:16-21). Da, Isus je bio poslan javiti dobru vijest krotkima i za taj je zadatak prilikom svog krštenja bio pomazan svetim duhom (Matej 3:16, 17).

5. Tko propovijeda dobru vijest već gotovo 2 000 godina?

⁵ Osim toga, Isus je i svoje sljedbenike poučavao da budu evangelizatori, odnosno da propovijedaju dobru vijest. Na Pentekost 33. n. e. oko 120 njegovih sljedbenika bilo je pomazano svetim duhom te su postali Božji duhovni sinovi (Djela apostolska 2:1-4, 14-42; Rimljanima 8:14-16). Oni su također bili poslani da jave dobru vijest krotkima i ranjenima u srcu. Njih 120 bili su prvi od 144 000 koji su dobili takvo pomazanje. Posljednji članovi te grupe danas su još uvijek aktivni na Zemlji. Tako su tijekom gotovo 2 000 godina Isusovi pomazani sljedbenici svjedočili “o pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospodina Isusa” (Djela apostolska 20:21).

6. Kome je dobra vijest donijela utjehu u prošlosti, a kome donosi danas?

 ⁶ Izaijina nadahnuta poruka donijela je utjehu pokajničkim Židovima u Babilonu. U vrijeme Isusa i njegovih učenika donijela je utjehu Židovima kojima se srce slamalo zbog zla što se činilo u Izraelu i koji su klonula duha robovali lažnim vjerskim običajima judaizma u prvom stoljeću (Matej 15:3-6). U današnje vrijeme milijuni ljudi zavedeni su poganskim običajima crkvi kršćanstva i tradicijama koje obeščašćuju Boga te ‘uzdišu i ridaju’ zbog odvratnih stvari što se čine unutar tog vjerskog sustava (Ezehijel 9:4). Oni koji se odazovu na dobru vijest izbavljeni su iz takve žalosne situacije (Matej 9:35-38). Kako uče obožavati Jehovu “duhom i istinom”, tako im se otvaraju oči, odnosno produbljuju svoje razumijevanje (Ivan 4:24).

7, 8. (a) Koja dva perioda predstavljaju “godinu milosti”? (b) Što su Jehovini ‘dani osvete’?

⁷ Propovijedanje dobre vijesti odvija se prema određenom vremenskom planu. Isus i njegovi sljedbenici bili su poslani da ‘oglase godinu milosti Jehovine i dan osvete Boga našega, da utješe sve žalosne’ (Izaija 61:2). Godina je dug period, no ima početak i kraj. Jehovina ‘godina milosti’ period je tijekom kojeg on krotkim ljudima pruža priliku da se odazovu na njegovo oglašavanje slobode.

⁸ Za židovski narod u prvom stoljeću godina milosti započela je 29. n. e., kada je Isus počeo svoju službu na Zemlji. On je Židovima govorio: “Pokajte se, jer se približilo nebesko kraljevstvo” (Matej 4:17). Godina milosti trajala je sve do Jehovinog ‘dana osvete’, čiji je vrhunac nastupio 70. n. e. kada je Jehova dopustio da rimska vojska razori Jeruzalem i njegov hram (Matej 24:3-22).  I mi danas živimo u godini milosti, godini koja je započela kad je 1914. uspostavljeno Božje Kraljevstvo na nebu. Ta će godina milosti također završiti s danom osvete, ali jednim daleko opsežnijim, kada će Jehova u ‘velikoj nevolji’ prouzročiti uništenje cjelokupnog današnjeg svjetskog sustava stvari (Matej 24:21).

9. Kome danas koristi Jehovina godina milosti?

⁹ Kome danas koristi Božja godina milosti? Onima koji prihvaćaju poruku što se propovijeda, pokazuju da su krotki i gorljivo pružaju podršku objavljivanju Božjeg Kraljevstva ‘u svim narodima’ (Marko 13:10). Njima dobra vijest donosi istinsku utjehu. No oni koji odbijaju tu poruku i ne žele iskoristiti priliku koja im se pruža dok traje Jehovina godina milosti uskoro će se morati suočiti sa stvarnošću kad nastupi njegov dan osvete (2. Solunjanima 1:6-9).

