1. Kako Isus i Jehova gledaju na licemjerje, i u kom je obliku ono bilo prisutno u Izaijino vrijeme?

“VI IZVANA ljudima izgledate pravedni”, rekao je Isus vjerskim vođama svog vremena, “a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja” (Matej 23:28). Osuđujući licemjerje, Isus je izrazio stav kakav ima i njegov nebeski Otac. Pedeset osmo poglavlje Izaijinog proročanstva posebno skreće pažnju na licemjerje koje je u Judi uzelo maha. Sukobi, izrabljivanje i nasilje bili su svakodnevna pojava, a držanje sabata svelo se na beznačajni obred. Narod je služio Jehovi forme radi i neiskreno posteći upadljivo isticao svoju pobožnost. Stoga nije nikakvo čudo da ih je Jehova razotkrio u njihovom pravom svjetlu!

2. S kakvim duhom Izaija objavljuje Jehovinu poruku, i tko je u današnje vrijeme poput njega?

² Premda je Jehova ogorčen na Judine postupke, riječi koje joj upućuje sadrže i iskren poziv narodu da se pokaje. Pa ipak, Jehova ne želi da njegov ukor bude imalo nejasan. Zato zapovijeda Izaiji: “Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova i domu Jakovljevu grijehe njihove” (Izaija 58:1). Odvažnim objavljivanjem Jehovinih  riječi Izaija bi mogao navući na sebe srdžbu naroda, no on se ne povlači. Još uvijek ima isti duh požrtvovnosti kao i onda kad je rekao: “Evo mene, pošalji mene” (Izaija 6:8). Svojom ustrajnošću on je zaista izvrstan primjer za današnje Jehovine svjedoke koji također imaju zadatak propovijedati Božju Riječ i razotkrivati vjersko licemjerje! (Psalam 118:6; 2. Timoteju 4:1-5).

3, 4. (a) Koji lažni dojam ostavlja narod u Izaijino vrijeme? (b) Kakva je zapravo bila situacija u Judi?

³ U Izaijino vrijeme narod traži Jehovu i želi znati njegove pravedne presude, ali samo naizgled. Jehova kaže sljedeće: “Premda me svaki dan traže i radi su znati putove moje, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja suda Boga svojega; ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu” (Izaija 58:2). Je li ta njihova ljubav prema Jehovinim putevima iskrena? Nije. Oni se doimaju “kao narod koji tvori pravdu”, no sličnost je samo prividna. Zapravo su narod koji je ‘ostavio sud Boga svojega’.

⁴ Ta je situacija u mnogočemu bila slična onoj koju je kasnije Jehova opisao proroku Ezehijelu. Rekao mu je da Židovi jedni drugima govore: “Hodite i čujte kakva riječ dođe od Jehove.” No Bog je Ezehijela upozorio na njihovu neiskrenost: “Dolaze k tebi (...), i [narod] sluša riječi tvoje, ali ih ne izvršuje; u ustima su im ljupke a srce njihovo ide za svojim lakomstvom. I gle, ti si im kao ljupka pjesma, kao čovjek lijepa glasa i koji dobro svira; slušaju riječi tvoje, ali ih ne izvršuju” (Ezehijel 33:30-32). Tako su i Izaijini suvremenici tvrdili kako neprestano traže Jehovu, ali nisu bili poslušni njegovim riječima.

5. Na koji način Židovi pokušavaju steći Božju naklonost, a kakav je Jehovin odgovor?

⁵ U namjeri da steknu Božju naklonost Židovi formalistički poste, no time što se pretvaraju da su pobožni samo se udaljavaju od Jehove. Naoko zaprepašteni, oni pitaju: “Zašto postismo, (...) a ti ne pogleda, mučismo duše svoje, a ti ne htje znati?” Jehova im otvoreno odgovara i kaže: “Gle, kad postite, činite svoju volju i izgonite sve što vam je tko dužan. Eto postite da se prete i svađate i da bijete pesnicom bezbožno. Nemojte postiti tako kao danas, da bi se čuo gore glas vaš. Takav li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? da savija glavu svoju kao sita [“rogoz”, “St”] i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Jehovi?” (Izaija 58:3-5).

