1, 2. Zašto je svjetlo važno za život, i koja vrsta tame u današnje vrijeme prekriva Zemlju?

JEHOVA je Izvor svjetla i “daje sunce da svijetli danju, i uredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noću” (Jeremija 31:35). Već samo zbog toga zaslužuje da ga se prizna kao Izvor života, jer svjetlost znači život. Kada Zemlja ne bi bila neprestano okupana Sunčevom toplinom i svjetlošću, život u nama poznatom obliku ne bi bio moguć. Na našoj se planeti ne bi moglo živjeti.

² Stoga je za nas izuzetno važno znati da je Jehova, opisujući naše doba, prorekao vrijeme kada će vladati tama, a ne svjetlo. Izaija je pod nadahnućem napisao: “Gle, mrak će pokriti zemlju i tama narode” (Izaija 60:2). Te se riječi, dakako, odnose na duhovnu, a ne doslovnu tamu, no to ne znači da ih ne treba jednako ozbiljno shvatiti. Doći će vrijeme kada život za one koji nemaju duhovno svjetlo neće biti moguć, jednako kao što nije moguć za one koji su lišeni Sunčeve svjetlosti.

3. Gdje možemo pronaći svjetlo u ovim mračnim vremenima?

³ Živeći u ovim mračnim vremenima, ne možemo si dozvoliti zanemarivanje duhovnog svjetla koje nam pruža Jehova. Vrlo je važno da se oslanjamo na Božju Riječ, Bibliju, i dozvolimo joj da nam rasvjetljava  put, čitajući je ako je moguće svakodnevno (Psalam 119:105). Kršćanski sastanci prilika su da hrabrimo jedni druge kako bismo ostali na ‘putu pravedničkom’ (Priče Salamunove 4:18; Hebrejima 10:23-25). Snaga koju crpimo iz marljivog proučavanja Biblije i izgrađujućeg druženja s kršćanima pomaže nam oduprijeti se tami što vlada u ovim “posljednjim danima”, čiji će vrhunac nastupiti u velikom ‘danu Jehovinog gnjeva’ (2. Timoteju 3:1; Sofonija 2:3). Taj dan dolazi brzo! A doći će sigurno, jednako kao što je takav dan došao i stanovnicima drevnog Jeruzalema.

4, 5. (a) Kako će Jehova doći na Jeruzalem? (b) Zašto možemo zaključiti da je relativno malo ljudi preživjelo razorenje Jeruzalema 607. pr. n. e.? (Vidi fusnotu.)

⁴ U završnim recima upečatljivog Izaijinog proročanstva Jehova slikovito opisuje događaje koji će prethoditi njegovom danu gnjeva. Izvještaj nam kaže: “Jehova će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Jehova suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenih od Jehove” (Izaija 66:15, 16).

⁵ Te bi riječi Izaijine suvremenike trebale potaknuti da uvide ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze. Bliži se vrijeme kada će Babilonci kao izvršitelji Jehovine presude doći na Jeruzalem, a za njihovim će se bojnim kolima dizati oblak prašine nalik vihoru. To će zasigurno biti zastrašujuć prizor! Jehova će se poslužiti napadačima da izvrši svoje vatrene presude protiv svakog ‘tijela’, svih nevjernih Židova. Bit će to kao da se sam Jehova bori protiv svog naroda. Ništa neće odvratiti njegovu ‘jarost’.  Mnogi će Židovi pasti ‘pobijeni od Jehove’. To se proročanstvo ispunilo 607. pr. n. e. *

6. Koji se osude vrijedni postupci čine u Judi?

⁶ Da li Jehova s pravom ‘sudi’ svom narodu? Naravno! Mnogo smo puta u ovom razmatranju Izaijine knjige vidjeli da su Židovi, iako tobože predani Jehovi, duboko zašli u krivo obožavanje, a Jehova nije slijep da ne vidi njihove postupke. O tome ponovno govore daljnje riječi proročanstva: “Koji se [p]osvećuju i koji se očišćaju u vrtovima jedan za drugim javno, koji jedu meso svinjeće i stvari gadne i miše, svi će izginuti, veli Jehova” (Izaija 66:17). Da li se Židovi ‘posvećuju i čiste’ da bi se pripremili za vršenje čistog obožavanja? Naravno da ne. Umjesto toga, oni vrše poganske obrede čišćenja u posebnim vrtovima. Nakon toga pohlepno jedu meso svinja i drugih životinja koje su prema Mojsijevom zakonu nečiste (3. Mojsijeva 11:7, 21-23).

