KAO što ukazuje ovaj citat iz The World Book Encyclopedie, jedan od glavnih ciljeva školovanja jest obučiti djecu za svakodnevni život, što uključuje i da ih se osposobi da se jednog dana brinu za potrebe obitelji. Jehovini svjedoci vjeruju da je to sveta odgovornost. Sama Biblija kaže: “Ako li ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca” (1. Timoteju 5:8). Godine koje djeca provedu u školi pripremaju ih za odgovornosti koje će preuzeti u životu. U skladu s time, Svjedoci smatraju da obrazovanje treba shvatiti vrlo ozbiljno.

Svjedoci nastoje živjeti prema biblijskoj zapovijedi: “Što god činite, radite na tome svim svojim srcem, kao da radite za Gospodina a ne za ljude” (Kološanima 3:23, Today’s English Version). Ovo načelo odnosi se na sve aspekte svakodnevnog života, uključujući i školu. Svjedoci stoga ohrabruju svoju djecu da marljivo uče i da ozbiljno shvaćaju zadatke koji im se dodjeljuju u školi.

Biblija također uči podložnosti zakonima zemlje u kojoj se živi. Zato, kad je školovanje obavezno do određene dobi, Jehovini svjedoci udovoljavaju tom zakonu (Rimljanima 13:1-7).

Iako ne umanjuje važnost osposobljavanja za svakodnevni život, Biblija pokazuje da to nije ni jedini ni glavni cilj obrazovanja. Uspješno obrazovanje treba također poticati u djeci radost življenja i pomoći im da zauzmu svoje mjesto u društvu kao uravnoteženi pojedinci. Zato Jehovini svjedoci smatraju da je izbor izvanškolskih aktivnosti vrlo važan. Oni vjeruju da zdrava relaksacija, muzika, hobiji, tjelesno vježbanje, posjete bibliotekama i muzejima, i tako dalje, igraju važnu ulogu u uravnoteženom obrazovanju. Osim toga, oni uče svoju djecu da poštuju starije osobe i da traže prilike kako bi im pružili pomoć.

Zbog novih tehnologija, tržište rada se stalno mijenja. Kao posljedica toga, mnogi mladi će morati raditi na područjima ili u zanimanjima za koja nisu imali specifično školovanje. Uslijed takvih okolnosti, njihove radne navike i osobna obučenost, naročito njihova sposobnost da se prilagode promjenama, bit će  im još dragocjenije. U skladu s time, bolje je da učenici postanu odrasle osobe koje će, kako se izrazio renesansni esejist Montaigne, imati ‘dobru i pametnu glavu nego punu i nabijenu’.

Nezaposlenost, koja pogađa i bogate i siromašne zemlje, često prijeti mladima koji su nedovoljno kvalificirani. Zato, ako tržište rada traži obučenost koja ide preko minimuma koji se zahtijeva zakonom, roditelji imaju odgovornost da usmjeravaju svoju djecu u donošenju odluke o dodatnom obrazovanju, stavljajući na vagu i potencijalne koristi i žrtve koje bi takvo dodatno školovanje zahtijevalo.

Međutim, vjerojatno ćete se složiti da uspjeh u životu uključuje više od samo materijalnog blagostanja. U novije su vrijeme muškarci i žene čije su karijere apsorbirale čitav njihov život izgubili smisao života kad su izgubili posao. Neki roditelji su žrtvovali svoj obiteljski život i vrijeme koje su mogli provoditi sa svojom djecom, propuštajući priliku da im pomognu u odrastanju, zato što su bili previše zaokupljeni svjetovnim zaposlenjem.

Očito je da uravnoteženo obrazovanje treba uzeti u obzir činjenicu da je potrebno više od materijalnog blagostanja da bismo zaista bili sretni. Isus Krist je rekao: “Ne živi  čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih” (Matej 4:4, St). Kao kršćani, Jehovini svjedoci shvaćaju važnost razvijanja moralnih i duhovnih osobina isto kao i pripremanja za vođenje brige za svoje materijalne potrebe.