6. Koji postupci Židova jasno pokazuju da oni licemjerno poste?

⁶ Dok poste, izigravaju pravednike i čak traže od Jehove da donese pravedne presude, pripadnici naroda zadovoljavaju svoje sebične želje i bave se svojim poslovima. Svađaju se, izrabljuju jedni druge i pribjegavaju nasilju. Da bi prikrili svoje postupke, teatralno tuguju — pognu glavu, tako da su nalik rogozu, i sjede u kostrijeti i pepelu — tobože se kajući za svoje grijehe. Kakva je korist od svega toga ako su i dalje buntovni? To što oni čine nije tugovanje koje je ugodno Bogu niti pokajanje kakvo osjeća netko tko iskreno posti. Njihovo jadikovanje — iako je glasno — ne dopire do neba.

7. U čemu su Židovi Isusovog vremena postupali licemjerno, i kako to čine i mnogi danas?

 ⁷ Na sličan su način i Židovi Isusovog vremena pravili predstave od ceremonijalnog posta, a neki su čak postili dvaput tjedno! (Matej 6:16-18; Luka 18:11, 12). Mnogi su vjerski vođe i svojom grubošću i bahatošću oponašali primjer Izaijinih suvremenika. Zato ih je Isus hrabro razotkrio kao licemjerne vjernike, rekavši im da je njihov način obožavanja uzaludan (Matej 15:7-9). I u današnje vrijeme milijuni ljudi “javno izjavljuju da poznaju Boga, ali ga se odriču svojim djelima, jer su ogavni i neposlušni i neprikladni za bilo kakvo dobro djelo” (Titu 1:16). Oni možda očekuju Božju milost, no njihovi postupci otkrivaju koliko su neiskreni. Za razliku od toga, Jehovini svjedoci pokazuju istinsku odanost Bogu i pravu bratsku ljubav (Ivan 13:35).

8, 9. Kojim pozitivnim koracima mora biti popraćeno iskreno pokajanje?

⁸ Jehova ne želi da njegov narod samo posti zbog svojih grijeha već želi da se i pokaje. Tada će steći njegovu naklonost (Ezehijel 18:23, 32). On objašnjava da post ima smisla samo ako je popraćen koracima kojima se želi ispraviti učinjene grijehe. Pogledaj koja pitanja Jehova postavlja kako bi sve potaknuo na samoispitivanje: “Nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram?” (Izaija 58:6).

⁹ Okovi i jaram zorni su simboli teškog ropstva. Stoga bi, umjesto da poste i istovremeno tlače svoje suvjernike, pripadnici naroda trebali poslušati zapovijed: “Ljubi bližnjega  svojega kao sebe samoga” (3. Mojsijeva 19:18). Trebali bi osloboditi sve one koje izrabljuju i koje su nepravedno učinili robovima. * Djela razmetljive pobožnosti, kao naprimjer post, nisu zamjena za pravu odanost Bogu i za djela koja se čine iz bratske ljubavi. Prorok Mihej, Izaijin suvremenik, napisao je: “Što Jehova ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim?” (Mihej 6:8).

10, 11. (a) Što bi bilo bolje da Židovi čine umjesto da poste? (b) Kako mogu današnji kršćani primjenjivati Jehovin savjet upućen Židovima?

¹⁰ Pravda, milost i smjernost zahtijevaju da se čini dobro drugima, što i jest bit Jehovinog Zakona (Matej 7:12). Bilo bi daleko bolje kad bi, umjesto da poste, podijelili svoje bogatstvo s onima koji su u nevolji. Jehova pita: “Nije li [post što izabrah] da prelamaš kruh svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svojega tijela?” (Izaija 58:7). Da, umjesto da se razmeću svojim postom, oni koji imaju mogućnosti za to trebali bi pružiti hranu, odjeću ili krov nad glavom svojim sunarodnjacima — svom tijelu — Judejcima koji su u nevolji.

¹¹ Ova prekrasna načela o bratskoj ljubavi i suosjećanju koja je Jehova naveo ne odnose se samo na Židove Izaijinog vremena. Ona vrijede i za kršćane. Zato je apostol Pavao napisao: “Dakle, dok za to imamo pogodno  vrijeme, činimo dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri” (Galaćanima 6:10). Kršćanska skupština treba biti luka ljubavi i bratske naklonosti, posebno kad se uzme u obzir da živimo u sve kritičnijim vremenima (2. Timoteju 3:1; Jakov 1:27).

