RIMSKI je državnik Katon (234-149. pr. n. e.) navodno rekao: “Čudi me da se gatari ne smiju kad sretnu jedan drugoga.”¹ Zaista, do dan-danas mnogi ljudi skeptično gledaju na vračare, astrologe i druge gatare. Njihova su predviđanja često izražena dvosmislenim riječima te se mogu interpretirati na mnogo različitih načina.

No, kako je s biblijskim proročanstvima? Ima li razloga da se skeptično gleda na njih? Ili postoji temelj za pouzdanje u njih?

Obrazovani ljudi mogu pokušati iskoristiti vidljive trendove kako bi napravili precizna nagađanja što se tiče budućnosti, no takva nagađanja ni u kom slučaju nisu svaki put točna. U knjizi Šok budućnosti zapaža se: “Svako je društvo suočeno s nizom vjerojatnih budućnosti, s nizom mogućih budućnosti, ali i s problemom poželjnih budućnosti.” Također se dodaje: “Naravno, nitko ne može u pravom smislu riječi ‘znati’ kakva će biti budućnost. Naše pretpostavke možemo samo sistematizirati i produbiti, te pokušati odrediti kolika je vjerojatnost da će se ostvariti.”²

No biblijski pisci nisu jednostavno ‘određivali vjerojatnost pretpostavki’ o budućnosti. Niti se njihova predviđanja mogu odbaciti kao nerazumljive izjave koje se mogu interpretirati na mnogo različitih načina. Naprotiv, mnoga od njihovih proročanstava izrečena su s izuzetnom jasnoćom te su bila neobično konkretna, predviđajući često baš suprotno od onoga što se moglo očekivati. Razmotri naprimjer ono što je Biblija unaprijed rekla o drevnom gradu Babilonu.

Drevni je Babilon postao “dragulj kraljevstava” (Izaija 13:19, The New American Bible). Ovaj grad koji se širio na sve strane bio je strateški smješten na trgovačkom putu od Perzijskog zaljeva prema Sredozemnom moru, služeći kao trgovačka baza kako za kopnenu tako i za pomorsku trgovinu između Istoka i Zapada.

Do sedmog stoljeća pr. n. e. Babilon je bio naizgled neosvojivi glavni grad Babilonskog Carstva. Grad je bio okružen rijekom Eufrat, a voda rijeke služila je za formiranje širokog, dubokog obrambenog opkopa i mreže kanala. Pored toga, grad je bio zaštićen i golemim sustavom dvostrukih zidina koje su bile ojačane brojnim kulama, koje su služile kao utvrde. Ne iznenađuje činjenica da su se njegovi stanovnici osjećali sigurno.

Unatoč tome, u osmom stoljeću pr. n. e., prije nego što se Babilon uzdigao do vrhunca svoje slave, prorok Izaija prorekao je da će Babilon biti ‘ometen metlom pogibli’ (Izaija 13:19; 14:22, 23). Izaija je ujedno opisao i sam način kako će Babilon pasti. Osvajači će ‘isušiti’ njegove rijeke — izvor obrane koju mu je pružao opkop — i tako grad učiniti ranjivim. Izaija je čak naveo i ime osvajača — “Kir”,  veliki perzijski kralj, “pred kim će kapije biti otvorene i niti jedna vrata neće biti zatvorena” (Izaija 44:27–45:2, The New English Bible).

Bila su to odvažna predviđanja. No jesu li se ispunila? Povijest pruža odgovor.

U noći 5. listopada 539. pr. n. e., dva stoljeća nakon što je Izaija zapisao svoje proročanstvo, medoperzijske vojske pod zapovjedništvom Kira Velikog ulogorile su se u blizini Babilona. Ali Babilonci su bili uvjereni u svoju sigurnost. Prema grčkom povjesničaru Herodotu (iz petog stoljeća pr. n. e.) pribavili su dovoljno zaliha hrane da im traju mnogo godina.³ Ujedno su kao zaštitu imali i rijeku Eufrat te goleme babilonske zidine. Usprkos tome, baš te noći, prema Nabonidovoj kronici, “Kirova vojska ušla je u Babilon bez borbe”.⁴ Kako je to bilo moguće?

Herodot objašnjava da su unutar grada ljudi “(budući da im je upravo bio praznik) igrali u to vrijeme i zabavljali se”.⁵ No, izvan grada Kir je skrenuo vode Eufrata. Nakon što je opala razina vode, njegova je vojska, u vodi do bedara, pregazila korito rijeke. Promarširala je kroz uzdignute zidine i ušla kroz ono što je Herodot nazvao “vratašca koja su k rijeci išla”, vrata koja su neoprezno ostala otvorena.⁶ (Usporedi Danijela 5:1-4; Jeremiju 50:24; 51:31, 32.) I drugi povjesničari, među njima i Ksenofont (o. 431 - o. 352. pr. n. e.), kao i pločice s klinastim pismom koje su pronašli arheolozi, potvrđuju iznenadni pad Babilona u ruke Kira.⁷

Tako se ispunilo Izaijino proročanstvo o Babilonu. Ili možda nije? Postoji li mogućnost da se nije radilo o predviđanju nego da je to ustvari napisano nakon tog događaja? Doista, isto pitanje moglo bi se postaviti i u vezi s drugim biblijskim proročanstvima.