10. Kako je na Židove koji su se vratili iz Babilona utjecalo izuzetno djelo koje je Jehova učinio za njih?

¹⁰ Židovi koji su se vratili iz Babilona uvidjeli su da je Jehova za njih učinio nešto izuzetno. Njihova žalost zbog ropstva pretvorila se u radost i pjesme hvale, jer su konačno bili oslobođeni. Tako je Izaija ispunio svoj proročanski zadatak, a zadatak mu je bio ‘da učini žalosnima u Sionu i da im nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti, odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga, da se prozovu hrastovi pravde, sad Jehovin za slavu njegovu’ (Izaija 61:3).

11. Tko je u prvom stoljeću imao razloga hvaliti Jehovu za njegovo izuzetno djelo?

¹¹ Slično tome, u prvom su stoljeću Židovi koji su prihvatili izbavljenje iz ropstva krivoj religiji također  hvalili Boga za izuzetno djelo koje je učinio za njih. Umjesto klonulog duha dobili su ‘odijelo za hvalu’ kada su bili izbavljeni iz duhovno mrtvog naroda. Takvu promjenu prvi su iskusili Isusovi učenici kada se njihova žalost zbog Isusove smrti pretvorila u radost jer ih je njihov uskrsnuli Gospodin pomazao svetim duhom. Nedugo nakon toga sličnu je promjenu doživjelo i 3 000 krotkih osoba koje su se odazvale na propovijedanje tih tek pomazanih kršćana i krstile se na Pentekost 33. n. e. (Djela apostolska 2:41). Sigurno je bio lijep osjećaj znati da imaju Jehovin blagoslov! Nisu više bili ‘žalosni zbog Siona’, već su dobili sveti duh i bili okrijepljeni ‘uljem radosti’, koje simbolizira radost onih koje Jehova obilno blagoslivlja (Hebrejima 1:9).

12, 13. (a) Tko su bili “hrastovi pravde” među Židovima koji su se 537. pr. n. e. vratili u domovinu? (b) Tko su “hrastovi pravde” od Pentekosta 33. n. e.?

¹² Jehova svom narodu kao blagoslov daje ‘hrastove pravde’. Tko su ti hrastovi? U periodu nakon 537. pr. n. e. to su bili pojedinci koji su čitali Božju Riječ i razmišljali o njoj te su se držali Jehovinih pravednih mjerila (Psalam 1:1-3; Izaija 44:2-4; Jeremija 17:7, 8). Ljudi poput Ezre, Ageja, Zaharije i prvosvećenika Jezusa dokazali su se kao izvanredni “hrastovi” — nepokolebljivo su zastupali istinu i borili se protiv duhovne iskvarenosti u narodu.

¹³ Od Pentekosta 33. n. e. Bog je počeo saditi slične ‘hrastove pravde’ — odvažne pomazane kršćane — na duhovnom području svog novog naroda, ‘Izraela Božjeg’ (Galaćanima 6:16). Tijekom stoljeća sakupilo se 144 000 tih ‘hrastova’ i oni donose plod pravde koji služi na slavu Jehovi Bogu (Otkrivenje 14:3). Posljednji od  tih velikih ‘hrastova’ doživjeli su procvat u periodu nakon 1919, kada je Jehova ostatak Izraela Božjeg oživio nakon privremene neaktivnosti. Dajući im obilje duhovne vode, Jehova je prouzročio da izraste prava šuma pravednih, rodnih stabala (Izaija 27:6).

14, 15. Kakvo su djelo započeli oslobođeni obožavatelji Jehove (a) 537. pr. n. e.? (b) 33. n. e.? (c) 1919?

¹⁴ Ističući kakav će biti zadatak tih ‘hrastova’, Izaija nastavlja: “Oni će sazidati davnašnje pustoline, podignuće stare razvaline i ponoviće gradove puste, što leže razvaljeni od mnogo naraštaja” (Izaija 61:4). Na odredbu perzijskog kralja Kira, vjerni Židovi koji su se vratili iz Babilona ponovno su izgradili Jeruzalem i hram, koji su toliko dugo ležali u ruševinama. Djelo obnove obilježilo je i period od 33. n. e. te nakon 1919.