12. Što će Jehova učiniti ako mu narod bude poslušan?

¹² Kad bi barem Jehovin narod shvatio da treba poslušati ukor koji mu Jehova iz ljubavi pruža! On kaže: “[Ako poslušaš] tada će sinuti vidjelo tvoje kao zora, i zdravlje će tvoje brzo procvasti, i pred tobom će ići pravda tvoja, slava Jehovina biće ti zadnja straža. Tada ćeš prizivati, i Jehova će te čuti; vikaćeš, i reći će: evo me” (Izaija 58:8, 9a). Kakvih li srdačnih, lijepih riječi! Jehova blagoslivlja i štiti one koji ljube dobrotu i pravednost. Ako se Jehovin narod pokaje za svoju grubost i licemjerje i bude mu poslušan, tada će mu osvanuti bolja vremena. Jehova će mu dati “zdravlje”, narod će se duhovno i tjelesno oporaviti. Osim toga, štitit će ih, kao i njihove pretke kad su napuštali Egipat. A kad ga budu zvali da im pomogne, odmah će se odazvati (2. Mojsijeva 14:19, 20, 31).

13. Koji blagoslovi očekuju Židove ako se odazovu na Jehovinu opomenu?

¹³ Jehova sada nastavlja onu raniju opomenu, govoreći: “Ako izbaciš između sebe jaram [okrutnog i nepravednog robovanja] i prestaneš pružati prst [vjerojatno kao izraz prezira ili prilikom upućivanja lažnih optužbi] i govoriti zlo; i ako otvoriš dušu svoju gladnome,  i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama će tvoja biti kao podne” (Izaija 58:9b, 10). Sebičnošću i grubošću ništa se ne postiže, već se samo izaziva Jehovin gnjev. No dobrotu i velikodušnost, naročito prema gladnima i nevoljnima, Bog će obilno blagosloviti. Kad bi barem Židovi htjeli primiti to k srcu! Tada bi u svom duhovnom blagostanju sjali poput podnevnog sunca i rastjerali bi svu tamu. No iznad svega, donijeli bi čast i hvalu Jehovi, Izvoru njihove slave i blagoslova (1. Kraljevima 8:41-43).

14. (a) Kako Izaijini suvremenici reagiraju na njegove riječi? (b) Što Jehova ipak i dalje pruža?

¹⁴ Nažalost, narod se ne obazire na Jehovin poziv i sve dublje srlja u zlo. Na koncu, Jehova nema drugog izbora nego da ih pošalje u izgnanstvo, na što ih je i upozorio (5. Mojsijeva 28:15, 36, 37, 64, 65). Pa ipak, on im i dalje pruža nadu u sljedećim riječima koje im upućuje preko Izaije. Bog proriče da će se ostatak, koji će povoljno reagirati na kaznu i pokajati se, radosno vratiti u judejsku zemlju, unatoč tome što će biti opustošena.

15. Koju radosnu obnovu proriče Jehova?

¹⁵ Govoreći o budućoj obnovi svog naroda koja će nastupiti 537. pr. n. e., Jehova preko Izaije kaže: “Jehova [će te] voditi svagda, i sitiće dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krijepiće, i bićeš kao vrt zaliven i kao izvor kojemu voda ne pres[ušuj]e” (Izaija 58:11). Jehova će obnoviti suhu zemlju u domovini Izraelaca i učiniti je bujnom i plodnom. Još je ljepše to što će blagosloviti svoj pokajnički narod i oživjeti njihove “kosti”, dovodeći ih iz duhovnog mrtvila do pune životne snage (Ezehijel  37:1-14). Narod će postati kao “vrt zaliven”, prepun duhovnih plodova.

16. Kako će zemlja biti obnovljena?

¹⁶ Obnova će obuhvaćati i ponovnu izgradnju gradova koje su 607. pr. n. e. u svom napadu razorili Babilonci. “Tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje” (Izaija 58:12). Podudarni izrazi “stare pustoline” i ‘temelji koji stoje od koljena do koljena’ (odnosno temelji koji već generacijama leže u ruševinama) pokazuju da će ostatak koji se vrati u domovinu ponovno izgraditi srušene judejske gradove, a posebno Jeruzalem (Nehemija 2:5; 12:27; Izaija 44:28). Popravit će “razvaline”, ili ‘pukotine’, kako kaže prijevod Stvarnost, što se odnosi na pukotine na zidinama Jeruzalema, no nesumnjivo i drugih gradova (Jeremija 31:38-40; Amos 9:14).

