Jehovini svjedoci su dobro poznati po svom propovijedanju Božjeg Kraljevstva uz pomoć štampanog materijala. Od 1920. g. je Udruženje Kule stražare koristilo dobrovoljne radnike iz redova Svjedoka za objavljivanje časopisa i knjiga za raspačavanje. Razlog tome je bio taj da se osigura pouzdana proizvodnja literature po najmanjoj mogućoj cijeni.

U razdoblju od oko 60 godina je Udruženje unaprijedilo i proširilo svoju proizvodnju biblijske literature — najprije u Brooklynu, a zatim i u drugim zemljama. Sav posao je obavljao rastući broj dobrovoljaca.

Krajem 1970-ih godina su tradicionalne metode štampanja literature zamijenjene kompjuterskim sistemom, fotoslogom i offset strojevima. Problem je bio što je postojeća oprema mogla proizvoditi literaturu na ograničenom broju jezika. Međutim, Udruženje je već štampalo literaturu na oko 160 jezika, a postojala je potreba i za literaturom na ostalim jezicima.

Tako su ti dobrovoljci pozvani da razviju multijezični elektronski fotoslog sistem. Rezultati su bili oduševljavajući. Učinjeni su nužni tehnički zahvati i razvijen je sistem za ulazak teksta, kompoziciju (slaganje) i fotoslog nazvan MEPS. Njime se može obraditi tekst na skoro 200 jezika, a još se može i nadodati.

Danas su MEPS kompjuteri, koji su proizveli Jehovini svjedoci, u upotrebi u 25 zemalja, a planira se njihovo korištenje i u drugim zemljama. Dobrovoljni radnici iz tih zemalja su osposobljeni za rukovanje i održavanje te opreme. Udruženje sada proizvodi časopise na više od 100 jezika u 36 zemalja, a u 6 od tih zemalja se također proizvode i uvezane knjige i Biblije.

Za sav taj posao potrebni su ljudi — pisci, prevodioci, korektori, štampari, radnici na uvezu i utovaru. Drugi  moraju obavljati korespondenciju sa skupštinama. Neki pripremaju hranu, obavljaju čišćenje, pranje rublja, itd. Sve ovo čine dobrovoljni radnici koji su se stavili na raspolaganje u raznim zemljama. 1985. g. je po čitavom svijetu bilo 8 438 dobrovoljnih radnika koji su služili u raznim uredima, tvornicama i kućama.

Tko su ti ljudi? To su muškarci i žene, oženjeni i neoženjeni, udate i neudate, mladi i stari, a svi predani Jehovini svjedoci. Neki od njih su na tom poslu već 40, 50, pa čak i 60 godina. Oni prosječno potroše barem 44 sata tjedno na svojim radnim zadacima, a ako je potrebno i više. Večeri i vikendi posvećeni su propovijedanju dobre vijesti od kuće do kuće i drugim skupštinskim aktivnostima.

Ovim je radnicima širom svijeta omogućen pristojni smještaj i prehrana u jednoj od smještajnih institucija Udruženja, zvanoj Betelska kuća. Uz to oni primaju i skromnu naknadu za putne troškove u svojoj službi i za osobne potrebe.

Od 1920. g. su ovi dobrovljni radnici štampali preko 9 milijardi Biblija, knjiga, časopisa i traktata na oko 200 jezika za raspačavanje širom svijeta. Oni pridodaju svoj dio kako bi se vječna dobra vijest mogla kao razdragana poruka objaviti svim narodima, plemenima i jezicima (Otkrivenje 14:6, 7).

•  Kakvu štamparsku djelatnost ima Udruženje Kule stražare i zašto?

•  Tko obavlja sve te poslove i kako oni žive?