7. U kom pogledu religije kršćanskog svijeta nalikuju idolopokloničkoj Judi?

⁷ Nije li gnusno da je narod s kojim je jedini pravi Bog sklopio savez zapao u takvo stanje? No razmisli malo: Jednako je gnusno stanje koje vlada među današnjim religijama kršćanskog svijeta. One isto tako tvrde da služe Bogu i mnogi njihovi vođe prave se vrlo pobožni. No, okaljali su se poganskim učenjima i običajima,  dokazujući time da se nalaze u duhovnoj tami. I to kakvoj tami! (Matej 6:23; Ivan 3:19, 20).

8. (a) Kakav je bio ishod Jude, a kakav će biti ishod crkvi kršćanstva? (b) U kom su smislu narodi ‘vidjeli Jehovinu slavu’?

⁸ Vidi li Jehova krivnju koju snose crkve kršćanstva zbog svojih djela i lažnih učenja? Pročitaj sljedeće Jehovine riječi koje je zapisao Izaija i prosudi sam: “Ja znam djela njihova i misli njihove, i doći će vrijeme, te ću sabrati sve narode i jezike, i doći će i vidjeće slavu moju” (Izaija 66:18). Jehova zna ne samo djela već i misli onih koji se izdaju za njegove sluge i spreman im je suditi. Juda kaže da vjeruje u Jehovu, no svojim idolopoklonstvom i poganskim običajima pobija tu tvrdnju. Nikakve koristi nema od toga što se njeni stanovnici ‘čiste’ u poganskim obredima. Narod će biti pobijen, i to pred očima svih okolnih naroda koji su poklonici idola. Oni će ‘vidjeti Jehovinu slavu’ tako što će biti svjedoci tih događaja te će biti primorani priznati da se Jehovina riječ ispunila. Kako se sve to može primijeniti na crkve kršćanstva? Kad dođe i njihov kraj, mnogi njihovi dotadašnji pomagači i poslovni suradnici bit će prisiljeni bespomoćno stajati i promatrati kako se ispunjava Jehovina riječ (Jeremija 25:31-33; Otkrivenje 17:15-18; 18:9-19).

9. Koju dobru vijest objavljuje Jehova?

⁹ Je li to što je Jeruzalem bio uništen 607. pr. n. e. značilo da Jehova više nije imao svojih svjedoka na Zemlji? Nije. Ljudi poput Danijela i njegova tri druga koji su na izvanredan način sačuvali besprijekornost i dalje su služili Jehovi, čak i kao izgnanici u Babilonu (Danijel  1:6, 7). Da, niz vjernih svjedoka Jehove nije se prekinuo, i po isteku 70 godina vjerni muškarci i žene napustili su Babilon i vratili se u Judu da bi tamo obnovili čisto obožavanje. Upravo o tome Jehova govori u nastavku: “I postaviću znak na njih, i poslaću između njih koji se spasu k narodima u Tarsis, u Ful i u Lud, koji natežu luk, u Tubal i u Javan i na daljne otoke, koji ne čuše glasa o meni niti vidješe slave moje, i javljaće slavu moju po narodima” (Izaija 66:19).

10. (a) Na koji su način vjerni Židovi oslobođeni iz Babilona služili kao znak? (b) Tko danas služi kao znak?

¹⁰ Mnoštvo vjernih muškaraca i žena koji su se 537. pr. n. e. vraćali u Jeruzalem služilo je kao zadivljujući znak, dokaz da je Jehova izbavio svoj narod. Tko je mogao i sanjati da će zarobljeni Židovi jednog dana moći u slobodi vršiti čisto obožavanje u Jehovinom hramu? Slično tome, u prvom su stoljeću pomazani kršćani služili kao “znak i čudo” kojem su dolazili krotki pojedinci koji su željeli služiti Jehovi (Izaija 8:18; Hebrejima 2:13). Današnji pomazani kršćani, živeći u blagostanju svoje obnovljene zemlje, služe kao zadivljujući znak na Zemlji (Izaija 66:8). Oni su živi dokaz moći Jehovinog duha i privlače krotke ljude koje srce potiče da služe Jehovi.

