AMERIČKI Nacionalni institut za mentalno zdravlje objavio je rezultate jedne ankete provedene među roditeljima koje se smatralo uspješnima — onim roditeljima čija su djeca, starija od 21 godinu, “produktivne odrasle osobe koje su se očito dobro uklopile u naše društvo”. Tim roditeljima bilo je postavljeno pitanje: ‘Na temelju vašeg osobnog iskustva, koji je najbolji  savjet koji biste mogli dati drugim roditeljima?’ Najčešći odgovori bili su sljedeći: ‘Volite ih obilno’, ‘ukoravajte ih konstruktivno’, ‘provodite vrijeme zajedno’, ‘učite svoju djecu da razlikuju ispravno od pogrešnog’, ‘razvijte uzajamno poštovanje’, ‘stvarno ih slušajte’, ‘dajte im vodstvo, a ne prodike’ i ‘budite realni’.

Međutim, roditelji nisu jedini koji su uključeni u formiranje prilagođene mlade osobe. I prosvjetni radnici igraju ključnu ulogu u tome. Jedan iskusni školski savjetnik primijetio je: “Primarni cilj formalnog obrazovanja jest podupirati roditelje u formiranju odgovornih mladih osoba koje su dobro razvijene u intelektualnom, fizičkom i emocionalnom smislu.”

Dakle, roditelji i prosvjetni radnici teže istom cilju — formirati mlade koji će kasnije postati zreli i uravnoteženi odrasli koji uživaju u životu i  koji će moći naći svoje mjesto u društvu u kojem žive.

Međutim, problemi nastaju kad roditelji ne surađuju s prosvjetnim radnicima. Neki su roditelji, naprimjer, potpuno nezainteresirani za obrazovanje svoje djece; drugi se pokušavaju natjecati s učiteljima. Razmatrajući tu situaciju, jedan francuski časopis je pisao: “Učitelj više nije jedini kapetan na palubi. Roditelji, opsjednuti uspjehom svoje djece, detaljno analiziraju udžbenike, prosuđuju i kritiziraju metode poučavanja i reagiraju kao ubodeni na prvu lošu ocjenu njihovog djeteta.” Takvi postupci mogu zadirati u isključiva prava učitelja.

Jehovini svjedoci smatraju da se njihovoj djeci više pomaže kad roditelji surađuju s prosvjetnim radnicima, pokazujući aktivno zanimanje za obrazovanje svoje djece. Takva suradnja, vjeruju oni, naročito je važna zato što vaš posao edukatora postaje sve teži.

Budući da odražavaju društvo čiji su dio, škole nisu zaštićene od problema društva općenito. Socijalni problemi su se rapidno povećali tokom godina. Opisujući okolnosti u jednoj školi u Sjedinjenim Državama, The New York Times je izvijestio: “Učenici spavaju u razredu, prijete jedan drugome u hodnicima nagrđenim grafitima, omalovažavaju dobre učenike. (...) Skoro svi učenici bore se s problemima kao što su briga za dojenčad, ophođenje s roditeljima koji su u zatvoru i preživljavanje nasilja bandi. Pojedinih dana bila je odsutna skoro petina učenika.”

Naročito je alarmantan sve veći međunarodni problem nasilja u  školama. Povremene tučnjave koje su uključivale guranje i fizičke konflikte zamijenjene su rutinskim pucanjem pištoljima i ubadanjem noževima. Oružje je postalo sve uobičajenije, napadi sve okrutniji, a djeca pribjegavaju nasilju sve brže i u sve ranijoj dobi.

Naravno, ne suočava se svaka zemlja s tako mračnim okolnostima. Međutim, mnogi prosvjetni radnici širom svijeta suočavaju se sa situacijom koja je spomenuta u francuskom tjedniku Le Point: “Učitelja se više ne poštuje; on nema autoriteta.”

Takvo nepoštovanje autoriteta predstavlja stvarnu opasnost za svu djecu. Stoga Jehovini svjedoci pokušavaju usaditi u svoju djecu poslušnost i poštovanje prema autoritetu, što su kvalitete koje često nedostaju u današnjem školskom životu.