1. Kako se zovu dva vrlo istaknuta babilonska boga, i što je za njih prorečeno?

KADA se Izraelci nađu u izgnanstvu u Babilonu, posvuda će biti okruženi krivim obožavanjem. Za Izaijinog života Jehovin se narod još uvijek nalazi u svojoj zemlji te ima hram i svećenike. No unatoč tome, mnogi su pripadnici Bogu predanog naroda potpali pod utjecaj idolopoklonstva. Zato je vrlo važno da ih se unaprijed pripremi kako ih lažni babilonski bogovi ne bi ispunili strahom ili da ne bi došli u iskušenje da im služe. Zato Izaija, proročanski govoreći o dva vrlo istaknuta babilonska boga, kaže: “Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara” (Izaija 46:1, “St”). Bel je vrhovni idolski bog Kaldejaca. Nebo se štuje kao bog mudrosti i znanja. Činjenica da su mnogi Babilonci štovali ta dva boga vidljiva je po tome što su njihova imena dio mnogih vlastitih imena — Baltazar, Nabopolasar, Nabuhodonozor i Nabuzardan, da spomenemo samo neka.

2. Kako je predočena bespomoćnost babilonskih bogova?

² Izaija kaže da Bel “pade” i da se Nebo “sruši”. Ove će lažne bogove snaći poniženje. Kad Jehova stane izvršavati svoju presudu nad Babilonom, ovi bogovi neće moći pomoći svojim obožavateljima. Neće biti u stanju  spasiti ni sami sebe! Likovi Bela i Neba neće se više nositi na počasnim mjestima u procesijama, kao naprimjer prilikom babilonske proslave Nove godine. Naprotiv, njihovi će ih obožavatelji morati vući kao najobičniju prtljagu. Hvalu i štovanje koje su uživali zamijenit će ruganje i prezir.

3. (a) Što će Babiloncima biti velik udarac? (b) Što možemo mi danas naučiti iz onoga što se dogodilo s babilonskim bogovima?

³ Kakav li će to biti udarac Babiloncima kada saznaju da njihovi voljeni idoli nisu ništa drugo nego teret koji tegle premorene životinje! Slično tome, bogovi današnjeg svijeta — ono u što se ljudi uzdaju i za što troše svoju snagu i čak daju život — samo su iluzija. Bogatstvo, vojna sila, užici, vladari, domovina ili njeni simboli, i još mnogo toga, ljudima su postali predmet odanosti. Koliko su isprazni takvi bogovi razotkrit će se kad Jehova odluči da je vrijeme za to (Danijel 11:38, St; Matej 6:24; Djela apostolska 12:22; Filipljanima 3:19; Kološanima 3:5; Otkrivenje 13:14, 15).

4. U kom smislu babilonski bogovi “padaju” i “ruše se”?

⁴ Ističući i dalje kako će babilonski bogovi potpuno zakazati, proročanstvo nastavlja: “Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze” (Izaija 46:2, “St”). Babilonski bogovi “padaju” i “ruše se” kao da su ranjeni u borbi ili onemoćali od starosti. Čak ni običnim životinjama koje ih nose ne mogu olakšati teret niti ih mogu spasiti. Trebaju li onda pripadnici Jehovinog savezničkog naroda, bez obzira na to što su zarobljenici u Babilonu, iskazivati bilo kakvu čast tim bogovima? Ne! Jednako tako Jehovini  pomazani sluge, čak i dok su se nalazili u duhovnom zarobljeništvu, nisu iskazivali čast lažnim bogovima ‘Babilona Velikog’ koji nisu mogli spriječiti njegov pad 1919, a neće ga moći spasiti ni od propasti što će ga snaći tijekom ‘velike nevolje’ (Otkrivenje 18:2, 21; Matej 24:21).

5. Kako se današnji kršćani čuvaju da ne bi ponavljali greške Babilonaca koji su obožavali idole?

⁵ Današnji pravi kršćani ne klanjaju se nikakvim idolima (1. Ivanova 5:21). Raspela, krunice i likovi svetaca ne čine Stvoritelja lakše dostupnim. Oni ne mogu posredovati za nas. Isus je u prvom stoljeću naučio svoje učenike koji je ispravan način obožavanja Boga kada je rekao: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene. Ako što zamolite u moje ime, učinit ću to” (Ivan 14:6, 14).