11. (a) Kako su nakon obnove ljudi iz narodâ upoznali Jehovu? (b) Kako su se prvi put ispunile riječi iz Zaharije 8:23?

¹¹ No kako su nakon obnove 537. pr. n. e. Jehovu upoznali ljudi iz narodâ koji nisu čuli glasa o njemu? Pa, nisu se svi vjerni Židovi vratili u Jeruzalem kada je završilo babilonsko ropstvo. Neki su, poput Danijela, ostali u Babilonu. Drugi su se rasijali na sve četiri strane svijeta. U petom stoljeću pr. n. e. Židovi su živjeli duž čitavog  Perzijskog Carstva (Estera 1:1; 3:8). Nesumnjivo su neki od njih poganima među kojima su živjeli govorili o Jehovi, jer su mnogi iz tih naroda postali židovski prozeliti. Izgleda da je to bio slučaj s etiopskim eunuhom kojem je u prvom stoljeću propovijedao kršćanski učenik Filip (Djela apostolska 8:26-40). Sve to bilo je prvo ispunjenje riječi proroka Zaharije: “U to će vrijeme deset ljudi od svih jezika narodnih uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama” (Zaharija 8:23). Da, Jehova je zaista poslao svjetlo narodima! (Psalam 43:3).

12, 13. Kako su ‘braća’ bila dovedena u Jeruzalem nakon 537. pr. n. e.?

¹² Za Židove koji su živjeli daleko od svoje domovine obnovljeni Jeruzalem s ponovno uspostavljenom svećeničkom službom bio je središte čistog obožavanja. Mnogi od njih dolazili su izdaleka da bi u njemu slavili godišnje praznike. Izaija pod nadahnućem piše: “Svu će braću vašu iz svih naroda dovesti Jehovi na dar na konjima i na kolima i na nosilima i na mazgama i na kamilama ka svetoj gori mojoj u Jeruzalem, veli Jehova, kao što prinose sinovi Izraelovi dar u čistu sudu u dom Jehovin. I između njih ću uzeti svećenike i Levite” (Izaija 66:20, 21).

¹³ Neki od te ‘braće iz svih naroda’ nalazili su se u Jeruzalemu na Pentekost, kada je sveti duh izliven na Isusove učenike. Izvještaj kaže: “U Jeruzalemu su boravili Židovi, bogobojazni ljudi, iz svakog naroda pod nebom” (Djela apostolska 2:5). Došli su u Jeruzalem vršiti obožavanje prema židovskom običaju, no kada su čuli dobru  vijest o Isusu Kristu, mnogi su pokazali vjeru u njega i krstili se.

14, 15. (a) Kako su nakon prvog svjetskog rata pomazani kršćani sakupili drugu duhovnu “braću”, i kako su ta ‘braća’ dovedena Jehovi kao “dar u čistu sudu”? (b) U kom je smislu Jehova ‘između njih uzeo svećenike’? (c) Navedi neke pomazane kršćane koji su sudjelovali u sakupljanju svoje duhovne braće. (Vidi okvir na ovoj stranici.)

¹⁴ Ima li to proročanstvo i suvremeno ispunjenje? Naravno da ima. Nakon prvog svjetskog rata Jehovini pomazani sluge razumjeli su na temelju Biblije da je 1914. Božje Kraljevstvo uspostavljeno na nebu. Temeljitim proučavanjem Biblije saznali su da će biti sakupljeni i drugi nasljednici Kraljevstva, odnosno ‘braća’. Odvažni propovjednici putovali su “do najudaljenijeg dijela zemlje”, koristeći svakojaka prijevozna sredstva u potrazi za budućim članovima pomazanog ostatka, od kojih  je većina došla iz crkvi kršćanstva. Kada su ih pronašli, doveli su ih kao dar Jehovi (Djela apostolska 1:8).

