1. Zašto se može reći da Jeruzalem i njegove stanovnike očekuje sumorna budućnost, no kakvu nadu ipak imaju?

SEDAMDESET godina — jedan prosječan ljudski vijek — judejski će narod provesti zarobljen u Babilonu (Psalam 90:10; Jeremija 25:11; 29:10). Većina Izraelaca koji budu odvedeni u zarobljeništvo u Babilon tamo će ostarjeti i umrijeti. Pomisli samo kakvo će poniženje podnositi kao meta ismijavanja i poruga svojih neprijatelja. Predstavi si i kakva će sramota biti nanesena njihovom Bogu, Jehovi, dok grad u kojem prebiva njegovo ime tako dugo bude ležao pust (Nehemija 1:9; Psalam 132:13; 137:1-3). Neće više biti ni njihovog voljenog hrama, koji se prilikom Salamunovog posvećenja napunio Božjom slavom (2. Dnevnika 7:1-3). Sumorne li budućnosti! No Jehova preko Izaije proriče obnovu (Izaija 43:14; 44:26-28). U 51. poglavlju Izaijine knjige nalazimo daljnje proročanske riječi koje govore o utjesi i ohrabrenju.

2. (a) Kome Jehova preko Izaije upućuje svoju poruku utjehe? (b) Kako će vjerni Židovi pokazati da ‘idu za pravdom’?

² Judejcima koji su u srcu naklonjeni njemu Jehova kaže: “Poslušajte me koji idete za pravdom, koji tražite Jehovu” (Izaija 51:1a). ‘Ići za pravdom’ podrazumijeva  inicijativu. Oni koji budu ‘išli za pravdom’ neće samo tvrditi da su Božji narod. Oni će se revno truditi postupati pravedno i živjeti u skladu s Božjom voljom (Psalam 34:15; Priče Salamunove 21:21). Oslanjat će se na Jehovu kao na jedini Izvor pravednosti i ‘tražit će Jehovu’ (Psalam 11:7; 145:17). To ne znači da oni dotada neće znati tko je Jehova ili kako mu se mogu obratiti u molitvi. Ne, to znači da će nastojati približiti mu se, obožavati ga, moliti mu se i tražiti njegovo vodstvo u svemu što čine.

3, 4. (a) Tko je ‘stijena’ iz koje su Židovi isječeni, i tko je ‘duboka jama’ iz koje su iskopani? (b) Zašto će Židovima prisjećanje na njihovo porijeklo pružiti utjehu?

³ No u Judi onih koji zaista idu za pravednošću ima relativno malo i to bi ih moglo navesti da budu neodlučni i malodušni. Stoga ih, služeći se primjerom iskopavanja kamena, Jehova hrabri: “Pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i duboku jamu iz koje ste iskopani; pogledajte Abrahama, oca svojega, i Saru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnožih ga” (Izaija 51:1b, 2). ‘Stijena’ iz koje su Židovi isječeni je Abraham, povijesna ličnost kojom se izraelski narod izuzetno ponosi (Matej 3:9; Ivan 8:33, 39). On je njihov praotac, čovjek od kojeg je potekao narod. ‘Duboka jama’ je Sara, iz čije je utrobe izašao Izak, predak Izraelaca.

⁴ Abraham i Sara nisu imali djece, a već su bili i prestari da ih dobiju. Unatoč tome, Jehova je obećao da će blagosloviti Abrahama i ‘umnožiti ga’ (1. Mojsijeva 17:1-6, 15-17). Bog je obnovio njihovu sposobnost stvaranja potomaka, te su Abraham i Sara u starosti dobili  dijete, a od njega je nastao Božji saveznički narod. Tako je Jehova tog jednog čovjeka učinio ocem velikog naroda koji je postao brojan poput nebrojenog mnoštva zvijezda na nebu (1. Mojsijeva 15:5; Djela apostolska 7:5). Ako je dakle Jehova Abrahama mogao dovesti iz daleke zemlje i od njega načiniti moćan narod, onda svakako može ispuniti svoje obećanje da će osloboditi vjerni ostatak iz ropstva u Babilonu, vratiti ga u domovinu i ponovno ga učiniti velikim narodom. Bog je ispunio obećanje koje je dao Abrahamu; ispunit će i ono koje je dao zarobljenim Židovima.