17. Kako Jehova poziva svoj narod da drži zakone o sabatu?

¹⁷ Sabat je bio izraz Božje duboke brige za tjelesnu i duhovnu dobrobit njegovog naroda. Isus je rekao: “Sabat je postao radi čovjeka” (Marko 2:27). Taj dan, koji je Jehova posvetio, Izraelcima je pružao posebnu priliku da pokažu svoju ljubav prema Bogu. Nažalost, u Izaijino vrijeme sabat se sveo na dan držanja ispraznih obreda i udovoljavanja sebičnim željama. Stoga Jehova ponovno ima razloga ukoriti svoj narod. I on ponovno pokušava doprijeti im do srca. On kaže: “Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Jehovin slavnim, i budeš ga slavio ne idući svojim  putovima i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći riječi, tada ćeš se veseliti u Jehovi, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš nasljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Jehovina rekoše” (Izaija 58:13, 14).

18. Kakva će biti posljedica toga što Juda ne poštuje sabat?

¹⁸ Sabat je dan namijenjen za razmišljanje o duhovnim stvarima, za molitvu i obožavanje u krugu obitelji. On bi trebao Židove potaknuti da razmišljaju o prekrasnim djelima koja je Jehova učinio za njih te o pravdi i ljubavi koje se očituju u njegovom Zakonu. Stoga bi vjerno držanje tog svetog dana pomoglo narodu da se približi svom Bogu. No umjesto toga, oni su iskvarili sabat i zato su u opasnosti da im Jehova uskrati svoj blagoslov (3. Mojsijeva 26:34; 2. Dnevnika 36:21).

19. Koji obilni blagoslovi očekuju Božji narod bude li držao sabat?

 ¹⁹ Pa ipak, budu li Židovi izvukli pouku iz svoje kazne i počeli s poštovanjem držati sabat, bit će u obilnoj mjeri blagoslovljeni. Pozitivan utjecaj pravog obožavanja i poštovanja sabata preplavit će sva područja njihovog života (5. Mojsijeva 28:1-13; Psalam 19:7-11). Naprimjer, Jehova će svoj narod ‘izvesti na visine zemaljske’. Te riječi ukazuju na sigurnost i pobjedu nad neprijateljima. Tko god ima vlast nad visokim mjestima — bregovima i gorama — ima vlast i nad zemljom (5. Mojsijeva 32:13; 33:29). Izraelski je narod u jednom periodu bio poslušan Jehovi te je imao njegovu zaštitu, a drugi su ga narodi poštovali, i čak ga se bojali (Jozua 2:9-11; 1. Kraljevima 4:20, 21). Ako se ponovno obrate Jehovi i budu mu poslušni, u izvjesnoj će mjeri povratiti tu nekadašnju slavu. Jehova će svom narodu dati puni udio u ‘nasljedstvu Jakova’ — u blagoslovima koje je obećao prilikom sklapanja saveza s njihovim precima, a naročito u tom da će pouzdano naslijediti Obećanu zemlju (Psalam 105:8-11).

20. Što je “sabatni počinak” koji vrijedi za kršćane?

²⁰ Mogu li i kršćani naučiti nešto iz toga? Nakon smrti Isusa Krista Mojsijev je zakon ukinut, a s njim i propisi o sabatu (Kološanima 2:16, 17). Međutim, stav koji je držanje sabata trebalo potaknuti u Judejcima — da daju prednost duhovno korisnim stvarima i razvijaju bliskiji odnos s Jehovom — još je uvijek vrlo važan za one koji obožavaju Jehovu (Matej 6:33; Jakov 4:8). Osim toga, Pavao je u pismu Hebrejima rekao: “Ostaje sabatni počinak za Božji narod.” Kršćani ulaze u taj “sabatni počinak” ako su poslušni Jehovi i postupaju pravedno na temelju vjere u prolivenu krv Isusa Krista (Hebrejima  3:12, 18, 19; 4:6, 9-11, 14-16). No kršćani takav sabat ne drže samo jednom tjedno, već svakodnevno (Kološanima 3:23, 24).

