1, 2. Koja je objava izazvala oduševljenje 1935, i čega je to bio dio?

U PETAK 31. svibnja 1935. Joseph F. Rutherford održao je govor na kongresu u Washingtonu, D.C. Govorio je o tome koga predstavlja “veliko mnoštvo” koje je apostol Ivan vidio u viziji. Na vrhuncu svog govora brat Rutherford je rekao: “Molim da sada ustanu svi koji gaje nadu u vječni život na Zemlji!” Kako navodi jedan od tada prisutnih delegata, “ustalo je više od polovine prisutnih”. Govornik je zatim rekao: “Gledajte! Veliko mnoštvo!” Jedna druga osoba koja je bila među prisutnima prisjeća se: “Najprije je zavladala tišina, a zatim je započelo radosno klicanje te glasan i dug pljesak” (Otkrivenje 7:9).

² Bio je to izuzetan trenutak u danas aktualnom ispunjenju proročanstva zapisanog prije 2 700 godina koje se u našim Biblijama nalazi u 56. poglavlju Izaije. Kao što je slučaj i s mnogim drugim Izaijinim proročanstvima, ovo sadrži kako utješna obećanja tako i ozbiljna upozorenja. Prvi put ispunilo se na Božjem savezničkom narodu iz Izaijinog vremena, no njegovo se ispunjenje nakon mnogo stoljeća odvija i danas.

3. Što Židovi moraju činiti ako žele da ih Bog spasi?

³ Izaijino 56. poglavlje započinje opomenom upućenom Židovima. No, svi bi pravi obožavatelji trebali dobro poslušati prorokove riječi. Izvještaj kaže: “Ovako veli Jehova: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti. Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječjemu koji se drži toga čuvajući subotu da je ne oskvrni, i čuvajući ruku svoju da ne učini zla” (Izaija 56:1, 2). Stanovnici Jude koji žele da ih Bog spasi moraju biti poslušni Mojsijevom zakonu, držati se pravde te u skladu s njom i živjeti. Zašto? Zato što je sam Jehova pravedan. Ljudi koji postupaju pravedno sretni su jer imaju Jehovinu naklonost (Psalam 144:15b).

4. Zašto je držanje sabata bilo važno u Izraelu?

⁴ Proročanstvo ističe držanje sabata, ili subote, jer je sabat bio važan dio Mojsijevog zakona. Ustvari, jedan od razloga zašto su Judejci kasnije otišli u izgnanstvo bilo je zanemarivanje sabata (3. Mojsijeva 26:34, 35; 2. Dnevnika 36:20, 21). Sabat je bio znak posebnog odnosa između Jehove i Židova, a oni koji su držali sabat pokazivali su da cijene taj odnos (2. Mojsijeva 31:13). Osim toga, držanje sabata Izaijine bi suvremenike podsjećalo na činjenicu da je Jehova Stvoritelj. Podsjećalo bi ih i na to da im pokazuje milost (2. Mojsijeva 20:8-11; 5. Mojsijeva 5:12-15). I na koncu, držanjem sabata obožavali bi Jehovu redovito i organizirano. Odmarajući se jednom tjedno od svog svakodnevnog posla, Judejci su imali priliku moliti se, čitati i razmišljati.

5. Kako mogu kršćani u načelu primjenjivati savjet o držanju sabata?

 ⁵ A kako je s kršćanima? Da li se savjet o držanju sabata odnosi i na njih? Ne izravno, budući da kršćani nisu pod Zakonom te stoga ne moraju držati sabat (Kološanima 2:16, 17). Pa ipak, apostol Pavao je objasnio kako postoji “sabatni počinak” za vjerne kršćane. Taj “sabatni počinak” za njih znači da trebaju pokazivati vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu za spasenje, a ne se više oslanjati samo na djela (Hebrejima 4:6-10). Tako riječi Izaijinog proročanstva u vezi sa sabatom podsjećaju današnje Jehovine sluge koliko je važno imati vjeru u sve što je Bog poduzeo za spasenje. Istovremeno nas opominju i da je potrebno razvijati blizak odnos s Jehovom te ga obožavati redovito i dosljedno.

