NEKI kažu da nije. “Nitko ne bi preporučio da se na suvremenoj nastavi kemije koristi izdanje udžbenika iz kemije iz 1924”, napisao je dr. Eli S. Chesen, objašnjavajući zašto smatra da je Biblija zastarjela.¹ Taj argument naizgled ima smisla. Konačno, otkad je napisana Biblija čovjek je mnogo naučio o duševnom zdravlju i ljudskom ponašanju. Kako je uopće moguće da jedna takva drevna knjiga bude relevantna za život u suvremenom svijetu?

Iako je činjenica da su se vremena promijenila, osnovne ljudske potrebe ostale su iste. Kroz cijelu povijest ljudi su osjećali potrebu za ljubavlju i naklonošću. Željeli su biti sretni i voditi smislen život. Bio im je potreban savjet o tome kako izaći na kraj s ekonomskim pritiscima, kako svoj brak učiniti uspješnim i kako u svoju djecu usaditi dobre moralne i etičke vrijednosti. Biblija sadrži savjete koji se odnose na te osnovne potrebe (Propovjednik 3:12, 13; Rimljanima 12:10; Kološanima 3:18-21; 1. Timoteju 6:6-10).

Biblijski savjeti odražavaju duboko poznavanje ljudske prirode. Razmotri neke primjere njezinih specifičnih načela koja ne zastarijevaju i koja su praktična za život u suvremenom svijetu.

Obitelj je, kako kaže UN Chronicle, “najstarija i najosnovnija jedinica organizacije ljudskog društva; najpresudnija veza među generacijama”. Međutim, ta se ‘presudna veza’ raspada u alarmantnom omjeru. “U današnjem svijetu”, primjećuje Chronicle, “mnoge se obitelji suočavaju sa zastrašujućim izazovima koji ugrožavaju njihovu sposobnost da funkcioniraju te da, doista, prežive.”² Kakve savjete nudi Biblija kako bi obiteljskom uređenju pomogla da preživi?

Za početak, Biblija mnogo govori o tome kako bi se muž i žena trebali ophoditi jedno prema drugome. Naprimjer, s obzirom na muževe ona kaže: “Dužni [su] muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi. Jer niko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije” (Efežanima 5:28, 29, naglašeno od nas). Ženu se savjetovalo da “treba imati duboko poštovanje prema svom suprugu” (Efežanima 5:33, NW).

Razmotri rezultate primjenjivanja tih biblijskih savjeta. Muž koji svoju ženu voli ‘kao svoje tijelo’ ne ponaša se prema njoj s mržnjom niti brutalno. Ne nanosi joj fizičke ozljede niti je zlostavlja verbalno ili emocionalno. Umjesto toga, pridaje joj poštovanje i pokazuje obzirnost u jednakoj mjeri kao i samome sebi (1. Petrova 3:7). Zato se njegova žena u braku osjeća voljenom i sigurnom. Na taj način on svojoj djeci pruža dobar primjer kako se treba ophoditi sa ženama. S druge strane, žena koja ima “duboko poštovanje” prema svom mužu ne lišava  ga njegovog dostojanstva tako što ga neprestano kritizira ili omalovažava. Budući da ga poštuje, on osjeća da mu se vjeruje, da je prihvaćen i cijenjen.

Jesu li takvi savjeti praktični u ovom suvremenom svijetu? Zanimljivo je da su u današnje vrijeme ljudi kojima je životni poziv proučavanje obitelji došli do sličnih zaključaka. Administratorica jednog programa u okviru obiteljskog savjetovališta zapazila je: “Najzdravije obitelji koje poznajem jesu one u kojima majka i otac imaju međusobno snažan odnos pun ljubavi. (...) Izgleda da taj snažni primarni odnos ulijeva u djecu osjećaj sigurnosti.”³

Biblijski savjeti o braku pokazali su se tokom godina daleko pouzdanijima od savjeta nebrojenih dobronamjernih obiteljskih savjetnika. Na koncu, ne tako davno mnogi su stručnjaci preporučivali razvod kao brzo i jednostavno rješenje za neugodan brak. Danas mnogi od njih potiču ljude da svoj brak ako je ikako moguće učine trajnim. No ta je promjena došla tek nakon što je učinjeno mnogo štete.

Za razliku od toga, Biblija na temu braka pruža pouzdane, uravnotežene savjete. Ona priznaje da je razvod u nekim izuzetnim okolnostima dopušten (Matej 19:9). No ona istovremeno osuđuje lakomislene razvode (Malahija 2:14-16). Ona isto tako osuđuje bračnu nevjeru (Jevrejima 13:4). Ona kaže da brak uključuje obavezu: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo” * (1. Mojsijeva 2:24, St, naglašeno od nas; Matej 19:5, 6).