5. (a) Koga predočavaju Abraham i Sara? Objasni. (b) Tko u konačnom ispunjenju predstavlja narod koji je nastao od ‘stijene’?

⁵ Simbolično iskopavanje kamena koje se opisuje u Izaiji 51:1, 2 vjerojatno ima i drugo značenje. U  5. Mojsijevoj 32:18 (St) za Jehovu se kaže da je ‘Stijena’ koja je Izrael donijela na svijet i ‘Bog koji ga rodi’. U ovom posljednjem izrazu upotrijebljen je isti hebrejski glagol kao i u Izaiji 51:2, gdje se govori kako je Sara rodila Izrael. Stoga Abraham proročanski predočava Jehovu, Većeg Abrahama. Odgovarajuće tome, Abrahamova žena Sara predočava Jehovinu univerzalnu nebesku organizaciju duhovnih stvorenja, koja je u Svetom pismu predstavljena kao Božja žena (1. Mojsijeva 3:15; Otkrivenje 12:1, 5). U konačnom ispunjenju ovih riječi iz Izaijinog proročanstva narod koji je nastao od ‘stijene’ je ‘Izrael Božji’, skupština duhom pomazanih kršćana koja je rođena na Pentekost 33. n. e. Kao što smo već spomenuli u prethodnim poglavljima ove knjige, taj se narod 1918. našao u babilonskom ropstvu, no 1919. bio je izbavljen te je u njemu zavladalo duhovno blagostanje (Galaćanima 3:26-29; 4:28; 6:16).

6. (a) Što predstoji judejskoj zemlji, i kakva će obnova biti potrebna? (b) Na koju nas obnovu u suvremeno doba podsjećaju riječi iz Izaije 51:3?

⁶ Utjeha koju Jehova pruža Sionu, odnosno Jeruzalemu, ne obuhvaća samo obećanje da će stvoriti brojan narod. O tome saznajemo sljedeće: “Jehova [će] utješiti Sion, utješiće sve razvaline njegove, i pustinju njegovu učiniće da bude kao Eden i pustoš njegova kao vrt Jehovin, radost će se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje” (Izaija 51:3). Tijekom 70 godina koliko će trajati opustošenje judejska zemlja pretvorit će se u pustoš zaraslu u trnje i drugo divlje raslinje (Izaija 64:10; Jeremija 4:26; 9:10-12). Dakle,  osim što će Juda biti ponovno naseljena, obnova će uključivati i obnavljanje zemlje, koja će biti pretvorena u vrt sličan Edenu s plodnim poljima koja obiluju vodom i rodnim voćnjacima. Djelovat će kao da se i sama zemlja raduje. U usporedbi s pustoši kakva je tijekom izgnanstva na njoj vladala, sada će izgledati kao raj. Pomazani je ostatak Izraela Božjeg 1919. došao u takav raj, ali u duhovnom smislu (Izaija 11:6-9; 35:1-7).

7, 8. (a) Što znači Jehovin poziv da ga se posluša? (b) Zašto je za Judu važno da posluša Jehovu?

⁷ Pozivajući ponovno da mu se obrati pažnja, Jehova kaže: “Poslušaj me, narode moj, i čuj me, rode moj; jer će zakon od mene izaći i sud svoj postaviću da bude vidjelo narodima. Blizu je pravda moja, izaći će spasenje moje, i mišice će moje suditi narodima; mene će otoci čekati i u moju će se mišicu uzdati” (Izaija 51:4, 5).