6. Koje su dvije grupe sada u središtu pažnje?

⁶ Jehova sada govori o dvije grupe ljudi koje mu žele služiti, no prema Mojsijevom zakonu ne mogu postati dio zajednice Židova. Izvještaj kaže: “Neka ne govori tuđin koji pristane uz Jehovu: Jehova me je odvojio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo” (Izaija 56:3). Tuđinci se boje da će biti odbačeni od Izraela. Uškopljenike, odnosno eunuhe, brine to što neće nikada imati djece koja će im sačuvati ime. I jednima i drugima treba ohrabrenje. Prije nego saznamo zašto, pogledajmo kakav je pod Zakonom bio njihov položaj u odnosu na izraelski narod.

7. Koja je ograničenja Zakon propisivao tuđincima u Izraelu?

⁷ Neobrezani tuđinci nisu smjeli s Izraelcima vršiti obožavanje. Primjerice, nije im bilo dozvoljeno  sudjelovati u Pashi (2. Mojsijeva 12:43). S tuđincima koji nisu sramotnim postupcima kršili zakone zemlje postupalo se pravedno i gostoljubivo, no ništa ih nije trajno povezivalo s narodom. Naravno, neki od njih u potpunosti su prihvaćali Zakon i u znak toga muškarci su se obrezivali. Time su postali prozeliti i mogli su vršiti obožavanje u dvorištu Jehovinog doma te ih se smatralo članovima zajednice Izraelaca (3. Mojsijeva 17:10-14; 20:2; 24:22). Međutim, čak ni prozeliti nisu bili punopravni sudionici Jehovinog saveza s Izraelom niti su u Obećanoj zemlji dobili zemlju u nasljedstvo. Drugi su se tuđinci mogli moliti okrenuti prema hramu i, po svemu sudeći, mogli su prinositi žrtve preko svećenika ukoliko su bile u skladu sa Zakonom (3. Mojsijeva 22:25; 1. Kraljevima 8:41-43, NS). No nije bilo poželjno da Izraelci budu previše bliski s njima.

8. (a) Kakav je prema Zakonu bio položaj eunuha? (b) Kakva je bila uloga eunuha u poganskim narodima, i na što se ponekad izraz “eunuh” odnosi?

⁸ Eunusi, čak i ako su im roditelji bili Židovi, nisu mogli biti punopravni pripadnici izraelskog naroda * (5. Mojsijeva 23:1). U nekim poganskim narodima iz  biblijskih vremena eunusi su uživali poseban položaj i bio je običaj da se pojedina djeca zarobljena u ratu daju kastrirati. Eunusi su dobivali položaj službenika na kraljevskom dvoru. Eunuh je mogao služiti kao ‘čuvar žena’, ‘čuvar inoča’ ili dvoranin kraljice (Estera 2:3, 12-15; 4:4-6, 9). Ništa ne ukazuje na to da su Izraelci slijedili takve običaje niti da su eunusi bili posebno traženi za službu izraelskim kraljevima. *

9. Koje utješne riječi Jehova upućuje doslovnim eunusima?

⁹ Pored toga što su samo u ograničenoj mjeri mogli sudjelovati u obožavanju pravog Boga, doslovni su eunusi u Izraelu trpjeli veliko poniženje zato što nisu mogli imati djecu koja bi nastavila njihovu obiteljsku lozu. Stoga su im sljedeće riječi proročanstva bile zaista utješne! Izvještaj kaže: “Ovako veli Jehova za uškopljenike: koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže savez moj, njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome [od] njih, koje se neće zatrti” (Izaija 56:4, 5).

10. Kada se položaj eunuha promijenio, i kakvu prednost otada imaju?

¹⁰ Da, doći će vrijeme kada čak niti to što je netko eunuh u tjelesnom smislu neće biti prepreka da bude u potpunosti prihvaćen kao Jehovin sluga. Budu li poslušni, eunusi će imati mjesto u Jehovinom domu i  ime, što je bolje nego sinovi i kćeri. Kada se to ispunilo? Tek nakon smrti Isusa Krista. Tada je stari savez Zakona bio zamijenjen novim savezom, a tjelesni Izrael zamijenjen je ‘Izraelom Božjim’ (Galaćanima 6:16). Otada svi koji pokazuju vjeru mogu obožavati Boga na njemu prihvatljiv način. Tjelesne različitosti i fizičko stanje više ne igraju nikakvu ulogu. Oni koji vjerno ustraju, bez obzira na svoje fizičko stanje, imat će “ime vječno (...) koje se neće zatrti”. Jehova ih neće zaboraviti. Njihova će imena biti zapisana u njegovoj ‘knjizi za spomen’ i kad odluči da je vrijeme za to, Bog će im dati vječni život (Malahija 3:16; Priče Salamunove 22:1; 1. Ivanova 2:17).

