Tokom stoljeća se otpad proširio po svijetu kao korov koji je posijan na polju pšenice. Mnoge crkvene denominacije posjedovale su nešto biblijskog učenja, ali su uglavnom slijedile ljudske tradicije i mnoge običaje poganskog porijekla. Očekivanja s obzirom na Kristov povratak stavljena su u pozadinu (Matej 13:24-30, 37-43).

Međutim, Isus je rekao da treba budno promatrati (kao na straži) očekujući njegov povratak! Jedna grupa koja je tako činila bila je smještena u Alleghenyju, Pennsylvania, SAD. Početkom 1870-ih godina su Charles Taze Russell i neki njegovi prijatelji započeli iscrpno, od bilo koje crkvene denominacije neovisno, proučavanje Biblije s obzirom na Kristov povratak. Isto tako su počeli tražiti biblijsku istinu u mnogim drugim njenim temeljnim učenjima. To je bio početak današnjih djelatnosti Jehovinih svjedoka (Matej 24:42).

Ta grupa je shvatila da učenje o trojstvu nije biblijsko, nego je Jehova sam svemogući Bog i Stvoritelj, Isus Krist je njegovo prvo stvorenje i njegov jedinorođeni sin, a sveti duh nije osoba, nego Božja nevidljiva djelujuća sila. Uvidjeli su da duša nije besmrtna nego smrtna, da je nada za umrle uskrsenje, te da kazna za nepokajničko zlo postupanje nije vječna vatra, nego uništenje.

Uvidjelo se da je Isusovo polaganje života kao otkupa za čovječanstvo temeljno biblijsko učenje. Prvo će 144 000 muškaraca i žena, izabiranih od prvog stoljeća pa sve do današnjih dana, biti otkupljeno sa Zemlje da bi bili sunasljednici s Kristom u nebeskom Kraljevstvu. Zatim će kroz Isusov otkup milijarde ljudi, uključujući i uskrsnule, postići ljudsko savršenstvo s izgledom vječnog života na Zemlji pod upravom Kraljevstva.

Russell i njegovi drugovi su također uvidjeli da Kristovo prisustvo treba biti nevidljivo, u duhu. Vremena neznabožaca, tokom kojeg vremena se Božja suverenost nije očitovala ni kroz jednu vladavinu na Zemlji, trebala su završiti 1914. g. Tada bi trebalo biti uspostavljeno Božje Kraljevstvo na nebu. Ova učenja su prepoznatljiva za Jehovine svjedoke danas.

Russell i njegovi drugovi su ova učenja razglasili nadaleko i naširoko govorima i štampanim materijalom. U srpnju 1879. g. je Russell počeo objavljivati Sionsku Kulu stražaru (sada Kula stražara). Odredio je da propovjednička djelatnost Istraživača Biblije mora u potpunosti ovisiti o dobrovoljnim prilozima i da ne treba vršiti sakupljanje novca. Isto tako, poruka se trebala prenositi putem neplaćenih, dobrovoljnih napora onih koji vjeruju. Russell je i sam dao doprinos u sredstvima koje je nakupio u svom poslu do tog vremena.

Istraživači Biblije su se sakupljali u razrede, kako su se tada nazivale njihove skupštine. Sastajali su se tri puta tjedno, radi razgovora, studija Biblije i sastanaka za svjedočenje. Redovito su izabirali odgovorne muževe kao starješine da bi nadgledali duhovne aktivnosti svakog razreda.

1884. g. je Zion’s Watch Tower Tract Society (Društvo traktata Sionske Kule stražare) bilo osnovano kao  neprofitna korporacija u Pennsylvaniji. Predsjednik korporacije se trebao izabirati godišnje. Time je omogućeno pravno sredstvo, neovisno o životu bilo kojeg pojedinca, za provođenje djela biblijskog obrazovanja. Charles T. Russell je izabran za predsjednika, a njegov ured se smatralo glavnim sjedištem, centralom.

Veliki su napori učinjeni da bi se djelo proširilo i u druge zemlje. Ranih 1880-ih godina ono je doseglo Kanadu i Englesku. 1891. g. je Russell poduzeo putovanje po Evropi i Srednjem istoku da bi razmotrio što bi se moglo učiniti da bi se tu unaprijedilo širenje istine. Ranih 1900-ih godina osnovane su podružnice Društva u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Australiji.