⁸ Kad Jehova poziva narod da ga posluša, on ih ne poziva da samo čuju njegovu poruku. Poziva ih da mu posvete pažnju kako bi postupali u skladu s onim što čuju (Psalam 49:1; 78:1). Narod mora razumjeti da je Jehova Izvor pouke, pravde i spasenja. On je jedini Izvor duhovnog prosvjetljenja (2. Korinćanima 4:6). On je konačni Sudac čovječanstva. Zakoni i presude koje je Jehova dao pružaju svjetlo onima koji se daju voditi njima (Psalam 43:3; 119:105; Priče Salamunove 6:23).

9. Kome će još, osim Božjem savezničkom narodu, koristiti Jehovina spasiteljska djela?

 ⁹ Sve to vrijedi ne samo za Božji saveznički narod već i za ljude s ispravnim stavom koji se nalaze posvuda, čak i na najudaljenijim otocima. Njihovo pouzdanje u Boga i njegovu moć da pomogne svojim vjernim slugama i spasi ih neće biti iznevjereno. Njegova moć, ili sila, predočena mišicom, pouzdana je; nitko je ne može zaustaviti (Izaija 40:10; Luka 1:51, 52). Slično tome, u današnje je vrijeme revno propovijedanje preostalih članova Izraela Božjeg potaknulo milijune, od kojih mnogi žive na dalekim otocima, da se obrate Jehovi i vjeruju u njega.

10. (a) Koju će činjenicu kralj Nabuhodonozor biti prisiljen prihvatiti? (b) Što predstavljaju “nebesa” i “zemlja” koji će doći svom kraju?

¹⁰ Jehova potom govori o činjenici koju će babilonski kralj Nabuhodonozor morati prihvatiti. Ni na nebu ni na Zemlji ne postoji ništa što bi moglo spriječiti Jehovu da izvrši svoju volju (Danijel 4:34, 35). Izvještaj kaže: “Podignite k nebu oči svoje i pogledajte dolje na zemlju; jer će nebesa iščeznuti kao dim i zemlja će se kao haljina istrošiti, i koji na njoj žive pomrijeće [“kao komarci”, “St”] također; a spasenje će moje ostati dovijeka, i pravde moje neće nestati” (Izaija 51:6). To što babilonski  vladari nemaju običaj puštati zarobljenike da se vrate u domovinu neće biti prepreka Jehovinom naumu da spasi svoj narod (Izaija 14:16, 17). Babilonska “nebesa”, njegovi vladari, bit će poražena i uništena. Babilonska “zemlja”, podanici tih vladara, malo-pomalo će nestajati. Da, čak ni najmoćnija sila tog vremena ne može se oduprijeti Jehovinoj moći ili ga spriječiti da pruži spasenje.

11. Zašto je potpuno ispunjenje proročanstva o okončanju babilonskih “nebesa” i ‘zemlje’ izvor ohrabrenja za današnje kršćane?

¹¹ Današnjim kršćanima spoznaja da su se te proročanske riječi u potpunosti ispunile pruža itekakvo ohrabrenje! Zašto? Zato što je apostol Petar slične izraze upotrijebio kada je govorio o događaju koji još leži u budućnosti. Govorio je o Jehovinom danu koji se hitro približava, “kojim će se nebesa, u vatri, raspasti i elementi, vrlo vrući, rastopiti”. Potom je rekao: “Mi prema njegovom obećanju očekujemo nova nebesa i novu zemlju, i u njima će prebivati pravednost” (2. Petrova 3:12, 13; Izaija 34:4; Otkrivenje 6:12-14). Iako se moćni narodi i njihovi poput zvijezda uzvišeni vladari mogu suprotstavljati Jehovi, on će ih, kad odluči da je vrijeme za to, uništiti — zgnječit će ih lako kao obične komarce (Psalam 2:1-9). Samo će Božja pravedna vladavina zauvijek vladati nad pravednim ljudskim društvom (Danijel 2:44; Otkrivenje 21:1-4).