21, 22. Kako je Jehova Izrael Božji ‘izveo na visine zemaljske’?

²¹ Otkako su 1919. oslobođeni iz babilonskog ropstva, pomazani kršćani vjerno su se držali onoga što je sabat predočavao. Zahvaljujući tome Jehova ih je ‘izveo na visine zemaljske’. U kom smislu? Davne 1513. pr. n. e. Jehova je sklopio savez s potomcima Abrahama i obećao im da će, ako budu poslušni, postati kraljevstvo svećenika i sveti narod (2. Mojsijeva 19:5, 6). Tijekom 40 godina koje su proveli u pustoši Jehova ih je, poput orla koji nosi svoje ptiće, vodio i štitio te ih je blagoslovio obiljem (5. Mojsijeva 32:10-12). Međutim, narod nije imao vjere i na koncu je izgubio sve one prednosti koje je mogao imati. Unatoč tome, Jehova danas ipak ima svoje kraljevstvo svećenika. To je duhovni Izrael Božji (Galaćanima 6:16; 1. Petrova 2:9).

²² Tijekom ‘vremena kraja’ taj je duhovni narod učinio ono što drevni Izrael nije. Sačuvao je svoju vjeru u Jehovu (Danijel 8:17). Budući da se njegovi pripadnici dosljedno drže Jehovinih visokih mjerila i uzvišenih puteva, Jehova ih u duhovnom pogledu izvodi na visine (Priče Salamunove 4:4, 5, 8; Otkrivenje 11:12). Zaštićeni od prljavštine koja ih okružuje, oni vode uzvišeniji način života i ne pokušavaju uporno ići svojim putevima, već se ‘vesele u Jehovi’ i njegovoj Riječi (Psalam 37:4). Jehova ih čuva u duhovnoj sigurnosti kad god su bilo gdje u svijetu izloženi snažnom protivljenju. Od 1919. nijedan napad na njihovu duhovnu ‘zemlju’  nije uspio (Izaija 66:8). Oni su i dalje narod koji nosi njegovo uzvišeno ime i s radošću ga diljem svijeta objavljuje (5. Mojsijeva 32:3; Djela apostolska 15:14). Osim toga, sve veći broj krotkih ljudi iz svih naroda sada zajedno s njima ima veličanstvenu prednost primati pouku o Jehovinim putevima i uči se hoditi njegovim stazama.

23. Kako je Jehova dao svojim pomazanim slugama da ‘jedu nasljedstvo Jakova’?

²³ Jehova je svojim pomazanim slugama dao da ‘jedu nasljedstvo Jakova’. Kada je patrijarh Izak blagoslovio Jakova umjesto Ezava, njegovim su riječima bili prorečeni blagoslovi za sve koji će pokazivati vjeru u obećano Abrahamovo Sjeme (1. Mojsijeva 27:27-29; Galaćanima 3:16, 17). Poput Jakova — a za razliku od Ezava — pomazani kršćani i njihovi suradnici ‘cijene svete stvari’, a posebno duhovnu hranu koju Bog obilno pruža (Hebrejima 12:16, 17; Matej 4:4). Ta duhovna hrana — koja uključuje i spoznaju o onome što Jehova postiže posredstvom obećanog Sjemena i drugih koji su pridruženi tom Sjemenu — daje im snagu, krijepi ih i prijeko je potrebna za njihov duhovni život. Zato je vrlo važno da se stalno duhovno hrane čitajući Božju Riječ i razmišljajući o njoj (Psalam 1:1-3). Neophodno je i druženje sa suvjernicima na kršćanskim sastancima. A vrlo bitno je i to da se drže visokih mjerila čistog obožavanja dok s radošću tu hranu dijele s drugima.

24. Što bi pravi kršćani u današnje vrijeme trebali činiti?

²⁴ Dok željno iščekujemo ispunjenje Jehovinih obećanja, trudimo se kao pravi kršćani kloniti se licemjerja u bilo kojem obliku. Hraneći se ‘nasljedstvom Jakova’, ostanimo u duhovnoj sigurnosti na ‘visinama zemaljskim’.