11. Što tuđinci trebaju činiti da bi bili blagoslovljeni?

¹¹ Kako je s tuđincima? Proročanstvo sada ponovno govori o njima i Jehova im upućuje vrlo utješne riječi. Izaija piše: “Tuđine koji pristanu uz Jehovu da mu služe i da ljube ime Jehovino, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže savez moj, njih ću dovesti na svetu goru svoju, i razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svim narodima” (Izaija 56:6, 7).

12. Kakvo je bilo nekadašnje razumijevanje Isusovog proročanstva o ‘drugim ovcama’?

¹² U naše su se vrijeme ti ‘tuđinci’ pojavili postepeno. Prije prvog svjetskog rata razumjelo se da će biti spašen veći broj ljudi od broja onih koji imaju nadu da će s  Isusom vladati na nebu — onih koje danas znamo kao Izrael Božji. Istraživači Biblije znali su za Isusove riječi zapisane u Ivanu 10:16: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora; a i njih moram dovesti, i slušat će moj glas, i bit će jedno stado pod jednim pastirom.” Uviđali su da su “druge ovce” grupa koja će živjeti na Zemlji. No većina Istraživača Biblije smatrala je da će se druge ovce pojaviti tijekom Milenijske Vladavine Isusa Krista.

13. Zašto je bilo razumno zaključiti da se ovce iz 25. poglavlja Mateja moraju pojaviti tijekom završnog perioda ovog sustava stvari?

¹³ S vremenom su jasnije razumjeli jedan biblijski redak koji je povezan s tim proročanstvom i govori o ovcama. U 25. poglavlju Mateja zapisana je Isusova parabola o ovcama i jarcima. Parabola kaže da će ovce dobiti vječni život zato što podupiru Isusovu braću. Prema tome, radi se o zasebnoj grupi koja se razlikuje od pomazane Kristove braće. Na kongresu održanom 1923. u Los Angelesu (Kalifornija, SAD) bilo je objašnjeno da se te ovce moraju pojaviti ne tijekom Milenija, već tijekom završnog perioda ovog sustava stvari. Zašto? Zato što je Isus tu parabolu naveo u okviru svog odgovora na pitanje: “Kada će to biti, i što će biti znak tvoje prisutnosti i završetka sustava stvari?” (Matej 24:3).

14, 15. Kako se odvijalo razjašnjavanje pojavljivanja drugih ovaca u vremenu kraja?

¹⁴ Tijekom 1920-ih pojedinci koji su surađivali s Istraživačima Biblije shvatili su da im Jehovin duh ne svjedoči da imaju nebeski poziv. No unatoč tome, oni su revno služili Svevišnjem Bogu. Godine 1931. pruženo je jasnije razumijevanje njihovog položaja nakon što je  objavljena knjiga Opravdanje (Vindication). U toj je knjizi redak po redak razjašnjena biblijska knjiga Ezehijela te je objašnjena i vizija o ‘čovjeku’ s pisarskim priborom (Ezehijel 9:1-11). U viziji “čovjek” prolazi Jeruzalemom i obilježava čela onih koji uzdišu i ridaju zbog gadosti što se u njemu čine. Taj “čovjek” predočava Isusovu braću, ostatak pomazanih kršćana koji žive na Zemlji tijekom vremena kada se sudi protuslici Jeruzalema, svijetu kršćanstva. Oni koji dobivaju biljeg predstavljaju druge ovce koje također žive tijekom tog vremena. Prema viziji oni bivaju pošteđeni kada izvršitelji Jehovine osude provedu osvetu nad tim otpadničkim gradom.