¹⁵ Pomazanici koji su se sakupili u tom početnom periodu nisu očekivali da ih Jehova prihvati onakve kakvi su bili prije nego što su saznali istinu iz Biblije. Poduzeli su korake kako bi se očistili od duhovne i moralne prljavštine i kako bi bili dovedeni kao “dar u čistu sudu”, ili kako je to apostol Pavao izrazio, postavljeni ‘kao čista djevica pred Krista’ (2. Korinćanima 11:2). Osim što su odbacili lažne doktrine, pomazanici su morali naučiti zadržati strogu neutralnost u političkim zbivanjima ovog svijeta. Godine 1931. Jehova je svojim slugama, nakon što su bili u odgovarajućoj mjeri očišćeni, milostivo povjerio čast da nose njegovo ime kao Jehovini svjedoci (Izaija 43:10-12). U kom je smislu Jehova ‘između njih uzeo svećenike’? Pomazanici su kao grupa postali “kraljevsko svećenstvo, sveti narod” koji prinosi žrtve hvale Bogu (1. Petrova 2:9; Izaija 54:1; Hebrejima 13:15).

16, 17. Tko predstavlja “sjeme” nakon prvog svjetskog rata?

¹⁶ To “kraljevsko svećenstvo” ukupno ima 144 000 pripadnika, a s vremenom je njihovo sakupljanje bilo dovršeno (Otkrivenje 7:1-8; 14:1). Je li time djelo sakupljanja završilo? Nije. Izaijino proročanstvo nastavlja: “Kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Jehova, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše” (Izaija 66:22). Ove su se riječi prvi put ispunile na Židovima koji su se vratili iz babilonskog ropstva i počeli podizati djecu. Time se čvrsto utvrdio obnovljeni ostatak Židova, “nova zemlja”, pod novom židovskom  upravom, ‘novim nebesima’. No to se proročanstvo na nadasve jedinstven način ispunjava u naše vrijeme.

¹⁷ “Sjeme” naroda duhovne braće je “veliko mnoštvo”, koje se nada vječnom životu na Zemlji. Oni dolaze “iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” te stoje “pred prijestoljem i pred Janjetom”. “Oprali su svoje duge haljine i ubijelili ih u Janjetovoj krvi” (Otkrivenje 7:9-14; 22:17). U današnje vrijeme pripadnici ‘velikog mnoštva’ napuštaju duhovnu tamu i okreću se svjetlu koje pruža Jehova. Oni pokazuju vjeru u Isusa Krista i poput svoje pomazane braće i sestara trude se ostati duhovno i moralno čisti. Oni kao grupa služe pod Kristovim vodstvom i zauvijek će “stajati”! (Psalam 37:11, 29).

18. (a) Kako pripadnici velikog mnoštva u svojim postupcima slijede primjer pomazane braće? (b) Kako pomazanici i njihovi suradnici obožavaju Jehovu “od mladine do mladine, i od subote do subote”?

 ¹⁸ Ovi marljivi muškarci i žene sa zemaljskom nadom znaju da, premda je važno sačuvati moralnu i duhovnu čistoću, to nije dovoljno da bi se steklo Jehovinu naklonost. Djelo sakupljanja u punom je jeku i oni trebaju sudjelovati u njemu. U knjizi Otkrivenje za njih je prorečeno sljedeće: “[Oni] su pred Božjim prijestoljem; i vrše mu svetu službu dan i noć u njegovom hramu” (Otkrivenje 7:15). Te nas riječi podsjećaju na predzadnji redak Izaijinog proročanstva: “Od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Jehova” (Izaija 66:23). To se događa u današnje vrijeme. “Od mladine do mladine, i od subote do subote” — redovito, svaki tjedan svakog mjeseca — pomazani se kršćani i njihovi suradnici, veliko mnoštvo, sastaju da bi obožavali Jehovu. To čine tako što, između ostalog, dolaze na kršćanske sastanke i idu u službu propovijedanja. Jesi li i ti među onima koji redovito ‘dolaze da se poklone pred Jehovom’? Jehovinom narodu to pričinjava veliku radost, a pripadnici velikog mnoštva željno očekuju vrijeme kada će “svako tijelo”, svi ljudi na životu, služiti Jehovi “od mladine do mladine, i od subote do subote” u svu vječnost.