6. Po čemu se Jehova razlikuje od bogova drugih naroda?

⁶ Nakon što je iznio na vidjelo koliko je isprazno obožavati idolske babilonske bogove, Jehova svom narodu kaže: “Slušajte me, dome Jakovljev i svi koji ste ostali od doma Izraelova, koje nosim od utrobe, koje držim od rođenja” (Izaija 46:3). Koliko se samo Jehova razlikuje od babilonskih rezanih likova! Babilonski bogovi ne mogu ništa poduzeti za svoje obožavatelje. Kada žele premjestiti svoje bogove, moraju ih staviti na tegleće životinje da ih nose. Posve suprotno tome, Jehova je taj koji nosi svoj narod. On ga je održavao na životu sve “od utrobe”, od vremena kada je postao narod. Lijepa sjećanja na to kako ih je Jehova nosio Židovima bi trebala biti poticaj da se klone obožavanja idola i da svoje pouzdanje polažu u njega kao svog Oca i Prijatelja.

7. Zašto se može reći da Jehovina brižnost prema njegovim obožavateljima nadmašuje brigu ljudskih roditelja za svoju djecu?

 ⁷ Jehova se i dalje brižnim tonom obraća svom narodu i kaže: “I do starosti vaše ja ću biti isti, i ja ću vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja ću nositi, ja ću vas nositi i izbaviću” (Izaija 46:4). Jehova u brizi za svoj narod nadmašuje čak i najbrižnije roditelje. Kako djeca odrastaju, tako roditelji možda sve manje i manje osjećaju odgovornost za njih. Kada roditelji ostare, često se djeca brinu za njih. Kod Jehove to nikada nije slučaj. Njegova briga za njegovu ljudsku djecu nikada ne prestaje — čak ni kad ostare. Današnji obožavatelji Boga uzdaju se u svog Stvoritelja i ljube ga, a ove im riječi Izaijinog proročanstva pružaju veliku utjehu. Oni ne moraju s tjeskobom razmišljati o danima ili godinama koje će još morati provesti u ovom sustavu stvari. Jehova obećava da će “nositi” one koji su zašli u godine i dati im potrebnu snagu da ustraju i ostanu vjerni. On će ih nositi, jačati i izbaviti (Hebrejima 6:10).

8. Za koji grijeh koji su činili neki od Izaijinih sunarodnjaka nema opravdanja?

⁸ Zamisli samo koliko će Babilonci biti razočarani kada se pokaže da su idoli u koje se uzdaju potpuno beskorisni! Bi li bilo ispravno da Izraelci zaključe kako se ti bogovi mogu uspoređivati s Jehovom? Naravno da ne bi. Jehova s punim pravom pita: “S kim ćete me izjednačiti i isporediti? koga ćete mi uzeti za priliku da bi bio kao ja?” (Izaija 46:5). Za one Izaijine sunarodnjake koji su se okrenuli obožavanju nijemih, beživotnih i bespomoćnih kipova nema stvarno nikakvog opravdanja!  Doista je besmisleno da se narod koji pozna Jehovu oslanja na beživotne, bespomoćne likove koje je načinila ljudska ruka.

9. Opiši nerazumno razmišljanje nekih obožavatelja idola.

⁹ Pogledaj koliko je razmišljanje obožavatelja idola nerazumno. Proročanstvo nastavlja: “Prosipaju zlato iz toboca i mjere srebro na mjerila, plaćaju zlataru da načini od njega boga, pred kojim padaju i klanjaju se” (Izaija 46:6). Oni kao da misle kako idol od skupocjenog materijala ima veću moć da pruži spasenje od onog koji je napravljen od drva, pa zato ne žale troška da bi izradili svog boga. No ipak, koliko god da je truda uloženo u njega i koliko god da je skupocjen materijal od kojeg je napravljen, mrtav idol ostaje mrtav idol i ništa više.

10. Kako je opisana krajnja ispraznost obožavanja idola?

¹⁰ Ističući i dalje besmislenost obožavanja idola, proročanstvo nastavlja: “Meću ga na rame i nose ga, i postavljaju ga na mjesto njegovo, te stoji i ne miče se s mjesta svojega; kako ga tko zove, ne odziva se niti ga izbavlja iz nevolje njegove” (Izaija 46:7). Nije li zaista smiješno moliti se liku koji ne može niti čuti niti što poduzeti? Psalmist je vrlo realno predočio beskorisnost obožavanja takvih predmeta: “Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječjih. Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; uši imaju, a ne čuju; nozdrve imaju, a ne mirišu; ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega. Takvi su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih” (Psalam 115:4-8).

