Božja namjera pri stvaranju Zemlje bila je da ona bude nastanjena sretnim ljudima koji žive pod pravednim uvjetima. Kako bi moglo dalje živjeti, čovječanstvo je moralo poštivati i držati Božje zakone. Prvi ljudski par je postao neposlušan i na taj način griješan, te osuđen na smrt. Time je na svo njihovo potomstvo prešao grijeh i smrt (1. Mojsijeva 1:27, 28; 2:16, 17; 3:1-19; Rimljanima 5:12).

Bog, čije je ime Jehova, odlučio je da otkloni posljedice neposlušnosti i grijeha. U određeno je vrijeme pogledao na Zemlju i između svih ljudi zamijetio jednog vjernog čovjeka, Abrama, čije je ime kasnije promijenio u Abraham. Bog je obećao Abrahamu da će njegovo potomstvo postati velik narod i da će kroz taj narod Bog proizvesti sjeme kojim će se blagosiljati svi narodi (1. Mojsijeva 12:1-3; 18:18, 19; 22:18; Psalam 83:18; Jevrejima 11:8-16).

Pred kraj 16. st. pr. n. e., potomstvo Abrahamovog praunuka Jakova, ili Izraela, razvilo se u 12 plemena koja su živjela u ropstvu u Egiptu. Jehova je te Izraelce oslobodio iz Egipta i oformio ih u naciju. Preko Mojsija im je na gori Sinaju dao Zakon kao njihov nacionalni ustav. Jehova je bio njihov Kralj, Sudac i Zakonodavac. Nacija Izrael postala je Božji izabrani narod, njegovi svjedoci, organizirani tako da provode njegovu namjeru. Kroz njih je trebao doći Mesija, koji će uspostaviti vječno Kraljevstvo za blagodat ljudi svih nacija (2. Mojsijeva 19:5, 6; 1. Dnevnika 17:7 do 14; 1. Carevima 4:20, 25; Izaija 33:22; 43:10-12; Rimljanima 9:4, 5).

Nakon 15 stoljeća, ili prije oko 2 000 godina, Bog je poslao svog jedinorođenog sina s neba na Zemlju, gdje ga je rodila mlada židovska djevica Marija. Dato mu je ime Isus i on je trebao naslijediti Kraljevstvo koje je Bog obećao njegovom praocu Davidu. U starosti od 30 godina, Isusa je krstio Ivan Krstitelj i tada je počeo objavljivati Božje Kraljevstvo. Liječio je bolesne i time pokazao kako će to dolazeće Kraljevstvo blagosloviti čovječanstvo.  Kroz razne prispodobe je objasnio što će se zahtijevati od svih koji žele vječno živjeti. Isusa su ubili pribivši ga na stup, te je njegov savršeni ljudski život postao otkup za čovječanstvo (Matej 1:18-24; 3:13-16; 4:17-23; 6:9, 10; 13. pogl.; 20:28; Luka 1:26 do 37; 2:14; 4:43, 44; 8:1; Ivan 3:16; Djela apostolska 10:37-39).

Isus je objasnio da mesijansko Kraljevstvo treba biti uspostavljeno u dalekoj budućnosti, na završetku sustava stvari. U to će vrijeme on biti nevidljivo prisutan na nebu kao vladajući kralj i svoju prisutnost će obznaniti tako što će svoju pažnju usmjeriti na Zemlju. Svjetski događaji pokazuju da mi živimo u tom vremenu od 1914. g. Kao što je Isus predskazao, dobra vijest o Kraljevstvu se propovijeda po čitavoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima. Kao posljedica toga sakupljaju se ljudi iz svih naroda i stavljaju na stranu Božjeg Kraljevstva. Oni će preživjeti kraj sadašnjeg sustava stvari i postići vječni život na Zemlji pod mesijanskim Kraljevstvom (Matej 24. i 25. pogl.; Otkrivenje 7:9-17).

Danas mnoge crkve tvrde da vrše Božju volju. Ali, kako možete prepoznati pravu, istinsku kršćansku skupštinu? Tako da ispitate što Biblija govori o prvoj kršćanskoj skupštini iz prvog stoljeća i da zatim ispitate tko danas slijedi taj uzor.

•  Kakvu su ulogu Abraham i Izrael trebali odigrati u ostvarivanju Božje namjere?

•  Što je Isus postigao svojom službom i svojom smrću?

•  Kakvi događaji su prorečeni kao obilježje našeg vremena?