Ukoliko su biblijski proroci — među njima i Izaija — jednostavno preradili povijest kako bi izgledala kao proročanstvo, tada ti ljudi nisu bili ništa drugo do lukavi varalice. Ali koji bi bio njihov motiv za takvu prijevaru? Pravi su proroci jasno dali do znanja da ih se ne može podmititi (1. Samuelova 12:3; Danijel 5:17). A već smo razmotrili snažne dokaze za to da su biblijski pisci (od kojih su mnogi bili proroci) bili ljudi dostojni povjerenja koji su bili spremni otkriti čak i vlastite neugodne greške. Doima se nevjerojatnim da bi takvi ljudi bili skloni počiniti pomno smišljene prijevare, lažno prikazujući povijest kao proročanstvo.

Postoji još nešto što je potrebno uzeti u obzir. Mnoga biblijska proročanstva sadržavala su oštre optužbe protiv vlastitog naroda tih proroka, koje su uključivale i svećenike i vladare. Izaija je, naprimjer, glasno osudio bijedno moralno stanje Izraelaca — kako vođa tako i naroda — u svoje vrijeme (Izaija 1:2-10). Drugi su proroci snažno razotkrili grijehe svećenikâ (Sofonija 3:4; Malahija 2:1-9). Teško je shvatiti zašto bi izmislili proročanstva u kojima su se nalazile najoštrije moguće kritike protiv njihovog vlastitog naroda i zašto bi svećenici surađivali u jednoj takvoj varci.

Osim toga, kako su proroci uspjeli — ukoliko nisu bili ništa drugo do varalice — sprovesti takvo krivotvorenje? U Izraelu se sve hrabrilo da postanu pismeni. Djecu se od rane dobi učilo čitati i pisati (5. Mojsijeva 6:6-9). Pobuđivalo se na osobno čitanje Pisama (Psalam 1:2). U sinagogama se svakog tjednog sabata održavalo javno čitanje Pisama (Djela apostolska 15:21). Doima se nemogućim da je čitava pismena nacija, koja je bila dobro upoznata s Pismima, mogla biti prevarena jednom takvom obmanom.

 Pored toga, postoji još nešto u Izaijinom proročanstvu o padu Babilona. U to je proročanstvo uključen detalj koji jednostavno nije mogao biti napisan nakon ispunjenja.

Što će se dogoditi s Babilonom nakon njegovog pada? Izaija je prorekao: “Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit će pastiri ondje počivati” (Izaija 13:20, St). Možda je djelovalo u najmanju ruku čudno predviđati da će grad koji je smješten na tako povoljnom položaju biti trajno nenastanjen. Je li moguće da je Izaija napisao te riječi nakon što je vidio opustošeni Babilon?

Nakon što je Kir preuzeo vlast, Babilon je — premda slabiji od prvobitnog — još stoljećima bio nastanjen. Prisjeti se da Svici s Mrtvog mora sadržavaju primjerak čitave knjige Izaije koja datira iz drugog stoljeća pr. n. e. Negdje u vrijeme kada se taj svitak prepisivao, Parti su preuzeli vlast nad Babilonom. U prvom stoljeću n. e. u Babilonu je postojalo naselje Židova, a biblijski pisac Petar posjećivao je to područje (1. Petrova 5:13). Do tog je vremena Svitak Izaije s Mrtvog mora postojao već gotovo dva stoljeća. Prema tome, u prvom stoljeću n. e. Babilon još uvijek nije bio potpuno opustošen, a Izaijina knjiga bila je završena davno prije. *

Kao što je i prorečeno, Babilon je na koncu postao tek “hrpa ruševina” (Jeremija 51:37, St). Prema hebrejskom izučavatelju Jeronimu (iz četvrtog stoljeća n. e.), do njegovog vremena Babilon je bio lovište po kojem su lunjale “sve vrste zvijeri”.⁹ Babilon je ostao opustošen sve do današnjeg dana.

Izaija nije živio dovoljno dugo da bi vidio kako je Babilon postao nenastanjen. No ruševine tog nekada moćnog grada, koje se nalaze oko 80 kilometara južno od Bagdada, u suvremenom Iraku, pružaju nijemo svjedočanstvo ispunjenja njegovih riječi: “Nikad se više neće naseliti.” Svaki pokušaj obnavljanja Babilona kao turističke atrakcije može privući posjetioce, ali “rod i porod” Babilona zauvijek su nestali (Izaija 13:20; 14:22, 23; St).

Stoga prorok Izaija nije izrekao nejasna predviđanja koja bi se mogla primijeniti na bilo koji događaj u budućnosti. Niti je preradio povijest kako bi izgledala kao proročanstvo. Razmisli o sljedećem: Zašto bi se varalica izložio riziku time što bi “proricao” nešto nad čime ne bi imao apsolutno nikakvu kontrolu — da moćni Babilon nikada više neće biti nastanjen?

Ovo proročanstvo o padu Babilona samo je jedan primjer iz Biblije. * Mnogi ljudi ispunjenje biblijskih proročanstava smatraju pokazateljem da ona dolazi iz izvora koji je uzvišeniji od ljudi. Možda ćeš se složiti da je ovu knjigu proročanstva, u najmanju ruku, vrijedno ispitati. Jedna stvar je sigurna: Postoji ogromna razlika između mutnih ili senzacionalnih predviđanja suvremenih gatara i jasnih, uravnoteženih i konkretnih proročanstava koja se nalaze u Bibliji.