¹⁵ Godine 33. n. e. Isusovi su učenici bili duboko ožalošćeni zbog toga što je Isus bio uhapšen, osuđen i pogubljen (Matej 26:31). Međutim, kada im se on nakon uskrsnuća pojavio, njihov se stav promijenio. A nakon što je na njih bio izliven sveti duh, revno su krenuli u djelo propovijedanja dobre vijesti, “kako u Jeruzalemu tako i u cijeloj Judeji i Samariji i do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8). Tako su započeli obnovu čistog obožavanja. Na sličan je način od 1919. Isus Krist potaknuo ostatak svoje pomazane braće da ponovno izgrade mjesta koja ‘leže razvaljena mnogo naraštaja’. Svećenici kršćanstva stoljećima nisu ljudima prenosili spoznaju o Jehovi, već su je zamijenili ljudskim običajima i nebiblijskim naukama. Pomazani su kršćani očistili svoje skupštine od svih postupaka koji su uprljani krivom religijom, tako da je mogla krenuti obnova pravog obožavanja. Započeli su kampanju koja je  prerasla u najveće djelo svjedočenja koje je svijet ikad vidio (Marko 13:10).

16. Tko pomaže pomazanim kršćanima u njihovom djelu obnove, i kakvi su im poslovi povjereni?

¹⁶ Bio je to ogroman pothvat. Kako je relativno mali broj preostalih pripadnika Izraela Božjeg mogao izvršiti takav zadatak? Jehova je nadahnuo Izaiju da objavi: “Tuđini će stajati i pasti stada vaša, i stranci će biti vaši orači i vinogradari” (Izaija 61:5). Simbolični tuđinci i stranci zapravo su “veliko mnoštvo” Isusovih ‘drugih ovaca’ * (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:11, 16). Oni nisu pomazani svetim duhom i nemaju nadu u nebesko nasljedstvo. Umjesto toga, oni se nadaju vječnom životu na rajskoj Zemlji (Otkrivenje 21:3, 4). No, oni ljube Jehovu i povjerene su im dužnosti duhovnih pastira, orača i vinogradara. To nisu tek neki niski poslovi. Pod vodstvom preostalih pripadnika Izraela Božjeg, oni su radnici koji pomažu u pastirskoj službi, u poučavanju ljudi i djelu žetve (Luka 10:2; Djela apostolska 20:28; 1. Petrova 5:2; Otkrivenje 14:15, 16).

17. (a) Kako će se zvati pripadnici Izraela Božjeg? (b) Koja je jedina žrtva potrebna za oproštenje grijeha?

¹⁷ A kako je s Izraelom Božjim? Jehova im preko Izaije kaže sljedeće: “A vi ćete se zvati svećenici Jehovini, sluge Boga našega govoriće vam se, blago naroda ješćete i slavom njihovom hvalićete se” (Izaija 61:6). U starom je Izraelu Jehova odredio da levitski svećenici prinose žrtve kako za same svećenike tako i za ostale Izraelce. Međutim, 33. n. e. Jehova je ukinuo službu levitskog svećenstva  i uspostavio jedno bolje uređenje. Prihvatio je Isusov savršeni život kao žrtvu za grijehe čovječanstva. Nijedna druga žrtva otada više nije potrebna. Isusova žrtva vrijedi za sva vremena (Ivan 14:6; Kološanima 2:13, 14; Hebrejima 9:11-14, 24).

18. Kakvo svećenstvo čine pripadnici Izraela Božjeg, i koji je njihov zadatak?

¹⁸ U kom su smislu onda pripadnici Izraela Božjeg “svećenici Jehovini”? Svojim sukršćanima koji su također bili pomazanici apostol Petar je napisao: “Vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za posebnu svojinu, da biste nadaleko objavili vrline’ onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo” (1. Petrova 2:9). Stoga, pomazani kršćani kao grupa čine svećenstvo kojem je povjeren poseban zadatak: objaviti narodima Jehovinu slavu. Oni trebaju biti njegovi svjedoci (Izaija 43:10-12). Tijekom posljednjih dana pomazani su kršćani savjesno ispunjavali ovaj važan zadatak. I kao rezultat toga, milijuni sada zajedno s njima vrše djelo svjedočenja o Jehovinom Kraljevstvu.