12. Zašto se Božji sluge ne trebaju bojati pogrda ljudi koji im se suprotstavljaju?

¹² Obraćajući se sada onima koji ‘idu za pravdom’, Jehova kaže: “Poslušajte me koji znate pravdu, narode,  kojemu je u srcu zakon moj. Ne bojte se ruženja ljudskoga i od huljenja njihova ne plašite se. Jer će ih moljac izjesti kao haljinu, i kao vunu izješće ih crv; a pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno” (Izaija 51:7, 8). Oni koji se uzdaju u Jehovu zbog svog će hrabrog stava biti predmet pogrda i kleveta, no toga se ne moraju bojati. Ti klevetnici nisu ništa drugo nego smrtni ljudi koji će biti ‘izjedeni’, poput vunene haljine koju je izjeo moljac. * Ni današnji pravi kršćani, jednako kao ni vjerni Židovi iz prošlosti, nemaju razloga bojati se bilo koga tko im se suprotstavlja. Njihovo je spasenje Jehova, vječni Bog (Psalam 37:1, 2). Klevete koje Jehovinom narodu nanose Božji neprijatelji dokaz su da posjeduje Jehovin duh (Matej 5:11, 12; 10:24-31).

13, 14. Na koga se odnose nazivi ‘Raba’ i “morsko čudovište”, i kako je bio ‘isječen’ i ‘ranjen’?

¹³ Izaija kao da želi pozvati Jehovu da krene u akciju i pomogne svom zarobljenom narodu, pa kaže: “Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Jehovina; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlih; nisi li ti isjekla Rabu i ranila zmaja? Nisi li ti isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni?” (Izaija 51:9, 10).

¹⁴ Primjeri iz prošlosti koje Izaija ovdje spominje odlično su izabrani. Svaki Izraelac zna kako je njegov narod bio izbavljen iz Egipta i kako je prošao kroz Crveno more (2. Mojsijeva 12:24-27; 14:26-31). Nazivi ‘Raba’  i ‘zmaj’, ili “morsko čudovište” prema prijevodu Novi svijet, odnose se na Egipat pod vlašću faraona koji se protivio odlasku Izraelaca (Psalam 74:13; 87:4; Izaija 30:7; St). Drevni je Egipat bio nalik čudovišnoj zmiji kojoj je glava bila kod delte Nila, a dugo tijelo protezalo joj se stotinama kilometara duž plodne doline Nila (Ezehijel 29:3). No to je čudovište bilo isječeno na komade kada je Jehova pustio na njega deset nevolja. Bilo je probodeno, teško ranjeno i iznemoglo kada je njegova vojska pogubljena u Crvenom moru. Da, Jehova je Egiptu pokazao moć svoje mišice. Zar će išta manje biti spreman boriti se za svoj narod izgnan u Babilon?

15. (a) Kada i kako su prestali žalost i uzdisanje Siona? (b) Kada su žalost i uzdisanje prestali u slučaju Izraela Božjeg u suvremeno doba?

¹⁵ Govoreći sada o budućnosti, kada će Izrael biti izbavljen iz Babilona, proročanstvo nastavlja: “Tako oni koje iskupi Jehova neka se vrate i dođu u Sion pjevajući, i veselje vječno neka bude nad glavom njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi” (Izaija 51:11). Koliko god da je žalosna njihova situacija u Babilonu, oni koji traže Jehovinu pravednost imaju pred sobom sjajne izglede. Doći će vrijeme kada žalosti i uzdisanja više neće biti. S usana iskupljenih čut će se povici radosti, sreće, ushićenja. Te su se proročanske riječi ispunile i u suvremeno doba kada je 1919. Izrael Božji bio izbavljen iz babilonskog zarobljeništva. On se vratio na svoje duhovno područje s velikim veseljem, veseljem koje traje sve do danas.