19, 20. Za što je služila gehena u biblijska vremena, i što ona simbolizira?

¹⁹ Preostao nam je još jedan redak u ovom razmatranju Izaijinog proročanstva. Njegova knjiga završava ovim riječima: “Izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onih ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neće  umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom tijelu” (Izaija 66:24). Isus Krist je vjerojatno imao na umu to proročanstvo kada je potaknuo svoje učenike da pojednostave svoj život i interese Kraljevstva stave na prvo mjesto. Rekao je: “Ako te tvoje oko navodi na spoticanje, baci ga; bolje ti je da jednook uđeš u Božje kraljevstvo nego da s dva oka budeš bačen u gehenu, gdje njihov crv ne umire i vatra se ne gasi” (Marko 9:47, 48; Matej 5:29, 30; 6:33).

²⁰ Kakvo je to mjesto koje se naziva gehena? Prije nekoliko stoljeća židovski učenjak David Kimhi napisao je sljedeće: “To je mjesto na zemljištu koje graniči s Jeruzalemom, i to je odvratno mjesto, i tamo se bacaju nečiste stvari i lešine. I tamo je neprestano gorjela vatra kako bi spalila nečiste stvari i kosti lešina. Stoga se osuda zlih metaforički naziva gehinnom.” Budući da je, kako navodi ovaj židovski učenjak, gehena služila za odlaganje otpada i tijela onih koje se smatralo nedostojnima ukopa, vatra je bila prikladno sredstvo za uništavanje takvog otpada. Ono što nije progutala vatra, dokrajčili su crvi. To je doista prava slika konačnog kraja svih Božjih neprijatelja! *

21. Na koga zaključne riječi Izaijine knjige ostavljaju pozitivan dojam, i zašto?

²¹ Spominjući leševe, vatru i crve, Izaijino intrigantno proročanstvo završava u pomalo sablasnom tonu, zar ne? Tvrdokorni Božji neprijatelji sigurno bi se složili s time. No Božjim prijateljima Izaijin opis vječnog uništenja zlih pruža veliko ohrabrenje. Jehovinom je narodu  potrebno takvo jamstvo da nikada više neprijatelji neće imati moć nad njima. Ti isti neprijatelji koji su toliko boli nanijeli Božjim obožavateljima i toliku sramotu njegovom imenu zauvijek će biti uništeni. Nakon toga “neće se dva puta podignuti pogibao” (Nahum 1:9).

22, 23. (a) U kojim ti je pogledima koristilo proučavanje knjige Izaije? (b) Koju si odluku donio nakon proučavanja knjige Izaije, i čemu se nadaš?

²² Kako se naše proučavanje Izaijine knjige približilo kraju, zasigurno nam je jasno da ova biblijska knjiga nije tek mrtva povijest. Baš naprotiv, ona sadrži poruku za nas danas. Razmišljajući o mračnim vremenima u kojima je živio Izaija, možemo uočiti sličnosti između njegovog i našeg vremena. Politički nemiri, vjersko licemjerje, korupcija na sudovima i izrabljivanje onih koji su pošteni i siromašni, sve su to bila obilježja Izaijinog vremena, a jednako je i danas. Bogobojazni Židovi u šestom stoljeću pr. n. e. zacijelo su bili duboko zahvalni što imaju Izaijino proročanstvo, a i mi danas proučavajući ga nalazimo utjehu.

²³ Živeći u ovim kritičnim vremenima, kada mrak pokriva zemlju i gusta tama narode, svi smo mi iskreno zahvalni Jehovi što je preko Izaije pružio svjetlo čitavom čovječanstvu! To duhovno svjetlo znači zapravo vječni život za sve one koji ga svesrdno prihvate, bez obzira na njihovo nacionalno ili etničko porijeklo (Djela apostolska 10:34, 35). Stoga nastavimo hoditi u svjetlu Božje Riječi, svakodnevno je čitajući, razmišljajući o njoj i izgrađujući svoje cijenjenje prema njenoj poruci. Takvo postupanje donijet će nam vječne blagoslove, a Jehovinom svetom imenu hvalu!