19. Koju će službu pomazani kršćani imati prednost izvršavati?

¹⁹ Osim toga, pripadnici Izraela Božjeg služit će kao svećenici na još jedan način. Nakon smrti oni uskrsavaju u besmrtni život na nebu kao duhovna stvorenja. Tamo služe ne samo kao Isusovi suvladari u njegovom Kraljevstvu već i kao Božji svećenici (Otkrivenje 5:10; 20:6). Služeći u tom svojstvu, imat će prednost bogobojaznim ljudima na Zemlji pomoći da se okoriste svime što im Isusova otkupna žrtva omogućuje. U viziji apostola Ivana zapisanoj u 22. poglavlju Otkrivenja ponovno ih se opisuje kao “drveće”. U viziji se svih 144 000 ‘drveta’ nalazi na nebu i donosi “dvanaest uroda, dajući  svoj plod svakog mjeseca. A lišće drveća (...) je za liječenje narodâ” (Otkrivenje 22:1, 2). Doista, povjerena im je prekrasna svećenička služba!

20. Koji blagoslov očekuje kraljevsko svećenstvo unatoč protivljenju?

²⁰ Od 1914, kada je započela Jehovina godina milosti, pripadnici kraljevskog svećenstva suočavali su se sa stalnim protivljenjem svećenstva crkvi kršćanstva (Otkrivenje 12:17). Pa ipak, svi pokušaji da se prekine propovijedanje dobre vijesti na koncu su se pokazali posve bezuspješni. Izaija je to i prorekao: “Za dvostruku sramotu vašu, i što se pjevaše: rug je dio njihov, zato će u zemlji njihovoj naslijediti dvojinom i imaće vječnu radost” (Izaija 61:7).

21. Kako su pomazani kršćani bili dvostruko blagoslovljeni?

²¹ Tijekom prvog svjetskog rata pomazani je ostatak trpio sramotu i poniženje od pripadnika nacionalistički nastrojenih crkvi kršćanstva. Među onima koji su osmoricu vjerne braće iz centrale u Brooklynu lažno optužili za zavjeru bili su i svećenici. Braća su nedužna provela devet mjeseci u zatvoru. Konačno su u proljeće 1919. bila oslobođena, a sve optužbe protiv njih kasnije su bile odbačene. Tako su se izjalovili planovi skovani s ciljem da se prekine djelo propovijedanja. Jehova nije dozvolio da njegovi obožavatelji i dalje trpe sramotu, već ih je oslobodio i vratio u njihovo duhovno područje, ‘njihovu zemlju’. Tamo su bili dvostruko blagoslovljeni. Jehovini su blagoslovi i više nego nadoknadili sve ono što su njegovi obožavatelji pretrpjeli. Zaista su imali razloga za radosno klicanje!

22, 23. U kom pogledu pomazani kršćani oponašaju Jehovu, i kako ih on nagrađuje?

 ²² Daljnje Jehovine riječi današnjim kršćanima pružaju još jedan razlog za veselje: “Ja Jehova ljubim pravdu i mrzim na grabež sa žrtvom paljenicom, i daću im plaću u istini, i vječan savez učiniću s njima” (Izaija 61:8). Proučavajući Bibliju, pomazani je ostatak naučio ljubiti pravdu i mrziti zlo (Priče Salamunove 6:12-19; 11:20). Shvatili su da trebaju “raskovati mačeve svoje na raonike” i ostati neutralni u ratovima i političkim sukobima svijeta (Izaija 2:4). Isto tako, odbacili su postupke kojima se sramoti Boga, kao što su klevetanje, preljub, krađa i opijanje (Galaćanima 5:19-21).