16. Koja će cijena biti plaćena za otkup Židova?

 ¹⁶ Što će biti otkupna cijena za Židove? Izaijino je proročanstvo već ranije otkrilo da Jehova daje ‘u otkup za njih Egipat, Etiopsku i Sabu’ (Izaija 43:1-4). To će se dogoditi kasnije. Nakon što osvoji Babilon i oslobodi zarobljene Židove, Perzijsko Carstvo osvojit će Egipat, Etiopiju i Sabu. To će mu se dati u zamjenu za Izraelce, što je u skladu s načelom navedenim u Pričama Salamunovim 21:18: “Otkup za pravednike biće bezbožnik i za dobre bezakonik.”

17. Zašto se Židovi ne trebaju bojati babilonskog gnjeva?

¹⁷ Jehova nastavlja hrabriti svoj narod: “Ja, ja sam utješitelj vaš; tko si ti da se bojiš čovjeka smrtnoga i sina čovječjega, koji je kao trava? I zaboravio si Jehovu tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju? i jednako se bojiš svaki dan gnjeva onoga koji te pritješnjuje kad se sprema da zatire? a gdje je gnjev onoga koji pritješnjuje?” (Izaija 51:12, 13). Židovima predstoji mnogo godina izgnanstva. No svejedno, nema razloga za strah od babilonskog gnjeva. Iako će Babilon, treća svjetska sila biblijske povijesti, poraziti Božji narod i ‘pritijesniti’ ga, odnosno neće mu dozvoliti da pobjegne, vjerni Židovi znaju da je Jehova prorekao da će Kir poraziti Babilon (Izaija 44:8, 24-28). Za razliku od Stvoritelja — vječnog Boga, Jehove — stanovnici Babilona nestat će poput trave koja tijekom sušnog razdoblja uvene pod jakim zrakama sunca. Gdje će onda biti njihove prijetnje i gnjev? Zaista je nerazumno bojati se čovjeka, a zaboraviti Jehovu koji je stvorio nebo i Zemlju!

18. Što Jehova jamči svom narodu, unatoč tome što će neko vrijeme biti u zarobljeništvu?

 ¹⁸ Premda će Jehovin narod neko vrijeme biti “sužanj”, njegovo izbavljenje doći će iznenada. Oni neće biti istrijebljeni u Babilonu niti će kao zatvorenici umrijeti od gladi — prepušteni smrti u grobnoj jami, šeolu (Psalam 30:3; 88:3-5). Jehova im jamči: “Brzo će se oprostiti sužanj, neće umrijeti u jami, niti će biti bez kruha” (Izaija 51:14).

19. Zašto se vjerni Židovi mogu potpuno pouzdati u Jehovine riječi?

¹⁹ Jehova nastavlja svoje utješne riječi i Sionu kaže: “Jer sam ja Jehova Bog tvoj, koji raskidam more, da valovi njegovi buče; Jehova nad vojskama ime mi je. Ja ti metnuh u usta riječi svoje i sjenom ruke svoje zaklonih te, da utvrdim nebesa i osnujem zemlju, i rečem Sionu: ti si moj narod” (Izaija 51:15, 16). Biblija u niz navrata spominje Božju moć da upravlja morem (Job 26:12; Psalam 89:9; Jeremija 31:35). On ima potpunu vlast nad prirodnim silama, što je i pokazao kada je izbavio svoj narod iz Egipta. Može li se itko i u najmanjem pogledu usporediti s ‘Jehovom nad vojskama’? (Psalam 24:10).

20. Kakva će “nebesa” i ‘zemlja’ nastati kada Jehova obnovi Sion, i koje će mu utješne riječi reći?

²⁰ Židovi su i dalje Božji saveznički narod i Jehova ih uvjerava da će se vratiti u svoju domovinu kako bi ponovno živjeli pod njegovim Zakonom. Nakon što se vrate, obnovit će Jeruzalem i hram te će iznova početi izvršavati svoje odgovornosti određene savezom koji je on posredstvom Mojsija sklopio s njima. Kad se Izraelci vrate u domovinu i ponovno se nasele u svojoj  zemlji i napune je domaćim životinjama, nastat će ‘nova zemlja’. Nad njom će vladati “nova nebesa”, nova uprava (Izaija 65:17-19; Agej 1:1, 14). Jehova će ponovno Sionu reći: “Ti si moj narod.”