 Biblijski savjeti o braku danas su jednako primjenjivi kao i u vrijeme kad je pisana Biblija. Kada se muž i žena jedno prema drugome ophode s ljubavlju i poštovanjem te svoj brak smatraju isključivim odnosom, postoji veća vjerojatnost da će taj brak opstati — a zajedno s njim i obitelj.

Prije nekoliko desetljeća mnogi su roditelji — potaknuti “novim idejama” o odgajanju djece — smatrali da je “zabranjeno zabranjivati”.⁸ Bojali su se da bi postavljanje granica kod djece uzrokovalo traume i frustracije. Dobronamjerni savjetnici za odgoj djece inzistirali su na tome da bi se roditelji trebali ustezati od svakog kažnjavanja svoje djece, osim onog u najblažem obliku. No mnogi takvi stručnjaci sada ponovno preispituju ulogu koju igra stega, a zabrinuti roditelji tragaju za jasnijim razumijevanjem tog pitanja.

Međutim, Biblija cijelo vrijeme pruža jasne, razumne savjete o odgoju djece. Prije gotovo 2 000 godina rekla je: “Očevi, ne razdražujte svoju djecu, nego ih nadalje odgajajte u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4, NW). Grčka imenica prevedena sa ‘stega’ znači “podizanje, odgajanje, podučavanje”.⁹ Biblija kaže da je takva stega, ili poduka, dokaz roditeljske ljubavi (Priče Salamunove 13:24). Djeca napreduju s jasnim moralnim smjernicama te s razvijenim osjećajem za ispravno i pogrešno. Stega im je pokazatelj da se njihovi roditelji brinu za njih i za to kakve osobe oni postaju.

No roditeljski autoritet — “prut stege” — ne bi se nikada smio zloupotrebljavati * (Priče Salamunove 22:15, NW; 29:15). Biblija upozorava roditelje: “Nemojte pretjerano ispravljati svoju djecu, jer ćete ih potpuno obeshrabriti” (Kološanima 3:21, Phillips). Ona isto tako priznaje da fizičko kažnjavanje obično nije najdjelotvornija metoda poučavanja. Priče Salamunove 17:10 kažu: “Ukor tišti razumnoga većma nego ludoga sto udaraca.” Osim toga, Biblija preporučuje preventivnu stegu. U 5. Mojsijevoj 11:19 roditelje se potiče da iskoriste opuštene trenutke kako bi u svoju djecu usadili moralne vrijednosti. (Vidi također 5. Mojsijevu 6:6, 7.)

Savjeti koji ne zastarijevaju, a koje Biblija pruža roditeljima jasni su. Djeci je potrebna dosljedna stega puna ljubavi. Iskustvo stečeno praksom pokazuje da takvi savjeti uistinu djeluju. *

U današnje vrijeme ljudi su podijeljeni rasnim, nacionalnim i etničkim barijerama. Takvi od ljudi stvoreni zidovi doprinijeli su pokolju nevinih ljudi u ratovima diljem svijeta. Ukoliko povijest može poslužiti kao ikakav pokazatelj, izgledi da se muškarci i žene različitih rasa i nacija smatraju i ophode kao međusobno jednaki uistinu su obeshrabrujući. “Rješenje se”, kaže jedan afrički državnik, “nalazi u našim srcima.”¹¹ No nije jednostavno promijeniti srca ljudi. Razmotri stoga kako biblijska poruka apelira na srce i potiče na stav jednakosti.

Biblijsko učenje da je Bog “izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka” isključuje svaku predodžbu o rasnoj superiornosti (Djela apostolska 17:26, St). Ono pokazuje da ustvari  postoji samo jedna rasa — ljudska rasa. Osim toga, Biblija nas ohrabruje da ‘postanemo oponašatelji Boga’ za kojega kaže: “[On] ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (Efežanima 5:1, NW; Djela apostolska 10:34, 35). Ta spoznaja ima ujedinjavajuće djelovanje na one koji ozbiljno shvaćaju Bibliju i koji zaista nastoje živjeti prema njezinim učenjima. Ona djeluje na najdubljem nivou, u ljudskom srcu, te ruši od ljudi stvorene barijere koje ih razdvajaju. Razmotri jedan primjer.

U vrijeme kad je Hitler diljem Evrope vodio rat postojala je jedna grupa kršćana — Jehovini svjedoci — koja je nepokolebljivo odbila sudjelovati u pokolju nevinih ljudi. Oni nisu htjeli “dizati mača” protiv svog bližnjeg. Zauzeli su takav stav zato što su željeli ugoditi Bogu (Izaija 2:3, 4; Mihej 4:3, 5). Oni su zaista vjerovali u ono što Biblija naučava — da niti jedna nacija niti rasa nije bolja od druge (Galaćanima 3:28). Zbog svog miroljubivog stava Jehovini svjedoci bili su među prvim kažnjenicima u koncentracionim logorima (Rimljanima 12:18).