²³ Budući da pomazani kršćani, jednako kao i njihov Stvoritelj, ljube pravdu, Jehova im daje “plaću u istini”. Dio te ‘plaće’ je i vječni savez — novi savez — koji je Isus obznanio svojim sljedbenicima u noći uoči svoje smrti. Na temelju tog saveza oni postaju duhovni narod, poseban za Boga (Jeremija 31:31-34; Luka 22:20). Pod tim savezom Jehova će se pobrinuti da stupi na snagu sve ono što je ostvareno Isusovom otkupnom žrtvom, uključujući i oproštenje grijeha, kako za pomazanike tako i za sve druge ljude vjerne Bogu.

24. Tko u narodima predstavlja “sjeme” koje dobiva blagoslov, i kako su postali “sjeme”?

²⁴ Pojedinci iz različitih naroda uviđaju da Jehova blagoslivlja svoj narod. To je prorečeno Jehovinim obećanjem: “Sjeme će se njihovo znati u narodima i natražje njihovo među plemenima; tko ih god vidi poznaće ih da su sjeme koje je blagoslovio Jehova” (Izaija 61:9). Tijekom Jehovine godine milosti pripadnici Izraela Božjeg,  pomazani kršćani, aktivno propovijedaju u mnogim zemljama. Onih koji su se odazvali na njihovo propovijedanje danas ima na milijune. Budući da blisko surađuju s Izraelom Božjim, ljudi iz raznih naroda imaju prednost postati “sjeme koje je blagoslovio Jehova”. Njihova je sreća vidljiva čitavom čovječanstvu.

25, 26. Zašto se može reći da se svi kršćani slažu s riječima iz Izaije 61:10?

²⁵ Svi se kršćani, i pomazanici i druge ovce, raduju što će moći vječno hvaliti Jehovu. Svim srcem slažu se s onim što je prorok Izaija pod nadahnućem rekao: “Veoma ću se radovati u Jehovi, i duša će se moja veseliti u Bogu mojem, jer me obuče u haljine spasenja i plaštem pravde ogr[nu] me kao kad ženik namjesti nakit i kao kad se nevjesta uresi uresom svojim” (Izaija 61:10).

²⁶ Ogrnuti “plaštem pravde”, pomazani kršćani odlučni su ostati čisti u Jehovinim očima (2. Korinćanima 11:1, 2). Budući da ih je Jehova proglasio pravednima i očekuje ih nasljedstvo nebeskog života, oni se nikada neće vratiti u pustoš Babilona Velikog iz kojeg su bili oslobođeni (Rimljanima 5:9; 8:30). Za njih su haljine spasenja od neprocjenjive vrijednosti. Njihovi suradnici iz redova drugih ovaca jednako su odlučni držati se uzvišenih mjerila za čisto obožavanje koja je postavio Jehova Bog. Budući da su “oprali (...) svoje duge haljine i ubijelili ih u Janjetovoj krvi”, proglašeni su pravednima i preživjet će ‘veliku nevolju’ (Otkrivenje 7:14; Jakov 2:23, 25). Dok se to ne ostvari, oni slijede primjer pomazanika s kojima surađuju i klone se svih štetnih utjecaja Babilona Velikog.

27. (a) Što će pažnje vrijedno ‘niknuti’ tijekom Milenijske Vladavine? (b) Na koji način pravednost već niče među ljudima?

²⁷ Oni koji u današnje vrijeme obožavaju Jehovu sretni su zbog duhovnog raja u kojem se nalaze. No uskoro  će moći živjeti i u doslovnom Raju. Mi svim srcem očekujemo to vrijeme o kojem slikovito govore i završne riječi 61. poglavlja Izaije: “Kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu niče što se posije, tako će Gospodin Jehova učiniti da nikne pravda i pohvala pred svim narodima” (Izaija 61:11). Tijekom Kristove Milenijske Vladavine na Zemlji će ‘niknuti pravda’. Ljudi će klicati slaveći pobjedu, a pravda će se proširiti na sve strane svijeta (Izaija 26:9). No mi ne moramo čekati da dođe taj veličanstveni dan da bismo hvalili Boga pred svim narodima. Pravednost već sada niče među milijunima koji donose slavu nebeskom Bogu i objavljuju dobru vijest o njegovom Kraljevstvu. Naša vjera i nada već danas nam pružaju mnoštvo razloga da se radujemo blagoslovima od našeg Boga.