NAKON što je otišao iz kuće uglednog farizeja, koji je vjerojatno bio član Sudbenog vijeća, Isus je nastavio svoj put za Jeruzalem. Slijedilo ga je veliko mnoštvo ljudi. No zašto su ga slijedili? Što znači biti Isusov pravi sljedbenik?

Dok su putovali, Isus se okrenuo prema mnoštvu i rekao im nešto što ih je možda jako iznenadilo: “Ako tko dođe k meni, a više ljubi svojega oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i život svoj, ne može biti moj učenik.”

Što znače te riječi? Isus time nije htio reći da njegovi sljedbenici ne bi smjeli voljeti članove svoje obitelji, već je istaknuo da ono što osjećaju prema njima ne bi smjelo zasjeniti ljubav prema njemu.

Također to što netko ljubi “svoj život” nije samo po sebi loše. Ali pravom učeniku više je stalo do Krista nego do vlastitog života. Isus je htio naglasiti da onaj tko želi postati njegov učenik preuzima na sebe veliku odgovornost. To nije odluka koja se može donijeti bez pomnog razmišljanja.

U nastavku je ukazao na to da njegovi učenici mogu očekivati poteškoće i progonstvo. Rekao je: “Tko god ne nosi mučenički stup svoj i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.” Stoga pravi Isusov učenik mora biti spreman podnijeti sramotu kakvu je on podnio te čak, ako je potrebno, umrijeti od ruke Božjih neprijatelja, što je i sam Isus ubrzo nakon toga bio spreman učiniti.

Stoga su ljudi koji su slijedili Krista trebali dobro razmisliti jesu li spremni biti njegovi učenici. On je to istaknuo jednom usporedbom. “Tko od vas”, rekao je, “kad želi graditi kulu, najprije ne sjedne i izračuna trošak da vidi ima li je čime dovršiti? Inače bi se moglo dogoditi da postavi temelj, a ne može dovršiti gradnju, pa bi mu se svi koji to vide počeli rugati: ‘Ovaj je čovjek počeo graditi, a ne može dovršiti.’”

Dakle, Isus je ljudima iz mnoštva želio dati do znanja da najprije trebaju ozbiljno razmisliti o onome što se očekuje od njegovih učenika te utvrditi jesu li uistinu spremni tako živjeti, kao što čovjek koji želi sagraditi kulu najprije mora utvrditi ima li dovoljno sredstava kako bi je mogao dovršiti. Zatim im je ispričao još jednu usporedbu:

“Koji kralj, kad kreće u rat protiv drugoga kralja, najprije ne sjedne i ne posavjetuje se može li se s deset tisuća vojnika suprotstaviti onome koji na njega dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, šalje izaslanstvo i moli za mir.”

Zatim je istaknuo poruku tih usporedbi rekavši: “Tako, dakle, nitko od vas tko ne ostavi sve što ima ne može biti moj učenik.” Ljudi iz mnoštva morali su biti spremni na to, a isto vrijedi i za sve druge koji upoznaju Krista. Svatko tko želi biti Isusov učenik mora biti voljan žrtvovati sve što ima — svu svoju imovinu, pa čak i svoj život. Jeste li i vi spremni na takvu žrtvu?

Isus je u nastavku kazao: “Sol je dobra.” Ranije je u svojoj Propovijedi na gori rekao da su njegovi učenici “sol zemlje”, odnosno da štite ljude od duhovne i moralne iskvarenosti, kao što sol čuva hranu od kvarenja. “Ako sol postane neslana”, upitao je Isus, “čime će se nju osoliti?” Zaključio je: “Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojivo. Baca se van. Tko ima uši da sluša, neka sluša!”

Time je pokazao da čak i oni koji već neko vrijeme jesu njegovi učenici ne smiju posustati, već moraju i dalje biti čvrsti u svojoj odluci da ustraju do kraja. U protivnom će postati beskorisni — u očima svijeta bit će ruglo, a za službu Bogu bit će neprikladni te će mu čak nanijeti sramotu. Poput bljutave, nečiste soli bit će bačeni van, odnosno uništeni. Luka 14:25-35; Matej 5:13