No nisu svi koji su tvrdili da slijede Bibliju zauzeli takav stav. Ubrzo nakon drugog svjetskog rata, Martin Niemöller, njemački protestantski svećenik, napisao je: “Tko god želi Bogu pripisati krivnju za [ratove] ne pozna, ili ne želi da pozna, Božju Riječ. (...) Kršćanske su crkve kroz stoljeća uvijek iznova pristajale na to da blagoslivlju ratove, trupe i oružje te (...) su se na sasvim nekršćanski način molile za uništenje svojih ratnih neprijatelja. Za sve to smo krivi mi i naši očevi, no Bog sasvim sigurno ne snosi krivnju za to. A nas je kršćane danas posramila takozvana sekta kao što su to Ozbiljni istraživači Biblije [Jehovini svjedoci], od kojih su stotine i tisuće otišli u koncentracione logore i [čak] u smrt zato što su odbili služiti u ratu i nisu htjeli pucati u ljude.”¹²

Jehovini svjedoci do današnjeg dana dobro su poznati po svom bratstvu koje ujedinjuje Arape i Židove, Hrvate i Srbe, Hutue i Tutsije. Međutim, Svjedoci spremno priznaju da je takvo jedinstvo moguće ne zato što su oni sami bolji od drugih ljudi već zato što njih motivira snaga biblijske poruke (1. Solunjanima 2:13).

Na fizičko zdravlje neke osobe često utječe stanje njenog duševnog i emocionalnog zdravlja. Naprimjer, znanstvenim studijama ustanovljene su štetne posljedice gnjeva. “Dokazi koji stoje na raspolaganju većinom ukazuju na to da kod ljudi koji se lako razgnjeve postoji veća opasnost od kardiovaskularnih bolesti (kao i drugih bolesti) iz različitih razloga, među ostalim i zbog slabije podrške okoline, pojačane biološke reaktivnosti do koje dolazi kada se razgnjeve te češćeg upuštanja u različite oblike ponašanja koje je opasno po zdravlje”, kažu dr. Redford Williams, upravitelj biheviorističkog istraživanja u Liječničkom centru sveučilišta Duke, i njegova žena, Virginia Williams, u svojoj knjizi Anger Kills.¹³

Tisućama godina prije takvih znanstvenih studija Biblija je, jednostavnim ali jasnim riječima, povezala naše emocionalno stanje s našim fizičkim zdravljem: “Mirno je srce život tijelu, a ljubomor[a] je gnjilež u  kostima” (Priče Salamunove 14:30, St; 17:22). Biblija je mudro savjetovala: “Utišaj gnjev, i ostavi jarost” i “ne budi nagao u duhu svom na gnjev” (Psalam 37:8; Propovjednik 7:9).

Biblija ujedno sadrži razumne savjete za kontroliranje gnjeva. Naprimjer, Priče Salamunove 19:11 kažu: “Razum [uvid, NW] zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu.” Hebrejska riječ za “uvid” izvedena je od glagola koji skreće pažnju na “poznavanje razloga” za nešto.¹⁴ Mudar savjet glasi: “Razmisli prije nego što postupiš.” Kada nastoji shvatiti pozadinske razloge zašto drugi govore ili postupaju na izvjestan način, to može osobi pomoći da bude tolerantnija — i manje sklona gnjevu (Priče Salamunove 14:29).

Još jedan praktičan savjet nalazi se u Kološanima 3:13 (NW) i glasi: “Nastavite podnositi jedan drugoga i opraštati jedan drugome iskreno.” Manje bitne situacije koje nas ljute sastavni su dio života. Izraz “nastavite podnositi” ukazuje na toleriranje stvari koje nam se kod drugih ne sviđaju. “Opraštati” znači prestati se srditi. Mudro je ponekad odbaciti osjećaj gorčine umjesto da ga pothranjujemo; ukoliko gajimo gnjev to će samo otežati naš teret. (Vidi okvir pod naslovom “Praktično vodstvo za međuljudske odnose”.)

Danas postoji mnogo izvora savjeta i vodstva. No Biblija je uistinu jedinstvena. Njezini savjeti nisu puka teorija, niti nam ikada mogu naštetiti. Umjesto toga, njezina se mudrost pokazala kao “posve (...) pouzdana” (Psalam 93:5, Šarić). Osim toga, biblijski savjeti ne zastarijevaju. Iako je dovršena prije gotovo 2 000 godina, njezine riječi još uvijek su primjenjive. A mogu se primijeniti s jednakim učinkom neovisno o boji naše kože ili o zemlji u kojoj živimo. Biblijske riječi ujedno imaju i snagu — snagu da poboljšavaju ljude (Jevrejima 4:12). Stoga čitanje te knjige i primjenjivanje njezinih načela može poboljšati kvalitetu tvog života.