¹⁵ Godine 1932. jasnije razumijevanje proročanskog događaja u kojem su sudjelovali izraelski kralj Jehuv i Jonadab, njegov pristaša i ne-Izraelac, pokazalo je na koji način druge ovce podupiru Kristovu pomazanu braću — slično kao što je Jonadab pošao s Jehuvom i pomogao mu da uništi obožavanje Baala. I na koncu je 1935. postalo jasno da su druge ovce koje žive u vremenu kraja ovog sustava stvari zapravo veliko mnoštvo koje je u viziji vidio apostol Ivan. To je prvi put bilo objašnjeno na ranije spomenutom kongresu u Washingtonu, D.C., kada je Joseph F. Rutherford objasnio da osobe sa zemaljskom nadom čine “veliko mnoštvo”.

16. Kakve prednosti i odgovornosti imaju ‘tuđinci’?

¹⁶ Tako je malo-pomalo postalo očito da ‘tuđinci’ imaju veliku ulogu u Jehovinim naumima tijekom ovih posljednjih dana. Oni se priključuju Izraelu Božjem kako bi obožavali Jehovu (Zaharija 8:23). U zajedništvu s tim  duhovnim narodom oni prinose prihvatljive žrtve Bogu i ulaze u sabatni počinak (Hebrejima 13:15, 16). Osim toga, oni vrše obožavanje u Božjem duhovnom hramu, koji poput jeruzalemskog hrama služi kao “dom molitve za sve narode” (Marko 11:17). Pokazujući vjeru u otkupnu žrtvu Isusa Krista, ‘peru svoje duge haljine i ubjeljuju ih u Janjetovoj krvi’. I bez prestanka služe Jehovi, “vrše mu svetu službu dan i noć” (Otkrivenje 7:14, 15).

17. U kom se smislu današnji tuđinci drže novog saveza?

¹⁷ Današnji ‘tuđinci’ drže se novog saveza u tom smislu što surađujući s Izraelom Božjim uživaju pogodnosti  i blagoslove koji proizlaze iz tog novog saveza. Premda nisu sudionici u njemu, oni su cijelim srcem podložni njegovim zakonima. Stoga se Jehovin zakon nalazi u njihovim srcima i upoznali su Jehovu kao svog nebeskog Oca i vrhovnog Suverena (Jeremija 31:33, 34; Matej 6:9; Ivan 17:3).

18. Kakvo se sabiranje odvija tijekom vremena kraja?

¹⁸ Izaija u svom proročanstvu nastavlja: “Gospodin Jehova govori, koji sabira prognanike Izraelove: još ću mu sabrati osim onih koji su sabrani” (Izaija 56:8). Tijekom vremena kraja Jehova je sabrao “prognanike Izraelove”, članove pomazanog ostatka. No osim njih on sabire i druge, pripadnike velikog mnoštva. Oni zajedno vrše obožavanje u miru i skladu, a nadgledavaju ih Jehova i njegov ustoličeni Kralj, Krist Isus. Budući da su lojalni Jehovinoj vladavini s Kristom na čelu, on ih je kao Vrsni Pastir ujedinio u radosno stado.

19. Koji se poziv upućuje poljskim i šumskim zvijerima?

¹⁹ Nakon ovih srdačnih, ohrabrujućih riječi slijedi izrazit, gotovo šokantan kontrast. Jehova je spreman pokazati milost tuđincima i eunusima. No mnogi koji tvrde da pripadaju Božjem narodu osuđeni su i očekuje ih kazna. Štoviše, ne zaslužuju čak ni pristojan ukop, već samo da ih rastrgnu proždrljive zvijeri. Zato izvještaj kaže: “Sve zvijeri poljske, hodite da jedete, sve zvijeri šumske” (Izaija 56:9). Što će te divlje zvijeri jesti? To će biti objašnjeno u nastavku proročanstva. To će nas objašnjenje možda podsjetiti na ishod koji će u predstojećem ratu od Harmagedona snaći one  koji se suprotstavljaju Bogu, čija će mrtva tijela biti ostavljena za hranu nebeskim pticama (Otkrivenje 19:17, 18).

20, 21. Zbog kojih propusta vjerski vođe nisu u stanju pružati duhovno vodstvo?

