KRŠĆANIMA je zapovjeđeno da ‘čine učenike od ljudi iz svih naroda’, no to ne znači da trebaju vršiti pritisak na druge ili ih prisilno preobraćati. Isusov je zadatak bio da ‘javlja dobre glase [“dobru vijest”, NS] krotkima’, da ‘zavije ranjene u srcu’, da ‘utješi sve žalosne’ (Matej 28:19; Izaija 61:1, 2; Luka 4:18, 19). Jehovini svjedoci to nastoje činiti objavljujući dobru vijest iz Biblije. Poput proroka Ezehijela iz drevnog doba, Jehovini svjedoci danas traže one koji “uzdišu i koji ridaju radi svih gadova što se čine” (Ezehijel 9:4).

Najpoznatiji je način na koji pronalaze osobe koje su nesretne zbog trenutnih uvjeta taj da idu od kuće do kuće. Na taj način poduzimaju pozitivne napore da dođu do ljudi, kao što je Isus činio kad je “pošao (...) od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o Božjem kraljevstvu”. To su činili i njegovi rani učenici (Luka 8:1; 9:1-6; 10:1-9). Danas Jehovini svjedoci, gdje god je to moguće, pokušavaju posjetiti svaki dom nekoliko puta godišnje kako bi par minuta porazgovarali sa stanarima o nekoj zanimljivoj temi ili problemu od mjesnog ili svjetskog značaja. Možda ponude da se razgovara o jednom ili dva biblijska retka, pa ako stanar pokaže interes, Svjedoci će dogovoriti da ponovno dođu u vrijeme koje mu odgovara kako bi nastavili diskusiju. Stanar može dobiti Bibliju i literaturu koja je objašnjava te, ukoliko želi, s njim će se voditi besplatni biblijski studij. Milijuni tih korisnih biblijskih studija redovito se vode s pojedincima i obiteljima diljem svijeta.

Još jedan način na koji se “dobra vijest o kraljevstvu” prenosi drugima je putem sastanaka koji se održavaju u mjesnim Dvoranama Kraljevstva. Svjedoci u njima imaju sastanke svakog tjedna. Jedan sastanak je javno predavanje o nekoj aktualnoj temi, nakon čega slijedi proučavanje neke biblijske teme ili proročanstva pomoću časopisa Kula stražara koji je izvorni materijal. Na jednom drugom sastanku održava se škola u kojoj se Svjedoke poučava da  budu bolji objavitelji dobre vijesti, a nakon nje slijedi dio u kojem se govori o djelu svjedočenja na mjesnom području. Isto tako, jednom tjedno Svjedoci se u malim grupama okupljaju u privatnim domovima kako bi proučavali Bibliju.

Svi su ti sastanci otvoreni za javnost. Nikada se ne sakupljaju prilozi. Ti su sastanci korisni za sve. Biblija kaže: “Promišljajmo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan.” Osobno proučavanje i istraživanje važno je, ali sastajanje s drugima djeluje poticajno: “Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga” (Hebrejima 10:24, 25; Priče Salamunove 27:17, St).

Kad u svakodnevnom životu dolaze u kontakt s drugim ljudima, Svjedoci dobro koriste i nastale prilike kako bi razgovarali o dobroj vijesti. To možda znači da će razmijeniti nekoliko riječi sa susjedom ili suputnikom u autobusu ili avionu, da će duže porazgovarati s prijateljem ili rođakom ili da će se upustiti u razgovor s kolegom na poslu tokom pauze. Dok je bio na Zemlji, Isus je često svjedočio na taj način — dok je šetao obalom, sjedio na obronku gore, jeo u nečijem domu, prisustvovao svadbi ili putovao ribarskim čamcem po Galilejskom moru. Poučavao je u sinagogama i u hramu u Jeruzalemu. Gdje god bi se našao, tražio je prilike za to da govori o Božjem Kraljevstvu. Jehovini svjedoci nastoje slijediti njegove stope i u tom pogledu (1. Petrova 2:21).

Nijedan od tih načina na koje vam prenose dobru vijest ne bi bio značajan ako osoba s kojom razgovarate ne bi sama primjenjivala to učenje. Govoriti jedno, a raditi drugo licemjerno je, a religiozno licemjerstvo milijune je odvratilo od Biblije. Nije ispravno okrivljavati Bibliju za to. Pismoznalci i farizeji imali su Hebrejska pisma, no Isus ih je javno nazvao licemjerima. Kad je govorio o njihovom čitanju iz Mojsijevog zakona, svojim je učenicima dodao: “Činite i držite sve što vam kažu, ali nemojte činiti po njihovim djelima, jer govore, a ne čine” (Matej 23:3). Kršćanin svojim ispravnim životnim primjerom može reći više nego kad bi satima propovijedao. To je naglašeno kršćanskim suprugama koje imaju muževe koji nisu Svjedoci: “Da bi (...) bili pridobiveni bez riječi vladanjem svojih žena, kad budu očevici vašeg čistog vladanja” (1. Petrova 3:1, 2).

Jehovini svjedoci stoga preporučuju dobru vijest drugima i na sljedeći način: primjernim kršćanskim vladanjem koje preporučuju drugima. Oni nastoje ‘ljudima činiti ono što žele da ljudi čine njima’ (Matej 7:12). Trude se postupati tako sa svim ljudima, a ne samo s drugim Svjedocima, prijateljima, susjedima i članovima obitelji. Budući da su nesavršeni, u tome ne uspijevaju uvijek 100 posto. No svim srcem žele činiti dobro svim ljudima, ne samo tako da im prenose dobru vijest o Kraljevstvu već i tako da im pruže pomoć kad god mogu (Jakov 2:14-17).