11. Što će onima koji se kolebaju pomoći da ‘budu jaki’?

¹¹ Nakon što je zorno prikazao koliko je isprazno obožavati idole, Jehova sada svom narodu navodi razloge zbog kojih bi mu trebao služiti: “Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi [“budite jaki”, “Ša”], uzmite na um, prestupnici! Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i nitko nije kao ja” (Izaija 46:8, 9). Oni koji se kolebaju između pravog obožavanja i idolopoklonstva trebali bi se prisjetiti prošlosti. Trebali bi zadržati na umu ono što je Jehova učinio. To će im pomoći da skupe hrabrost i donesu ispravnu odluku. Pomoći će im da se vrate obožavanju Jehove.

12, 13. U kojim sve pogledima kršćani sudjeluju u borbi, i što će im omogućiti da izađu kao pobjednici?

¹² Takvo je ohrabrenje potrebno još dan-danas. Iskreni se kršćani poput Izraelaca moraju boriti protiv iskušenja i vlastitih nedostataka (Rimljanima 7:21-24). Osim toga, uključeni su u duhovnu borbu protiv nevidljivog, ali izuzetno moćnog neprijatelja. Apostol Pavao kaže: “Vodimo borbu, ne protiv krvi i tijela, nego protiv vladavina, protiv vlastî, protiv svjetskih vladara ove tame, protiv zlih duhovnih sila na nebeskim mjestima” (Efežanima 6:12).

¹³ Sotona i njegovi demoni ne prezaju ni pred čim samo da bi odvratili kršćane od pravog obožavanja. Ako žele u toj borbi biti uspješni, kršćani moraju slijediti Jehovine savjete i skupiti hrabrost. Kako? Apostol Pavao objašnjava: “Obucite Božju potpunu bojnu opremu da biste mogli čvrsto stati protiv Đavlovih spletki.” Jehova ne šalje svoje sluge u borbu neopremljene. Među njihovom duhovnom bojnom opremom nalazi se  i “veliki štit vjere, kojim [će] moći ugasiti sve goruće strijele zloga” (Efežanima 6:11, 16). Izraelci su nazvani prijestupnicima zato što su zanemarivali ono što im je Jehova u duhovnom pogledu stavljao na raspolaganje. Da su razmišljali o moćnim djelima koja je Jehova uvijek iznova činio za njih, nikada se ne bi okrenuli odvratnom obožavanju idola. Izvucimo pouku iz njihovog primjera i budimo odlučni nikada se ne  pokolebati u borbi da postupamo ispravno (1. Korinćanima 10:11).

14. Koju sposobnost Jehova ističe da bi pokazao da je jedini pravi Bog?

¹⁴ Jehova ‘od početka javlja kraj i iz daleka što još nije bilo; on kaže: namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja’ (Izaija 46:10). Koji se drugi bog u tome može usporediti s Jehovom? Sposobnost proricanja budućnosti izvanredan je dokaz Stvoriteljeve božanske moći. Međutim, za sigurno ispunjenje onoga što je prorečeno nije dovoljna samo moć predviđanja. Izjava: “Namjera moja stoji” naglašava činjenicu da je ono što je Bog naumio nepromjenjivo. Budući da Jehovina moć nema granica, u čitavom svemiru ne postoji ništa što ga može spriječiti da izvrši svoju volju (Danijel 4:35). Stoga možemo biti sigurni da će se sva proročanstva koja se tek trebaju ispuniti zaista ostvariti u vrijeme koje je Bog odredio (Izaija 55:11).

15. Na koji nam se izuzetan primjer Jehovine moći proricanja budućnosti skreće pažnja?

¹⁵ Izaijino proročanstvo sada nam skreće pažnju na jedan upečatljiv primjer iz kojeg je vidljiva Jehovina moć da prorekne buduće događaje i da zatim ispuni svoje riječi: “Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću” (Izaija 46:11). Budući da Jehova Bog ‘od početka javlja kraj’, on će tok zbivanja među ljudima usmjeravati tako da može izvršiti ono što je naumio. On će Kira pozvati “s istoka”, odnosno iz Perzije na istoku, gdje će se nalaziti omiljena Kirova prijestolnica, Pasargada. Kir će biti poput ‘ptice’, ili poput ‘grabljivice’ (St), jer će se naglo i nenadano okomiti na Babilon.