1909. g. je centrala Udruženja Kule stražare bila premještena u Brooklyn, New York, da bi se poboljšalo djelo propovijedanja na međunarodnoj osnovi. Bilo je nužno osnovati jednu udruženu korporaciju prema zakonu države New York, koja je sada poznata kao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc. 1914. g. je u Londonu, Engleska, osnovano Međunarodno udruženje istraživača Biblije (International Bible Students Association), da bi unaprijedilo djelatnost Istraživača Biblije po zemljama britanskog Commonwealtha. U ovom trenutku oko 70 zakonski osnovanih korporacija i udruženja u mnogim zemljama širom svijeta služe svrsi Udruženja Kule stražare. Sva udruženja su filantropska (zasnovana na ljubavi prema čovjeku), podupirana dobrovoljnim prilozima i dobrovoljnim radom.

1916. g. je Charles Taze Russell umro, a predsjednik je postao Joseph Franklin Rutherford. U završnim godinama prvog svjetskog rata su Istraživači Biblije bili na žestokoj kušnji progonstva, koja su dostigla vrhunac nepravednim zatvaranjem osmorice braće koja su služila na odgovornim položajima pri centrali Udruženja u Americi. Izgledalo je da je rad Istraživača Biblije ugrožen. Međutim, 1919. g. su ova braća oslobođena i razriješena krivnje i tada je započelo veće širenje djela propovijedanja.

Preko centrale Udruženja je ujedinjeno tijelo pomazanih kršćanskih Istraživača Biblije nastavilo davati duhovnu hranu u pravo vrijeme za sve pojedince udružene s organizacijom. Baš kao što je skupština pomazanih kršćana u prvom stoljeću sačinjavala “vjernog i razboritog roba” kojeg je spomenuo Isus, tako i pomazana grupa predanih Istraživača Biblije, zaposlena na djelu Kraljevstva, sačinjava klasu “vjernog i razboritog roba” našeg vremena. Pri svom obilasku i pregledu skupštine, Isus je našao ovu klasu kako opskrbljuje hranom svoje domaće, ukućane; tada ih je postavio nad svim gospodarevim posjedom (Matej 24:45-47; Luka 12:42).

Ubrzo nakon prvog svjetskog rata postalo je jasno da je Božje Kraljevstvo uspostavljeno pod Isusom Kristom na nebu 1914. g. Na taj način Isusove riječi mogu sada imati svoje potpuno ispunjenje: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svoj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo  svim narodima; i tada će doći kraj.” Joseph F. Rutherford je poduzeo inicijativu da tu poruku o Kraljevstvu učini dostupnom još većem broju ljudi (Matej 24:14).

Stoga je Udruženje odlučilo da samo štampa literaturu koristeći dobrovoljne radnike, koji su bili predani ljudi, kako bi osiguralo konstantnu proizvodnju biblijske literature uz najmanju moguću cijenu. Svi Istraživači Biblije bili su ohrabreni da redovito sudjeluju u propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu. U mnogim zemljama je korišten radio program putem kojeg su se držali biblijski govori.

Prije 1918. g. su Istraživači Biblije razumjeli da je svrha njihovog propovijedanja sakupiti preostale od onih izabranih koji trebaju biti s Kristom na nebu, te upozoriti svijet na dolazeći Božji sud. Malo se razmišljalo o sakupljanju onih koji će preživjeti kraj sadašnjeg zlog sustava da bi živjeli na Zemlji. A onda je 1918. g. održan govor “Milijuni koji sada žive neće nikad umrijeti!”

1923. g. je proučavanje Isusove usporedbe o ovcama i jarcima iz Mateja 25:31-46 pokazalo da će prije Harmagedona pravedni ljudi koji nemaju nadu za nebesko Kraljevstvo također zadobiti Božje priznanje i preživjeti Harmagedon. 1935. g. je daljnje proučavanje pokazalo da su ovi ovcama slični ljudi identični sa velikim, nebrojenim mnoštvom ljudi opisanim u Otkrivenju 7:9-17. Oni trebaju biti sakupljeni iz svih naroda, kako bi preživjeli veliku nevolju i zadobili vječni život na Zemlji. Ovo razumijevanje je dalo veliki impuls djelu propovijedanja (Ivan 10:16).

