ISUS je nailazio na sve snažniji otpor. Mnogi su ga učenici napustili, a Židovi iz Judeje željeli su ga ubiti, kao i dok je prošle Pashe bio u Jeruzalemu.

Kad je 32. godine ponovno došlo vrijeme Pashe, Isus je vjerojatno otišao u Jeruzalem kako bi, u skladu s Božjim zakonom, ondje proslavio taj blagdan. No bio je jako oprezan budući da mu je život bio u opasnosti. Nakon toga vratio se u Galileju.

Jednom prilikom, vjerojatno dok je bio u Kafarnaumu, k njemu su došli farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema. Oni su tražili neki povod da ga optuže za kršenje vjerskih propisa. “Zašto tvoji učenici prestupaju predaju naših starih?” upitali su ga, a potom dodali: “Ne drže obred pranja ruku prije jela.” Iako Bog to nije tražio od Židova, farizeji su smatrali da je ozbiljan grijeh ako netko ne bi oprao ruke do lakta, prema njihovom tradicionalnom obredu.

Isus nije odgovorio na njihove optužbe, već im je dao do znanja da oni svjesno i zlonamjerno krše Božji Zakon. Upitao ih je: “A zašto vi prestupate Božju zapovijed zbog svoje predaje? Naprimjer, Bog je rekao: ‘Poštuj oca svojega i majku svoju’ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka se pogubi’. A vi kažete: ‘Tko god kaže ocu ili majci: “Što god imam, a čime bih ti mogao pomoći, odredio sam za dar Bogu”, taj ne mora poštovati oca svojega.’”

Farizeji su naučavali da novac ili bilo koja druga imovina koju je netko odredio za dar Bogu pripada hramu i da se ne može koristiti za neku drugu svrhu. No taj dar “određen Bogu” i dalje je mogao ostati kod osobe koja ga je dala. Na taj je način netko jednostavno mogao reći da je njegov novac ili druga imovina “korban” — dar određen za Boga ili hram — i tako izbjeći svoju odgovornost da pomogne ostarjelim roditeljima kojima je možda očajnički trebala pomoć.

Isus je s pravom bio ogorčen na farizeje koji su zlonamjerno iskrivljavali Božji Zakon, pa je rekao: “Obezvrijedili ste riječ Božju zbog svoje predaje. Licemjeri, dobro je Izaija prorokovao o vama, kad je rekao: ‘Narod me ovaj poštuje usnama svojim, ali srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju, jer su učenja koja naučavaju zapovijedi ljudske.’”

Ljudi što su bili ondje možda su se nešto ranije povukli kako bi farizeji mogli razgovarati s Isusom. Ali kad farizeji nisu znali što bi odgovorili na njegove oštre kritike, on je pozvao mnoštvo k sebi te im rekao: “Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego ono što iz čovjeka izlazi, to ga onečišćuje.”

Kasnije, kad su ušli u kuću, učenici su ga upitali: “Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?”

On im je odvratio: “Svaka sadnica koju nije zasadio Otac moj nebeski iščupat će se s korijenom.” Zatim je dodao: “Pustite ih! Oni su slijepi vođe. A kad slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”

Potom ga je Petar u ime ostalih učenika zamolio da im objasni što onečišćuje čovjeka. Očito iznenađen time, Isus ih je upitao: “Zar ni vi još ne razumijete? Ne znate li da sve što ulazi u usta dolazi u utrobu i izbacuje se u zahod? A što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka. Naprimjer, iz srca izlaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočenja, hule. To je ono što onečišćuje čovjeka, a ako nije oprao ruke prema obredu, to ne onečišćuje čovjeka.”

Isus time nije htio reći da ne treba paziti na higijenu, odnosno da ne treba prati ruke prije jela ili pripremanja hrane. On je ustvari osudio licemjerje podmuklih vjerskih vođa koji su inzistirali na držanju ljudskih običaja kako bi izbjegli izvršavanje Božjeg pravednog zakona. Dakle, kao što je Isus rekao, ono što onečišćuje čovjeka jesu zla djela koja izlaze iz srca. Ivan 7:1; 5. Mojsijeva 16:16; Matej 15:1-20; Marko 7:1-23; 2. Mojsijeva 20:12; 21:17; Izaija 29:13