O Duhovima 33. g. n. e. bio je izliven sveti duh na jednu skupinu od 120 Isusovih učenika, te su na mnogim jezicima počeli govoriti o veličanstvenim Božjim stvarima. To je bilo osnivanje kršćanske skupštine. Tog je dana bilo kršteno oko 3000 novih učenika (Djela apostolska 2. pogl.).

Skupštine po raznim mjestima su rasle u broju kako su apostoli i drugi dalje govorili neustrašivo Riječ Božju. Prema zapisu iz knjige Djela apostolskih, propovijedanje se uskoro proširilo kroz mediteransko područje od Babilona i sjeverne Afrike do Rima i vjerojatno Španjolske (Rimljanima 15:18-29; Kološanima 1:23; 1. Petrova 5:13).

Gdje su god ljudi postali učenicima, utemeljili su skupštine. Osposobljeni, zreli ljudi bili su postavljeni kao starješine, ili nadglednici, da bi održavali razinu ispravnog učenja i predvodili u skupštinama. Ali, oni nisu sačinjavali klasu svećenika — klera; bili su sluge-ministri i suradnici za Božje Kraljevstvo (Djela apostolska 14:23; 20:28; 1. Korinćanima 3:5; 5:13; Kološanima 4:11; 1. Timoteju 3:1-15; Jevrejima 13:17; 1. Petrova 5:1-4).

Apostoli i drugi bliski suradnici služili su kao vodeće tijelo. Oni su preuzeli vodstvo u djelu propovijedanja. Riješavali su probleme u jeruzalemskoj skupštini. Poslali su osposobljenu braću u Samariju i Antiohiju da bi tamo jačali nove vjernike. Riješili su prepirku oko obrezivanja tako što su donijeli odluku koje su se sve skupštine trebale pridržavati. Međutim, ovi ljudi nisu gospodarili nad drugima, nego su bili sluge i suradnici čitave skupštine (Djela apostolska 4:33; 6:1-7; 8:14-25; 11:22-24; 15:1-32; 16:4, 5; 1. Korinćanima 3:5-9; 4:1, 2; 2. Korinćanima 1:24).

Prvi učenici su bili poznati kao kršćani, nazvani tako Božjim proviđenjem. Isto tako, imali su učenja koja su ih razlikovala, nazvana apostolskom naukom ili obrascem zdravih riječi. Ovo biblijsko učenje bilo je također poznato kao istina (Ivan 17:17;Djela apostolska 2:42; 11:26; Rimljanima 6:17;  1. Timoteju 4:6; 6:1-3; 2. Timoteju 1:13; 2. Petrova 2:2; 2. Ivanova 1, 4, 9).

Oni su bili svijetom raširena zajednica braće ujedinjene u ljubavi. Bili su zainteresirani za svoje suvjernike u drugim zemljama. Kad su putovali u inozemstvo, njihovi suvjernici su im priređivali dobrodošlicu u svojim domovima. Održavali su visoki standard moralnog vladanja, bili su sveti ljudi odvojeni od svijeta. Oni su čvrsto držali u mislima dan Jehovine prisutnosti i revno su davali javnu potvrdu svoje vjere (Ivan 13:34, 35; 15:17 do 19; Djela apostolska 5:42; 11:28, 29; Rimljanima 10:9, 10, 13-15; Titu 2:11-14; Jevrejima 10:23; 13:15; 1. Petrova 1:14-16; 2:9-12; 5:9; 2. Petrova 3:11-14; 3. Ivanova 5-8).

Međutim, kao što je i bilo prorečeno, počeo se razvijati veliki otpad u drugom i trećem stoljeću n. e. To je dovelo do velikih crkvenih sistema koji nisu održavali čistoću prve kršćanske skupštine s obzirom na učenje, ponašanje, organizaciju i stav prema svijetu (Matej 13:24-30, 37-43; 2. Solunjanima 2. pogl.).

Isus je, međutim, predskazao da će u zaključnom dijelu ovog sustava stvari doći do obnove pravog obožavanja. Jehovini svjedoci su uvjerenja da se ta obnova može vidjeti u njihovoj djelatnosti koju danas vrše širom svijeta. Zašto, to će biti objašnjeno na narednim stranicama.

•  Kako je osnovana kršćanska skupština i kako je rasla?

•  Kako je ta skupština bila nadgledana?

•  Što je jasno razlikovalo kršćane prvog stoljeća?