“Baš šteta!” pomisli Ela.

“Kiša mi smeta, a igrat bih se htjela!”

U tom trenu sunce grane!

Ela se u čudu veseliti stane.

 Ozarena lica istrči iz kuće

i kraj lokve spazi nježne cvjetiće.

“Sada i ja znadem”, usklikne od sreće,

“Bog nam kišu daje da bi raslo cvijeće!”

IGRAJMO SE I UČIMO

Pročitajte djetetu:

Djela apostolska 14:17

Recite djetetu da vam na slici pokaže...

prozor pticu Elu

drvo cvijeće

Neka pronađe i...

bubamaru avion

Upitajte dijete:

Zašto Jehova daje kišu?