1931. g. su Istraživači Biblije usvojili naziv Jehovini svjedoci. Prije toga su bili poznati kao Istraživači Biblije, Međunarodni istraživači Biblije, ljudi Tisućgodišnjeg svitanja i ljudi Kule stražare. Čak im je i nadjenuto ime Russelliti i Rutherforditi. Bilo je jasno da ih ni jedan od tih naziva ne predstavlja u ispravnom svjetlu. Premda se mogao primijeniti i naziv kršćani, dat Isusovim učenicima božanskim proviđenjem u prvom stoljeću,  njega su također koristile mnoge grupe koje su slijedile lažna učenja. Da bi ih se razlikovalo od milijuna nominalnih kršćana, trebao je postojati naziv kojim bi se jasno prepoznavali današnji Kristovi istinski sljedbenici.

Razmatranjem Biblije je razjašnjeno da, pošto je sam Jehova svoj narod Izrael nazivao svojim svjedocima, tako bi i njegov narod u zaključku sustava stvari, koji je posvećen tome da njegovo ime i namjeru učini poznatima, također s pravom trebao biti nazvan Jehovinim svjedocima. Taj naziv je odgovarajuće razlikovao Jehovine istinske kršćanske obožavatelje od svih drugih koji danas tvrde da su kršćani (Psalam 83:18; Izaija 43:10 do 12).

1942. g., tokom drugog svjetskog rata, Joseph F. Rutherford je umro, a predsjednik Udruženja Kule stražare je postao Nathan H. Knorr. Sad se uvidjelo da proročanstva jasno ukazuju na to da će nastupiti poslijeratni period relativnog mira i slobode koji će omogućiti veliku ekspanziju (širenje) djela propovijedanja prije kraja ovog sustava. U veljači 1943. g. osnovana je biblijska škola Galad (Watchtower Bible School of Gilead) da bi osposobila punovremene sluge-ministre za misionarski rad u stranim zemljama. Kasnije te godine je tjednom rasporedu sastanaka Jehovinih svjedoka pridodat jedan posebni kurs za službu propovijedanja.

1950. g. je Udruženje počelo izdavati dijelove Novi svijet prijevoda Biblije (New World Translation of the Holy Scriptures), jednog prijevoda na suvremenom engleskom jeziku načinjenog prema predlošcima na izvornom jeziku. Ova ispravno prevedena i lako razumljiva Biblija, štampana po niskoj cijeni u štamparijama Udruženja, bila je velika pomoć u djelu propovijedanja. Do danas je štampano preko 40 milijuna primjeraka na 11 jezika.

Krajem 1985. g. je više od tri milijuna Jehovinih svjedoka sudjelovalo u djelu propovijedanja u više od 200 zemalja i otočja. Na Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti, sastanku s najvećom posjetom koji je održan tokom 1985. g. po svim (49 716) skupštinama, bio je prisutan ukupan broj od 7 792 109 osoba.

Da Bog zaista koristi Jehovine svjedoke vidi se po tome što oni i dalje djelotvorno ustraju u svojoj službi, u svom svjetskom jedinstvu, u svojoj revnosti za uzvisivanjem Jehovinog imena i propovijedanjem njegovog Kraljevstva, u svojim čistim moralnim mjerilima, u svom prihvaćanju čitave Biblije kao Božje nepogrešive i pouzdane Riječi, te u svojoj slobodi od praznovjerja i spiritizma.

Naredni odlomci pokazuju kako vi možete izvući korist iz ove obnove pravog obožavanja Boga.

•  Koja su temeljna biblijska učenja razlikovala Istraživače Biblije od crkvenih denominacija?

•  Kakav organizacioni razvoj su Istraživači Biblije doživjeli do 1918. g.?

•  Zbog čega se može reći da su ovi pomazani Istraživači Biblije sačinjavali “vjernog i razboritog roba” iz Mateja 24:45-47?

•  Kakvo razumijevanje Božje namjere je dalo veliki impuls širećem djelu propovijedanja?

•  Kojoj svrsi služi naziv Jehovini svjedoci?

•  Koji su dokazi da Bog zaista koristi Jehovine svjedoke?