21. Kakav poziv upućuje Jehova?

²¹ Nakon što je Sionu uputio utješne riječi, Jehova ga poziva da poduzme određene korake. Govoreći kao da je patnjama Siona već došao kraj, on kaže: “Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! koji si pio iz ruke Jehovine čašu gnjeva njegova, pio si, i talog iz strašne čaše ispio si” (Izaija 51:17). Da, Jeruzalem mora ustati iz svog nevoljnog stanja i povratiti svoj nekadašnji položaj i sjaj. Doći će vrijeme kada će potpuno ispiti simboličnu čašu Božje osvete. Bog se više neće gnjeviti na njega.

22, 23. Što će Jeruzalem doživjeti kada bude pio iz čaše Jehovinog gnjeva?

 ²² Pa ipak, dok Jeruzalem bude podnosio svoju kaznu, nitko od njegovih stanovnika, njegovih “sinova”, neće moći spriječiti to što će se događati (Izaija 43:5-7; Jeremija 3:14). Proročanstvo kaže: “Od svih sinova koje je rodio ni jedan ga nije vodio, i od svih sinova koje je othranio ni jedan ga nije prihvatio za ruku” (Izaija 51:18). Kakve će mu samo nevolje nanijeti Babilonci! “Ovo te dvoje zadesi; tko te požali? Pustoš i rasap, i glad i mač; tko će te utješiti? Sinovi tvoji obamrli leže po krajevima svih ulica kao bivol u mreži puni gnjeva Jehovina, i karanja Boga tvojega” (Izaija 51:19, 20).

²³ Kakve li nevolje za Jeruzalem! Zadesit će ga “pustoš i rasap”, a i “glad i mač”. Nemajući snage da ga vode i pomognu mu opstati, njegovi će bespomoćni i iscrpljeni “sinovi” samo stajati i promatrati, nemoćni da odbiju  napad Babilonaca. Na uočljivim mjestima, po krajevima, ili uglovima, ulica ležat će obamrli, slabi i klonuli (Plač Jeremijin 2:19; 4:1, 2). Pijući iz čaše Božjeg gnjeva, bit će bespomoćni poput životinje uhvaćene u mrežu.

24, 25. (a) Što Jeruzalem više neće činiti? (b) Tko će nakon Jeruzalema biti na redu da pije iz čaše Jehovinog gnjeva?

²⁴ No tom će žalosnom stanju doći kraj. Izaija ih tješi, govoreći: “Zato čuj ovo, nevoljni, i pijani, ne od vina. Ovako veli Gospodin tvoj, Jehova i Bog tvoj, koji brani svoj narod: evo uzimam iz tvoje ruke čašu strašnu, talog u čaši gnjeva svojega; nećeš više piti. Nego ću je dati u ruke onima koji te muče, koji govoriše duši tvojoj: sagni se da prijeđemo, i ti si im podmetao leđa svoja da budu kao zemlja i kao ulica onima koji prelaze” (Izaija 51:21-23). Nakon što kazni Jeruzalem, Jehova će biti spreman pokazati mu samilost i oprostiti mu.

²⁵ Jehova će tada odvratiti svoj gnjev od Jeruzalema i usmjeriti ga na Babilon. Babilon će razoriti Jeruzalem i poniziti ga (Psalam 137:7-9). No nakon toga ni Babilonci ni njihovi saveznici neće više prisiljavati Jeruzalem da pije iz te čaše. Naprotiv, čaša će se uzeti Jeruzalemu iz ruke i dat će se onima koji su se radovali njegovoj sramoti (Plač Jeremijin 4:21, 22). Babilon će pasti, mrtav pijan (Jeremija 51:6-8). Istovremeno, Sion će ustati! Kakvog li preokreta! Da, Sionu ta nada zaista može donijeti utjehu. A Jehovini sluge mogu biti sigurni da će se on pobrinuti za spasenje i tako posvetiti svoje ime.