Možda je prvi Jehovin svjedok koji vam se obratio bio punovremeni sluga pionir ili misionar. Pošto Jehovini svjedoci nemaju plaćenu službu, možda se pitate kako se ti ljudi mogu angažirati u punovremenu službu.

Svi predani i kršteni Jehovini svjedoci su sluge-ministri, no jedan veći broj njih ima obitelj i druge obaveze koje ih sprečavaju da službi propovijedanja posvete više od nekoliko sati tjedno. Međutim, tisuće Svjedoka širom svijeta su snizile svoj životni standard tako da svoje smanjene troškove mogu pokriti samo povremenim poslom i tako posvetiti 1 000 ili više sati godišnje službi propovijedanja.

Istina je da punovremeni sluge, pioniri, nemaju toliko novaca da bi ih trošili na sebe, ali za njih je to način da najprije traže Božje Kraljevstvo i primaju mnogo blagoslova. Biti u mogućnosti razgovarati s drugima o Božjoj riječi 90 i više sati mjesečno, samo po sebi je divno iskustvo. Punovremeni sluga poboljšava svoju vještinu u službi propovijedanja, a također ima vremena da se potpuno posveti interesentima. To daje vrlo ohrabrujuće rezultate. Izlazi se u susret njihovim skromnim materijalnim potrebama, a oni također veoma cijene ono što imaju (Matej 6:33).

U veljači 1943. g. je Udruženje Kule stražare osnovalo Galad biblijsku školu Kule stražare. Svrha je bila da se iskusne punovremene sluge, pionire, osposobi za misionarsku službu u stranim zemljama. Petomjesečni tečaj se sastoji od zgusnutog proučavanja Biblije, biblijske povijesti, Jehovine organizacije i povezanih tema u pripremi za službu u stranim zemljama.

Udruženje misionarima plaća prijevoz u dodijeljenu im zemlju i osigurava zdravu prehranu i pristojne uvjete života u misionarskim stanovima. Svaki misionar također prima i skromnu naknadu za osobne potrebe. Misionari se izmjenjuju u kućnim poslovima,  kao što je kupovina, priprema jela i čišćenje. Na taj način su misionari u mogućnosti posvetiti barem 140 sati mjesečno službi propovijedanja od kuće do kuće i vođenju biblijskih studija sa zainteresiranim osobama.

Mnogi od ovih misionara su postavljeni na tisuće kilometara daleko od kuće i obitelji. Oni se moraju prilagođavati različitim životnim normama i kulturama, novim prehrambenim navikama, drugačijim klimatskim uvjetima i naučiti novi jezik. Oni sve to rade zato što vole ljude i imaju jaku želju da im pomognu da nauče o Božjem Kraljevstvu.

Od 1943. do 1985. g. je Galad biblijska škola Kule stražare vodila 80 tečajeva i odaslala više od 6 000 misionara. Oni su pod nadzorom Udruženja predvodili širenje biblijskog obrazovanja po Africi, Centralnoj i Južnoj Americi, zemljama Istoka i na Južnom Pacifiku, a mnogo su obavili i u Evropi.

Bilo da se Jehovini svjedoci angažiraju u punovremenoj službi kao pioniri ili kao misionari ili samo djelomično, oni služe bez financijske dobiti. Oni troše svoje vlastito vrijeme i novac i sami sebe da bi pomogli drugima dobiti spoznaju koja vodi do vječnog života (Ivan 17:3).

•  Kako su neki od Jehovinih svjedoka u mogućnosti biti punovremeni sluge-ministri, i zašto oni to rade?

•  Kako se sluge-ministri osposobljavaju za misionarski rad?

•  Kako se izdržavaju misionari u stranim zemljama?