16. Kako Jehova potvrđuje pouzdanost svog predviđanja o Babilonu?

 ¹⁶ Pouzdanost Jehovinog predviđanja o Babilonu potvrđuju i riječi: “Rekoh i dovešću to.” Nesavršeni ljudi skloni su davati nepromišljena obećanja, no Stvoritelj uvijek ispunjava svoju riječ. Jehova je Bog “koji ne može lagati” i zato možemo biti sigurni da ako je on nešto ‘naumio’, to će ‘i učiniti’ (Titu 1:2).

17, 18. (a) Za koga se u drevno doba moglo reći da su “uporna srca”? (b) Za koga se to može reći danas?

¹⁷ Jehova ponovno svoju pažnju usredotočuje na Babilonce i u proročanstvu govori: “Slušajte me, koji ste uporna srca, koji ste daleko od pravde” (Izaija 46:12). Izraz “uporna srca” opisuje one koji su tvrdoglavi i okorjeli u svom suprotstavljanju Božjoj volji. Babilonci su vrlo daleko od Boga, u to nema nikakve sumnje. Mržnja prema Jehovi i njegovom narodu navodi ih da razore Jeruzalem i njegov hram, a stanovnike odvedu u izgnanstvo.

¹⁸ U današnje vrijeme ljudi čije je srce puno sumnje i bez vjere uporno odbijaju slušati poruku o Kraljevstvu koja se propovijeda po cijeloj nastanjenoj Zemlji (Matej 24:14). Oni ne žele priznati Jehovu kao punopravnog Suverena (Psalam 83:18; Otkrivenje 4:11). Budući da im je srce “daleko od pravde”, oni se odupiru i suprotstavljaju njegovoj volji (2. Timoteju 3:1-5). Kao ni Babilonci, ni oni ne žele slušati Jehovu.

19. Na koji će način Jehova izvršiti pravdu za Izraelce?

¹⁹ Zaključne riječi 46. poglavlja Izaije ističu neke aspekte Jehovine osobnosti: “Približih pravdu svoju, nije  daleko, i spasenje moje neće odocniti, jer ću u Sionu postaviti spasenje, u Izraelu slavu svoju” (Izaija 46:13). Bog će izbavljenjem Izraelaca izvršiti pravdu. On neće dozvoliti da njegov narod ostane u izgnanstvu. Spasenje Siona doći će u pravo vrijeme, “neće odocniti”. Nakon što Izraelci budu oslobođeni iz zarobljeništva, oči okolnih naroda bit će uprte u njih. Izbavljenje koje će Jehova omogućiti svom narodu bit će dokaz njegove spasiteljske moći. Beskorisnost i nemoć babilonskih bogova, Bela i Neba, bit će razotkrivene pred očima sviju (1. Kraljevima 18:39, 40).

20. Kako kršćani mogu biti sigurni da Jehovino ‘spasenje neće odocniti’?

²⁰ Jehova je 1919. izbavio svoj narod iz duhovnog zarobljeništva. On nije zakasnio. Taj događaj i događaji iz drevnog doba kada je Kir porazio Babilon hrabre nas danas. Jehova je obećao da će okončati ovaj zli sustav stvari, a s njim i krivo obožavanje (Otkrivenje 19:1, 2, 17-21). Promatrajući situaciju s ljudskog gledišta, pojedini kršćani možda smatraju da već predugo čekaju spasenje. No, to što je Jehova strpljiv dok ne dođe vrijeme koje je odredio da ispuni to obećanje zapravo je izraz pravednosti. Na koncu, “[Jehova] ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Stoga budi uvjeren da ni danas kao ni u vrijeme drevnog Izraela “spasenje (...) neće odocniti”. Da, kako se dan spasenja sve više približava, Jehova s ljubavlju i dalje upućuje poziv: “Tražite Jehovu dok se može naći; prizivajte ga, dokle je blizu. Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati k Jehovi, i smilovaću se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo” (Izaija 55:6, 7).