²⁰ Proročanstvo nastavlja: “Svi su mu stražari slijepi, ništa ne znaju, svi su psi nijemi, ne mogu lajati, sanjivi su, leže, mio im je drijemež. I psi su proždrljivi, koji ne znaju za sitost; i pastiri su koji ne znaju za razum, svaki se okreće svojim putem, svaki za svojom korišću sa svoga kraja. Hodite, uzeću vina i napićemo se silovita pića, i sutra će biti kao danas, i još mnogo više” (Izaija 56:10-12).

²¹ Vjerski vođe u Judi tvrde da obožavaju Jehovu. Tvrde da su njegovi “stražari”. No oni su duhovno slijepi, nijemi i pospani. Kakva je korist od njih ako ne mogu biti na straži i upozoriti na opasnost? Takvi su stražari bez razuma i nisu u stanju pružati duhovno vodstvo ljudima koji su nalik ovcama. No, pored toga još su i pokvareni. Njihove su sebične želje nezasitne. Umjesto da slijede Jehovino vodstvo, oni idu svojim putem, teže za nepoštenim dobitkom, opijaju se te potiču i druge da čine to isto. Uopće nisu svjesni da im predstoji Božja osuda te govore narodu kako će sve biti u redu.

22. Zašto se može reći da su vjerski vođe u Isusovo vrijeme bili slični onima u drevnoj Judi?

²² Izaija je u jednom ranijem dijelu svog proročanstva upotrijebio slične slikovite izraze kako bi opisao nevjerne vjerske vođe u Judi — duhovno opijene, mamurne i bez razuma. Narod su opterećivali ljudskim običajima,  govorili su vjerske laži i uzdali se u pomoć Asirije umjesto da se oslanjaju na Boga (2. Kraljevima 16:5-9; Izaija 29:1, 9-14). Očito je da se s vremenom nisu nimalo popravili. Nažalost, takvih je vođa bilo i u prvom stoljeću. Umjesto da prihvate dobru vijest koju im je donio sam Božji Sin, Isus, oni su ga odbacili i skovali zavjeru da ga se pogubi. Isus ih je otvoreno nazvao ‘slijepim vođama’ i dodao da kad “slijepac slijepca vodi, obojica će pasti u jamu” (Matej 15:14).

23. Koje se Petrovo proročanstvo o vjerskim vođama ispunilo?

²³ Apostol Petar je upozorio da će se pojaviti i lažni učitelji s namjerom da zavedu kršćane. Napisao je: “Bilo je i lažnih proroka među [izraelskim] narodom, kao što će biti lažnih učitelja i među vama. Upravo će oni potiho uvesti razorne sekte i odreći će se čak i vlasnika koji ih je kupio, navlačeći na sebe brzo uništenje” (2. Petrova 2:1). Kakve su bile posljedice lažnih učenja i sektaštva tih lažnih učitelja? Nastao je svijet kršćanstva, čiji vjerski vođe u današnje vrijeme upućuju molitve Bogu da blagoslovi političare s kojima prijateljuju i potom obećavaju svijetlu budućnost. Vjerski su vođe u crkvama kršćanstva dokazali da su slijepi, nijemi i uspavani što se tiče duhovnih stvari.

24. Kakvo jedinstvo vlada između duhovnog Izraela i tuđinaca?

²⁴ Međutim, Jehova milijune tuđinaca dovodi u svoj veliki duhovni dom molitve kako bi ga obožavali zajedno s posljednjim pripadnicima Izraela Božjeg. Premda ti tuđinci dolaze iz mnogih naroda, rasa i jezika, oni su ujedinjeni i međusobno i s Izraelom Božjim. Uvjereni su da spasenje može pružiti jedino Jehova Bog preko Isusa Krista. Potaknuti ljubavlju prema Jehovi, oni se pridružuju Kristovoj pomazanoj braći te jasno i glasno govore o svojoj vjeri. A snažnu utjehu pronalaze u riječima apostola koji je pod nadahnućem napisao: “Ako javno izjavljuješ tu ‘riječ koja je u tvojim ustima’, da je Isus Gospodin, i u svom srcu pokazuješ vjeru da ga je Bog podignuo iz mrtvih, bit ćeš spašen” (Rimljanima 10:9).